Bogata Hrvatska knjižnica za slijepe

Ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe Karolina Zlatar Radigović i voditeljica odjela posudbe Jelena Lešaja/ Privatna arhiva

Povijest Hrvatske knjižnice za slije­pe du­ga je točno stotinu godina. Doduše, ne traje u kontinuitetu, ali i zbog podatka da je knjižnica postojala od 1921. godine, u okviru Društva za izobražene slijepce, željeli smo predstaviti ustanovu smješte­nu na uglu dviju zagrebačkih adresa – Draško­viće­va 80 i Šenoina 34 - uz razgovor s rav­na­­teljicom Karoli­nom Zlatar Radigović i voditeljicom odjela posudbe Jelenom Lešajom.

Knjižnica ima 4000 zvučnih knjiga, 2400 knjiga i nota na brajici te 400 knjiga u prigodnim formatima

„Naša knjižnica jedina je takva knjižnica u Republici Hrvatskoj. Ima dva suosni­vača, Hrvatski savez slijepih i Ministarstvo kulture i medija, a ustanovom upravlja Upravno vijeće. Iako joj novija, neprekinuta povijest seže u sada već davnu 1965. godinu, knjižnica egzistira već više od 20 godina kao samostalna ustanova u kulturi na dobrobit svojih korisnika. Kroz predani rad djelatnika knjižnice i uz uspje­šan balans njezinog vodstva, ali i zbog svoje jedinstvenosti, tijekom tog razdob­lja nametnula su se mnoga važna pita­nja vezana uz rad knjižnice te su bile nužne i određene izmjene kako bi ona što kvali­tetnije funkcionirala. Uz dobru volju, ali i malo sreće, sve su poteškoće otklonje­ne u dogovoru s našim suosnivačima, ali i drugim institucijama poput Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo te Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek i broj­nih drugih koji su uvijek bili spremni za našu knjižnicu dati svoje znanje i podršku. Tako se Hrvatska knjižnica za slijepe uspjela nametnuti kao vodeća knjižnica kada su u pitanju i druge knjižnice koje se bave uslugama koje uključuju proizvodnju i nabavu knjižnične građe u pristupač­nim formatima u svrhu pružanja knjižnične usluge osobama koje iz bilo kojeg razloga ne mogu čitati standardizirani tisak“, upo­znala nas je ravnateljica Karolina Zlatar Radigović, koja je 1. prosinca prošle godi­ne tu dužnost preuzela upravo od Jelene Lešaje.

Utopija vrijedna sanjanja

Gotovo četiri tisuće naslova zvučnih knji­ga, dostupnih putem digitalne knjiž­nice, golemo su bogatstvo, kao i 2400 na­slova knjiga i nota na brajici, te oko 400 knjiga u prigodnim formatima. Sve to posuđuje 1270 korisnika, prosječno svaki od njih upozna 42 jedinice građe godišnje. Radno vrijeme knjižnice je od 8 do 16 sati, osim četvrtkom kada je otvorena dva sata dulje.

Knjižnica za slijepe jedinstvena je ustanova u Hrvatskoj/ Izvor: Hrvatska knjižnica za slijepe

„Fond knjižnice je iznimno vrijedan i bogat iako svakako trebamo uzeti u obzir to da je tek između 5 i 10% ukupnog zna­nja i informacija na standardnom tisku dostupno slijepim osobama u svijetu. Jednako je tako i u Hrvatskoj. Naš program proizvodnje knjiga u pristupačnim formatima koji se kreće u rasponu od 200 do 250 naslova godišnje produkcije možda zvuči impresivno, ali u usporedbi s ukupnom izdavačkom godišnjom produkcijom ipak ne prelazi tih 10%. Nastojimo produkci­jom zadovoljiti želje i potrebe naših koris­nika i popratiti trendove u izdavaštvu i top liste drugih knjižnica, ostavljamo prostora za lektiru, klasike, stručnu i popu­larno-znanstvenu literaturu i sl. Bez obzira na sve, krimići i ljubići su ono što je najčitanije kod našeg prosječnog korisnika, a prema statistici iz 2020. godine, taj naš pro­sječni čitatelj posudi 36 naslova godišnje, što daleko nadilazi prosjek čitanja u državi“, nadovezala se voditeljica odjela posudbe, koja svojim korisnicima prenosi tekstove iz časopisa i knjiga.

„Prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima, kao i Ugovoru iz Marakeša, knjiž­nice našeg tipa mogu za potrebe svojih članova, odnosno osoba koje ne mogu čita­ti standardni tisak, pripremati knjige i materijale u pristupačnim formatima bez naknade izdavačkim kućama i autorima. Zajednica nakladnika i knjižara upoznata je s našim radom, a s pojedinim nakladnicima smo imali vrlo lijepa iskustva“, navela je Jelena Lešaja, ističući kako im je tijekom prvoga vala pandemije i zatvorenih knjižnica jedna izdavačka kuća ustupila svoje predloške knjiga u PDF formatu, što je uvelike olakšalo proizvodnju prilikom obveznog rada od kuće koji bi u protivnom znatno usporio produkciju.

Slijepa osoba jest građanin i dio društva u punom smislu te riječi te se društvo mora na taj način početi ponašati

„San je svake osobe koja se bavi ovim našim poslom da predlošci svih knjiga budu već na početku dostupni u digitalnom obliku, da to budu tzv. born digi­tal izdanja. Isto tako, rado citiramo pred­stavnike World Blind Uniona koji su pri­li­­kom sastavljanja Ugovora iz Marake­ša, spo­razuma kojem je cilj bio omogućiti dostupnost i učinkovitu distribuciju građe u pristupačnim formatima, rekli kako se niti jedan naslov ne bi trebao smatrati objav­ljenim dok nije do­­stupan, odnosno pristupa­čan. Shvaćamo da je to utopija, ali je vrijedna sanja­nja“, dodala je voditeljica odjela posudbe u knjiž­nici koja zapošljava i pet slijepih osoba, od kojih je jedna gluho-slijepa.

Za djecu postoje mnogi taktilni materijali kako bi se obogatile njihove spoznaje o svijetu/ Izvor: Hrvatska knjižnica za slijepe

Svakodnevicu ustanove predstavile su obje sugovornice. U odjelu brajične tis­ka­re, voditelj tiskare, tiflografičari i struč­ni suradnici za korekturu priprema­ju knji­ge i časopise za ispis na brajicu te u formatu EPUB koji je nasljednik drugih strojnočitljivih formata. „Ovisno o tipu pred­loška, posao počinje ili skenira­njem ili uređivanjem teksta iz PDF-a u Word format, slijedi korektura s pomoću Brai­lleevog retka, priprema za EPUB format i odvojena priprema u programu Duxbury koji prethodi ispisu na brajicu. Otisnuti materijali također prolaze korekturu. U tiskari imamo dva specijalna tiskarska stroja za brajicu, jedan stolni i druge strojeve i uređaje potrebne za proizvodnju. Proizvodnja tiskarskih strojeva za brajicu ekskluzivna je i mala pa su i popravci za­htjevni, kao i nabava posebnog papira koji, poput samog stroja, dolazi iz Norveške u balama od po dvjestotinjak kilograma. Rad u Brailleevoj tiskari zahtijeva, osim mnogih znanja i vještina, pojačanu spo­sobnost koncentracije na posao.

„U posudbenom je odjelu možda naj­glasnije jer je protok djelatnika, korisnika, telefona i informacija najgušći. Osim ti­pič­nih stručnih knjižničarskih poslova kao što su sadržajna i formalna obrada građe u pristupačnim formatima, provodi se i izrada ambalaže, redovito se pakira dostava i pošta zvučnih i Brailleevih knji­ga. To su naše dvije standardne usluge za članove, pri čemu je prva namijenjena korisnicima s područja Zagreba koji nemaju mogućnost izravnog dolaska, a informatički nisu pismeni, dok je druga usluga slanja knjiga poštom namijenjena korisnicima s područja cijele Hrvatske. Uz to, organiziraju se događanja, priprema se i koordinira program proizvodnje knjiga i časopisa u pristupačnim formatima, pripremaju se odobrenja za aplikaciju brajice na lijekove i ostalo“, detaljno je iznijela Jelena Lešaja. Obje sugovornice napomi­nju kako je za nesmetan rad zaposlenika zadužen odjel općih poslova knjižnice.

Hrvatska knjižnica za slijepe održava niz tribina i predstavljanja za svoje korisnike/ Izvor: Hrvatska knjižnica za slijepe 

„Rad u ovoj knjižnici specifičan je sa­mim tim što proizvodimo sami svoj fond te je i osoblje šaroliko, dok je knjižničarsko osoblje u manjini. Kolege koji su slijepi, visoko slabovidni i gluho-slijepi sudjeluju u procesu ravnopravno i stručno, koristeći se pomagalima i tehnologijama ovisno o radnim mjestima na kojima su zaposleni, od poslova stručnih suradnika za korekturu, snimatelja zvučnih izdanja do diplomiranog knjižničara. Svi učimo jedni od drugih, što vrijedi i za odnose s našim korisnicima koji su osobe koje zbog različitih razloga ne mogu čitati standardni tisak“, potkrijepila je ravnateljica Karolina Zlatar Radigović.

Nove tehnologije

Hrvatska knjižnica za slijepe dodjeljuje i priznanje Antun Lastrić, dočim ažurna mrežna stranica Hkzasl.hr ima i podcast s raznovrsnim naslovima. „Nove tehnologije otvorile su vrata samostalnosti slijepim osobama od boljeg protoka informacija, lakše i brže komunikacije do konkurentnosti na tržištu rada jer slijepa osoba koja je obrazovana i adekvatno tehnički opre­mljena - a postoje načini za oprema­nje rad­nih mjesta za poslodavce – može razvi­ti svoje potencijale do maksimuma. Ne treba previše razmišljati o načinu uključivanja, nego jednostavno uključiti slijepe osobe u baš sve segmente društva i prilagoditi ono što imamo od prostora po kojem se krećemo, medijskih sadržaja koji su oslo­njeni na vizualnu komunikaciju pa do dostupnosti standardnog tiska. Slijepa osoba jest građanin i dio društva u punom smislu te riječi te se društvo mora na taj način početi ponašati“, naglasila je ravnateljica Karolina Zlatar Radigović.

Zaključno, obje sugovornice podsjetile su i kako je „Čitajmo da ne ostanemo bez riječi“ krilatica koja prati Godinu čitanja u RH. Aktivnosti koje Hrvatska knjižnica za slijepe redovito provodi, kao i sadržaji ponuđeni korisnicima tijekom važne godine, stvorit će, uvjerene su, dodatnu vrijednost čitateljskoj publici.

Snimka identična knjizi

Sugovornice su nas upoznale s teh­ničkom procedurom u odjelu za pro­izvodnju zvučnih knjiga i časopisa, koji je smješten u dva studija. Knjigu s predloška čita spiker u paru sa sni­mateljem ili samostalno uz korekci­je glede dikcije, naglasaka, tempa, iz­govora i sl. Program snimku pretva­ra u Daisy 2.02 format koji omogućava snimanje u frazama. Goto­va snimka treba biti identična knjizi u standardnom tisku, podijeljena po poglavljima, stranicama, napomenama i pri­premljena bez uljepšava­nja, odnosno dodatne dramatizacije i zvuč­nih efekata. Trajanje knjige ovisi o zahtjev­nosti i dužini predloška te tempu sa­mog spikera. Primjeri­ce, snimka romana Ciganin, ali najljep­ši Kristiana Novaka traje 15 sati i 7 minuta.