Još jedno razotkrivanje istine o prešućivanim komunističkim zločinima

Magda Maver: Komunističke egzekucije i progoni solinskih HSS-ovaca, Ogranak Matice hrvatske u Splitu, 2025., 198 stranica

Uposljednjih 35 godina objavljeno je mnoštvo istraživanja o partizanskim i komunističkim zločinima počinjenim u Drugom svjetskom ratu i poraću. Gotovo da ne prođe mjesec dana da se ne pojavi naslov koji donosi neku novu priču, do tada nepoznatu. Autori su, uz povjesničare, ljudi različitih profila, jednako kao i povodi za istraživanja i javna predstavljanja njihova rada. No, unatoč velikom broju naslova, kraj istraživanjima i opisivanjima spomenutih zločina nije ni blizu.

Prošle godine, 2025., objavljena je knjiga Magde Maver Komunističke egzekucije i progoni solinskih HSS-ovaca u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Splitu. Autorica je profesorica engleskoga jezika i povijesti umjetnosti iz Splita, a povod za istraživanje i opisivanje zločina u Solinu bio je rodbinska veza s nekima od ubijenih žrtava. Njezin ujak Ante Tonko Vuleta bio je prvak Hrvatske seljačke stranke u Solinu, a njegov brat Nikola pripadao je istoj stranci. Obojica su ubijena 1943. i 1944., i njihova smrt bila je jak povod autorici da se dade u istraživanje arhiva, iščitavanje dostupne literature i razgovore sa svjedocima zločina, a rezultat je predmetna knjiga. Osim osobnih motiva autorica je istaknula da knjigom želi naglasiti »važnost povijesne istine, pravde i zajedničkog sjećanja, ali bez poticanja novih podjela«, da joj nije cilj »produbljivanje sukoba«, nego »razumijevanje povijesti kao temelja za pomirbu i zajedničku budućnost«.

Na samome početku pojašnjeni su razlozi zašto zločinci svoja nedjela nazivaju likvidacijama, a ne pravim imenima – pogubljenja ili ubijanja bez suđenja. Čini se kako je »likvidacija narodnih neprijatelja« puno blaži pojam za te monstruozne zločine. U drugome poglavlju autorica donosi povijesni kontekst događaja u Kraljevini Jugoslaviji, s posebnim osvrtom na smrt Stjepana Radića i ostalih prvaka HSS-a od velikosrpske ruke, djelovanje zloglasne ORJUNE (Organizacije jugoslavenskih nacionalista) prema Hrvatskoj seljačkoj stranci i dr. Donosi i opis raspada puka jugoslavenske kraljevske vojske 10. travnja 1941. pokraj Sinja, u čijem je razbijanju značajnu ulogu imao upravo Ante Tonko Vuleta. Tom je prigodom ustaški aktivist dr. Milan Luetić ubio jednog i ranio drugoga jugoslavenskog časnika, nakon čega je i sam ubijen.

Treće poglavlje opisuje nastanak, razvoj i političko djelovanje Hrvatske seljačke stranke u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te u splitskom okružju. Autorica je opisala vrijeme uspostave vlasti Nezavisne Države Hrvatske 1941. i ulogu Hrvatske seljačke stranke u tome. Kraće je prikazala stanje u Hrvatskoj seljačkoj stranci tijekom rata, rascjep u toj stranci, odvajanje proustaškoga krila i odnos prema partizanskom pokretu. Ti su opisi značajni za bolje razumijevanje događaja koji su doveli do kasnijih zločina u Solinu.

Komunistički teror i progone autorica opisuje u četvrtome poglavlju. Donosi širi prikaz terora i zločina koje su komunisti provodili tijekom i poslije rata, naglašavajući stradanja na Bleiburgu i križnim putevima te onima na Golom otoku. Posebno prati odnos komunista prema članovima Hrvatske seljačke stranke i ističe kako je nasilje korišteno kao političko sredstvo. Ubojstva članova stranke počela su prije rata, 1936., kada je ubijen Paško Fradelić Gale [ubio ga je komunist Branko Dude, kasniji »narodni heroj« i Titov general, nap. aut.], a nastavljena tijekom rata serijom atentata. Već u listopadu 1941. izvršen je atentat na Luku Čulića, a 1943. na ranijega donačelnika Splita Marina Šegvića. U Klisu su ubijeni Ante Pleština i Stipe Gazibara, u Podstrani Ivo Bakota, a u Splitu Vojko Krstulović. O ubojstvu Ante Tonka Vulete bit će riječi u nastavku. Autorica donosi i podatke o 62 osobe koje su partizani ubili nakon zauzimanja Splita 1943. i 1944., među kojima su i članovi Hrvatske seljačke stranke.

Središnja tema knjige Magde Maver osobne su sudbine njezinih ujaka Ante Tonka i Nikole Vulete te Dinka Grubišića i drugih pristaša Hrvatske seljačke stranke. Detaljno je opisana sudbina obitelji Vuleta, donesen je veći broj obiteljskih fotografija i dokumenata. Iz mnoštva prikupljenih dokumenata u kojima se opisuje smrt Ante Tonka Vulete, u knjizi su objavljene kopije najvažnijih. Vuletu je, dok se kupao u rijeci Jadro, usred bijela dana ubio partizan Ante (Stipe) Vuković Crni, pripadnik Četvrte partizanske dalmatinske brigade. U jednom partizanskom dokumentu stoji: »Dana 20. 08. [1943.] naš omladinac iz Solina Vuković sa jednim borcem likvidirali su glavnog organizatora HSS-a iz Solina i ujedno špijuna okupatorskog«. Nekoliko dana nakon Vuletina ubojstva partizani su od kuće odveli njegova brata Nikolu i uključili ga u svoje redove. Tijekom borbi s Nijemcima na Braču, u rujnu 1944. Nikola je teško ranjen. Autorica je utvrdila da je Nikola namjerno ostavljen da iskrvari, nakon čega je umro, o čemu donosi šire zapise. S Tonkom Vuletom je u trenutku kad je ubijen na rijeci Jadro bio i Dinko Grubišić, na kojega je također pucano, ali on se je uspio spasiti. Nekoliko dana kasnije partizani su ga odveli zajedno s Nikolom Vuletom u obližnje Kučine i nakon dva dana su ga ubili. Autorica u nastavku opisuje sudbinu drugih članova Hrvatske seljačke stranke: Luke Čalića (teško ranjen u atentatu 1941., umro od posljedica ranjavanja), Paška Kaliterne i Vojka Krstulovića (ubio ga je 1944. poznati komunist Tito Kirigin).

Autorica je donijela i nekoliko osobnih svjedočenja o zločinima u Solinu. Profesorica Sjajna Bralić opisala je sudbine HSS-ovaca Ivana Bralića, Joskana Gašpića i Vlastimira Turudića, koji su mučeni u zatvoru na Katalinića brigu u Splitu. »To nije bio običan zatvor, to je bilo mučilište, crna rupa u kojoj su se gasili životi, gdje su ljudi gubili zdravlje, dostojanstvo, razum...«, zapisala je. Zanimljiva je sudbina progonjenog i zatvaranog profesora Zlatka Palavršića, također istaknutoga HSS-ovca. Kako bi što bolje oslikala vrijeme i događaje, autorica je donijela dijelove dosjea Joze Bulja, jednoga od aktivnih članova solinskoga ogranka stranke.

U maniri vrsne spisateljice autorica govori o autentičnosti i vjerodostojnosti arhivskih dokumenata, pogledima suprotstavljenih perspektiva, kontekstu represije i egzekucija te kritičkoj historiografskoj uporabi. U zaključnim razmatranjima zapisala je: »Mnogi i danas uživaju plodove zločina svojih predaka. Na otetim životima i tuđoj patnji niknule su njihove privilegije, dok potomci žrtava još uvijek nose rane prošlosti«. Tim završnim rečenicama autorica je na najbolji način oslikala značaj svoga istraživanja, ali i značaj objave ovoga vrijednoga djela. Na kraju knjige je kazalo pojmova i dokumenata, kratki životopis i zahvale svima koji su na bilo koji način pomogli pri pisanju i izdavanju knjige, sve zajedno na 198 stranica.

Izvadci iz recenzija

Knjiga Magde Maver dobila je nekoliko stručnih recenzija, iz kojih izdvajamo nekoliko prosudbi i navoda. Andrijana Perković Paloš istaknula je: »S društvenog aspekta, knjiga je također značajna jer prikazuje političko-ideološku podijeljenost u maloj sredini poput Solina, a koja je vodila do tragičnih posljedica. Njezina relevantnost leži upravo i u aktualnosti teme, s obzirom da smo danas svjedoci ne samo političkim podjelama unutar država i nacija, nego i podjelama između različitih država i svjetskih velesila. Stoga je svrha ove knjige, kako je autorica navela, ʽrazumijevanje povijesti kao temelja za pomirbu i zajedničku budućnostʼ jer osvješćivanjem kontroverznih i osjetljivih povijesnih pitanja, o kojima progovara ova knjiga, razumijevanjem i prihvaćanjem i tih tema kao ʽdijelom zajedničke povijestiʼ, za Hrvate bi bio ʽtemelj dugoročnog mira i stabilnostiʼ«. Iz recenzije Ivane Pločkinić izdvajamo: »Knjiga nosi snažnu poruku o cijeni koju su pojedinci platili za svoja uvjerenja, u vremenu kada su vrijednosti nacionalne slobode i demokracije bile brutalno potisnute. Analiza represije pokazuje kako su ljudi, nekoć ugledni članovi zajednice i simboli političke misli, postajali mete ne samo zato što su pripadali ʽpogrešnomʼ političkom pokretu, već i zato što su njegovali vlastitu ljudskost i dostojanstvo. Spoj arhivskih izvora, svjedočanstava i osobne, obiteljske perspektive čini je snažnim i dojmljivim dokumentom jednog vremena. Preporučuje se svima koji žele dublje razumjeti ne samo političke procese u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata već i stvarne, tragične posljedice koje su ti procesi ostavili na obične ljude. Ovakve knjige nisu samo povijesni zapisi – one su ogledala ljudskosti i boli i važne su jer vraćaju glas onima koji su ga izgubili u ratnoj tišini i poratnoj represiji«. Potpisnik ovih redaka, kao jedan od recenzenata, istaknuo je: »Autorica je donijela mnoštvo citata iz većega broja knjiga i novina iako to i nije uobičajeno, međutim odlično je uklopljeno u strukturu djela. Koristila je dostupne joj arhivske izvore te dokumente i fotografije iz obiteljske ostavštine. Prvenstveno upućeno na opis sudbine i likvidacije Ante Tonka Vulete, djelo će značajno pridonijeti i općem poznavanju događaja u širem splitskom području tijekom Drugoga svjetskog rata«.

Autorica i nakladnik predstavili su knjigu na nekoliko mjesta. Prvo je predstavljanje održano 20. siječnja 2026. u Solinu, u Domu kulture »Zvonimir«, a predstavljači su bili Matko Marušić, Ivana Pločkinić i Snježana Šetka. U Udruzi zagrebačkih Poljičana »Sveti Jure« 27. siječnja predstavljači su bili Mirjana Matijević Sokol, Ivan Kozlica i Lukša Regjo. Kako se obitelj Vuleta u Solin doselila iz Otoka pokraj Sinja, autorica je odlučila i ondje 19. veljače predstaviti knjigu zajedno s Matkom Marušićem, a predstavljanje u Dubrovniku predviđeno je za mjesec ožujak 2026. godine, dakle, netom prije izlaska ovoga prikaza. 

Ivan Kozlica je politolog, povjesničar i publicist, autor i suautor većeg broja knjiga i članaka, ponajviše s tematikom ratnih žrtava iz Drugoga svjetskog rata.