Hrvatska revija 3, 2025.

Neobjavljena hrvatska književnost

Zračenje točke na i

Ivan Rogić Nehajev

Hrvatskoj kulturnoj javnosti Jerko Rošin (1942) poznat je, ponajviše, po svojim arhitektonskim djelima i knjigama. U razdoblju od godine 1970. dalje nastao je autorski opus s više od dvije stotine projekata. U njega treba uvrstiti i dvije knjige popratnih i lijepih tekstova naslovljene: Krov nad glavom, mozaik kvadrata i naravi te Krov nad oltarom. Napisane duhovito i rukom zaljubljenika u sredozemni krajolik i grad otkrivaju, posredno, i drugog Rošina: skladatelja i pjesnika. Nije potonji dvojac tek usputni gost u Rošinovu životopisu. Rošin rado »priznaje« kako je svojedobno, prije odabira studija arhitekture u Zagrebu, na Arhitektonskom fakultetu, dvojio između Likovne i Muzičke akademije. Skladateljska i pjesnička jezgra, dopušteno je reći, ima status starosjediteljske točke na i u Rošinovu autorskom djelovanju. Njezino je zračenje vidljivo, dakako, u Rošinovu arhitektonskom opusu. Ali je prisutno i u »usporednim« autorskim tragovima. Pa osim Rošina arhitekta ima i Rošina skladatelja i književnika. Osim više skladba za djecu Rošin je objavio više pjesničkih knjiga (Čudnovate pjesmice o moru i lavoru, Morska pjena, Ubroji i mene, prirodni brojevi, Uprknuće, čudnovate pjesmice saborske, Tuča na tanjuru…). Članom je i Društva hrvatskih književnika. Koliko je vidljivo, Rošin pjesničko »priznanje« traži ponajprije među djecom. Sudeći po nakladama to mu, izgleda, dobro uspijeva. (Primjerice, knjiga Ubroji i mene objavljena je svojedobno, godine 2017., u nezanemarivih 3.000 primjeraka.) Kao sadašnji predsjednik Arhitektonske akademije znanosti i umjetnosti Rošin svoj književni dar troši pišući u obranu hrvatskog prostora od različitih zlouporaba. Ali ga troši, vidljivo je i u ovdje objavljenom tekstu, i na »prave« književne tekstove. Ona prije spomenuta starosjediteljska točka na i ne da se iz Rošinove autorske ruke. Pa nalaže Rošinu uvijek iznova upisivati i dopisivati književna finala u autorske tragove. Ona zrači. Pozivamo čitatelje da se, čitajući ovaj Rošinov tekst, i sami uvjere u to. Od nevelika broja asova u rukavu što ih za nas čuva književnost humor očito nije na zadnjem mjestu.

Hrvatska revija 3, 2025.

3, 2025.

Klikni za povratak