Gacka, drevna i jedinstvena hrvatska regija

Brojne hrvatske regije i subregije nemaju ispričanu znanstvenu priču o povijesti, kulturi i identitetu, a znamo koliko su knjige monografskog tipa važne za upoznavanje i razumijevanje nastanka i trajanja jedne zajednice.

U takvim prigodama često »uskaču« znanstvenici koji su svjesni važnosti prezentiranja zavičajne prošlosti. Vrlo često su i ti povjesničari povezani s krajem od kuda dolaze. Takav je slučaj i s povjesničarem Željkom Holjevcem, koji među ostalim neumorno piše i istražuje zavičajnu prošlost iako već više od 30 godina živi izvan Gacke – regije iz koje je potekao.

Holjevcu nije ovo prvi izlet u bremenitu prošlost svojega kraja, nego je nova knjiga uspješan nastavak autorove temeljne želje da njegovi Gačani i Gačanke upoznaju povijest, kulturu, događaje i ljude koji su oblikovali prošlost njihovih predaka.

Knjiga Gackom kroz povijest zapravo je drugo izdanje i primjer odlične suradnje koju Holjevac ima s vrijednim urednicima Hrvatskog radija Otočca. Uz snažnu pomoć Hrvatskog radija Otočac, znanstvenu važnost ovoj knjizi dali su i recenzenti, hrvatski istaknuti povjesničari Hrvoje Petrić i Ivica Šute, a sve pod uređivačkom palicom istaknutoga kulturnog djelatnika iz Otočca, Milana Kranjčevića.

Autor u knjizi od dvjestotinjak stranica kronološki prati sve ono ključno što se događalo na prostoru Gackoga polja. Prva zanimljivost koja zapne za oko čitatelju jest uvodno slovo Anđelka Kaćunka, koji iznenađujuće progovara o tzv. gačanskom identitetu. Iako je njegov zavičaj geografski znatno južnije, iznenađuje s kojom strašću progovara o važnosti prihvaćanja i valorizacije jednoga subregionalnog elementa kao što je fenomen Gacke. Gacka je prema Kaćunku izgubila povijesno značenje koje je uvijek imala i to na račun snažnijega ličkog identiteta.

Naravno, knjiga nije napisana da bi izazivala neka nesuglasja i nerazumijevanja, ali je svakako važno prepoznati brojne specifičnosti koje je područje Gackog polja imalo u prošlosti, a svakako ima i danas. Kaćunko završava uvodo slovo konstatacijom kako se Gacka ne voli samo čuvanjem njezinih prirodnih ljepota i Bogom danih resursa, nego i djecom i kulturom, a to znači knjigom i jezikom!

A knjiga i jezik svakako su bili jedan od ključnih elemenata ovoga prostora, čija prošlost seže u vrijeme ilirskog plemena Japoda, čije je djelovanje i danas vidljivo u obliku brojnih artefakata, gradina, a signifikantan predmet iz doba Japoda svakako je japodska kapa, jedinstven element u kulturi Japoda, koja je prema nekim teorijama zapravo jedan oblik danas popularne ličke kape.

Na samome području Gackog polja evidentirane su čak 23 japodske gradine, što samo govori u prilog bogatom životu na tome području. Posebno valja istaknuti Prozorinu, ilirsku i rimsku gradinu koja je poslužila kao atraktivni dio naslovnice ove zanimljive knjige. Bogatu povijest i kulturu Japoda prekinulo je osvajanje rimskoga cara Oktavijana. Holjevac vrlo afirmativno i zanimljivo piše o tom razdoblju gačanske povijesti jer se vrlo često u javnosti stječe dojam kako je antičko razdoblje u Hrvatskoj bilo najviše vezano uz obalni morski areal, što svakako nije točno. U prilog tomu su i odlično pojašnjeni uloga i razvoj rimskoga Arupiuma, brojnih rimskih ostataka po Gackom polju, u kojem posebno prednjači svetište boga Mitre u samome središtu toga krškog polja. To je vrijeme kada Gacka postaje baština Krčkih knezova, kasnijih Frankopana, čijom zaslugom nastaje Otočac, koji potkraj 16. stoljeća postaje i biskupija, što samo govori u prilog velikom civilizacijskom i kulturnom dosegu što ga je Gacka posjedovala.

Ubrzo područje Gacke dobiva novu ulogu jer nakon što je nekoliko stoljeća bila rasadnik znanja i kulturne razvijenosti, područje je moralo postati obrambeni zid prema osmanskim upadima. Gotovo dva stoljeća Gacka je bila svojevrsni limes i područje gdje su se stalno odvijali neki ratnih sukobi. Zanimljivo kako Otočac nikada nije bio osvojen od Osmanlija, dapače bio je središte tzv. Otočke kapetanije, koja je nakon Krbavske bitke imala važnu ulogu u očuvanju Hrvatskoga Kraljevstva. U ovome poglavlju naslovljenom jednostavno Fortica autor posebnu pozornost posvećuje izgradnji Otočca, brojnih gradina, ali i migracijama koje su uslijedile. Posebno se zadržava na fenomenu Vlaha, koje s pravom u početku dolaska na te prostore ne smatra Srbima, nego je riječ o procesu koji je uslijedio nekoliko stoljeća poslije. Naime, dvojbeno je, međutim, često nekritičko poistovjećivanje svih Vlaha sa Srbima, jer se s obzirom na činjenicu da su dolazili sa širokog područja Balkanskog poluotoka može lako pretpostaviti da pretežan dio tih Vlaha, ako ne i uvjerljiva većina, zapravo nisu izvorno bili Srbi, nego su pripadali ostalim predmodernim zajednicama na Balkanskom poluotoku kojih danas više nema jer su se u međuvremenu integrirale u moderne nacije koje su nastale u 19. stoljeću u kontekstu modernizacije i transformacija društva i životnih uvjeta stanovništva. Posebno poglavlje posvećuje s pravom Fortici, najvažnijoj građevini grada Otočca, specifičnoj utvrdi koja i danas ima prepoznatljiv izgled i važna je turistička lokacija na turističkoj karti Gacke. Slijedi opis kako se Otočac 1663. godine obranio i objašnjenje o važnosti Bitke kod Jurjevih stijena za hrvatsku povijest.

Japodske gradine u Gackom polju

Kako su krenuli novi početci nakon oslobađanja od Osmanlija i kako je Otočac dobio titulu male Venecije? Možda najilustrativnije u prilog specifičnoj umreženosti Otočca rijekom Gackom pokazuje veduta Otočca na Gacki Martina Stiera iz 1657. godine, jedna od ilustracija u knjizi. Uslijedio je novi vojnokrajiški poredak, gdje je Otočac imao najvažniju ulogu u novom naseljavanju i daljnjoj uspostavi kulturnih i gospodarskih veza s morem i središnjom Hrvatskom.

To se razdoblje predstavlja u poglavljima Mala Venecija, Život »pod oružjem«, Narodne bune i Preustroj, koja prikazuju razvoj Otočca i Gacke doline u okviru Otočke pukovnije, čije ustrojstvo nije bilo lako izvedivo. Autor objašnjava specifične mentalitete koji su bili militarizirani te s jedne strane bili kočnica civilnom i građanskom razvoju. O običajima kako su stanovnici Gacke živjeli Holjevac se koristi izvorima poput J. J. Valvasora, Franza Bacha i Dominika Vukasovića, čiji je opis ovih krajeva već objavio kao zasebnu knjigu.

Rigidni vojnokrajiški sustav u okviru kojega su Gačani ratovali diljem Europe postupno je slabio u drugoj polovici 19 stoljeća kada u Otočcu postupno jača građansko društvo. Za to razdoblje vrlo je važna uloga Crkve i školstva pa stoga Holjevac s pravom detaljnije upoznaje čitatelje s crkvenim i obrazovnim dosezima koji su tada bili pokretači zajednice. Za to razdoblje značajna je uloga i nekoliko osoba, među kojima valja istaknuti Đuru Jelačića i Nikolu Maštrovića, koji se kao pukovnik Otočke pukovnije zauzimao za razvoj kulture i umjetnosti pa je tako u Otočcu otvoreno jedno od prvih kazališta u Hrvatskoj.

Otočac opkoljen vodama Gacke, 17. st.

Otočka pukovnija postaje potkraj 19. stoljeća dio Ličko-krbavske županije, u kojoj Otočac i dalje ima važnu vojnu ulogu jer su u Otočcu smješteni regularni austrougarski vojnici. Unatoč važnoj vojnoj fizionomiji grada, u Otočcu jačaju kulturni sadržaji osnivanjem brojnih građanskih udruga, od kojih valja posebno istaknuti jednu od najstarijih vatrogasnih, ali i ženskih udruga. Uslijedilo je stoljeće rata kada su opet Gačani bili uključeni u brojna vojna djelovanja, što je izazvalo nove stranačke i nacionalne podjele u novim autoritarnim političkim sustavima.

U tim poglavljima autor donosi pregršt zanimljivosti iz područja Gacke pa tako navodi do koje mjere je 1936. godine i dalje postojalo siromaštvo u zajednici: U cijeloj općini Sinac koja je tada brojila 1226 seljačkih gospodarstava bilo je samo pet željeznih i 489 drvenih plugova, te tri vršilice.

Autor se lijepo osvrće i na industrijski poslijeratni razvoj Otočca, koji se tada nazivao ličkim Manchesterom, aludirajući na velik broj industrijskih pogona. Stvaranje seljaka radnika imalo je negativnih i pozitivnih strana. Velik broj ljudi uspješno je radio, ali je riječ bila o poslovima koji nisu bili odveć plaćeni i čiji je angažman utjecao i na dinamiku bavljenja tradicionalnim djelatnostima poput poljoprivrede i stočarstva. Ipak Otočac u to vrijeme središnji je kotač razvoja Gacke, iako i dalje sav taj prostor bilježi odselidbu u bogatije i sigurnije krajeve diljem Hrvatske i inozemstva.

Autor je s pravom posvetio završno poglavlje, naslovljeno Hrvatska država, kronologiji Domovinskog rata na području Gackog polja jer je ova sadašnjost itekako rezultat kaotičnih i razornih godina zadnjega rata. Otočac se kao prije gotovo 400 godina obranio od velikosrpskog agresora. Ključnu ulogu u obrani Gacke imala je otočka 133. brigada, koja je zaustavila neprijatelja i omogućila normalan život stanovnicima Otočca i okolnih sela. Amblem te pobjedničke brigade prikazuje sve one posebnosti Gacke na koje se svi stanovnici ove doline mogu ponositi.

Domovinski rat u Gackoj završio je u kolovozu 1995. godine, kada je Hrvatska vojska u akciji »Oluja« slomila pobunjenički otpor u Zalužnici i drugdje u zaleđu Otočca, a okupirano područje oslobodila i vratila pod hrvatski suverenitet. Krenula je snažna obnova Gacke te je neupitno kako ovaj prostor ima perspektivu. Kao što i naš autor piše:

Nije zadaća povjesničara davati prognoze za budućnost. Pa, ipak, koliko god bremenita povijest Gacke tijekom posljednjih stoljeća ne ostavljala na prvi pogled dovoljno prostora za nove nade, čini se da postoje solidne pretpostavke za izgradnju okruženja u kojem će, neovisno o broju stanovnika, i napučenosti, slojevita artikulacija ljudskih motivacija biti bilje modernog života s osloncem na autentične vrijednosti, utoliko prije što sada, možda prvi put u povijesti, mnogo toga ovisi o vlastitoj domišljatosti i dijaloškom diskursu.

Nadamo se kako će ova knjiga Željka Holjevca otvoriti mogućnost boljeg upoznavanja prošlosti, a samim time i poznavanja sadašnjosti s optimističkim gledanjem prema budućnosti te specifične hrvatske planinske regije.

Ivan Brlić, povjesničar u statusu višeg znanstvenog suradnika. Trenutačno obnaša funkciju voditelja Područnog centra Gospić Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Bavi se društvenom i ekonom­skom prošlošću Like. Aktivan je član Ogranka Matice hrvatske u Gospiću.