Prvi put u Hrvatskoj - Biblija na znakovnom jeziku

Na Međunarodni dan znakovnog jezika 23. rujna predstavljen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu projekt Bi­bli­ja na znakovnom jeziku. Započeo je prije pet godina, a do sada su prevedena četiri evanđelja, sve u organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir i Zaklade Čujem, vjerujem, vidim koja je prije dvanaest godina napravila zvučnu verziju Biblije za potrebe slijepih osoba. Cilj je prevesti cijelu Bibliju na znakovni jezik, a u pothvatu, osim Nacionalne i sveučilišne knjižnice, sudjeluju i Hrvatsko knjižničarsko društvo (HKD) te Knjižnice grada Zagreba. Te institucije već četiri godine sudjeluju i u Nacionalnoj kampanji za osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom I ja želim čitati, koju vodi Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i posebnim potrebama HKD-a. Voditeljica te kampanje, viša knjižničarka Željka Miščin, naglasila je prijeko potrebnu prilagodbu uobičajenih oblika komunikacije gluhoslijepim osobama kao osobama sa specifičnim poteškoćama u komunikaciji.

Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir, u NSK, s prevoditeljicom na znakovni jezik / Snimio: Željko Lukunić / PIXSELL

Znakovni su jezici punopravni jezici, strukturno različiti od govornog jezika

„Konvencija o pravima osoba s invaliditetom prepoznaje i potiče uporabu znakovnih jezika. Generalna skupština UN-a je 23. rujna proglasila Međunarodnim danom znakovnih jezika, kako bi se podigla svijest o važnosti znakovnog jezika u punoj realizaciji ljudskih prava osoba koje ga koriste kao sredstvo komunikacije“, rekla je predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir Sanja Tarczay i nastavila: „Osim gluhoslijepih, gluhih i nagluhih osoba, znakovni jezik uče i koriste i mnoge čujuće osobe, iz potrebe ili jednostavno ljubavi prema njemu, kao i bilo koji drugi strani jezik.“ Podsjetila je da su znakovni jezici punopravni jezici, strukturno različiti od govornog jezika, te kako u svijetu zajednice gluhoslijepih, gluhih i nagluhih osoba koriste više od 300 različitih znakovnih jezika, uz napomenu da je 2015. Sabor proglasio Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj.

Pravo na informiranje

„Tim Zakonom propisuje se pravo gluhih i gluhoslijepih osoba te drugih osoba s komunikacijskim teškoćama na korištenje, informiranje i obrazovanje na hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije koji odgovaraju njihovim individualnim potrebama. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je uz priznanje hrvatskog znakovnog jezika, kao jezika zajednice gluhih, zakonom omogućila osobama s oštećenjem sluha korištenje ostalih sustava komunikacije, a sve prema njihovim individualnim potrebama“, pojasnila je Tarczay.

Specifične potrebe

„Poticaj za snimanje Biblije na znakovnom jeziku došao je od čujuće osobe koja je kao prevoditelj sudjelovala u hodočašću mladih osoba s invaliditetom u Međugor­je“, rekao je upravitelj Zaklade Čujem, vje­rujem, vidim Mirko Hrkač. „Tek nakon upo­znavanja specifičnih potreba određenih osoba može se pristupiti rješavanju po­teš­koća koje te osobe imaju. Sudjelovanjem na hodočašću osobe oštećenog sluha ukazale su na svoju specifičnost u komunikaciji, a time otvorile mogućnost da se na njima razumljiv način učini dostupan, u ovom slučaju literarni sadržaj, Biblija, a u drugim slučajevima to će biti potrebno učiniti i s drugim kulturnim i obrazovnim sadržajem“, izjavio je Hrkač, navodeći kako u Hrvatskoj živi više od 13 tisuća osoba ošte­ćenog sluha.

ZNAMENJE

OTAJSTVO

ŽRTVA

PROPOVIJED

 Kadrovi Rječnika Evanđelja na hrvatskom znakovnom jeziku koji je dostupan na YouTubeu

Financiranje projekta Biblija na znakovnom jeziku pomogla je i Hrvatska biskupska konferencija, kao i Zagrebačka metropolija. Koliko je to dugotrajan posao, vidi s ei po tome da je u SAD-u tek ove godine, nakon 39 godina rada, prevedena prva cjelokupna Biblija na znakovni jezik. Važnu ulogu u prevođenju Evanđelja na znakovni jezik u Hrvatskoj imao je i povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije, vlč. Leonardo Šardi. „Prijevod Biblije na hrvatski znakovni jezik izuzetno je važan kako bi gluhim i gluhoslijepim osobama bila naviještena Radosna vijest“, rekao je Šardi i nastavio: „Naime, mnoge osobe koje od rođenja imaju oštećenje sluha nisu naučile gramatiku hrvatskog govornog jezika te im je teško pratiti pisani tekst. Iz tog razloga, bilo je potrebno pristupiti ovoj prilagodbi biblijskoga teksta kako bi on u potpunosti bio razumljiv svima koji se koriste hrvatskim znakovnim jezikom.“

Projektu, međutim, upućuje određene kritike pročelnica Odsjeka za oštećenje slu­ha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marina Milković: „I dok se naizgled čini da do­stup­nost informacija može biti samo pozitivna stvar, to ipak ima i svoju lošu stranu – naime, mnogi koji nisu kvalificirani, niti poznaju jezik i kulturu gluhih, iskorištavaju ovakve prilike u promoviranju znakovnog jezika među širom publikom tako što objavljuju različite sadržaje koje nazivaju hrvatskim znakovnim jezikom (HZJ), dok u pravilu to nije pravi HZJ. Često je ili iskrivljen, agramatičan, ili je kombinacija nekih drugih jezika poput američkog znakovnog jezika (ASL). I dok neki možda profitiraju, istodobno nisu ni svjesni koliku štetu nanose gluhima i njihovom jeziku.“

Što se kritika tiče, Šardi smatra da su do­­­brodošle: „Povratni komentari mnogo će zna­čiti u daljnjim nastojanjima oko pre­vo­đenja ostalih biblijskih knjiga. Svaki od nas, koji poznaje neku osobu oštećena sluha, može biti posrednik ovog novog djela. Čvrsto vjerujem da će snimljeni materijal probuditi i želju kod drugih pastoralnih djelatnika da i sami svladaju znanje hrvatskog znakovnog jezika.“

 - - -

Jezična manjina, a ne invalidi

Imperativ je jednak pristup informacijama kakav imaju i čujuće osobe

Za stručno mišljenje o što kvalitetnijem pristupu gluhim osobama priupitali smo i pročelnicu Odsjeka za oštećenje sluha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Marinu Milković: „Gluhim i nagluhim osobama nužno je omogućiti jednak pristup informacijama kakav imaju i čujuće osobe, što je imperativ u suvremenom svijetu kada je u pitanju ostvarivanje ljudskih prava, a u skladu je s preporukama Svjetske fede­racije gluhih. Suština je u primanju potpune informacije, i to u jeziku/modalitetu kojega gluha, odnosno nagluha osoba preferira.

Širom svijeta pripadnici zajednica gluhih ulažu velike napore u borbu za ostvarenje svojih ljudskih prava, afir­maciju znakovnog jezika i zamjenu medicinsko-pa­tološkog modela gluhoće tzv. socio­loško-kulturološkim modelom, kojim se gluhe osobe tretira kao pripadnike jezič­ne manjine, a ne kao invalide. U cilju afirmacije svog jezika i kulture, izdaju knji­ge o znakovnom jeziku, priče i bajke za djecu te poeziju na znakovnom jeziku, održavaju tečajeve znakovnog jezika, ra­zvi­jaju likovno i scensko stvaralaštvo“, napomenula je Marina Milković i dodala da se iznimna heterogenost populacije osoba s oštećenjem sluha unazad dvadesetak godina još više povećala pojavom kohlearnih implantata.

„Heterogenost populacije zahtijeva po­s­tojanje više različitih alternativa u od­­go­ju, obrazovanju i (re)habilitaciji. Pre­­po­­ru­ke za unapređenje i zaštitu nacional­nih znakovnih jezika te omogućavanje gluhoj i nagluhoj djeci obrazovanje na nacionalnom znakovnom jeziku sadržane su u nekoliko važnih međunarodnih dokumenata, kojih je i Hrvatska potpisnica“, istaknula je pročelnica Odsjeka za oštećenje sluha, primijetivši da, iako se čini da se posljednjih godina dogodio značajan napredak, postoji još mnogo prostora za razvoj kulturne osviještenosti i stvaralaštva u zajednici gluhih u Hrvatskoj, što može pridonijeti daljnjem osnaživanju i jasnijem artikuliranju nje­zinih potreba i težnji, jednako kao što bi se šira čujuća zajednica trebala osvrnuti na suvremene društvene trendove, prije svega medicinska dostignuća i inklu­zivno obrazovanje, i njihov utjecaj.

Podsjetila je i da Odsjek za ošteće­nja­ sluha, koji djeluje i kroz Laboratorij za istra­živanje znakovnog jezika i kulture gluhih te Kabinet za oštećenja sluha pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, posljednjih 20 godina, znanstvenim, nastavnim i stručnim radom velikim je dijelom usmjeren i na afirmaciju hrvatskog znakovnog jezika te stvaranje pretpostavki za dvojezično obrazovanje gluhe i nagluhe djece. „Dugogodišnjom suradnjom s udrugama gluhih i nagluhih te gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj, pridonosi kvaliteti života njihovih člano­va, kroz različite aktivnosti i stručne pro­jekte, no ta bi suradnja mogla i trebala biti snaž­nija, a time i plodonosnija“, ocije­nila je Milković doprinos mjerodavnoga sveučilišta.

- - -

Rječnik Evanđelja

Mnoge gluhe i gluhoslijepe osobe traže kontakt s transcendentalnim

Svećenik Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije, sudjeluje kao prevodilac na znakovni jezik i u snimanju Rječnika evanđelja na hrvatskom znakovnom jeziku. Rječnik je do­­stupan na YouTubeu, a osim njega pre­vode Ilka Štivojević, Ana Jakopović i Suzana Brezan, a on i Ivan Dodlek savjetnici su za teološka i egzegetska pitanja; jezična savjetnica za hrvatski znakovni jezik jest Sanja Tarczay, a nakladnik Zaklada Čujem, vjerujem, vidim iz Zagreba. „Mnoge glu­he i gluhoslijepe osobe traže kontakt s transcendentalnim, traže kon­takt s Bogom“, kaže Šardi, i nastavlja: „Većina njih je i kršteno, ali nikad nisu bili sudionici vjerničkih zajednica. Na svetim misama ne sudjeluju jer ne dobivaju informacije – nema dovoljno prevoditelja vjernika hrvatskog zna­kovnog jezika“. Šardi je naglasio da mu kao svećeniku sudjelovanje u ovome projektu i snimljeni materijali mnogo znače u pastoralnom radu s gluhim i gluhoslijepim osobama.