Glazba i migracije

Migracije i migranti su u zadnjih desetak godina neizostavna tema mnogih suvremenih političkih i ekonomskih rasprava. Dok su nekad prizori sudionika svih boja i rasa bili rezervirani za velika svjetska središta, danas i mi svjedočimo prisutnosti ljudi iz raznih krajeva svijeta koji postaju dijelom naše svakodnevice; katkad nas razvesele svojim brzim učenjem hrvatskog jezika, katkad nas zbune neočekivanim reakcijama. Donedavno je Hrvatska bila percipirana kao zemlja emigranata, dok nas je odnedavno zatekla i imigracija. Ona je postala vrlo vidljiva, upravo zbog različitih boja kože pa ne razmišljamo o tome da je i u povijesti hrvatskih zemalja bilo mnogo imigranata koji su itekako ostavljali svoj trag, ovisno o području kojim su se bavili.

U hrvatsku je muzikologiju ta tema ušla na (struci razmjerno) oveća vrata prije više od deset godina, kad je iz Hrvatske, Zagreba, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vođen europski projekt »Glazbene migracije u rano moderno doba: susret europskog istoka, zapada i juga« (Music Migrations in the Early Modern Age: the Meeting of the European East, West and South, HERA, MusMig, 2013–2016) pod vodstvom autorice ovoga teksta. U tim »dobrim starim vremenima«, kad je postojala platforma za europske projekte iz humanistike (dok ih nisu progutale dominantne društvene znanosti), odobrena su respektabilna financijska sredstva (budžet svakog projekta bio je 1 milijun eura, ali i prolaznost od samo oko 5%!) za fundamentalna istraživanja u arhivskim institucijama, ali i diseminaciju. U našem je slučaju ona obuhvaćala i organiziranje koncerata »migranata«, kao i objavljivanje notnog materijala, što je znatno potaknulo izvedbu skladbi hrvatskih, slovenskih, poljskih, njemačkih (da nabrojim samo partnerske zemlje), ali i mnogih drugih skladatelja 17. i 18. stoljeća u svim tim zemljama pa i šire. Ustanovljeno je da je upravo glazba bila važan čimbenik koji je migrantima omogućio lakše ukotvljenje u nove sredine te da su – donoseći svoje obrazovanje i elan – dali snažan doprinos novoj domovini. Međutim, već su se u posebnim simpozijima projekta očitovale činjenice da nisu samo osobe migrirale nego je kolao i notni materijal (pa su se tako i širili skladateljski stilovi i njihovi utjecaji), iz inozemstva su se nabavljala i glazbala i knjige o glazbi, a migranti su donosili i nove modele muziciranja, pa se u novoj sredini često mogla primijeniti glazbena paradigma za koju domaći glazbenici nisu ni znali. Često je, dakle, dolazilo i do kulturnog transfera pa su se – inspirirani novim idejama – i domaći glazbenici nadovezali na komponiranje i izvedbu u novim stilskim i formalnim okvirima.

Prepoznajući važnost teme, autorica ovih redaka pokrenula je 2025. godine studijsku grupu »Glazbene migracije i umrežavanje« te potaknula organizaciju zajedničkog skupa s podgrupom »Cirkulacija opere na Mediteranu«, koju vodi Talijan hrvatskih korijena Dinko Fabris (profesor na sveučilištu u Basilicati, Matera; otac mu je rodom iz Staroga Grada na Hvaru). Sretna je okolnost bila da su muzikologinje, predstavnice mlađe generacije, sve profesorice na sveučilištima – Katica Burić Ćenan sa Sveučilišta u Zadru, Lada Duraković sa Sveučilišta Jurja Dobrile iz Pule, Maja Milošević Carić, glavna organizatorica skupa, i Ivana Tomić Ferić, obje sa splitske Umjetničke akademije – kao predmet svog istraživanja predstavile upravo međunarodni projekt OPERISM, voditeljice K. Burić Ćenan. Zahvaljujući europskom fondu »Sljedeća generacija« (NextGenerationEU, 2025–2029), iduće će se četverogodišnje razdoblje posvetiti istraživanju muzikalija i njihovim izvedbama na istočnoj obali Jadrana. U organizaciju skupa uključila se i lokalna zajednica – Muzej hvarske baštine i Javna ustanova u kulturi »HVAR 1612«, zahvaljujući kojoj je jednu od glavnih uloga imalo i hvarsko kazalište, kao najstarije komunalno kazalište na istočnoj obali Jadrana koje je, dakako, još uvijek u funkciji. Napokon, u organizaciji je sudjelovalo i Hrvatsko muzikološko društvo kao krovna strukovna udruga u Hrvatskoj, koja je nastojala biti potporom (pa i materijalnom) u svakoj fazi organizacije kao i Sveučilište u Splitu.

Dvodnevni skup na Hvaru, destinaciji koja mnogima nije bila nimalo lako dostupna, unatoč splitskom aerodromu i redovitim katamaranskim vezama, bio je intenzivan, a sudionici oduševljeni ne samo prekrasnom scenom nego i ugodnim druženjem u opuštenoj, ali radnoj atmosferi.

Simpozij je započeo predstavljanjem pro­jekta OPERISM, koji proučava istočno-
­jadranska operna kazališta u rasponu od jednog stoljeća (1860–1960) kroz studije slučaja u četiri grada, što su predstavile Burić Ćenan, Duraković, Tomić Ferić i Milošević Carić: Zadar (Teatro Verdi), Pula (Politeama Ciscutti), Split (Teatro Bajamonti i Gradsko kazalište) i Hvar (Gradsko kazalište), a istražit će se, analizirati i interpretirati različiti aspekti repertoara, ključnih interpreta (kazališnih družina, solista, dirigenata, orkestara i dr.) i njihove mobilnosti kao i kulturne razmjene između tih kazališta u kontekstu širih europskih i mediteranskih mreža. Poseban će fokus biti usmjeren na kazališta kao mjesta kulturnih susreta i žarišta kulturnog života navedenih gradova.

Pozvano predavanje održala je Cristina Scuderi (Graz – Milano), čije je sustavno istraživanje menadžmenta istočnojadranskih kazališta u drugoj polovici dugog 19. stoljeća rezultiralo knjigom s brojnim novim spoznajama, a iskustva i zamke takvog istraživanja ovom je prigodom podijelila sa sudionicima skupa.

U sljedećih pet sesija sudjelovali su muzikolozi iz Italije (Maria Rosa De Luca, Eugenio Renzetti, Massimo Raffa), Grčke (Kostas Kardamis, Magdalini Kalopana), Austrije (Michaela Krucsay), Poljske (Jolanta Guzy-Pasiak), SAD-a (Jann Pasler), Portugala (Jelena Novak), Turske (Asli Kaymak i Elif Damla Yavuz) sa svojim temama koje su obuhvaćale glazbenike, ponajprije vezane uz operna kazališta, njihova djela i međunarodne i interkontinentalne migracije (sve do Australije i Novoga Zelanda) koje su uključivale i područje Mediterana. Ovdje izdvajam teme koje se susreću u novije doba, a to je prisutnost europske, u prvom redu talijanske i francuske opere u kolonijama poput Alžira i Tunisa (Pasler), dok su teme vezane uz Otomansko Carstvo i nagnuća pojedinih vladara (poput, primjerice, kediva Ismail-paše, koji je 1869. dao sagraditi operu u Kairu, gdje su nastupili i hrvatski operni pjevači i sl.) prema europskoj kulturi i umjetnosti već donekle poznata, a i u ovoj prigodi je predstavljen niz novih podataka (Kaymak i Yavuz). Petero hrvatskih muzikologa donijelo je neke nove elemente vezane uz mediteranske specifičnosti i kontakte, često upravo povezujući obje strane Jadrana: Vjera Katalinić je predstavila novoistraženi profesionalni put Elise Mascarich, dosad nepoznate pjevačice rodom iz Senja, koja je u drugoj polovici 19. stoljeća nastupala u talijanskim kazalištima da bi se potom okušala u Pragu i Beču. Ivana Petravić Zelić prihvatila se zahtjevnog zadatka osvjetljavanja djelovanja Julija Skjavetića, renesansnog skladatelja hrvatskog podrijetla, u Veneciji, promatrajući zbirke u kojima su objavljene i njegove skladbe, kao čvorišta mreža onodobnih skladatelja i izdavača. Jelica Valjalo Kaporelo je s talijanskim kolegom Massimom Raffa osvijetlila skladateljske i dramaturške značajke Rekvijema u c-molu talijanskog skladatelja Tomasa Restija, koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće djelovao u Dubrovniku kao jedan od najbolje obrazovanih glazbenika, učitelja i interpreta. Davorka Radica predstavila je kreativnost i specifičnosti opernog jezika splitskog skladatelja Josipa Hatzea (1879–1959) u njegovim operama Povratak (1910) i Adel i Mara (1932), dok je Jakša Primorac pokazao niz primjera koji dokumentiraju utjecaj talijanske opere na urbani folklor u Dalmaciji, Jonskim otocima i u Gruziji.

Na početku simpozija sudionici su evocirali djelovanje muzikologa Bojana Bujića (1937–2024), dugogodišnjeg profesora na Sveučilištu u Oxfordu, koji je svojim istraživanjima bio vezan i za dalmatinske teme, te je mnogo vremena provodio u Starome Gradu, prijateljujući i razmjenjujući sonete s Tonkom Maroevićem (1941–2020). Bujić, čijoj je uspomeni bio posvećen ovaj skup, bavio se i talijanskim ranobaroknim skladateljem Tomasom Cecchinijem (oko 1580–1644), koji je svojim tridesetogodišnjim glazbenim djelovanjem u hvarskoj katedrali zadužio ovaj grad. Stoga mu je lijepom svečanošću odana počast i otkrivena spomen-ploča u njegovoj matičnoj crkvi, u okviru čega je Ana Domančić (flauta) uz Bornu Barišić (orgulje) izvela skladateljevih osam sonata iz njegova op. 23, tiskanog u Veneciji 1628. godine.

Napokon, skup je zaključen impresivnim dokumentarnim filmom Zovit, kojeg su autori troje studenata splitske Umjetničke akademije (M. Parat, M. Bažoka i M. Nižetić) pod mentorstvom M. Milošević Carić, svojevrsnom kronikom hoda i pjeva Za križom, snimljenog 2024., slijedeći cjelonoćnu uskrsnu procesiju Velikog tjedna iz Svirča (preko Vrbanja, Jelse, Pitava i Vrisnika natrag u Svirče). Taj je rad zavrijedio da ga vidi i šira televizijska publika i zbog informativnosti, ali i emotivnog naboja.

Skup je upotpunjen sjajnim stručnim vodstvom gradom, kao i odabranim hvarskim delicijama, što u konačnici tvori optimalan ekosustav intelektualnog zadovoljstva i spoja rada s užitkom svih osjetila. Ta izvanredna ravnoteža obilježila je ovaj susret u gradu kojem će se, nadamo se, svi sudionici rado vraćati, kao i intrigantnim temama o glazbenoj migraciji.

-

Vjera Katalinić, muzikologinja, zaslužna je znanstvenica-emerita Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i naslovna redovita profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Područja istraživanja: glazbena kultura, mobilnost i umrežavanja glazbe i glazbenika u 18. i 19 stoljeću; glazbeni arhivi u Hrvatskoj.