SVE NAS JE MANJE (još jedan in memoriam)

Drhti
na vjetrometini
samotni narcis.
Još

Još jedna vijest koja me zatekla nespremna! Umro je pisac, pjesnik i domoljub, prijatelj Veljko Barbieri. Bio je Veljko godinu dana mlađi. I bio je buntovnik. Temperamentni Mediteranac! Sjećam se, još je za studentskih dana bio eksplozivan, uvijek žestoko zastupajući svoje mišljenje, koje je rijetko bilo netočno. I bio je svoj, uvijek jedinstven! I kad je počeo pisati o hrani, snimati emisije na HTV-u. Premda su mu mnogi, poglavito iz književničkih krugova, to spočitavali, bio je Veljko drukčiji, jedinstven. Nisu to bili programi o kulinarstvu. Veljko je stvarao kulturološke televizijske eseje. Prvoklasne!

Veljko Barbieri, foto: Mirko Cvjetko

A njegov temperament vatrenog Mediteranca, kada je počeo nasrtaj s istoka na Hrvatsku, mogao je završiti samo tako kako je i završio – Veljko je odmah kao dragovoljac stupio u postrojbe Hrvatske vojske. Ratni put vodio ga je od Dubrovnika i Konavala do Pakraca. Iz rata izašao je kao bojnik – da li i kao pobjednik, pitam se danas!? Odgledavši kratki nekrolog u »Vijestima iz kulture« HTV-a, prvo što mi je palo u oči bilo je da ni jednom riječju nije spomenut i njegov ratni put. Srami li se netko Domovinskog rata? Srami li se netko takvog Veljka Barbierija!?

Ja ne!

Ovo je moje sjećanje na Veljka Barbierija – prijatelja, književnika i bojnika!

Mrak se razlio

iz hangara smrti

– Ovčara pamti!