Domovinski rat – priča o pobjedi The Homeland War – The Story of Victory

U Zagrebu je 11. rujna u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici povodom obilježavanja 30. godišnjice vojno-

-redarstvenih operacija »Bljesak« i »Oluja« predstavljena dvojezična fotomonografija Domovinski rat – Priča o pobjedi / The Homeland War – The Story of Victory. To izdanje nastalo u nakladi Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Hrvatskoga povijesnog muzeja i Mozaik knjige prezentirali su ravnateljica Hrvatskoga povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, ratni izvjestitelji Stanko Ferić i Dinko Neskusil te urednik fotomonografije Vid Jakša Opačić. Predstavljanju je također prisustvovala i izaslanica ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, Anuška Deranja Crnokić, ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za arhive, knjižnice i muzeje Ministarstva kulture i medija.

Fotomonografija se sastoji od predgovora na osam stranica i fotografskog dijela koji je strukturiran od sedam kronoloških poglavlja na 383 stranice. Predgovor, koji započinje prvim dvama stihovima hrvatske himne i koji je napisao ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, podijeljen je na kratki geografski i povijesni kontekst na koji se nadovezuje nešto opširniji prikaz Domovinskog rata. Sažet geografski i povijesni prikaz uz prva dva stiha hrvatske himne (»Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila...«) obilježen je i riječju Libertas. Pojam lijepog uz junaštvo i slobodu postaje tako po Nazoru lajtmotiv hrvatske povijesti. Lijepa se domovina zbog svojega geopolitičkog položaja neprestano nalazila na udaru raznih osvajača pa su Hrvati iz nužde postajali ratnici koji su ili branili slobodu ili čeznuli za njom. Svoj crescendo taj će hrvatski fatum imati u Domovinskom ratu, čiji je nešto opširniji Nazorov prikaz u predgovoru poslije vizualiziran u sedam poglavlja fotografskog dijela monografije. Predgovor završava zahvalom hrvatskim ratnim reporterima i fotografima uz naglašavanje činjenice da je pobjeda u nametnutom ratu Hrvatskoj omogućila pristupanje Sjevernoatlantskom savezu i Europskoj uniji, što je značilo ne samo ostvarenje strateških ciljeva zacrtanih 1991. godine nego i povratak civilizacijskom krugu kojemu je prema poznatom francuskom povjesničaru Jacquesu Le Goffu Hrvatska od svog postanka u ranom srednjem vijeku i pripadala.

Slikovni dio monografije u sedam cjelina koje pokrivaju razdoblje od 1988. do 1998. na vizualan i dojmljiv način kombinacijom crno-bijelih i fotografija u boji daje nam uvid u presjek desetljeća hrvatske povijesti koje je s jedne strane omeđeno tzv. antibirokratskom revolucijom u Srbiji, čime je de iure pogažen Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974., a time i pravni temelji federacije, a s druge strane kao terminus postavljen je završetak mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, čime su i ispunjeni ciljevi Domovinskog rata.

Svako od sedam poglavlja ima naslovnu fotografiju kojom se pripadajuće poglavlje nastojalo najbolje sumirati. Te fotografije mogu biti ikonične poput crno-bijele fotografije sa svečanosti vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću 16. listopada 1990., kojom se željela opisati prva cjelina (1988–1990), do naslovnih fotografija treće cjeline (1993) »Spašeni psić na prvoj crti bojišta« i četvrte cjeline (1994) »Maleni Gospićanin«, kojima fokus nije na ratnim operacijama, nego na sudbinama nevinih žrtava koje su se našle u vihoru rata.

Tematski se fotomonografija može podijeliti na ratna i mirnodopska poglavlja. Prvo (1988–1990) i posljednje (1996–1998) mirnodopsko poglavlje predstavljaju uvod i epilog Domovinskog rata. Prvo poglavlje kroz fotoobjektiv mnogobrojnih autora bilježi kronološki političke, kulturne i sportske događaje koji ili utjecali na hrvatsku povijest u tom razdoblju ili su je obilježili. Poglavlje počinje slikom s mitinga »Bratstva i jedinstva« (18. studeni 1988) tijekom tzv. »antibirokratske revolucije«, koja je rezultirala ukidanjem autonomija Vojvodine i Kosova. U Hrvatskoj dolazi do buđenja nacionalnih osjećaja, koji su se mogli vidjeti i na koncertu Prljavoga kazališta 17. listopada 1989. Uslijedili su prvi višestranački izbori i konstituiranje prvoga višestranačkog sabora nakon 50 godina. Paralelno s formiranjem demokratskih institucija u Hrvatskoj na tragu »antibirokratske revolucije« raste i pobuna Srba s ciljem ujedinjenja sa Srbijom. Poglavlje završava fotografijom nogometne utakmice Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država od 17. listopada 1990. Posljednje poglavlje koje za naslovnu sliku ima svečanost završetka procesa »mirne reintegracije« okupiranog dijela hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske u Borovu naselju od 18. siječnja 1998. refleksija je na Domovinski rat kroz prizmu stradanja (fotografije pokopa hrvatskih branitelja, Memorijalno groblje), povratka i obnove.

Centralni dio fotomonografije pet su ratnih poglavlja (1991., 1992., 1993., 1994. i 1995). Najopširnije je drugo poglavlje (1991), koje na više od 150 stranica donosi autentična svjedočanstva o stradavanju ljudi, devastaciji kulturne baštine i okupaciji trećine teritorija Republike Hrvatske. Iako tim poglavljem dominiraju ratna zbivanja – razumljivo s obzirom na to da se radi o početku srpske agresije, što je ujedno bio vrhunac uništenja i etničkog čišćenja, zabilježen je i jedan izrazito važan politički događaj koji je označavao i prvi korak prema samostalnosti RH, a to je saborska sjednica na kojoj je donesena odluka o raskidu državnopravnih veza sa SFRJ. Treće, četvrto i peto poglavlje svjedoče da su se unatoč završetku hrvatske golgote tijekom 1991. ratne operacije nastavile, doduše smanjenim intenzitetom. Također tijekom toga razdoblja dolazi do prvih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske. Ipak najveći pomaci zabilježeni su na diplomatskom planu – međunarodno priznanje Republike Hrvatske, dolazak mirovnih snaga Ujedinjenih naroda te završetak sukoba s Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Vrhunac ratnih poglavlja ove monografije predstavljaju vojno-redarstvene operacije »Bljesak« i »Oluja«. Do njih je došlo zbog nemogućnosti mirovnih snaga UN-a da provedu mirnu reintegraciju okupiranih područja i odbijanja pobunjenih Srba da prihvate realnost nastalu 15. siječnja 1992. međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske. Pobjedonosni hod Hrvatske vojske 1995. u ovom poglavlju monografije prekinut je zadnjim činom krajnjeg barbarstva pobunjenih Srba. Tijekom operacije »Bljesak« 2. i 3. svibnja raketiraju se Zagreb, Sisak i Karlovac. U Zagrebu su pogođeni Hrvatsko narodno kazalište i Klinika za dječje bolesti u Ulici Vjekoslava Klaića. Fotografije iz operacija »Bljesak« i »Oluja« daju dijametralno suprotnu sliku od onih snimljenih tijekom vrhunca srpske agresije iz 1991. Gradovi i sela koje oslobađaju hrvatske snage gotovo su nedirnuti, za razliku od npr. Vukovara i Dubrovnika, koji se sustavno razaraju. Vrhunac poglavlja predstavljaju fotografije katarzičnog slavlja u hrvatskim gradovima. To je slavlje obilježilo kraj četverogodišnje okupacije, etničkog čišćenja i devastacije kulturne baštine na okupiranim hrvatskim područjima.

Ovaj desetogodišnji pregled hrvatske povijesti u slikama prezentiran je kroz fotografije čiji su autori: Ivana Asić, Darko Bavoljak, Josip Bistrović, Božo Biskupić, Predrag Bosnar, Renato Branđolica, Stanko Ferić, Mario Filipi, Zoran Filipović, Ivica Galović, Željko Gašparović, Steve Gaunt, Mladen Genc, Drago Havranek, Stanko Herceg, Mario Jareb, Ljubomir Kačić, Zlatko Kalle, Klub veterana 119. brigade HV-a, Aleksandar Korka, Svebor Labura, Mišo Lišanin, Hrvoje Matanović, Ivica Matošević, Jadran Mimica, Gojko Mitić, Dinko Neskusil, Goran Novotny, Goran Pavelić, Marko Perić, Žarko Peša, Planinska satnija Velebit, Vilson Polić, Ivan Posavec, Zdenko Pušić, Damir Radnić, Zdravko Senčar, Antun Smajlić, Srećko Stipović, Zvonimir Tanocki, Marin Topić, Duška Trgo, Pavo Urban, Davorin Višnjić, Ivo Vrtarić i Srđan (Žiga) Živulović.

Fotomonografija Domovinski rat – Priča o pobjedi / The Homeland War – The Story of Victory predstavlja testis temporum koja će malo starije podsjetiti na događaje kojima su bili ili svjedoci ili sudionici, a mlađe kroz vizualni medij vratiti u vrijeme nastanka suvremene Hrvatske.