Knjiga Stanovništvo i naselja (demogeografska obilježja) Hrvatske, četvrta u nizu iz opusa Velike geografije Hrvatske, najsustavnije je i najtemeljitije izdanje posvećeno suvremenoj demografskoj problematici i razvoju naselja u Republici Hrvatskoj. Glavni urednik i suautor izdanja je, uz sudjelovanje urednice Snježane Bakarić Palička iz Školske knjige, geograf prof. emeritus Sveučilišta u Zadru Damir Magaš, koji je okupio još šestero autora ponajprije demogeografa, koji su u svoje tekstove ugradili postignuća višegodišnjih istraživanja, znanstvene spoznaje i praktična iskustva stečena u radu na demografskim temama. Uz Magaša, autorski tim čine istraživači Nenad Pokos, Snježana Mrđen, Vera Graovac Matassi, Dražen Živić, Sanja Klempić Bogadi i Roko Mišetić, ukupno sedam znanstvenika sa Sveučilišta u Zadru (Odjel za geografiju), Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu i Vukovaru te Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Kako su naglasili recenzenti ovog sveska, akademik Anđelko Akrap i profesor Ivan Zupanc, riječ je o djelu iznimne strateške i nacionalne važnosti jer sintetizira ključne demografske pokazatelje, dugoročne trendove i procese u prostoru koji uvelike određuju sadašnjost i budućnost hrvatskog društva i gospodarstva.

Glavni urednik je uspio ujednačiti i na najbolji mogući način predstaviti po poglavljima vrlo složenu građu kroz pristupe svih sedam suautora o stanovništvu i naseljima Hrvatske u suvremenim granicama. U tvrdo ukoričenom i bogato ilustriranom izdanju na gotovo 400 stranica iscrpno je raspravljena problematika stanovništva kao važna građa za potrebe poboljšanja sadašnjega lošeg stanja i planiranja budućih postupaka demografske obnove. Riječ je zapravo o do sada najiscrpnijem djelu hrvatske demogeografije. U poznavanju problematike stanovništva i naselja Hrvatske ova knjiga nezamjenjivo je štivo i golem znanstveni doprinos. Izdanje je objavljeno 2024. godine u suizdanju Sveučilišta u Zadru i Školske knjige, a uspješno predstavljeno na Sveučilištu u Zadru u travnju te na 47. Interliberu u Zagrebu u studenom 2025. I ova je knjiga plod inicijative prof. emeritusa Magaša od prije sedam godina da Sveučilište u Zadru i njegov Odjel za geografiju uz pomoć Školske knjige ostvare sintetski prostorno-zemljopisni projekt od prvorazredne važnosti na nacionalnoj razini. Već je prethodno objavljena (2013) i na engleski prevedena (2015) njegova Geografija Hrvatske bitno pridonijela spoznajama o prostoru naše zemlje ne samo u domovini nego i cijelom svijetu. Ova knjiga o stanovništvu i naseljima dio je pak najnovijeg ciklusa Velike geografije Hrvatske od sedam knjiga, u čijem stvaranju Magašu pomaže 40-ak suautora, suvremena je iscrpna i sveobuhvatna demogeografska sinteza prostora suvremene Hrvatske. Geografski pristup problematici stanovništva i naselja ističe važnost prostorne komponente za biće i opstanak hrvatskog naroda na ovim zemljopisnim širinama, a poznavanje i razumijevanje demo(geo)grafskih obilježja i mogućnosti razrješavanja krize zbog opadanja broja stanovnika, negativnog prirodnog prirasta i sl. od posebne je važnosti.
Monografija započinje uvodom, iza kojega slijedi iscrpno razrađen, analitički utemeljen i usustavljen prikaz temeljnih demogeografskih obilježja i značajki naselja Hrvatske. Autori najprije donose pregled povijesno-zemljopisnih mijena u razvoju naseljenosti i prostornom razmještaju stanovništva, naglašavajući da je Hrvatska zemlja srednje gustoće naseljenosti, ali s izrazito neujednačenim prostornim rasporedom stanovništva. Razlike između pojedinih županija, gradova i općina vidljive su u gotovo svim strukturama, a broj stanovnika i prosječna gustoća naseljenosti već nekoliko desetljeća bilježe pad. Nadalje su obrađeni prirodno kretanje i značajke stanovništva, uključujući natalitet, mortalitet, fertilitet te biološke, etničke, religijske, obrazovne i gospodarske strukture. Autori upućuju na susljednu negativnu prirodnu promjenu, ali i na izražen proces starenja stanovništva s dubokim posljedicama za gospodarski sustav, tržište rada i socijalne politike. Detaljne statističke analize, koje obuhvaćaju razdoblje od druge polovice 20. stoljeća do danas, otkrivaju složenost i dinamiku promjena koje oblikuju hrvatsko društvo te potvrđuju ukorijenjenost nepovoljnih trendova.
Migracijska obilježja, kao jedan od najdinamičnijih i najosjetljivijih demografskih procesa, obrađena su kroz povijesno-zemljopisni prikaz migracija, unutarnjeg preseljavanja, odnosa selo–grad te nastanka mnogobrojne hrvatske dijaspore. Istodobno se naglašava suvremeni zaokret u migracijskoj slici: Hrvatska, tradicionalno iseljenička zemlja, posljednjih godina bilježi porast useljavanja stranih radnika, što upućuje na promjenu društvenih i ekonomskih okolnosti i otvara nova pitanja o integraciji, tržištu rada i dugoročnom razvoju.
U monografiji se razmatraju i znatne promjene u kućanstvima, obiteljima i stambenim prilikama, što je tema neodvojiva od ukupnih demografskih procesa. Izneseni su podatci koji pokazuju da Hrvatska prednjači u Europskoj uniji po udjelu stanovništva koje živi u vlastitoj kući i prema udjelu vlasnika nekretnina, ali zaostaje po standardima stanovanja, osobito prema prosječnom broju soba po stanovniku. Analiza jasno upućuje na duboke promjene u strukturi kućanstava i obitelji, na različite stilove života posljednjih desetljeća te na važnost kvalitetnog stanovanja u sklopu općega društvenog bogatstva.
Demogeografski razvoj i suvremeno stanje naselja obuhvaćeni su pregledom ključnih obilježja ruralnih i urbanih prostora. Ruralna naselja prikazana su kao izrazito raznolika, premda mnoga dijele zajednički problem nagle depopulacije i rizika od izumiranja, što nosi brojne gospodarske i sociokulturne posljedice. Urbana naselja, kao središta ekonomskog, političkog i kulturnog života, prikazana su u povijesnoj i suvremenoj perspektivi, uključujući razvoj od antike, utjecaje ratnih razaranja u Domovinskom ratu, izazove suburbanizacije i važnost prostornog planiranja za održiv urbani razvoj. U raspravi o problemu nestanka i depopulacije mnogih seoskih, a danas sve više i demografskog slabljenja gradskih naselja, upozoreno je na potrebu stvarne, susljedne i trajne primjene ne samo mjera koje donose vlada ili pojedine ustanove u društvu nego i na promjene odnosa prema životu, navikama, socijalnoj i gospodarskoj osnovi društva, sve do stvaranja mogućnosti što brojnijeg povratka hrvatskih iseljenika i uvjeta života u ispražnjenim prostorima obnovom i širenjem infrastrukture te najšire primjene suvremenih metoda povezivanja i mogućnosti rada u uvjetima izoliranosti i perifernosti.
Iznesena građa završava razmatranjem demografskih predviđanja i potreba dugoročnog planiranja stanovništva, pri čemu se upozorava na ozbiljnost depopulacijskih trendova i nužnost primjene konkretnih, promišljenih mjera revitalizacije. Autori raspravljaju o nedostatcima i metodološkim nedosljednostima u registrima stanovništva, zgrada i stanova, koji unatoč važnoj statističkoj ulozi nerijetko otežavaju precizne analize i izradu učinkovitih javnih politika.
Demografski kolaps Hrvatske, rezultanta je, kako se navodi, turbulentnih zbivanja tijekom 20. i prvih desetljeća 21. stoljeća (Prvi svjetski rat, španjolska groznica, iseljavanje između dvaju svjetskih ratova, Drugi svjetski rat i poraće s teškim stradavanjima stanovništva u ratnim sukobima i komunističkoj represiji s izbjegličkim valom, križnim putom, političkom emigracijom do početka 1960-ih, ekonomska emigracija od 1960-ih, velikosrpska ratna agresija i rat od 1991. do 1995., stalne razmjerno visoke stope pobačaja, sve veće stope divorcijaliteta, sve lošije zdravstveno stanje stanovništva s razmjerno velikim udjelima osoba sklonih alkoholizmu, ovisnostima o cigaretama, lijekovima, drogama i kocki, s visokim stopama pobola i smrtnosti od raznih bolesti, kardiovaskularnih, onkoloških, dijabetesa itd.). Zadržavaju se i određeni oblici nasilja, u obiteljima i izvan njih, a potpuno je drukčiji odnos prema »kućnim ljubimcima«, što se može tumačiti i kao određeni oblik zamjene za potomstvo (primjerice, 1960-ih bilo je u Hrvatskoj registrirano oko 60 000 pasa, a potkraj 2023., prema podatcima MUP-a, čak 660 000). Smanjenjem broja stanovnika, smanjena je i opća gustoća naseljenosti, sa zadržanim ili pojačanim razlikama između polarizacijskih i perifernih prostora. Otuda i sve izraženija stajališta o »bolesnom stanju nacije«, »demografskoj katastrofi« i sl., ali i sve jače težnje da se stanje bitno i što prije poboljša u svrhu omogućavanja normalnog i zdravog života nacije.
U takvim okolnostima u knjizi se upozorava na važne i nužne odgovarajuće mjere koje bi trebalo što hitnije provesti u svrhu oživljavanja demografskoga korpusa Hrvatske s postupnim poboljšanjem njegovih bioloških pokazatelja. Društvene mjere, koje dosad nisu susljedno i dosljedno provođene, treba žurno usustaviti i uporno provoditi. Posebno bi trebalo kroz obiteljski i školski odgoj raditi na osvješćivanju i humanijem odnosu prema životu, radu, zdravlju, prirodnim i društvenim zakonitostima i odnosima. To znači i na poštovanju obiteljskih i zajedničkih vrijednosti koje će u novim naraštajima i pomlatku, uz tradicionalni oslonac na ljubav za domovinu i narod, sagledavati boljitak, i osobni i zajednice, odnosno obitelji i cijele nacije, a s jasnim ostvarenjem dostatnih preduvjeta humanog i sretnog (su)života svih građana. Ističući probleme i slabosti dosadašnjih pristupa demografskoj obnovi, duboke ovisnosti o sociološkim, psihološkim i političkim čimbenicima te društvenim patologijama, autori su upozorili na nedostatke konzistentne i znanstveno promišljene populacijske politike zasnovane na kompetencijama, snažnijem utjecaju obitelji, obrazovanja uz rješavanje gospodarskih pitanja i sl. Pozitivnim zaokretom ostvarili bi se nužni preduvjeti za postupan i kvalitetan oporavak stanovništva i optimalan razvoj naselja Hrvatske.
Izvornost podataka i građe te razrađenost pristupa i oblikovanje specifičnoga demo(geo)grafskog jasnog diskursa koji se u monografiji razmatraju i predstavljaju korisnicima u znanosti i šire, govore da ovo djelo, sa zemljopisnog motrišta, na suvremen način razmatra relevantnu i složenu problematiku naseljenosti Hrvatske. Poglavlja ne samo da obuhvaćaju bogatu faktografsku razradu nego i kritički pristupaju izazovima i problemima s kojima se hrvatsko stanovništvo ne nosi s jednakom spremnošću, otpornošću i prilagodljivošću. Autori su uputili na sve bitne značajke, procese, potencijale i aktualne probleme, posebice sveprisutne depopulacije. Kao dio složenog izdavačkog pothvata Velike geografije Hrvatske, i ovim izdanjem Sveučilište u Zadru, njegov Odjel za geografiju i Školska knjiga, dali su važan doprinos u poznavanju bitnih sastavnica demo(geo)grafskih procesa u nas. Sintetizirajući povijesno--geografski diskurs razvoja naseljenosti zemlje, učinkovito su i kvalitetno razmatrana suvremena obilježja hrvatskog stanovništva i naselja, ukupno i po jedinicama lokalne samouprave. Svestrano su obuhvaćena relevantna motrišta i uvažene regionalne različitosti, a kritički su raspravljeni vrednovanje i važnost pokazatelja o stanovništvu u prostoru zemlje. Prostornim i gospodarskim implikacijama depopulacije u svrhu upoznavanja suvremenih obilježja te stvaranja odrednica za budući demo(geo)grafski razvoj autori potiču sve društvene sudionike na aktivniji i učinkovitiji odnos prema aktualnoj problematici stanovništva i naselja.
Među sedam knjiga sveobuhvatne sinteze o geoprostornim obilježjima Hrvatske (položaj, granice i političko-geografska, prirodno zemljopisna, povijesno zemljopisna, gospodarstvena, demogeografska, regionalizacija i dr.) ova o stanovništvu i naseljima kao ključnom demogeografskom temelju postojanja nacije, posebno je važna s motrišta učinkovitog i održivog planiranja budućnosti, omogućavanja kvalitetnoga života te zaustavljanja iseljavanja. U nedostatku sinteza iz mnogih disciplina pa tako i geografije, ovo izdanje potiče svijest o vlastitim vrijednostima i nacionalnom identitetu na znanstveni način. Svaka od do sada tiskanih monografija (u izradi je još i ona o geografskoj regionalizaciji, regijama i regionalizmima Hrvatske) svojim sadržajem upotpunjuje praznine u općoj spoznaji o hrvatskom prostoru. To je važno ne samo geografskoj zajednici nego i cijelom društvu jer stvara poveznice znanstvene teorije i stvarnog života.
U cjelini gledano, ovaj svezak Velike geografije Hrvatske s geografskim motrištima o stanovništvu i naseljima Hrvatske iznimno je vrijedno i pravodobno izdanje, koje pruža duboko razumijevanje aktualnoga demografskoga kolapsa i demografskih procesa presudnih za razvoj Hrvatske. Premda je po svojoj metodologiji i opsegu ponajprije namijenjen geografima, demografima, planerima i političarima, jasnoća izlaganja i širok obuhvat čine ga jednako korisnim studentima, kreatorima javnih politika, nastavnicima i svima koji žele bolje razumjeti demografske izazove s kojima se Hrvatska suočava. Izdanje obiluje bogatim kartografskim prikazima, grafikonima, snimkama i tablicama koji omogućuju jasno razumijevanje dugoročnih demografskih kretanja i prostornih obrazaca. Snalaženju kroz poglavlja i brzom pronalaženju naselja i lokaliteta pomaže sveobuhvatno kazalo zemljopisnih pojmova koje je izradila Kata Magaš. Knjiga je izašla, premda nosi broj 4, s određenim počekom, poslije petog toma, zbog kašnjenja u dostupnosti statističkih podataka za 2021. godinu, čije se objavljivanje oduljilo do potkraj 2024. Upravo zbog svoje analitičke snage i aktualnosti knjiga zaslužuje posebno mjesto ne samo u stručnim krugovima nego i u širem javnom prostoru. S obzirom na sve navedeno, preporučiti je građankama i građanima Lijepe Naše kao i šire čitanje štiva ove zanimljive i podatcima bogate monografije.
Anica Čuka redovita je profesorica na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru. Bavi se agrarnom, ruralnom i regionalnom geografijom, geografijom otoka i hrvatskim iseljeništvom. Objavila pedesetak znanstvenih i drugih radova, sudjelovala na brojnim znanstvenim skupovima i projektima. Članica izvršnog odbora i urednica glasila ISISA-e (International Small Islands Studies Association) 2022–26.
4, 2025.
Klikni za povratak