Boris Domagoj Biletić, Budi realan (rukopis, 2025)

Boris Domagoj Biletić (Pula, 1957) ugledni je suvremeni hrvatski pjesnik, esejist, kritičar, prevoditelj i urednik koji se domaćoj kulturnoj javnosti nametnuo kao jedan od ustrajnijih i gotovo opsesivnih istraživača književne baštine rodne mu Istre. O tome svjedoče mnoge njegove rasprave i članci, hrestomatije i antologije te organizacijski i urednički rad – od rovinjskih Šoljanovih dana i Pulskih dana eseja s pripadajućom nacionalnom Nagradom »Zvane Črnja« za najbolji esej do časopisa Nova Istra s bibliotekom koja prelazi okvire zavičaja, a potom i prvi e-časopis za književnu kritiku Stav (2018). Bogato iskustvo i stečeno znanje disciplinirao je te kapitalizirao izradom doktorske disertacije Regionalizam, identitet i hrvatska književnost u Istri od 1918. do 1945., koju je ubrzo nakon obrane (2011/2012) prerađenu objavio pod naslovom Istarski pisci i obzori (2012). U njezinoj izradi, tj. u konstrukciji jedinstvene i prepoznatljive hrvatske književnosti te regije, autor polazi od naizgled retoričkog pitanja postoji li uopće istarska književnost, odnosno – ako postoji, a postoji! – što je to čini istarskom, tj. hrvatskom ili možda nekom trećom i drukčijom negoli smo je na prvi pogled skloni prepoznavati i imenovati, itd.

Iako se činilo da će Biletić nakon uspješnog doktorata prijeći u akademske vode, ravnatelj gradske knjižnice u Rovinju ostao je i dalje posvećen svome širem zavičaju i od javnosti verificiranoj i uhodanoj dinamici (njemu zahvaljujući!) kulturnih zbivanja. Gotovo da nema ozbiljnijega hrvatskog esejista, kritičara ili književnog povjesničara koji nije barem okrznuo tu Biletićevu »školu« – kao sudionik, laureat ili i jedno i drugo.

Međutim, glavno područje Biletićeva književnog rada zapravo je poezija. Ušavši u nju 1983. prvijencem Zublja šutnje, do danas je objavio dvadesetak zbirki, od kojih i nekoliko knjiga izabranih pjesama, neke i u prijevodu na strane jezike (talijanski, engleski, njemački, slovenski, makedonski...), što je sve izraz visokog statusa i povjerenja u pjesnika Borisa Domagoja Biletića. Štoviše, neke su mu knjige i nagrađene kao što je i sam autor dosad nagrađivan za svoj ukupni kulturni angažman. Pjesničkim svojim prilozima zastupljen je u svim važnijim antologijama, a o autoru i njegovu pjesništvu na standardu i dijalektu (čakavskome) pisali su ugledni naši književni kritičari iz nekoliko naraštaja – od Tonka Maroevića, Luka Paljetka, Milana Rakovca, Ante Stamaća, Cvjetka Milanje i Branimira Bošnjaka, preko Milorada Stojevića i Alda Klimana pa sve do Željke Lovrenčić, Miroslava Mićanovića, Sanjina Sorela, Darije Žilić, Alide Bremer i Davora Šalata, a praćen je i od nekih stranih autora poput Jovana Nikolaidisa. Dok Milanja vidi Biletića kao pjesnika pozicioniranoga između offaša i inzulaša s uporištem u tradiciji, a Tonko Maroević kao poetu doctusa, Mićanović u tematskome sloju Biletićeva pjesničkog svijeta nalazi smrt kao njegov podtekst, ali ne i očekivano povlačenje, nego – naprotiv – otpor i neslaganje, dodaje Alida Bremer, pa se Biletićev lirski protagonist suočava sa svijetom i vremenom te hrabro osmišljava vlastitu prisutnosti na životnoj sceni, zaključuje Sorel.

U svakome slučaju »zavičajni aktivist« (Mićanović) i »lirski hermetist« (Sorel), kojemu su disanje i pisanje ne samo rimotvorni nego i životvorni čimbenici autorealizacije, Boris Domagoj Biletić svakom svojom novom pjesmom, ciklusom ili zbirkom mijenja sliku hrvatske poezije dvaju joj jezika: one na standardu i one na dijalektu, čime je čakavštini iznova, na najbolji način, potvrđen status nacionalnoga pjesničkog jezika. U tome smislu može se reći da su se oba autorova književna iskustva (istraživačko i pjesničko) našla u zajedničkoj točki, a to je pitanje identiteta – onoga osobnog, individualnoga, i onoga zajedničkoga, kolektivnoga – pitanje koje su u prvi plan izbacili postmodernizam i novi regionalizam.

A ono, tj. to pitanje, ne samo da je – kako se voli reći – »teško i kompleksno« nego može biti itekako traumatično, te prijeći u više ili manje gorku i bolnu potragu za smislom. Upravo takav je i najnoviji ciklus od 14 žanrovski fleksibilnih tekstova, pjesama Borisa Domagoja Biletića, pod naslovom Budi realan.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

-

Vinko Brešić, redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu u miru, književni povjesničar i književnik. Autor je tridesetak znanstvenih i znanstveno-stručnih monografija, urednik i utemeljitelj nekoliko znanstvenih časopisa. Predavao je hrvatsku književnost na tri strana sveučilišta. Bio je glavni urednik u Nakladnome zavodu Matice hrvatske. Nositelj je Državne nagrade za znanost za projekt Hrvatski književni časopisi 19. stoljeća: studija & bibliografija (sv. 1–5, Zagreb, 2006–07), nagrade »Julije Benešić« i još nekoliko priznanja i nagrada.