Istarski rudnici kulture

Da Istra uspješno provodi brojne projekte (su)financirane iz fondova Europske Unije osobno smo se uvjerili početkom ožujka. Vozeći se najvećim hrvatskim poluotokom lokalnim cestama, osobito središnjom Istrom, na svakom koraku zatječemo ploče s natpisom: sufinancirano iz fondova EU. Obnavljaju se ceste, kulturna dobra, gradi se kanalizacijska mreža i vodovod, sportski objekti, vrtići…

Osvijetljeni rudarski šoht u kompleksu labinskoga kulturnog centra Lamparna u povodu 100. obljetnice tzv. Labinske republike/ Izvor: Gobo Creative Solutions – Mateo Gobo

Istru smo posjetili uoči popušta­nja lock­downa. Lijepo vrijeme i želja za druže­njem izmamili su Istrane na terase lokala. Jednako u Rovinju, Puli, Labinu, kao i u pitoresknim malim mjestima u unutrašnjosti. Jedno od takvih je i Vižinada, općina smještena na sjeverozapadu Istre, poznata po slavnoj balerini Carlo­tti Grisi, plesačici upisanoj u povijest baleta kao prvoj Giselle, ali i kao divi za koju je napisan taj baletni klasik. To šarmantno istarsko mjesto iz kojeg puca prekrasan pogled na Motovun poslužilo je kao kulisa za holivudsku ratnu komediju Zlato za odvažne redatelja Bryana G. Hutona iz 1970. s Clintom Eastwoodom. Uz 50. obljetnicu, 2019. priređena je manifestacija s rekonstrukcijom toga holivudskog seta, a stariji stanovnici i danas prenose priče kako je Eastwood u Vižinadi jeo istarski pršut, pio rakiju i zaveo Hrvaticu.

Udruga i umjetnički kolektiv Labin Art Express, koji upravo obilježavaju 30. godišnjicu djelovanja, zaslužni su za revitalizaciju rudarskog nasljeđa Labinštine. Europskim novcem napušteni rudnik transformirali su u moderni kulturni centar

 Vižinadu smo, uz Labin i Pulu, posje­tili radi izvještavanja o projektima koje su proveli u sklopu poziva Ministarstva kultu­re Umjetnost i kultura 54+ i Umjetnost i kultura za mlade, na kojima su za programe socijalne inkluzije kroz kulturu i umjetnost iz Europskog socijalnog fonda broj­nim udrugama i organizacijama diljem zemlje dodijeljeni europski milijuni.

Dean Zahtila – predsjednik udruge Labin Art Express/ Snimio Goran Galić

Europski milijuni za kulturu ranjivih

U općinskoj Vijećnici dočekao nas je mladi načelnik općine Marko Ferenac, sli­­kar Ante Potočnjak, voditelj radionica na projektu, te sudionice Gordana Botte­zar i Neda Šainčić Pilato, predsjednica Zajed­nice Talijana i Općinskog vijeća Viži­na­de. „Projekt Umjetnost bez granica, vrije­dan oko 329 000 kuna, prijavili smo na javni poziv Umjetnost i kultura 54+ Mini­starstva kulture i Nacionalne zakla­de za razvoj civilnog društva, i uspješno prove­li tijekom 2018. i 2019. u suradnji sa Zajednicom Talijana Vižinada i Općinom Kaštelir-Labinci. Nastojalo se osobe starije od 54 godine uključiti u društvo tako da ih se približi umjetničkim aktivnostima. Projekt se sastojao od likovnih radionica za 25 sudionika, studijskog putovanja u Veneci­ju, izrade monografije, završne prezenta­cije projekta i dviju izložbi radova“, kaže načelnik Općine koja broji oko 1200 sta­novnika i ističe: „Kada gledate te radove, to je kao da su ih radili pravi, profesio­nal­ni umjetnici. Za to su posebno zaslužni vo­ditelji radionica i predavanja, Marino Bal­dini, magistar umjetnosti i naš prvi is­tar­ski zastupnik Europskog parlamen­ta iz Vižinade, koji je bio načelnik prije mene, za­tim Eugen Varzić, poznati umjetnik iz Po­reča koji je držao tehnike crtanja, te Ante Potočnjak iz Poreča koji se prese­lio tu kod nas. On je bio zadužen za radio­nice sli­ka­nja“, naglašava načelnik i poseb­no ističe studijsko putovanje u Veneciju gdje su se polaznici susreli s platnima naj­većih maj­stora. „Programi su održani u povijes­noj kući Maraston, koju smo obnovili sredstvi­ma EU“, zaključuje načelnik Ferenac, ističući da su zahvaljujući fondo­vima EU izgradili i novi vrtić, kanalizacij­ski sustav za naselje Ritošin Brig i dr.

„Vižinada je najuređeniji kraj u Istri. To su toliko vrijedni ljudi, uređuju svoj okoliš. Kada pogledate oko sebe, vidite redove loze, maslina... Iz takvog okružja raste umjetnički interes koji je vrlo pozitivan“, kaže voditelj likovnih radionica Ante Potočnjak, koji je polaznike podučio kako izraditi lijepu i smislenu cjelinu s porukom. „Jedna mala Vižinada ima mnoštvo kulturnih prostora. Zbog toga sam se odlučio preseliti tu u Vižinadu i ‘usred ničega’ otvoriti školu i atelje na nacionalnoj razini“, poručuje ugledni slikar, apostrofirajući zaključno multidisciplinarnost kulture.

Branimir Slijepčević – projekt menadžer Saveza udruga Rojca i glavni urednik Radija Rojc u Puli/ Snimio Goran Galić

Trideset godina Labin Art Expressa

Tu multidisciplinarnost osobito svjedo­či Dean Zahtila, multimedijski umjetnik iz Labina, s Damirom Stojnićem dugogo­dišnji predvodnik avangardne umjetnič­ke skupine i predsjednik udruge Labin Art Express koja upravo obilježavanja 30. godišnjicu djelovanja. Sve je počelo 1991. kada su ušli u napuštenu Lamparnu labin­skog rudarskog kompleksa na Pijacalu, zatvorenog 1988. i postupno ga od derutna i zapostavljena rudničkoga kompleksa, kojemu je prijetilo rušenje, transformirali u alternativni kulturni centar koji je revita­li­zirao rudarski identitet grada.

„Nas ne interesira tradicionalna i ko­mer­cijalna umjetnost, već nove umjetničke prakse koje prakticiramo. Nažalost, takva vrsta suvremene umjetnosti teško je shvatljiva prosječnom kulturnom konzumentu“, objašnjava nam Zahtila u svojem uredu s čijeg prozora gledamo u nedavno obnovljen rudarski šoht, visoki čelični toranj s dva kotača na vrhu koji su dizali i spuštali klijetke dizala za prijevoz rudara i tereta. Inače, za vrijeme našeg susreta sve je bilo u duhu 100. obljetnice tzv. Labinske republike, koja se danas „brendirala” kao „prvi antifašistički ustanak na svijetu“. Zahtila otkriva da je i njegov umjetnički kolektiv tomu dao obol i da bi točniji termin bio „prva radnička samouprava iza Oktobarske revolucije u Rusiji”.

Riječ je o kratkotrajnoj samoupravi rudara, nasta­loj za vrijeme rudarske pobune na području Labina od 2. ožujka do 8. travnja 1921. kada su se labinski rudari pobunili protiv talijanskih vlastodržaca te stupili u 37-dnevni štrajk, ugušen u krvi. „Oni su zauzeli ne samo ovaj rudnik i teritorij Labina nego i cijelu Labinštinu. Imali su svoj komitet koji je upravljao sa svima, formirali su i policiju iako gotovo da nisu imali oružja, nastavili proizvodnju i organizirali funkcioniranje grada, opskrbu. De facto su funkcionirali poput republike. Zato je i nastao taj termin. Njima to nije bila ni ideja ni želja, niti su oni mislili na osnivanje nekakve lokalne samouprave. Oni su samo htjeli bolje uvjete rada i života“, objaš­njava Zahtila čiji je kolektiv zaslužan za revitalizaciju rudarskoga nasljeđa. Tomu su pridonijeli i obljetnički programi koje su priredili ovoga ožujka – online koncert la­binskih bendova, izložbu Rudnici kulture te veliku retrospektivnu izložbu kolektiva.

Pogled na Motovun iz Vižinade, prema riječima našeg sugovornika Ante Potočnjaka “najuređenijega kraja u Istri”. Općina Vižinada sredstvima EU izgradila je vrtić, kanalizaciju te obnovila povijesnu kuću Maraston/  Snimio Goran Galić

Povijest udruge i umjetničkog kolektiva seže u drugu polovicu 1990-ih, kad je L.A.E., daleko prije govora o ulasku Hrvatske u EU, koristio izdašne potpore Europske komisije kojima je obnovljen i 1998. i službeno otvoren KuC Lamparna. Zahva­ljujući brojnim projektima sufinancirani­ma iz EU, Lamparna se iz alternativnog kulturnog centra do danas transformirala u društveni kulturni centar koji bi trebao zadovoljavati potrebe većine građana Labinštine.

Jedan je od programa udruge i labin­ski Bijenale industrijske umjetnosti, koji je L.A.E pokrenuo 2014, također sa željom da kroz projekt Podzemni grad XXI revita­lizira bivše rudnike Labina i okolice, obilje­žene posljednjih desetljeća odumiranjem indu­strije i rastućom ovisnošću o turizmu. U sklopu Bijenala 2018. održan je i program za mlade u riziku od socijalne isključenosti, vrijedan gotovo 650 000 kuna. Projekt Iznad zemlje sufinanciran je iz ESF-a na natječaju Umjetnost i kultura za mlade, a partneri na projektu bili su Arheološki muzej Istre, MMSU Rijeka i kustoski kolek­tiv Što, kako i za koga/WHW, koji sljede­ćih pet godina upravlja jednom od najvećih austrijskih institucija suvremene umjetnosti – bečkom Kunsthalle. „To im je bio možda zadnji projekt u Hrvatskoj uoči odlaska u Beč”, objašnjava Zahtila i dodaje da je u sklopu projekta desetak umjetnika održalo radionice za marginalizirane skupine mladih iz kojih su proizašli radovi predstavljeni na Bijenalu.

U Vižinadi su u sklopu EU projekta održane kreativne radionice za starije od 54 godine, a u Puli za mlade

U sklopu kolektiva od 1994. djeluje i glazbeno-umjetnička frakcija Metal Guru (čiji je član i Massimo Savić, porijeklom iz obližnje Raše), koji je na Svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998. prvi put objavio ideju osnivanja prvoga podzemnog grada na svijetu, umjetničke utopije koja polako postaje stvarnost. Sljedeći korak k njezinoj reali­zaciji jest izgradnja dizala, s kojim će se sa šohta moći spustiti 150 metara ispod zemlje, a koji je najavljen za 2022. ili 2023. „Tada ćemo moći realizirati umjetničku komponentu ovoga projekta, tj. ideju futurističkog grada ispod zemlje kao umjetničkog djela u neprestanom trajanju i razvoju, što je prema brojnim stručnjacima njegova najveća originalnost i vrijednost u globalnim okvirima”, zaključuje Zahtila.

Zgrada Društvenog centra Rojc – najveća građevina u Puli/ Snimio Goran Galić

Savez udruga Rojca u Puli

Još jedan dobar primjer kako pametno koristiti europska sredstva za revitali­zaciju napuštenih objekata projekti su Sa­veza udruga Rojca, smještena u istoimenom društvenom centru, najvećoj gra­đe­vini u Puli iz 1870. „Ovo je bila vojna zgrada do 1990, sve su se vojske tu izmijenile: austrougarska, talijanska i jugoslo­venska. Onda su 1991. došli prognanici, a 1998. grad daje prve prostore udrugama i onda počinje naša priča. Prvo se volonterski uređuje jedno krilo, pa drugo, a uskoro u suradnji s gradom počinjemo upravljati s centrom koji danas ima ugovore s više od 100 udruga. Ovdje jedni do drugih djeluju primjerice navijači, udruga hrvatskih branitelja i Društvo Josip Broz Tito”, objašnjava nam Branimir Slijepčević Brada, projektni menadžer Saveza udruga Rojca koji čine 23 organizacije, glavni urednik Radija Rojc i koordinator programa Dnevnog boravka, zajedničkog prostora u kojem se održavaju izložbe, književne večeri i sl.

Kako je došlo do projekta FreeZURA – Slo­bodna zajednica umjetnika u razvoju“, pi­ta­mo, a naš sugovornik odgovara: „Riječ je o projektu vrijednom oko 508 000 kuna, koji smo proveli s Gradskom radionicom, Udrugom za proizvodnju kulture Zvona i Nari te Udrugom Kontakt. Napravili smo program od pet radionica za mlade: muralno slikarstvo, strip i ilustracija, glazbena radionica, radionica suvremenog plesa i radionica nakladništva i kreativnog pi­sanja, koje su rezultirale publikacijama. Sve su radionice ispunile ono što su tre­­bale, a napravili smo i tjedan završne prezenta­cije svih radionica. Svi su bili ja­ko sretni, došli su roditelji i bio je to lijep susret“, ističe Slijepčević i dodaje da sada provode novi projekt GRAD(imo) Rojc, također sufinanciran iz fondova EU, u sklopu kojeg je izrađen nacrt novog plana upravljanja društvenim centrom.

U Vižinadi je uspješno proveden EU projekt Umjetnost bez granica – na slici načelnik Općine Marko Ferenac, voditelj radionica slikanja Ante Potočnjak i polaznica Neda Šainčić Pilato/ Snimio Goran Galić

Slijepčević dodaje i da je intencija Sa­veza da razvija i svoje medije, poput novina Veznik i neprofitnog radija koji je dobio desetogodišnju koncesiju i od ovog mjeseca proširio opseg emitiranja na cijelo područje grada Pule. „Smatramo da se u javnom prostoru ne prati dovoljno rad civilnog društva, a kada se o tim temama i govori, govori se jako površno“, navodi i dodaje da njihovi mediji otvaraju teme koji drugi ne žele te predstavljaju rad DC-a Rojc. A da su rezultati već vidljivi svjedoči i istraživanje Ipsos pulsa iz 2019, također sufinancirano iz fondova EU, koje je pokazalo da Rojc, koji je prije bio na glasu kao okupljalište narkomana, redovito posjećuje više od 90% građana Pule.

Tragom projekta sufinanciranih iz fon­dova EU na području Istre, posjetili smo i srednjovjekovni gradić Svetvinčenat i nje­gova donačelnika Deana Perkovića te Društvo osoba s invaliditetom Rovinj, gdje smo razgovarali s agilnom suradnicom na EU-projektima, Jelenom Petranović. No te istarske priče ostavljamo za neki sljedeći susret.