Važan korpus spomenika za razumijevanje hrvatske rane prošlosti

Nakon prve publikacije posvećene sadrenim odljevima antičke skulpture Magdalena Getaldić nastavlja niz monumentalnih inventara jedinstvene muzejske ustanove u Hrvatskoj novom knjigom Skulptura ranog srednjeg vijeka iz zbirke Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao što je u predgovoru istaknuo akademik Igor Fisković znamenitu misao Jakoba Burchardta o »obavezi naraštaja prema prošlosti koja spada u njegovu najvišu duhovnu imovinu«, to se upravo odražava u davno započetom prikupljanju replika naših spomenika iz ranoga srednjeg vijeka na hrvatskom tlu.

Lijevanje sadrenih odljeva u radionici Gipsoteke, 1949. (Knjiga negativa Gliptoteke, G/O-2)

Buđenjem nacionalne svijesti sredinom 19. st. započinje sakupljanje raznovrsne građe iz hrvatske prošlosti. To je potaknuto otkrićima pojedinih ulomaka crkvenog namještaja s imenima hrvatskih vladara poput grede oltarne pregrade s natpisom kneza Branimira iz Muća, zabatom s imenom kneza Trpimira i epitafom kraljice Jelene u Solinu te sličnih slučajnih nalaza na drugim mjestima. Presudan početak označava osnivanje »Odbora za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici« i potom »Hrvatskoga starinarskog društva« pod vodstvom fra Luje Maruna. Brojnost novih pronalazaka nedvojbeno je utjecala na zamah djelovanja na terenu te pritom nastaje Marunova ideja o stvaranju jedinstvenog muzeja hrvatskih arheoloških spomenika: »Cienimo da bismo smiešnim postali kad bi se u ovom stali cjepkati i kad bi svako mjesto htjelo za se starine zadržati, čime bi odmicali od obećanog pravila i našim starinam važnost oduzimali, jer ju posamice ne bi imali onakovu kakovu u skupu, a strukovnjacima otežali bi način proučavati ih... Već se je povukla s nekih stanovitih krugova riječ o usredotočenju hrvatskih starina u Splitu, naravno središtu hrvatskog života«. No, to se tada nije ostvarilo, nego je napravljen muzej u Kninu 1894. godine. Marunovu misao re-
alizirao je Stjepan Gunjača 1976. otvaranjem Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Postav Izložbe srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1951. (Fototeka Gliptoteke)

Na tom tragu nastaje Zbirka sadrenih odljeva ranosrednjovjekovne skulpture u Gliptoteci HAZU. Nakon kratkog pregleda europskih zbirki sadrenih odljeva nacionalnih spomenika, Magdalena Getaldić detaljno iznosi povijest stvaranja muzejske institucije – Od Gipsoteke do Gliptoteke. Nastavljajući ideju Isidora Kršnjavoga za Gyps Museum, gdje je namjeravao izložiti tada nabavljene antičke skulpture, Antun Bauer 1937. osniva zagrebačku Gipsoteku, gdje prikuplja sadrene odljeve nacionalnih spomenika po uzoru na francuske i njemačke muzeološke koncepcije toga vremena. Pritom donira primjerke sakupljene vlastitim sredstvima, što uz osnivanje vlastite radionice za lijevanje, gipsaone, predstavlja početak srednjovjekovne zbirke. Najvažnija djela hrvatske nacionalne baštine objedinjuje na jednom mjestu sadrenim odljevima, čime se ocrtava kontinuitet razvoja i umjetničkog stvaranja ranosrednjovjekovnog razdoblja. Prigodom obilježavanja tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine formiran je Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu i osnivanje Milenijskog muzeja, za što je bilo predviđeno lijevanje oko 400 arheoloških predmeta starohrvatskih spomenika. Kako se zbog nedostatka financijskih sredstava odustalo od projekta Milenijskog muzeja, navedeni Odbor pohranio je u Gipsoteci oko 200 odljeva arheoloških ulomaka srednjovjekovne plastike, što je 1945. godine prešlo u trajno vlasništvo. Veći broj odljeva najvažnijih primjeraka hrvatske srednjovjekovne skulpture izradila je vlastita radionica povodom Međunarodne izložbe srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije organizirane 1950. godine u Parizu, a zatim predstavljene sljedeće godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Za srednjovjekovnu zbirku Gliptoteke napravljeni su i pojedini odljevi iz zbirke »Bihać« prije nego što je predana Muzeju hrvatskih starina. Tijekom vremena nastavljeno je lijevanje sadrenih odljeva u raznim muzejskim i institucionalnim zbirkama – arheoloških muzeja u Splitu, Zadru, Ninu, Puli, Zagrebu i na terenu na mnogim arheološkim lokalitetima. Time je značajno obogaćen fundus zbirki od 9. do 15. st., izložen u stalnom postavu Gliptoteke, a često je korišten i prezentiran na brojnim izložbama srednjovjekovne umjetnosti Hrvatske. Zahvaljujući sustavnom prikupljanju, lijevanju i dokumentiranju originalnih spomenika, u muzeju Gliptoteke odražava se davna vizija fra Luje Maruna, koji je težio objedinjavanju predromaničke skulpture na jednom mjestu kao polazištu komparativnih istraživanja ranosrednjovjekovne umjetnosti.

Novi stalni postav zbirke u Gliptoteci, dvorana I, 1955. (Fototeka Gliptoteke, A. Fuis)

U poglavlju »Ranosrednjovjekovna Hrvatska u povijesnom kontekstu« iznose se najvažniji događaji od dolaska Hrvata na obale istočnog Jadrana, područje bogatoga kasnoantičkog nasljeđa. Uključivši se u europske srednjovjekovne tokove, prihvatili su kršćanstvo te najjači val pokrštavanja nastaje prodorom Franaka u 9. st. Nakon završetka sukoba Franaka s Bizantom, potvrđenog Aachenskim mirom, dalmatinski gradovi su ostali pod bizantskom upravom, a Istra i hrvatska kneževina (od rijeke Raše do Cetine) pripali Franačkom Carstvu. Postupno su hrvatski vladari postajali neovisniji, poput kneza Trpimira, osobito kneza Branimira, čijih je epigrafskih spomenika dosad najviše pronađeno. Tada se podižu i prve sakralne građevine čija je unutrašnjost oplemenjena liturgijskim namještajem ukrašenim izrazito kršćanskom simbolikom, često s imenima donatora iz redova vladajućih knezova i kraljeva te visokih dvorskih dostojanstvenika. Organiziranjem crkvenih sabora uspostavlja se crkvena hijerahija te je osnivanjem biskupija i samostana nastavljen kontinuitet biskupskih sjedišta. Prvim raskolom između Zapadne i Istočne crkve prevladao je papinski autoritet u crkvenoj organizaciji istočnojadranske obale unutar hrvatske kneževine, neposredno povezanoj s Rimom. U vrijeme kralja Tomislava splitski je nadbiskup postao metropolitom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Najveći teritorijalni opseg hrvatskoga kraljevstva ostvaren je za vladavine Petra Krešimira IV., čiji je uspon zasmetao papi Grguru VII., koji je dekretom Dictatus papae proklamirao apsolutnu poslušnost autoritetu Rimske crkve, što je potom prihvatio njegov nasljednik, kralj Zvonimir. Povijesni slijed odražavao se nedvojbeno u gradnji manjih sakralnih zdanja do pojedinih velebnih bazilika čije unutrašnje uređenje s često novim crkvenim namještajem svjedoči o njihovoj raskošnoj opremljenosti.

Višeslavova krstionica (Fototeka Gliptoteke, mapa Nin, foto: D. Stühler K-229)

»Ranosrednjovjekovna topografija« predstavljena je najvažnijim lokalitetima i njihovim spomenicima. To je u prvom redu grad Nin, koji sredinom 9. st. postaje središte franačke misionarske djelatnosti. Tu je pod vlašću hrvatskih vladara osnovana prva hrvatska biskupija, ukinuta na Splitskom crkvenom saboru 925. u vrijeme biskupa Grgura (episcopus Chroatorum) te ponovo obnovljena za vladavine kralja Petra Krešimira IV. Ranosrednjovjekovna katedrala sv. Anselma, nastala unutar ranokršćanskoga kompleksa u središtu grada, poznata je po liturgijskom namještaju, osobito jedinstvenoj krstionici kneza Višeslava. Predromanička crkva sv. Križa, čije su tlocrtne nepravilnosti savršeno prilagođene simbolici kršćanskoga kalendara, u cijelosti je sačuvana.

Primat crkvene organizacije pripao je gradu Splitu, nasljedniku salonitanske metropolije, u vrijeme prvog nadbiskupa Ivana Ravenjanina. Elementi crkvenog namještaja obnovljene splitske prvostolnice u Dioklecijanovu mauzoleju i Ravenjaninov sarkofag iz crkve sv. Mateja uz južnu stranu katedrale prisutni su među sadrenim odljevima Gliptoteke, kao i pluteji iz 11. st. s prikazom lika hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. Unutar Dioklecijanove palače nalazi se crkva sv. Martina s iznimno sačuvanom oltarnom pregradom čija je replika također u korpusu predromaničkih odljeva Gliptotekte. Također se donose i dijelovi crkvenog namještaja iz drugih crkvenih građevina predromaničkog Splita, kao luk svetišta iz šesterolisne crkve sv. Trojice, zabat s prikazom Krista u slavi iz Sv. Stjepana na Sustipanu, zabati i pluteji oltarne pregrade iz crkve sv. Petra Starog na Lučcu, pluteji iz crkve sv. Lovre na Pazdigradu.

Zadar, administrativno središte bizantske Dalmacije, bio je političko i crkveno žarište regije. Crkva Sv. Trojstva iz 9. st. (poslije crkva sv. Donata) i danas dominira gradom. U neposrednoj se blizini nalazi episkopalni kompleks s katedralom nastaloj u ranokršćanskoj bazilici sv. Petra. Donošenjem relikvija sv. Anastazija posvećena je sv. Stošiji. Tu su otkriveni elementi ranoga liturgijskog namještaja i sarkofaga s kraja 8. st. Posebno valja istaknuti ciborij prokonzula Grgura iz 11. st., čija se replika također nalazi u zbirci Gliptoteke. Osim tih, postojale su i druge ranoromaničke crkve iz kojih potječu dijelovi liturgijskog namještaja – crkva sv. Nediljice (sv. Ivana Krstitelja), gdje su na plutejima prikazani jedinstveni biblijski prizori, crkva sv. Lovre s prikazom Krista u slavi na portalu te benediktinski samostan sv. Marije, u kojoj se nalazi epitaf opatice Vekenege.

Zabat s likom arkanđela Mihovila, Sv. Mihajlo, Donje Čelo, Koločep, kraj 11. st., sadreni odljev, HZ-769

U ranosrednjovjekovnom Solinu, na rubovima porušene antičke metropole, nastaju kneževske i kraljevske zadužbine, u prvom redu Trpimirovića, pa se podižu rezidencije poput kliških dvora i nova crkvena zdanja na ranokršćanskim crkvama kao crkva sv. Stjepana i sv. Marije na Otoku, gdje je kraljica Jelena podigla mauzelej hrvatskih kraljeva, o čemu svjedoči njezin epitaf s dragocjenim podatcima za genealogiju hrvatskih vladara. Unutar ranokršćanske bazilike sv. Petra i Mojsija sagrađena je srednjovjekovna trobrodna građevina gdje je okrunjen kralj Zvonimir, čije su replike liturgijskog namještaja također u ranosrednjovjekovnoj zbirci Gliptoteke. Tu su također pohranjeni i primjerci odljeva ukrašenih pleternom ornamentikom iz crkve jedinstvenoga kvadratnog oblika s okotogonalnim unutrašnjim uređenjem u Gradini.

U nedalekim Bijaćima, unutar kompleksa ranokršćanske arhitekture, nastaju u ranom srednjem vijeku vladarski dvori, što potvrđuju darovnice, među kojima je prva ona kneza Trpimira iz 841. godine, te ostatci pronađeni uz crkvu sv. Marte i brojni ulomci crkvenog namještaja – nadvratnika, pilastara, pluteja i ciborij, čiji su odljevi također prisutni u Gliptoteci.

Biskupija kod Knina je jedan od najznačajnijih ranosrednjovjekovnih lokaliteta, u izvorima poznat kao Pet crkava: Crkvina (Sv. Marija), Stupovi (Sv. Cecilija), Lopuška glavica, Bukorovića podvornica i Sv. Trojica. Navedeni objekti s brojnim nalazima arhitektonske i liturgijske skulpture pokazuju izniman kontinuitet predromaničkog i ranoromaničkoga graditeljstva. U tom sklopu posebno se ističe crkva sv. Marije, koja je od 9. do 11. st. vladarsko središte. Primjeri sadrenih odljeva u Gliptoteci započinju s najranijim liturgijskim namještajem tzv. Majstora koljanskog pluteja do dijelova oltarne pregrade iz Branimirova vremena te radova tzv. Benediktinske radionice predstavljene ulomcima oltarne pregrade i ambona, sve do 11. st. i radova Zadarsko-kninske radionice. Među posljednjima posebno se ističe tranzena s reljefom Maeistas Virginis s prikazom Bogorodice s Djetetom u mandorli i arkanđelima. U vrijeme kralja Petra Krešimira IV. crkva postaje katedrala novoosnovane biskupije, kada se podiže rezidencijalni kompleks, prebivalište kaptola i biskupa. U tom kontekstu se oprema novim ranoromaničkim namještajem gdje je u zabatu oltarne pregrade lik Madone s natpisom Salve Virgo.

U blizini Knina na arheološkom lokalitetu Kapitul pronađeni su mnogi ulomci crkvenog namještaja čiji se odljevi također nalaze u ranosrednjovjekovnoj zbirci Gliptoteke. To su dijelovi vremenski različitih faza unutrašnjeg uređenja – najranijeg ulomka posude za posvećenu vodu iz 9. st., fragmenti pluteja, pilastri i dio zabata s pticom, dok trećoj četvrtini 10. st. pripadaju natpisi s imenima vladara Svetoslava i Držislava, ulomak ambona i grede. Posljednjem razdoblju s kraja 11. st. pripada odljev natpisa nadgrobne ploče na kojoj se spominje Pribimir.

Posebno su izdvojeni nalazi ranosrednjovjekovne skulpture s područja Južne Dalmacije – Pelješac, Dubrovnik sa širom okolicom, Rijeka dubrovačka, Koločep i Ston, kao i oni s lokaliteta u današnjoj Crnoj Gori, a koji su nekoć bili dio Dalmacije. Dosad su uglavnom istražene crkve u Dubrovniku, kao ranokršćanska katedrala sv. Petra Velikog obnovljena u predromaničkom stilu potkraj 10. st., gdje su pronađeni arhitravi i pluteji s natpisima titulara. Zatim crkva sv. Nikole na Prijekom, crkva sv. Stjepana u Pustijerni te benediktinski samostan na otočiću Sv. Andrija s nalazima predromaničke skulpture. Jedinstven je ikonografski prikaz borbe čovjeka i lava na ulomku ciborija iz crkve sv. Marije u Komolcu na području Rijeke dubrovačke. Otkriveni dijelovi crkvenog namještaja iz crkve sv. Mihajla na Koločepu iz 11. st. – zabat s likom arkanđela sv. Mihajla, plutej s prizorom lova i drugi s pleternom ornamentikom te natpis sa spomenom hrvatske kraljice (Jelene?) omogućavaju rekonstrukciju oltarne pregrade.

»Klesarske radionice od 8. do. 11. stoljeća«, uglavnom atribuirane prema arheološkim nalazima i razvrstane prema saznanjima opće prihvaćenim u dosadašnjoj literaturi, tvore zasebno poglavlje.

U »Zaključnim razmatranjima« ističe se značaj okupljanja na jednom mjestu odljeva predromaničkih skulptura s različitih lokaliteta diljem istočnojadranske obale. Time je ostvarena ključna uloga u očuvanju, dokumentiranju i interpretaciji tog nasljeđa omogućavajući komparativnu analizu lokalnih radionica, ikonografskih modela i likovnih obrazaca pojedinih središta te prilagodljivost liturgijskim i kulturnim promjenama ranosrednjovjekovnog razdoblja.

U drugom dijelu publikacije nalazi se vrlo opsežan katalog svih sadrenih odljeva ove zbirke Gliptoteke, navedenih prema geografskim cjelinama – Sjeverna Dalmacija, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija, Crna Gora, popraćenih tlocrtima gradova i pojedinih crkvenih građevina, fotografijama skulpture s opisom i popisom relevantnih podataka te slijedi Kazalo lokaliteta i Popis literature.

Ovim iznimnim izdavačkim pothvatom omogućeno je ne samo sagledavanje regionalnih karakteristika i evolucije stila nego i bolje poznavanje starohrvatskih primjera u okviru europske predromaničke kulture. Upravo u Gliptoteci sadržan je cjelovitiji korpus sadrenih odljeva ranosrednjovjekovne skulpture u odnosu na zbirke pojedinih muzejskih institucija. Novi izložbeni postav, koji je u pripremi, bit će nadopunjen najnovijim nalazima i digitalnim predstavljanjem nacionalne baštine sa samih početaka umjetničkog stvaranja hrvatskog naroda u kontekstu europske kulture. Gliptoteka je jedinstvena muzejska ustanova u sastavu naše krovne znanstvene institucije – Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

-

Jasna Jeličić Radonić, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Vodila je konzervatorske radove i arheološka istraživanja u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu. Istraživala je grčki polis Faros te antičku i kasnoantičku Salonu. Objavila je više knjiga i članaka o antičkoj i ranokršćanskoj umjetnosti s područja rimske provincije Dalmacije.