Djeca u vodama kulturne razmjene

Važno je stvoriti prostor za djecu – jedna je od poruka konferencije Djeca i mladi – važnost namjenskih prostora održane u Rijeci, kako bi istaknula koliko su bitni posebno osmišljeni prostori za djecu i mlade, i što znače u izgradnji zdravog i naprednog društva, usmjerenog na budućnost. Konferencijom su organizatori pozdravili i anticipirali otvaranje Dječje kuće u Rijeci, najavljeno za kraj godine, a to su Desk Kreativne Europe – Ured MEDIA Hrvat­ska i Javna ustanova Art-kino, u suradnji s ini­cijativom Kids Regio, Gradom Rijekom, Hrvatskim audiovizualnim centrom, Rijekom 2020 i Njemačkom kao predsjedavajućom članicom Vijeća Europe, a uz potporu preostalih 25 DKE – Ureda MEDIA.

Trajan i otvoren dijalog

Kroz dva konferencijska dana, podije­ljena u tri panel-rasprave i četiri sekcije za razgovor, 39 govornika iz 17 zema­lja pokušalo je 17. i 18. rujna odgovoriti na pitanja o važnosti nacionalnih strategija i međunarodnih legislativa u proizvodnji audiovizualnog sadržaja namijenjenog djeci, o učinjenom i onom što tek treba učiniti kako bi filmska kultura postala dio života najmlađih sudionika društva, ali i o tome kako stvoriti što kvalitetnije, kreativnije i funkcionalnije djeci namijenjene prostore. Kako je u uvodu, pozdravljajući 189 sudionika, istaknula voditeljica DKE ‒ Ureda MEDIA Hrvatske Martina Petrović, jedan od osnovnih problema s kojima se nacionalni ogranci DKE susreću jest nepo­stojanje jedinstvenog centra za prikup­ljanje podataka.

Martina Petrović, voditeljica DKE ‒ Ureda MEDIA Hrvatske / Izvor: Desk Kreativne Europe

Svaki nacionalni fond radi na vlastitoj razini i jedno je zajedničko mjesto posebno važno i nužno promatrano kroz tri ci­lja Kreativne Europe; dijeljenje, razmjenu i suradnju. Bez tih triju sastavnica nemoguće je provesti trajan i otvoren dijalog o dvjema temama u fokusu održane konferencije, prostorima posvećenima djeci i mladima te osnaživanju dječjeg filma na nacionalnoj i europskoj razini.

Plakat konferencije

Industrija i kultura

Jedan je od osnovnih problema i neprepoznavanje filmske pismenosti kao važnog i zasebnog predmeta u školskim kurikulima koji tek odnedavno određenu pozornost posvećuju medijskoj pismenosti, a pitanje filmske pismenosti i filmske kulture ‒ kao i razvoj svijesti o važnosti poštivanja autorskih i srodnih prava u filmskoj industriji ‒ tek treba biti postavljeno. Maria-Silvia Gatta iz DG-Connecta, ogranka Europske komisije odgovornog za komunikacijske mreže, sadržaj i te­hnologiju, ka­zala je da u DG-Connectu rade na stvara­nju politika za digitalno jedinstveno tržište, nužno za raz­mjenu digitalnog sadržaja. Istaknula je, ta­kođer, kako je nemoguće zanemariti di­men­ziju „industrijskog“ upisanu u film koji je proizvod „filmske industrije“ koliko i „filmske kulture“. Njezina platforma radi na pove­zi­vanju tih dviju silnica u oblikovanju „filmskog“, no Gatta je istaknula kako je filmsko obrazovanje i isticanje njegove važnosti također vrlo važno jer, dok su distribucija sadržaja i diseminacija tehnologije uvijek prisutne, filmsko obrazovanje i opisme­njavanje izostaje iz strategija audiovizual­ne politike.

Maria-Silvia Gatta, DG-Connect, ogranak Europske komisije odgovoran za komunikacijske mreže, sadržaj i tehnologiju

Majka multimedije

S druge strane, Claus Noer Hjorth, voditelj radne skupine za obrazovanje pri Europskom udruženju filmskih redatelja (EFAD), ustvrdio je kako inicijative za obrazovnim programima postoje, no potrebno je, prije svega, razumjeti što film jest i koja je njegova uloga u današnjem svijetu. „Film je nasljeđe prošlog stoljeća, on je poput otvorene knjige uz čiju pomoć mladi mogu mnogo naučiti o povijesnim događajima. Istodobno, film je majka multimedije, a multimedijalni je svijet mladih rođenih i odraslih u 21. stoljeću“, podsjetio je Hjorth napomenuvši kako u EFAD-u pažljivo brinu o svim dijelovima dubljeg razumijevanja poruka prenesenih kroz film i ostale multimedijalne sadržaje. Svoje programe, osim po dobi, dijele i po spolu jer smatraju da je vrlo bitno svako dijete ili osobu na pragu mladenaštva naučiti kako se nositi s problemima poput zlostavlja­nja, vršnjačkog ili drugog oblika nasilja i govora mržnje, kako u stvarnom tako i u virtualnom okruženju. Tome su, podsjetio je, mladi svakodnevno izloženi na druš­tvenim mrežama i zato je potrebno o filmu razmišljati ne samo kao o celuloidnoj vrpci s pokretnim slikama već kao o začetku revo­lucije koju danas živimo.

Prostor za djecu

Suradnju su kao osnovu istaknuli i Živa Jurančič, Pantelis Panteloglou i Mark Cosgrove čiji projekti Kinodvor Ljubljana, Raisin Factory Pyrgos i Watershed Bristol funkcioniraju kao primjeri dobre prakse. Jurančič je, kao vrlo važno, istaknula i pažljivo biranje programa budući da se Kinodvor, sa samo jednim platnom i tek 188 sjedala, našao u rascjepu između količine željenog sadržaja i prostornih ograničenja. „Važno je stvoriti prostor za djecu jer je razvijanje navike odlaska u kino dugotrajan proces i za njega ne postoji jednoznačna, ispravna formula“, zaključila je Jurančič, a taj se zaključak, šire promatrano, može prenijeti i na stjecanje navike upijanja i stvaranja vlastitog kulturnog sadržaja.

S njom se složio i Mark Crosgrove. Watershed, čiji je danas zaposlenik, pokrenut je 1982. pa njegovi sudionici, kao stvarate­lji jednog od prvih takvih projekata na europskom području, i nisu imali od koga učiti. Pokrenuli su medijski centar i bili, kako je ustvrdio, „barem 20 godina ispred svojeg vremena“, no posljedice njihovog projekta bile su dalekosežne i vidljive su i danas kad djeca i mladi, unatoč postoja­nju broj­nih multipleksa, rado posjećuju upravo njihovo kino u Watershedu. Ono im, kaže Crosgrove, nudi dodatnu vrijednost kroz edukacijske sadržaje, a odnos s publikom gradi se i akcijama koje djelatnici centra organiziraju nekoliko puta godišnje, poput kino-projekcija namijenjenih posebnim dobnim skupinama, posebnih ponuda za posjetitelje mlađe od 25 godina i slično.

Kulturna pismenost

Iako je dvodnevna konferencija bila usmje­rena prema primjerima dobre prakse iz domene filmskog opismenjavanja djece i mladih ‒ kao i na prikaz djeci i mladima posvećenih prostora čija se ishodišta nala­ze u predstavljanju mahom audiovizualnog sadržaja ‒ zaključak nije bio usmjeren isključivo na jačanje i bolju vidljivost filmske pismenosti već na oblikovanje svih oblika opismenjavanja čije je mjesto u korpusu medijske i kulturne pismenosti. Jer, kako je svoje izlaganje zaključila Mišković, samo djeca svjesna važnosti kulturnog kapitala i kulturne raznolikosti, samo djeca koja se u vodama kulturne razmjene dobro snalaze, bit će temelj novog, boljeg i zdravijeg društva.

 * * *

Stvaranje empatije

Prostor filma posvećen je i namjenski prostor važan za odgoj, obrazovanje i organizaciju slobodnog vremena djece i mladih

Roger Ebert (1942‒2013), jedan od najvažnijih američkih filmskih kritičara, dobitnik Pulitzerove nagrade za kriti­ku i dugogodišnji suradnik Chicago Sun-Timesa. Skrenuo je pozornost filmske javnosti na važnost nacionalnih, televizijskih filmova i komercijalnom je oku ukazao na važnost međunarodne i inozemnih kinematografija. No i važnije od toga, Ebert je bio humanist pa će njegova izjava o filmovima kao „strojevima ili alatima stvaranje empatije“ ostati upamćena koliko i njegovi britki, izravni i pravedno usmjereni tekstovi čija je jednostavnost izraza neposredno zaslužna za popularizaciju filmske kritike i razgovore o filmu i izvan usko specijaliziranih kinematografskih krugova.

Slobodanka Mišković, direktorica  Art-kina u Rijeci

Kritičko promišljanje

U tom je smislu, kroz povezivanje uro­đenog, generacijama prenošenog i nadograđivanog nasljeđa i trajno promje­njivih okolnosti, jasno kako prostor filma ‒ i filmske edukacije ‒ postaje, iako ne posve fizički, posvećen i namjenski prostor važan za odgoj, obrazova­nje i orga­nizaciju slobodnog vremena djece i mladih. Pomažući im da razvija­ju osobne interese, toj najosjetljivijoj dobnoj skupini pomažemo da razvije osjećaj za drugog i drugačijeg, da se senzibilizira i osjeća, a boljim razumijevanjem vlastitog mjesta u prostoru mladi će članovi društva steći bolji uvid u složenu dinamiku svih njegovih odnosa. Zato su važni prostori posvećeni djeci i mladima ‒ pod njihovim bi se okriljem okupljeni mogli naći svi sadržaji važni za dječje obrazovanje i edukaciju, ali i za poticanje kreativnosti i, ni­šta manje važnog, kritičkog promišljanja. Stoga bi ti prostori, kako je kazala Petrović, trebali biti živopisni i uređeni vodeći računa o dobi svojih korisnika, no istodobno bi trebali biti projektirani poštujući sve standarde funkcionalnosti i djelujući kao središnje i poticajno mjesto za najmlađe sudionike zajednice.

Dječja kuća

Takav se prostor, kao jedan od najvaž­nijih projekata i nosivi dio nasljeđa Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, otvorio u kompleksu bivše tvornice Rikard Benčić, onome što ima postati riječkim Art-kvartom. „U Dječjoj će kući naglasak biti na suradnji djece i odraslih, učenja i igre, kulture i obrazovanja te svih institucija u Rijeci i Hrvatskoj. Cilj će biti da djeca steknu praktične i analitičke vještine i da razviju svoj umjetnički potencijal u stvaranju“, najavila je Slobodanka Mišković, direktorica Javne ustanove Art-kino. Ta institucija ima dugu tradiciju organiziranja obrazovnih programa za djecu i mlade, no s otvara­njem Dječje kuće otvorio bi se i prostor većim dosezima obrazovanja pa svoje polaznike više ne bi učili samo kako razumjeti predstavljeni im kulturni sadržaj već i kako stvoriti svoj. Kao spoj kulturnog i obrazovnog centra, Dječja će kuća biti jedinstveno mjesto u gradu namijenjeno djeci od 0 do 12 godina, bit će dom dječjem kinu, knjižnici, kazalištu lutaka, a sadržavat će i nekoliko fleksibilnih prostora, čime će suradnja među partnerskim ustanovama osnivačima ‒ Gradskom knjiž­nicom, MMSU-om i Gradskim kaza­lištem lutaka ‒ biti podignuta na novu razinu.