U spomen jednoga stradanja

Jozo Čikeš: Žrtve II. svjetskog rata i poraća u Žeževici – Općina Šestanovac. Čikeševa 54 mučenika – žrtve partizanskih provokacija, Ogranak Matice hrvatske u Splitu, Zagreb, 2025., 693 stranica

U jutarnjim satima 9. lipnja 1944. godine njemačka zaprežna kola, kojima su se prevozile hrana i voda namijenjene opskrbi njemačkih vojnih postrojbi, naišla su na minu postavljenu na cesti koja je vodila od Žeževice prema Šestanovcu, na lokalitetu poznatom pod nazivom Trnovac. Eksplozija je bila snažna i razorna te je u tom trenutku usmrtila njemačke vojnike koji su se nalazili u kolima, kao i konje koji su zapregu vukli. Osim neposrednih ljudskih gubitaka, uništena su i zaprežna kola te dio opskrbe, čime je nanesena i materijalna šteta okupacijskim snagama. Taj događaj, iako vojno ograničenog dosega, imao je dalekosežne posljedice za civilno stanovništvo širega područja.

Prema dostupnim izvorima, svjedočanstvima i kasnijim rekonstrukcijama događaja, minu su postavili pripadnici partizanskih skupina iz obližnjega Grabovca. Iako do tog trenutka nisu zabilježeni izravni oružani sukobi između tih skupina i njemačke vojske, partizanski pokret na širem području Zabiokovlja provodio je povremene sabotažne i provokativne akcije, oslanjajući se na gerilsku taktiku i poznavanje terena. Takve su akcije, međutim, u pravilu imale ozbiljne posljedice za civilno stanovništvo, budući da su okupacijske vlasti primjenjivale načelo kolektivne odgovornosti i represije.

U skladu s tom praksom, njemačka se vojska vrlo brzo odlučila na odmazdu. Kao cilj izabrala je obližnji zaselak Čikeši, administrativno dio Žeževice. Riječ je o manjem, kompaktno oblikovanom naselju polukružnog rasporeda, s ograničenim brojem ulaza i izlaza, što je omogućilo brzo, učinkovito i gotovo potpuno opkoljavanje. Njemačke su postrojbe u kratkom vremenu zatvorile sve prilazne putove, čime je stanovništvo ostalo izolirano, bez mogućnosti bijega ili organiziranog otpora. Nakon što je uspostavljena potpuna kontrola nad naseljem, vojnici su se razišli po kućama i pozivali mještane da se okupe na seoskom trgu. Stanovnicima je rečeno da će ondje biti održan govor, nakon čega će im biti dopušten povratak kućama. Takav je postupak bio dio uobičajene taktike kojom se nastojalo umiriti stanovništvo i spriječiti paniku. Većina mještana, pouzdajući se u izrečeno obećanje i ne sluteći razmjere nadolazećeg nasilja, odazvala se pozivu. Oni koji su pokušali izbjeći okupljanje ili su se otvoreno usprotivili zapovijedi strijeljani su već u svojim domovima, čime je nasilje poprimilo obilježja planskog i sustavnog zločina nad civilima.

Posebno potresan segment tih događaja odnosi se na sudbinu žena i djece. Dio žena, svjestan opasnosti, uzeo je malu djecu u naručje i pokušao napustiti selo, koristeći trenutke nepažnje vojnika. Među njima se nalazila i Mila Čikeš, majka autora ove monografije Joze Čikeša, koji je tada imao samo dvije godine. Taj čin instinktivnog bijega pokazao se presudnim za preživljavanje nekoliko mještana. Preostali stanovnici, uglavnom pripadnici srodničke zajednice Čikeša, ubrzo su strijeljani, a gotovo sve kuće u zaseoku potom su sustavno zapaljene i uništene, čime je naselje gotovo u potpunosti izbrisano s prostora na kojem je stoljećima postojalo.

Ukupno su u toj odmazdi ubijene 54 osobe, među kojima su bili starci, žene i djeca. Posebnu težinu tom zločinu daje podatak da, prema autoru dostupnim izvorima, u zaseoku Čikeši nije bilo nijednog borca, pa čak ni simpatizera partizanskog pokreta. Riječ je, dakle, o miroljubivoj zajednici seljaka i težaka koja nije sudjelovala u političkim ni vojnim aktivnostima, nego je nastojala preživjeti rat u okviru vlastitog doma i rada na zemlji. Nakon ubojstava i paleža preživjeli mještani, uglavnom žene i djeca, iz straha od novih represalija nisu se vraćali na spaljena ognjišta, nego su utočište potražili u susjednim selima ili na padinama Biokova, gdje su se skrivali u krajnje teškim životnim uvjetima.

Stradanje Čikeša, kao izravna posljedica njemačke odmazde izazvane partizanskim provokacijama, eklatantan je primjer zločina protiv čovječnosti i gotovo potpunog uništenja jedne lokalne zajednice. Takvi događaji jasno pokazuju složenost ratne stvarnosti i pogubne posljedice ideoloških i vojnih sukoba na civilno stanovništvo, osobito u ruralnim sredinama koje su se često nalazile između suprotstavljenih strana.

Tema žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća u Hrvatskoj, osobito kada se promatra na lokalnoj i mikroregionalnoj razini, još uvijek nije dovoljno sustavno istražena te često ostaje na rubovima interesa suvremene historiografije. Iako je u proteklim desetljećima objavljen znatan broj radova posvećenih općim vojnim, političkim i ideološkim aspektima toga razdoblja, brojna lokalna stradanja, osobne sudbine i konkretni primjeri nasilja nad civilnim stanovništvom ostali su nedovoljno dokumentirani i znanstveno obrađeni. Posljedica toga jest činjenica da mnoge lokalne tragedije i danas nemaju svoje jasno definirano mjesto u kolektivnom pamćenju, niti su adekvatno integrirane u širi povijesni narativ.

Upravo u takvom kontekstu osobitu važnost dobivaju istraživački radovi koji se usredotočuju na pojedinačne zločine i stradanja na razini manjih zajednica. Takvi pristupi omogućuju dublje razumijevanje konkretnih mehanizama nasilja, ali i uvida u dugoročne društvene posljedice ratnih i poratnih zbivanja. Posljedice tih događaja nerijetko su duboko obilježile identitet lokalnih zajednica, njihovu kolektivnu svijest, međugeneracijske odnose te način na koji se prošlost prenosi i interpretira unutar obitelji i šire društvene sredine. Mikrohistorijska istraživanja stoga predstavljaju nezaobilazan doprinos cjelovitijem sagledavanju povijesnih procesa.

Monografija Žrtve II. svjetskog rata i poraća u Žeževici – Općina Šestanovac. Čikeševa 54 mučenika – žrtve partizanskih provokacija, autora mr. sc. Joze Čikeša, iznimno je vrijedan doprinos upravo tom segmentu hrvatske historiografije. Iako se tematski usredotočuje na jedno konkretno naselje i jednu lokalnu tragediju, autor pristupa temi na način koji znatno nadilazi uske prostorne okvire istraživanja. Knjiga čitatelju nudi uvid u širi povijesni kontekst Drugoga svjetskog rata i poraća te razotkriva mehanizme stradanja civilnog stanovništva u ratnim i poratnim okolnostima, osobito u ruralnim krajevima Dalmacije.

Time monografija ne samo da sustavno dokumentira žrtve i okolnosti njihova stradanja nego i otvara prostor za dublje razumijevanje dinamike ideoloških sukoba, okupacijske politike i posljedica gerilskog ratovanja na civilno stanovništvo. Kao takva, ona je važan znanstveni, ali i memorijalni doprinos, koji pridonosi očuvanju povijesne istine i potiče daljnja istraživanja sličnih tema u hrvatskoj historiografiji. Iako autor dolazi iz kruga povjesničara amatera, u najpozitivnijem značenju toga pojma, njegovo istraživanje pokazuje iznimnu razinu predanosti, metodološke discipline i ozbiljnosti u pristupu jednoj osjetljivoj i često zanemarenoj temi. U središtu knjige nalaze se žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća iz zaseoka Čikeši, dijela Žeževice, gdje su stradale čak 54 osobe. Riječ je o lokalnoj tragediji čije su posljedice ostavile dubok trag u kolektivnoj svijesti toga kraja. Prvi put su njihova imena i sudbine sustavno prikupljeni, analizirani i prezentirani, čime je ta zajednica konačno dobila svoje mjesto u povijesnoj memoriji hrvatskog naroda.

Monografija je strukturirana u nekoliko jasno razrađenih i međusobno povezanih tematskih cjelina koje čitatelju omogućuju postupno i sustavno upoznavanje s problematikom kojom se autor bavi. Takva organizacija teksta ne pridonosi samo preglednosti izlaganja nego i jasnijem razumijevanju složenih povijesnih okolnosti u kojima su se odvijali opisani događaji. Autor svjesno vodi čitatelja od širega prema užemu kontekstu, stvarajući čvrst interpretativni okvir za analizu konkretnih stradanja.

U uvodnom dijelu monografije autor, oslanjajući se na tzv. model »ladica«, daje pregled šire povijesne pozadine prostora Zabiokovlja i Žeževice. Pritom izdvaja ključne političke, društvene i vojne procese koji su tijekom prve polovice 20. stoljeća oblikovali život toga prostora. Posebna se pozornost posvećuje događajima i okolnostima koji su prethodili samim ratnim stradanjima, čime se čitatelju omogućuje razumijevanje dubljih strukturalnih uzroka nasilja i represije. Takav pristup pomaže u sagledavanju Drugoga svjetskoga rata i poraća ne kao izoliranih epizoda, nego kao dijela dugotrajnijih povijesnih procesa.

Središnji dio knjige u cijelosti je posvećen žrtvama. Autor donosi detaljan kronološki prikaz događaja, potkrijepljen svjedočanstvima, analizom okolnosti stradanja te identifikacijom pojedinačnih stradalnika. Uz to se prikazuje i izgled naselja nakon razaranja i pustošenja, čime se dodatno naglašava razmjer materijalne i demografske devastacije. Autor ne iznosi samo niz faktografskih podataka nego ih interpretira i smješta u širi povijesni i društveni kontekst, nastojeći pritom razumjeti uzroke i posljedice događaja, a ne tek mehanički zabilježiti prošlost.

Završni dio monografije donosi bogatu zbirku faksimila, arhivskih dokumenata i drugih pisanih izvora koji nadopunjuju narativni sloj knjige. Ti prilozi ne služe samo kao ilustracija iznesenih tvrdnji nego značajno povećavaju dokumentarnu i znanstvenu vrijednost djela, omogućujući čitatelju uvid u izvornu građu na kojoj se autorovo istraživanje temelji.

Struktura monografije jasno je oblikovana, pregledna i logično organizirana, što omogućuje čitatelju da se postupno upozna s temom i da razumije složene povijesne i društvene okolnosti koje su prethodile, pratile i uslijedile nakon opisanih događaja. Autorov stil izražavanja primjeren je ozbiljnosti i osjetljivosti teme koju obrađuje, s jasnim naglaskom na pažljivo interpretiranje činjenica, poštovanje prema žrtvama i objektivno prezentiranje izvora. Tekst je napisan s jasnoćom i strukturom koja olakšava praćenje kronologije događaja, identiteta stradalnika i razmjera stradanja, a istovremeno omogućuje čitatelju dublje promišljanje o društvenim, kulturnim i moralnim aspektima lokalnih tragedija Drugoga svjetskog rata i poraća.

Posebnu vrijednost knjizi daju brojni slikovni prilozi koji ne samo da vizualno nadopunjuju tekst nego i omogućuju čitatelju neposredno uranjanje u povijesnu realnost. Fotografije, dokumenti, faksimili i drugi vizualni materijali pružaju dodatni sloj razumijevanja, ilustriraju razmjere pustošenja i uništenja te stvaraju snažan emotivni i kognitivni dojam. Upravo zahvaljujući tim prilozima knjiga ne funkcionira samo kao historiografski rad nego i kao svojevrsni martirologij – spomen-knjiga posvećena žrtvama, koja čuva sjećanje na zajednicu koja je gotovo u cijelosti stradala te pruža dostojanstveno podsjećanje na jednu veliku lokalnu tragediju. Takav pristup čitatelju omogućuje neposrednu empatiju i razumijevanje patnje ljudi koji su stradali, ali i povijesni uvid u mehanizme nasilja i represije u ruralnim područjima Dalmacije.

S obzirom na širinu obrađenih tema, detaljnost prikaza i bogatstvo korištenih izvora, opravdano je očekivati da će monografija izazvati interes ne samo među povjesničarima nego i među stručnjacima drugih humanističkih i društvenih disciplina – sociolozima, antropolozima, politolozima, pa i istraživačima kolektivnog sjećanja i kulturne memorije. Djelo nudi obilje podataka, kontekstualnih informacija i analitičkih uvida koji mogu poslužiti kao polazište za daljnja znanstvena istraživanja, posebice u području mikrohistorije, lokalne povijesti i istraživanja lokalnih refleksija globalnih povijesnih procesa.

Konačno, monografija Žrtve II. svjetskog rata i poraća u Žeževici – Općina Šestanovac. Čikeševa 54 mučenika – žrtve partizanskih provokacija vrijedan je doprinos razumijevanju povijesti Žeževice i šireg prostora Zabiokovlja, ali istovremeno ostavlja i trajno svjedočanstvo o patnjama jednoga kraja u jednom od najdramatičnijih razdoblja hrvatske povijesti. U tom smislu, riječ je o djelu koje zaslužuje pažnju šire stručne, znanstvene i zainteresirane javnosti, ali i svoje mjesto među važnim radovima suvremene hrvatske historiografije, služeći i kao model za buduća lokalna istraživanja i kao trajni spomen na žrtve koje je autor sustavno dokumentirao. n

Hrvoje Kekez, povjesničar, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Autor 50 znanstvenih radova, tri znanstvene monografije i 12 stručno-popularnih monografija. Usavršavao se na Institute of Medieval Studies, University of Leeds i na Nanovic Institute for European Studies, University of Notre Dame. Bio je voditelj triju znanstvenih projekata, uključujući »Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14.–16. stoljeće)«.