U spomen na Krešimira Mikolčića (1937–1999)

Prošlo je više od četvrt stoljeća od smrti Krešimira Mikol­čića, zaslužnog obnovitelja Matice hrvatske i velikog prinosnika kulturnom stvaralaštvu. Vrijedi se prisjetiti njegova promišljenog i neumornog rada. To je potrebno ne samo poradi čuvanja uspomena na tog vrsnog pravnika, domoljuba i višegodišnjeg uznika nakon sloma Hrvatskog proljeća, nego još više zbog davanja pravih odgovora na nova suvremena pitanja i izazove.

Krešimir Mikolčić – Skupština Matice hrvatske u Slatini 6.3.1993. / (Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=Edcy8DSS-GI)

Krešimir Mikolčić došao je u Maticu hrvatsku početkom rujna 1992. U početku je obnašao dužnost poslovnog tajnika, a na skupštini održanoj 19. prosinca 1992. izabran je i za glavnog tajnika. Tu je dužnost smatrao i velikom čašću i velikom obvezom. Bilo je to u teškim danima nakon strašnih ratnih razaranja i stradanja u Hrvatskoj započetih 1991., a koja su i tada neprekidno trajala, i u vrijeme kad je započeo rat u Bosni i Hercegovini. Matica hrvatska se nalazila u vrlo složenom procesu obnove i organizacije svoga kulturnog i prosvjetnog djelovanja. Svakodnevno je trebalo rješavati mnoga teška pitanja kako bi se stvorili uvjeti za provedbu tog programa. Unatoč svim tim teškoćama, u tek obnovljenoj Matici vladao je zanos koji je davao snagu za svakodnevni rad, prepun svakovrsnih izazova. Objavljivane su nove knjige u Zagrebu i u mnogim drugim hrvatskim gradovima – u ograncima Matice hrvatske. Nakon obnove Matice u prosincu 1989. u Zagrebu obnovljeno je i pedesetak ogranaka, a osnovano je još toliko novih. Oni su donijeli svoje programe i započeli bogatu i raznovrsnu izdavačku djelatnost.

Knjige i časopisi predstavljani su u knjižnicama i školama, u kazalištima i na fakultetima, domovima kulture, muzejima... Predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac, članovi Predsjedništva i Glavnog odbora te mnogi književnici, znanstvenici i dramski umjetnici odlazili su u ogranke. Sudjelovali su na znanstvenim skupovima, predstavljanjima knjiga i izložbama. Raspravljalo se o čuvanju kulturne i umjetničke baštine te o razvijanju hrvatskoga kulturnog identiteta. Krešimir Mikolčić je kao glavni tajnik organizirao mnoga putovanja, a vrlo često bio je i vozač. Na skupštinama ogranaka i na radnim sastancima govorio je o bitnim temama, nastojeći da se članovi Matice hrvatske upoznaju s novim knjigama i događajima u središnjici te da se riješe mnoga organizacijska i pravna pitanja. Pritom je uvijek do izražaja dolazila njegova stručnost, što je u tim danima bilo veoma važno za život cjelokupne Matice. Posebno se brinuo za pravni status i imovinu Matice. Njegovo pravno znanje te savjesno, točno i uredno poslovanje u tom su razdoblju bili više nego dragocjeni. Brinuo se za materijalne i organizacijske pretpostavke pokretanja rada cjelokupne Matice hrvatske. Govorio je da treba utvrditi što smo učinili u prošlosti, gdje smo sada i što trebamo učiniti u budućnosti – za škole i sveučilišta, za slobodu hrvatske domovine i život hrvatskog naroda. Pozivao je na kritičko promišljanje stvarnosti i na temeljit i predan rad koji će prevladati dugogodišnju depresiju i mrtvilo nastalo nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971.

Kad je započeo obnašati službu glavnog tajnika zatražio je isprave o imovini Matice hrvatske, a poglavito o formalnoj zabrani njezina rada 1980. godine. Na temelju dobivenih dokumenata pokrenuo je pred Upravnim sudom spor kojim se zahtijevalo poništenje zabrane rada Matice hrvatske. Postigao je brisanje zabrane rada. Postigao je i da je nakon upornog pobijanja pravne osnove na kojoj je odluka o ukidanju bila donesena, Matica hrvatska ponovno registrirana. Nakon njegove daljnje interven­cije izmijenjen je prvi nacrt Zakona o udrugama i očuvano je vlasništvo Matice hrvatske – njezine nekretnine. Također, po­du­zimao je sve pravne korake da bi se Zakonom o udrugama omogućio ograncima Matice hrvatske status pravne osobe. Nakon odlaska Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Matičine palače pokrenuo je njenu obnovu i uređenje. To je bitno pridonijelo življem djelovanju ogranaka i odjela iz središnjice. Godine 1994. dovršena je obnova Matičinih prostorija. U podrumu su uređene dvije dvorane i galerija. U njima su odjeli i ogranci održavali radne sastanke, simpozije i predavanja. Ogranci su predstavljali svoje knjige i časopise. Bile su to monografije gradova, spomen-zbornici i žrtvoslovi, knjige o ratu i baštini u prostoru Hrvatske, povijesne i etnografske studije, antologije, zbirke pjesama, pripovijetke, eseji. To je obogatilo kulturni život grada Zagreba i pridonijelo upoznavanju, kritičkom prikazivanju i vrednovanju stvaralaštva u mnogim našim gradovima i krajevima. Bilo je to dragocjeno povezivanje s publikom koje je imalo i odlične kritičke odjeke i prikaze u novinama, na radiju i na televiziji. Središnjica je pokrenula objavljivanje biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti i drugih raznih biblioteka potrebnih za održavanje kulturnog života i za obnavljanje domovine, koje je bila razarana. Poticano je nastajanje novih knjiga i poduzimanje svega potrebnog za obnavljanje i čuvanje spomeničke baštine. Matica hrvatska je nastojala smišljenim i sustavnim djelovanjem posredovati knjigu izbjeglima i prognanima. U progonstvu su bili ogranci iz Belog Manastira, Iloka, Tovarnika, Petrinje, Slunja i Drniša. U Brelima je osnovan Ogranak Matice hrvatske Kupres – osnovali su ga izbjegli iz Kupresa.

Petrinjski ogranak nastavio je svoje kulturno i prosvjetno djelovanje u progonstvu – u Sisku i u Zagrebu. Priređivane su stručne rasprave i koncerti te objavljivane kapitalne knjige o Petrinji i o Banovini. Prikupljana je građa o ratnim stradanjima i o kulturnoj i spomeničkoj baštini. Priređivane su izložbe izabranih knjiga, knjižnog blaga Matice hrvatske u Dubrovniku, Osijeku, Sisku, Kutini, Karlovcu, Križevcima, Slatini, Županji... Miljenko Foretić objavio je Dubrovnik u ratu, posebno izdanje časopisa na hrvatskom i na engleskom jeziku. Petrinjski ogranak u progonstvu je objavio knjigu Ivice Goleca Povijest grada Petrinje. Predstavljena je u Zagrebu u prepunoj dvorani Vatroslav Lisinski.

U lipnju 1993. uz pomoć darovatelja i članova Ogranka Matice hrvatske iz Belog Manastira proslavljen je završetak školske godine učenika iz Baranje koji su bili u progonstvu u Osijeku i izbjeglištvu u Madžarskoj – u Šiklošu, Harkanju i Mohaču. Odlični učenici nagrađeni su biranim knjigama Matice hrvatske. I drugi ogranci su priređivali koncerte i recitale, predstavljanja knjiga te nagrađivali đake. Glavni tajnik je odlazeći na te događaje na pravi način povezivao središnjicu i ogranke. Osobito se brinuo za ogranke Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini. Pronalazio je dobrotvore koji su za ogranke i za škole kupovali knjige. Središnjica je pomagala predstavljanje i širenje knjiga i časopisa ogranaka Matice hrvatske i Hrvatskoga kulturnog društva Napredak.

U potkrovlju Matičine zgrade Glavna podružnica HKD Napredak u Zagrebu dobila je prostorije za svoj ured. Odazivajući se pozivu Hrvatskoga koordinacionog odbora iz Sarajeva Krešimir Mikolčić otputovao je u opkoljeno Sarajevo na Sabor Hrvata Bosne i Hercegovine 6. veljače 1994. Putovao je zrakoplovom iz Zagreba u Sarajevo u organizaciji UNPROFOR-a. Bio je izaslanik Matice hrvatske na osobito značajnom skupu koji je pridonio smanjenju sukoba u BiH i koji je utirao put k miru. Promišljeno je nastojao da se čuva kulturna i prirodna baština i potiče novo stvaralaštvo. U Novoj Biloj je 19. listopada 1994. postavljen kamen temeljac za bolnicu Dr. fra Andrija Nikić. Taj je pothvat organizirao dr. Slobodan Lang. Pozvao je zastupnike Hrvatskog sabora, liječnike, glazbenike, franjevce, civilne i vojne dužnosnike iz Hrvatske i Herceg Bosne i predstavnike Matice hrvatske. Svi su se odazvali. Bio je to velik i dragocjen prinos miru i životu u slobodi. Na Dubravama kod Nove Bile okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Održana je svečana sveta misa, izrečeni promišljeni prigodni govori i izveden bogat umjetnički program. S glavnim tajnikom Krešimirom Mikolčićem bio sam na tom događaju i na susretima u Travniku, Vitezu, Zenici, Kiseljaku, Bugojnu i Mostaru. Susreli smo i voditelje ogranaka Matice hrvatske u Zenici i Travniku te dobili njihove časopise – Krijesnicu i Glas Travnika. Posjetili smo i knjižnicu u Vitezu i ratom opustošenu Guču Goru. Ponijeli smo i nešto knjiga za ogranke i za škole. Razgovalo se o strašnim ratnim stradanjima i nevoljama, ali se i osjetila velika radost da započinje gradnja nove bolnice. Jamčili su to graditelji i liječnici, duhovnici, umjetnici i političari te svi ljudi mira i dobre volje.

U proljeće 1995. u Zagreb su došli pokretači za osnivanje ogranka Matice hrvatske u Novom Travniku. U središnjicu su donijeli pristupnice za članstvo i nacrt programa kulturnog i prosvjetnog djelovanja. Nakon odluke Glavnog odbora započele su pripreme za osnivačku skupštinu. Potražili smo donatora za knjige koje ćemo darovati školskim knjižnicama u Novom Travniku. Našoj molbi se velikodušno odazvalo Croatia osiguranje u Zagrebu. Autom punim knjiga, nakon duga puta preko Senja, Splita, Metkovića, Mostara i Prozora, stigli smo u Novi Travnik. Dočekali su nas oduševljeni novi članovi Matice hrvatske koji su pripremili osnivačku skupštinu i odličan kulturno-umjetnički program. Donesena je odluka o osnivanju galerije, knjižnice i knjižare. Bilo je to 29. srpnja 1995. Vratili smo se u Zagreb i s velikom radošću dočekali oslobođenje okupiranih hrvatskih krajeva i gradova. Došlo je do novih inicijativa za još temeljitije djelovanje Matice hrvatske – središnjice s odjelima i izdavačkom djelatnošću, a osobito za osnivanje novih ogranaka.

S predsjednikom Hrvatskoga kulturnog društva Napredak Franjom Topićem, urednikom časopisa Stećak Mirkom Marjanovićem i s njihovim suradnicima dogovorili smo osnivanje ogranka Matice hrvatske u Sarajevu. Predsjednik Bratulić predložio je pokretanje časopisa. Ogranak je osnovan u srpnju 1996. Odmah je započeo izdavati časopis Hrvatska misao i pripremati objavljivanje biblioteke Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini u 100 knjiga. Osnovan je i ogranak u Mostaru, koji je započeo objavljivati časopis Motrišta i otvorio knjižaru. Organizirali smo i Dane hrvatske knjige u Bosni i Hercegovini.

Nastojalo se oblikovati program kulturnih događanja i za Hrvate izvan Domovine. Sustavno su predstavljane knjige i časopisi, priređivani stručni i znanstveni simpoziji i izložbe. Te su događaje pratili časopisi središnjice i ogranaka. Mikolčić je često putovao na skupštine ogranaka i na dane hrvatske knjige koje su oni priređivali. S predsjednikom Josipom Bratulićem i članovima Predsjedništva i Glavnog odbora poticao je i pomagao osnivanje ogranaka u Belišću, Kninu, Glini, Vrsaru, Kastvu, Viškovu, Veloj Luci, Novskoj, Novalji, Varaždinskim Toplicama, Jajcu, Subotici, Trstu, Pečuhu, Budimpešti...

Pažljivo je pripremao svečanu proslavu 155. obljetnice osnutka Matice hrvatske, koja je održana 22. veljače 1997. u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Ona je izvrsno pokazala vrijednost i bogatstvo obnovljene baštine i dala poticaje za novo kulturno i umjetničko stvaralaštvo.

Godine 1997. Matica hrvatska je oporukom svoga dobrotvora dr. Jure Petričevića naslijedila 1,450.000 DM bez ikakvih uvjeta. Zakonom o izvršenju državnog proračuna za 1998. bilo je određeno da pravne osobe koje dobivaju novac iz državnog proračuna gube i svoj devizni račun u korist Ministarstva financija. To bi bio čin nacionalizacije protivan Ustavu. Tada je Matica hrvatska odlučnim istupom Krešimira MIkolčića obranila svoje pravo na račun i na darovani novac. Tim je novcem izgrađen poslovni prostor i dvorana u dvorištu Matičine palače po projektu vrhunskih arhitekata Maria Beusana i Irene Jurin. Krešimir Mikolčić nije dočekao dovršenje dvorane. Naglo se razbolio. Umro je u bolnici u Koprivnici 17. rujna 1999. u 62. godini.
Dvorana je svečano otvorena 28. lipnja 2002. Nosi ime Jure Petričevića i velika je vrijednost Matice hrvatske. Otvarajući je, predsjednik Bratulić je rekao da je kultura riječi najveća kultura i pozvao da se iz nje prava pisana i pjevana riječ upućuje hrvatskom narodu. To su do sada potvrdili mnogi događaji u njoj koji su iznimno značajni za život hrvatskoga jezika i književnosti i umjetnosti te za stručno i znanstveno stvaranje.

Golema je zasluga Krešimira Mikolčića za obnovu, uređenje i rad Matice hrvatske. Stekao ju je u samo sedam godina rada. Bilo je to ujedno i sedam presudnih godina za našu Hrvatsku.