Povjerenje u autentični jezik

Tijekom četrnaest mjeseci trajanja pro­j­­ekta SUKUS (Srednjoškolci u kultur­nim i umjetničkim sadržajima), od siječ­nja 2018. do početka ožujka 2019. godine, pe­deset pet učenika čakovečkih sred­njih škola prošlo je edukaciju u stjecanju vješti­na uz šest krea­­­tivnih radionica koje su vodili mentori s iskustvom. Riječ je o Radioni­ci fotogra­fije (Davor Žerjav), DJ radioni­ci (Saša Mi­kac), Sviranju (Filip Horvat), Pje­va­nju (Pe­tra Hor­­vat), Kreativnom pisa­nju (Ivan Pra­njić) i Plesu (Virna Hoš­njak). Nositelji zami­sli djelatnici su Međimurske županije, a partner Ogranak Mati­ce hrvatske u Čakov­cu.

Ivan Pranjić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu i voditelj radionice pisanja s polaznicima/ Izvor: Međimurska županija 

Teško je naći pravu riječ

Projekt je započela REDEA, agencija Me­đimurske županije za europske fondove čije su uposlenice načinile program za sred­njo­školce koji borave u đačkim domo­vima, skromnijeg su imovinskog statusa, a edukacija u stjecanju izvannastavnih sadržaja i umjetničkih vještina uglavnom im je nedostupna. Sredstvima Europskog socijalnog fonda i potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske pokrenut je proces čiji su rezultati objelodanjeni 12. veljače 2019. u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu te 20. veljače u Centru za kulturu Čakovec i dvorani Sche­ier. Glazbene i plesne točke izvedene su u dvo­satnom programu pred tristoti­njak sred­njoškolaca i profesora, fotografije su po­stavljene na izložbi, a dio književnih i fotografskih radova na predstavlja­nju zbor­ni­ka pjesama SUKUS u čakoveč­koj Matici. Zbornik je kruna djelova­nja Književ­ne radionice tijekom svih tih mje­seci, a radovi Fotografske radionice poslužili su kao ilu­stracije, od naslovnice do zadnje stranice. 

Osim edukacije, učenici su tijekom rea­lizacije projekta mogli posjetiti kazališ­na, glazbena, plesna, fotografska i književ­na događanja te izlete (u Zagreb, Graz, Pe­čuh). Uz posjete galerijama, muzejima i ples­nim izvedbama u Zagrebu, Grazu i Ča­kov­cu, posebno zanimljiv bio je po­sjet hrvatskoj osnovnoj školi i gimnaziji u Pečuhu u kojima se cjelokupna nastava izvodi hrvatskim jezikom. Na tamoš­njem Filozofskom fakultetu postoji i Odsjek za kroatistiku koji mnogi mladi Hrvati upi­suju nakon završene gimnazije. 

Slobodniji odnos prema pjesničkim formama otvarao je prostor imaginaciji koja se neometano razvijala

Gosti radionica bili su afirmirani hrvat­ski fotografi, glazbenici, plesači, pjevači i književnici. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 696.205 kn. Za kvalitetnu rea­lizaciju sadržaja nabavljena je oprema u vrijednosti oko 100.000 kuna (prijenosna računala, fotoaparati, kamera, glazbeni instrumenti, DJ player i druga oprema koja je po završetku svih programa ostala na korištenje udrugama, srednjim školama i domovima za izvođenje budućih ovakvih zamisli). Sredstva za prijevoz, obroke, ulaz­nice i sve ostalo potrebno za realizaciju zadataka osigurana su proračunom projekta.

Na radionici Kreativnog pisanja, tijekom godine dana, radio sam s mladima koji su bili vrlo različitih izražajnih mogućnosti (četrnaest polaznika). Većini njih hrvatski nije materinski jezik, nego je to romski, bajaški. Započeo sam s dvjema skupinama; naprednijom i manje naprednom jer su se neki teško nosili s elementarnom pismenošću. Rad s ovom drugom skupinom jednako je izazovan kao i s prvom, a rezultati jednako važni. Kada netko nepismen, i tom nepismenošću blokiran u komunikaciji s okružjem, stekne kompetencije u elementarnoj pisanoj komuni­kaciji (zamolbe, pritužbe, prijave, pisma), onda mentor mora biti zadovoljan kao da mu je polaznik dobio književnu nagra­du. Samopouzdanje, stjecano s vremenom, po­kre­nulo je i kod njih kreativne mehaniz­me koji su dovodili do sjajnih rezultata.

Sukus, zbornik poezije mladih

U skupini učenika koji nemaju veli­kih poteškoća s pisanim izražavanjem bilo je ipak onih čije pisanje još nije na umjet­nič­koj razini. Njihovo izražavanje pokrenuo sam prema začudnosti, slikovitosti i metaforičnosti, prema slobodi u upo­rabi jezičnoga materijala. Slobodniji odnos prema pjesničkim formama otvarao je prostor imaginaciji koja se neometano razvijala.

U kreativnom pisanju problem nije ni gramatičke ni pravopisne naravi. Tekst mora imati snagu neposrednosti, a to se može postići i vrlo škrtim sredstvima. Inzistirao sam na modernim postupcima, prije svega nadrealističkim i ekspresio­nističkim, slobodnom stihu i jezgrovitosti. Bilo je, dakako, radikalnog kraćenja, mijenjanja reda riječi, ali i izlučivanja zlatnih zrnaca i pravih malih bisera koji bi zasjali u pijesku.

Kako bih privukao polaznike, u počet­ku smo puno svirali, pjevali, vježbali na udaraljkama, a na kraju, gotovo četiri mje­seca, bavili smo se samo književnošću kojoj su se radovali, shvaćajući ju kao igru. Objedinio sam, konačno, obje skupine i principom slobodnih asocijacija postupno oslobađao rukopis tako da su se sami počeli zabavljati onime što je izašlo kao rezultat. Najviše me se dojmio slučaj Manuela Horvata koji je napustio Graditeljsku školu i izgubio pravo na dom, ali je svejedno nastavio dolaziti na Radionicu, dovevši i prijatelja Jasmina Oršoša, čije smo dvije pjesme također objavili u zborniku. 

Pisano izražavanje, za razliku od usme­nog, ima svoje posebnosti i treba ukloni­ti barijere pri suočavanju s praznim pa­pi­rom i zadanom temom kod polaznika. Mnogi mladi ljudi, zbog siromaštva ili ne­sre­đenih obiteljskih odnosa, zakinuti su u pristupu oblicima kreativnog razvoja. Ovaj projekt pružio je mogućnost nekima od njih da razviju svoju darovitost i otkri­ju viši smisao umjetničkog stvaranja. Jezik, kao izraz mišljenja, kako god rudimentaran bio, polazni je potencijal svakoga čovje­ka i može se pretvoriti u odličan instrument s kojim se brzo može naučiti svirati. Svaki od tih mladih ljudi, koji za­muckuju u govorenju i pisanju, zna koji put, kada osjeti povjerenje prema sugovor­niku, progovoriti autentičnim, snažnim, jezikom. Najveća zadaća nastavnika jezika i književnosti jest probuditi povjerenje u taj autentični, vlastiti jezik. Treba imati vjeru u važnost riječi koja je kao što Krleža piše: „Sviju stvari os“.

Osim u vježbanje kreativnog pisanja, čakovečki učenici bili su uključeni i u rad drugih radionica, kao što je plesna/ Izvor: Međimurska županija

Jedna od posebnih zanimljivosti bila je prevođenje na bajaški, jezik međimurskih Roma. Polaznici su jedni drugima, na radionici, pomagali naći najbolje riječi. U tome je prednjačio Sebastijan Ranilović, učenik prvoga razreda Gospodarske škole u Čakovcu. On je, na kraju pripreme knji­ge, obavio cjelokupnu redakturu romskih inačica pjesama. Ostali su u pravilu pri­hvaćali njegova rješenja jer često nisu mogli pronaći najbolju romsku riječ za neki izraz. Teže im je pisati na romskom nego na hrvatskom jeziku iako romski tečnije govore. Uzroci su nepoznavanje bajaškog pravopisa i uporaba materinskog jezika sa­mo u usmenoj komunikaciji. Sebastijan je prevodio s lakoćom. Tekstove nismo dali na prevođenje profesionalcima, svjesni svih nedostataka učeničkih prevoditelj­skih dometa, jer smo željeli da zbornik bude potpuno radionički proizvod.

S Ogrankom Matice hrvatske u Čakov­cu kao partnerom u projektu organizirali smo uključivanje polaznika u književna predstavljanja. Dvorana, knjižnica i sva infrastrukturna sredstva Ogranka korište­na su u djelovanju radionice. Skupina je sudjelovala i u programima književnih su­sreta u vrtu Galerije Ladislava Kralja Međimurca te dvorani Scheier.

Brzo je proletjela godina

Osim literarnim temama, bavili smo se i temeljnim funkcionalnim modelima pisanja: zamolbama, pritužbama, prijava­ma, pismima, pa pomalo i esejistikom. Brzo je proletjela ta godina dana, shvatio sam da je lijepo raditi ne samo u gimnazi­ji nego u bilo kojoj školi. Vjerujem da je zbornik poezije SUKUS dokaz kako darovitost prekoračuje sve, pa i jezične granice. 

Veliki teret u realizaciji cijelog projekta, od početka do kraja, ponijele su djelatnice Međimurske županije: Sonja Tošić-Grlač, Morana Kiš i Valentina Biševac, uposleni­ce agencije REDEA: Petra Pavičić, Sandra Majsan i Izabela Balog te Marjana Zdolec, tadašnja tajnica Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu. Posebnu zahvalnost dugu­jem kolegicama i kolegama odgojite­lji­ma u Uče­­ničkom domu Graditeljske škole u Ča­­kov­­cu i ravnateljima Gradi­teljske i Sred­­nje škole u Čakovcu, Vladimiru Nova­ku i Gor­dani Ramušćak na strpljenju i susretlji­vosti prema svim našim zahtjevima. 

Nakon završetka Radionice i nekoli­ko predstavljanja zbornika u Međimurju, mnogi njezini polaznici, pri susretu u gra­du, pitali su me hoćemo li ikada nasta­vi­ti s radom. Prema nekim signalima iz Me­đi­mur­ske županije, u pripremi je novi, sličan projekt, koji bi osim mladih uklju­čio i pripadnike generacija 50+.

Učenici srednjih škola prošli su edukacije u šest područja kreativnog izražavanja/ Izvor: Međimurska županija

Sebastijan Ranilović

SUSRET

Kristali pjenušca,

gitara na stolu,

svjetlo na slici, 

sat ljubavi.

NJI AFLNJ

Svitlzešči šampanjacu,

gitara p mas,

svijetla p slik,

šasur d plkut. 

Mateo Kalanjoš

Jasmin Oršuš

LJETO

Naslonio se slikar na jutro,

razvlačeći žubor pjesme,

vreli poljubac Sunca, buđenje ljeta.

Svjetlo se žari.

Žetva.

VAR

U naslunulit slikaru p điminjac

mce zvuku d knčit,

ars buz d Sori, skulače d var.

Lumina arđi.

S adun.

Manuel Horvat

U DAN

Slušam jutarnju pjesmu

dok silazimo niz ulicu.

Kad sam te poljubio

Nešto si šapnula

I okrenula lice prema

Izlazećem Suncu.

M ZUV

Aud điminjaca knčit

Knd vinjenj žo dp ulic.

Knd čam surutat

Ševa maj zs

š aj ntors ubrazu ping minj

kum vinji Sorije afar.

Marija Dombaj

SVE

Mogu sve!

Otvorenim očima sanjati;

u tišini vrisnuti,

sjajem tvoga oka u mraku se igrati

i jako glasno šutjeti.

Mjesečevu zraku u zlato pretvoriti,

vosak svijeće po oblaku izliti.

Svojim malenim rukama s neba zvijezdu svaku skinuti;

čak i pred vragom strah svoj ne pokazati,

ali tebe izgubiti?

Snaga vode i vjetra u jedra odjednom bi mi se stvorila,

sva tuga i patnja ovog svijeta u dušu bi mi srasla.

Mogu li ja onda baš sve?!