125 godina Društva hrvatskih književnika

Izložba s povodom

U godini smo u kojoj hrvatska književnost i hrvatski pisci slave 125. obljetnicu osnutka Društva hrvatskih književnika, utemeljenoga 1900. godine u Zagrebu. Od 24. lipnja do 5. srpnja 2025. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prezentirana je kroz izložbu bogata nakladnička djelatnost DHK-a. Konceptualno, izložba (autorice Dubravke Brezak Stamać) je nastojala predstaviti povijesni pregled iznimne i bogate izdavačke djelatnosti časopisa i knjiga kojima je Društvo bilo nakladnik, a književnici glavni urednici i suradnici. Od časopisa Savremenik, kultnoga časopisa hrvatske moderne, prvoga časopisa Društva hrvatskih književnika (1906–1941), do najmlađega Književnost i dijete (od 2012. godine s manjim stankama izlazi i danas). Raritetima izložbe predmnijeva se i časopis Književna republika, koji je pokrenuo i uređivao Miroslav Krleža u vlastitoj nakladi (1923–1927), kao i najdugovječniji književni časopis Republika, pokrenut 1945. s aktivnim izlaskom do danas.

Izložba je u prvi plan stavila knjige koje je objavljivalo Društvo hrvatskih književnika u svojoj bogatoj nakladničkoj djelatnosti, poput antologije mladih pjesnika Hrvatska mlada lirika (1914) ili posljednje pjesničke zbirke barda hrvatskoga pjesništva Tina Ujevića, Žedan kamen na studencu (1954), koja je priređena desetak godina čekala izdavača. Izložba je nastojala predstaviti noviju povijest hrvatske književnosti kroz knjige i publikacije, od sutona hrvatske moderne, preko avangardnih strujanja do razdoblja socrealizma, tekstove književnika koji su potvrdili otpor cenzuri, izbor poslijeratne književne produkcije knjiga i časopisa koje uređuju ogranci Društva hrvatskih književnika, osnivani 90-ih godina XX. stoljeća. Izložba je nastojala prikazati kako su hrvatski književnici pratili promjene koje nose poetike kasnoga modernizma tijekom 1950-ih do 1970-ih godina, književna previranja uoči i nakon Hrvatskoga proljeća te raznovrsne poetske izraze i stvaralačke pristupe postmoderne od 1990-ih do danas.

Pregled izdavaštva Društva hrvatskih književnika 1900–2025.

Društvo Hrvatskih književnika osnovano je 22. travnja 1900. Dan i mjesec osnutka bili su u znaku sjećanja na prvoga hrvatskog pjesnika Marka Marulića, koji je dio svoga opusa napisao na hrvatskom jeziku i potpisao se kao autor. 22. travnja 1501. kada je dovršio svoj ep Judita. Taj je datum Dan hrvatske knjige, ali i rođendan Društva hrvatskih književnika.

Iz dokumenata prvih godina osnutka Društva može se zaključiti da su umjetnici (književnici, novinari, slikari i kipari) osmislili DHK kao strukovnu umjetničku organizaciju unutar koje su prvo osnovali Beletristički odsjek (predsjedao je Ksaver Šandor Gjalski), zatim Stručno-književni odsjek (predsjedao je književnik Đuro Arnold), dok je Novinarskim odsjekom ravnao Milan Grlović, a glazbeno-umjetničkim odsjekom Stjepan pl. Miletić. Svi su oni bili članovi Društva hrvatskih književnika. Pojedini pisci, poput budućega intendanta Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu – Stjepana Miletića, i među prvim predsjednicima DHK-a. Slikari i kipari su se tom probranom umjetničkom društvu pridružili 1903. kao izvanredni članovi društva. Nisu predsjednici Društva isključivo bili književnici. Primjerice, jedan od predsjednika Društva – Milivoj Dežman bio je liječnik, no književna povijest ostavlja nam vrijednoga pisca, kritičara i predsjednika DHK-a.

Osim časopisa DHK-a koji su propulzivno ostavili otiske vremena, odražavali različite književne smjerove, kulturološka i društvena događanja koja su se svakako odražavala i na Društvo hrvatskih književnika, nakladnička djelatnost upravo je podupirala, a podupire i danas ideju Milana Grlovića, autora prvoga divot-izdanja Ljetopis Društva hrvatskih književnika u Zagrebu za godine 1900. – 1903., objavljenoga u nakladi DHK-a 1903. godine, »(...) želimo pospješiti vrieme, kada se bude s poštovanjem i u evropskom tonu govorilo i pisalo o hrvatskoj književnosti«.

Bogata nakladnička djelatnost časopisa i knjiga Društva hrvatskih književnika ostavština je koja zavrjeđuje nakon stotinu godina biti prezentirana javnosti i mali podsjetnik na iznimno živu kulturnu djelatnost Zagreba i tadašnje Monarhije. Prvi je u nizu među časopisima, kojima je pokretač i izdavač bio DHK, kralj među časopisima – Savremenik. Elegantan grafičkim rješenjem, bogat produkcijom pisaca, suptilnoga umjetničkog izražaja. Umjetnici, književnici i slikari rado su objavljivali u Savremeniku. Primjerice pjesnik Matoš, slikar Vladimir Kirin, koji je za svoga studijskog boravka u Londonu slao crteže i zapise sa svojih putovanja, Mihovil Kombol objavio je prvi prijevod Čistilišta Dantea Alighierija. Časopis je izlazio u nakladi DHK-a od 1906. do njegove zabrane 1941. Kada je osnovan, bio je to vodeći časopis hrvatske moderne, iako u suton modernističkih gibanja.

Avangardna strujanja kojima su naši pisci bili skloni najdojmljivije su iskazana kroz Krležin časopis Književna republika i antologijsku zbirku mladih pjesnika Hrvatska mlada lirika. Bard hrvatske književnosti Miroslav Krleža kroz povijest svoga članstva u DHK-u istupao je i vraćao se Društvu, pokazivao je uvijek intelektualnu samosvijest bez obzira na to govorimo li o njemu kao glavnom uredniku Književne republike, kao jednom od urednika prvoga broja časopisa Republika 1945. godine, ili kao potpisniku Deklaracije 1967. godine, koja ga je kao i druge potpisnike koštala. Iz dokumenata zapisnika Društva ostalo je zapisano kako je Krleža dvadesetih godina XX. stoljeća istupio jedno vrijeme iz Društva smatrajući neopravdanim što kolege književnici nisu reagirali i protestirali zbog uhićenja Augusta Cesarca. Posjetitelji izložbe u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, koja čuva bogatstvo izdanja DHK-a, mogli su vidjeti izložene časopise Književna republika kojima je Krleža bio glavni urednik, ali je i osobno novčano pomagao tiskanje časopisa.

Treći časopis DHK-a po starini, no i jedini koji izlazi u kontinuitetu od 1945. godine do danas, jest časopis Republika. Bio je osnovan i pokrenut kao časopis nove poslijeratne intelektualne i umjetničke elite. Osim književnosti njegovao je likovnu, kazališnu i glazbenu kritiku. Različita godišta izdanja Republike, a koja su bila izložena, upućuju na promjene grafičkog dizajna, promjene koncepcije uredničke politike kao i brojne urednike koji su kreirali taj časopis. Naravno, bez suradnika književnika ne bi bilo toga časopisa. Napomenimo da Republika iz 1945. god. nije nasljednik časopisa Književna republika!

Spomenuti treba i ne manje važan časopis Kritika, koji je bio utemeljen 1968. godine, no bio je zabranjen i ugašen 1971. godine. Urednik je bio Vlatko Pavletić. Časopis je imao status vrsnoga teorijskog časopisa tematski koncipiranog.

Republika
Časopis za književnost, umjetnost i društvo

Časopis Republika središnji je književni časopis koji izlazi pod okriljem Društva hrvatskih književnika, a urednici su bili eminentni književnici svoga vremena koji su uredničkim programom davali ton i koncepciju časopisu. U listopadu 1945. godine časopis je pokrenut kao »mjesečnik za književnost, umjetnost i javni život«. Zaživio je, najvjerojatnije, kao projekt nove intelektualne i umjetničke elite, a na inicijativu političkih elita nakon Prvoga kongresa kulturnih radnika Hrvatske, održanog u Topuskom 1944. godine.

Bio je to svakako potez i projekt kojim se Krleža vratio Republici kao artističkom časopisu. Više to nije bila Književna republika, koju je Krleža pokrenuo u Zagrebu 1923. godine! Krležin časopis iz toga vremena izlazio je u razdoblju 1923–1925. u Koprivnici, tiskan u »knjižari V. Vošicki«, te u zagrebačkoj tiskari »knjižare S. Hofman« 1926–1927. Teškoće koje su pratile časopis bile su materijalne prirode, iako je Krleža pokušao spasiti časopis preuzimajući nakladu osobno u svoje ruke.

Prvi poslijeratni broj časopisa Republika objavljen je u listopada 1945. godine. Miroslav Krleža je bio jedan od urednika, uz Jožu Horvata i Vjekoslava Kaleba. Likovne stranice bile su povjerene kiparu i grafičaru Vanji Radaušu i Edi Murtiću. Neposredno nakon prvoga broja Krleža je odstupio s dužnosti urednika časopisa.

Od 2017. časopis izlazi dvomjesečno, a od 2021. godine, uz tiskano izdanje, može se čitati i na mrežnim stranicama.

Urednici časopisa Republika: Joža Horvat, Vjekoslav Kaleb, Miroslav Krleža (1945. god.); Vjekoslav Kaleb (1946. god.); Marin Franičević (1947–1948); Ivan Dončević (1949. god.); Ivan Dončević, Marin Franičević (1950–1955); Ivan Dončević (1956–1971., zaključno s brojem 8); Danilo Pejović (1971–1972); Ivan Raos, Stojan Vučićević (1972. god.); Zvonimir Majdak (1973–1979); Augustin Stipčević (1980–1981); Branko Maleš (1982–1986); Velimir Visković (1986–2002., zaključno s br. 7–9); Milan Mirić, Ante Stamać (2002–2015); Milan Mirić, Ante Stamać, Antun Pavešković (2003–2012); Nikola Đuretić, Milan Mirić, Ante Stamać (2015–2016., zaključno s br. 4); Milan Mirić, Ante Stamać (2016. god.); Božidar Petrač, Tin Lemac (2017–2020); Julijana Matanović, Mario Kolar (2021–2023., zaključno s br. 3–4); Tin Lemac, Livija Reškovac (2023., br. 5–6. do 2024., zaključno s br. 3–4); Tin Lemac (2024., br. 5–6); Boris Beck, Marina Katinić Plejić (2024., br. 7–8 do 2025., br. 1–2); Boris Beck (2025. br. 3–4 i dalje).

Edicija »Savremeni hrvatski pisci«

Kroz različite edicije koje je Društvo hrvatskih književnika pokrenulo u ovih 125 godina moguće je kulturološki pratiti povijest jedne umjetničke asocijacije na kojoj su vidljivi tragovi povijesti u koju je bila uronjena. Mislimo pritom na veliki elan koji je pisce vodio kada su osnivali ediciju »Savremeni hrvatski pisci«, u čijoj su nakladi između 1908. i 1939. bili objavljeni klasici novije hrvatske književnosti, poput Ante Kovačića, A. B. Šimića, A. G. Matoša, Dragutina Domjanića, Dragutina Tadijanovića, Dobriše Cesarića, Tina Ujevića. Bila je to prva nakladnička edicija, osnovana 1908. godine, a prekinula je s izdavačkom djelatnosti pred Drugi svjetski rat, 1939. god.

U izložbenom postavu posebno je mjesto bilo izdvojeno za divot-izdanje Pjesme S. S. Kranjčevića (1908. god.), čijom su prodajom kolege književnici pokušali pomoći bolesnom pjesniku Kranjčeviću, koji je živio u svojevrsnom egzilu u Sarajevu, gdje je i umro. Nažalost, naklada se nije očekivano prodavala; u listopadu 1908. umro je pjesnik Kranjčević. U ediciji »Savremeni hrvatski pisci« u lipnju 1914. godine objavljena je mala ali iznimno važna zbirka Hrvatska mlada lirika. Uredništvo je bilo ponuđeno Matošu, što je on odbio, te ju je uredio Ljubo Wiesner. Bila je to antologija koja je pružila priliku novim mladim pjesnicima: Ivi Andriću, Tinu Ujeviću, Franu Galoviću, Janku Poliću Kamovu, među ostalima. Grafičkom opremom ta zbirka mladih pjesnika odiše jednostavnošću grafičkoga dizajna i nekonvencionalnim kratkim biografijama pjesnika koje je sastavio urednik Ljubo Wiesner.

Najdulje se urednikom zadržao Julije Benešić (1912–1920). Razdoblje između 1920. i 1936. godine iznimno je bilo nestabilno. Knjige nisu objavljivane ili su izdanja knjiga svedena na nekoliko knjiga godišnje. Razlog su vjerojatno oskudica i političke prilike. U toj ediciji objavljene su 64 knjige. Urednici su bili: Josip Pasarić (1909–1912), koji objavljuje Dinka Šimunovića, Dragutina Domjanića, Milutina Cihlara Nehajeva, Josipa Kozarca, Antu Kovačića, Vladimira Lunačeka, Vladimira Nazora, Vjenceslava Novaka, Ivana Kozarca, Milana Begovića, itd. Julije Benešić (1912–1920) objavljuje Antuna Gustava Matoša, Frana Galovića, Frana Mažuranića, mlade pjesnike u Hrvatskoj mladoj lirici, Dragutina Domjanića, Miroslava Krležu, Ivu Vojnovića, itd. Ivo Politeo i Ljubo Wiesner (1928. god.) objavljuju samo dvije knjige: Milana Begovića i Krležinu dramu Gospoda Glembajevi. Nikola Andrić (1936–1937); Stanislav Šimić (1938–1939). Tu bogatu nakladničku djelatnost prekinuo je Drugi svjetski rat.

U »prolasku« kroz vrijeme novije hrvatske književnosti, u kronologiji Društva hrvatskih književnika poželjno je zaustaviti vrijeme. Neke knjige su međaši književnih strujanja koja su pronosila duh novoga vremena. Odnosi se to na poslijeratnu zbirku pjesama Vesne Parun, pravu avangardnu liriku izričajem među ranom poslijeratnom socrealističkom poetikom. To je zbirka pjesama Zore i vihori, koju je objavilo Društvo književnika Hrvatske 1947. god., kada i Petar Šegedin roman Osamljenici. Paruničina zbirka je izazvala izrazito negativne kritike u časopisu Republika, pa je Marin Franičević istaknuo kako takva dekadencija nije potrebna i »negativna je pojava u našoj savremenoj književnosti«.

Rane 50-e godine u znaku su povratka Tina Ujevića među nakladnike. Jure Kaštelan i Ivan Dončević (obojica su bila istaknuti intelektualci, iza sebe su imali i biografiju nositelja antifašističkog otpora, što nije bilo zanemarivo) su 1950. godine vrlo hrabro stali uz Tina i objavili njegovu zbirku Rukoveti. Tin je bio na ledu i prije i poslije rata. Nijedno vrijeme nije mu bilo sklono. Zbirka likovno skromnoga, gotovo asketskoga izgleda, nosi snažnoga Tina, novoga Tina! Tako se otvorio put Stanislavu Šimiću da 1954. godine DKH objavi posljednju Tinovu zbirku Žedan kamen na studencu, godinu dana pred pjesnikovu smrt. Ta je zbirka deset godina priređena čekala odvažnoga izdavača.

Posebno mjesto među časopisima zauzimao je časopis Telegram. U izdanju od 17. ožujka 1967. godine objavljen je dokument Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koju su DKH i hrvatski PEN prihvatili na plenumu 15. ožujka. Sve što se nakon toga dogodilo, poznato je! Telegram je bio tjednik za kulturna i društvena pitanja, pokrenut u nakladnoj kući »Vjesnik«, imao je prepoznatljive velike novinske listove kao i novine Vjesnik.

Edicija »Mala knjižnica«

Petar Šegedin i Stanislav Šimić pokrenuli su 1954. godine kao urednici novu nakladničku ediciju »Mala knjižnica« Društva književnika Hrvatske. Ona je bila nova nakladnička biblioteka nakon dugogodišnje uspješne edicije »Savremeni hrvatski pisci«. Prva knjiga nove izdavačke edicije bila je zbirka pjesama Vjekoslava Majera Breze Kanarinci Kiša. Između 1956. i 2002. godine edicija je postojala pod nazivom »Mala biblioteka«.

Društvo hrvatskih književnika 2002. godine vratilo je ediciji stari naziv »Mala knjižnica«. Između 2002. i 2015. godine urednici su bili: Borben Vladović, Mate Ganza, Maja Gjerek. Od 2016. godine urednici su Ivica Matičević i Antun Pavešković. Dosada je objavljeno 280 naslova.

Časopis The Bridge/Most

Časopis je pokrenuo 1966. godine pjesnik i prevoditelj Slavko Mihalić. Jedan je od kultnih časopisa DHK-a, koji izlazi i danas. Prvi brojevi časopisa formatom i dizajnom bili su vrlo dojmljivi, mijenjali su format i izgled godinama. Bio je osmišljen kao književna revija koja promovira hrvatsku književnost i hrvatske pisce na europskoj i svjetskoj književnoj sceni kroz prijevode, uglavnom na engleskom jeziku, što se zadržalo do danas. Neko vrijeme izlazio je na njemačkom jeziku – Die Bricke, francuskom jeziku kao Le Pont, talijanskom jeziku Il Ponte. Od 2022. godine reviju je moguće čitati i u elektroničkom obliku.

Urednici časopisa Most/The Bridge bili su: Slavko Mihalić (1966–1972); Ante Stamać (1972–1974); Branimir Bošnjak (1975–1980); Zvane Črnja (1981–1985); Ivan Pandžić (1985); Milivoj Solar (1986–1988); Slobodan Prosperov Novak (1989–1993); Dražen Katunarić (1994–2002); Srećko Lipovčan (2003–2008); Davor Šalat (2008. i dalje).

Zagrebački književni razgovori

Časopis The Bridge/Most otvorio je vrata književnoj međunarodnoj manifestaciji »Zagrebački književni razgovori«, koja je pokrenuta 1969. godine a aktualna je do danas. Sudjeluju ugledni međunarodni i hrvatski pisci, književni kritičari, jezikoslovci, prevoditelji, kulturolozi. Teme su bile raznolike, a nastojale su biti odraz javnih tema koje su važne i vrijedne umjetničkoj zajednici. Izlaganja na kojima su gostovali poznati svjetski i europski pisci su se kroz desetljeća objavljivala u časopisima Most/The Bridge i Republika. Kada su razgovori pokrenuti bili su prava avangarda u socijalističkoj Jugoslaviji, no pokazalo se da nisu bili zabranjivani. Sigurno su bili pomno praćeni! Ta je manifestacija svakako etablirala intelektualne teme i pisce kroz desetljeća. Održavaju se svake godine u Zagrebu, u listopadu, u Društvu hrvatskih književnika. Kroz desetljeća kontinuiteta povremeno je te Razgovore pratila i izdavačka knjižna djelatnost.

Ljetopis Društva hrvatskih književnika 1900. – 2025.

Prateći iz godine u godinu brojne događaje, odluke Upravnih odbora Društva, predsjednike koji su na izvjestan način kreirali umjetničku i kulturnu politiku uza svoje najbliže suradnike kolege književnike kao dopredsjednike, moguće je izdvojiti one važnije. Pritom upozorimo na važnije promjene koje su bile odsjaj društveno-političke klime, primjerice promjena naziva Društvo hrvatskih književnika (1900–1945) u Društvo književnika Hrvatske (1945–1990), da bi se u vrijeme predsjedničkog mandata Nedjeljka Fabrija vratio naziv Društvo hrvatskih književnika. Među događajima važni su bili oni koji su donosili odluke o utemeljenju različitih edicija i časopisa (koji su također mijenjali nazive edicija kojima je Društvo bilo izdavač, podnaslovi koji su definirali karakteristike časopisa u impresumu) te važne manifestacije kojima je Društvo bilo nakladnik ili glavni pokretač i organizator.

1900.    22. travnja u prostorijama Matice hrvatske bila je održana osnivačka skupština na kojoj je za prvoga predsjednika Društva hrvatskih književnika izabran pjesnik, pripovjedač i prevoditelj Ivan Trnski. Skupštinom je predsjedavao Đuro Deželić.

1901.    3. siječnja prva sjednica Beletrističkog odsjeka, na kojoj je književnik Ljubomil Babić Gjalski izabran za predsjednika Odsjeka

           5. siječnja sjednica Stručnoga književnog odsjeka, na kojoj je za predsjednika Odsjeka izabran pjesnik Đuro Arnold, a za predsjednika Novinarskog odsjeka novinar i književnik Milan Grlović

           10. siječnja izbor Stjepana pl. Miletića za predsjednika Glazbeno-umjetničkog odsjeka

           3. ožujka u prostorijama Matice hrvatske održana je glavna skupština Društva pod predsjedanjem predsjednika Ivana Trnskog

           1. srpnja Društvo se preselilo iz dotadašnjeg stana na Sveučilišnom trgu br. 1 u Ilicu 27

1903.    29. ožujka na glavnoj Skupštini za predsjednika Društva ponovno je izabran Ivan Trnski, Babić-Gjalski i Ivkanec potpredsjednici

           14. prosinca na sjednici Upravnog odbora slikari i kipari primljeni su za izvanredne članove DHK-a

1904.    20. ožujka na glavnoj skupštini Društva na prijedlog Beletrističkog odsjeka prihvaćen je prijedlog da se Društvo obrati banu i moli u razmatranje ograničavanje cenzure koja uvelike ometa slobodu dramskih pisaca

1905.    19. ožujka za predsjednika Društva izabran je književnik, poslije intendant, Stjepan pl. Miletić

1906.    1. siječnja objavljen je mjesečnik Društva Savremenik, urednik Đuro Šurmin

           15. svibnja Društvo se seli u Gajevu ulicu br. 4/II. kat (u kuću župana dr. Vladimira pl. Nikolića)

1907.    22. ožujka na glavnoj skupštini za novoga predsjednika izabran je povjesničar i publicist dr. Natko Nodilo

           30. prosinca na izvanrednoj skupštini Društvo je odobrilo 20.000 kruna za pokretanje edicije »Savremeni hrvatski pisci«

1909.   29. ožujka na glavnoj skupštini za predsjednika Društva izabran je književnik Ljubo Babić Gjalski (Ksaver Šandor Gjalski)

1914.    6. veljače na sjednici Upravnog odbora Društva odobreno je tiskanje zbirke Hrvatska mlada lirika, zakladne zbirke novih mladih pjesnika (I. Andrić, V. Čerina, V. Gabarić, F. Galović, K. Häusler, Z. Milković, S. Parmačević, J. Polić Kamov, N. Polić, A. Ujević, M. Vrbanić, Lj. Wiesner); tiskana je lipnju, a na prijedlog Nakladnog fonda Društva, pod uredništvom Julija Benešića

           17. ožujka umro je Antun Gustav Matoš; na komemorativnoj konferenciji odbornika, u odsutnosti predsjednika Gjalskoga, konferenciju je otvorio najstariji odbornik, Pasarić. Odlučeno je: »U razgovoru da li će se dati na grob vijenac ili mjesto vijenca koja svota u dobrotvorne svrhe, zaključuje se, da se radi nestašice novca ne može učiniti ni jedno ni drugo. Društvo će brisati Matoševe dugove...«

           27. srpnja obustavljen je javni rad Društva zbog ratnoga stanja Naredbom kr. Zemaljske vlade, br. 4232

1918.    7. veljače na izvanrednoj glavnoj skupštini Društva Gjalski je izabran za predsjednika; 4. lipnja Gjalski pismom polaže funkciju predsjednika i odstupa; 6. lipnja u odsutnosti Društvo izabire za predsjednika Ivu Vojnovića, na čemu se književnik brzojavom od 14. lipnja zahvaljuje i odbija, te je 10. rujna na izvanrednoj skupštini izabran i prihvatio je funkciju predsjednika književnik, filolog i prevoditelj Nikola Andrić

1920.    4. lipnja na glavnoj skupštini Društva odstupio je Nikola Andrić jer je imenovan intendantom HNK-a, pa je za predsjednika izabran književnik i kritičar Branimir Livadić

1923.    31. siječnja na glavnoj skupštini Društva za predsjednika je izabran pjesnik Mihovil Nikolić

           9. svibnja Miroslav Krleža obraća se pismom predsjedniku Nikoliću tražeći sazivanje sjednice Upravnog odbora kako bi Društvo javno istupilo i osudilo uhićenje pisca Augusta Cesarca; na sjednici 11. svibnja Upravni odbor DHK-a odbacuje Krležin prijedlog, nakon čega će Krleža istupiti iz Društva

1924.    predsjednik Društva je književnik i kritičar Milutin Cihlar Nehajev; kako je Savremenik te godine neredovito izlazio, ne znamo točan datum sjednice i njegova izbora

1925.    8. lipnja na glavnoj skupštini Društva odlučeno je da se osnuje nakladni fond Društva koji bi izdavao Savremenik i ostale književne edicije periodično

1926.    23. rujna održana je glavna skupština Društva, na kojoj je ponovo izabran za predsjednika književnik Ljubomil Babić-Gjalski

           Upravni odbor Društva osudio je napad na hrvatske zastupnike u beogradskoj narodnoj skupštini, kada su ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček; 1. rujna održana je komemorativna sjednica Upravnog odbora u povodu smrti Stjepana Radića

1929.    predsjednik Društva je književni kritičar, publicist i liječnik Milivoj Dežman

1934.    predsjednik Društva je književnik Stjepko Trontl

1937.    predsjednik Društva je književni povjesničar i filolog Franjo Fancev, tajnik Društva pjesnik Dragutin Tadijanović

1938.    Društvo je preseljeno u Perkovčevu ulicu br. 2/I. kat

1939.    predsjednik Društva je književnik i pravnik Ilija Jakovljević, tajnik pjesnik Dragutin Tadijanović

1940.    Društvo je na adresi Frankopanska ulica br. 2

1941.    predsjednik Društva je književnik i pravnik Mile Budak; 25. ožujka tiskan je posljednji broj časopisa Savremenik

1945.    15. lipnja u dvorani Trgovačke komore održana je Osnivačka skupština Društva književnika Hrvatske; o konstituiranju je obaviješten 10. srpnja Gradski narodni odbor, a 19. studenoga Ministarstvo unutarnjih poslova službeno je odobrilo rad Društva; za počasnog predsjednika izabran je pjesnik Vladimir Nazor, a prvi poslijeratni predsjednik Društva bio je književnik i kritičar Luka Perković; u listopadu počinje izlaziti Republika kao »mjesečnik za književnost, umjetnost i javni život«

1946.    17–18. studenoga u Beogradu je održan Prvi kongres književnika Jugoslavije, kada je utemeljen Savez književnika Jugoslavije, a predsjednik je bio Ivo Andrić

1947.    predsjednik Društva je književnik Slavko Kolar

1951.    14. siječnja na glavnoj godišnjoj skupštini Društva književnika Hrvatske izabran je novi predsjednik Društva, književnik Ivan Dončević

           17. veljače na Trgu Republike 7 (današnji Trg bana Jelačića) otvoren je Klub književnika Hrvatske; u travnju, nakon afere Kolar–Šinko, iz Društva je jednoglasno isključen Slavko Kolar

1952.    27. siječnja na glavnoj godišnjoj skupštini Društva izabran je za predsjednika pjesnik i književni povjesničar Marin Franičević

           5–7. listopada u Ljubljani je održan Treći kongres Saveza književnika Jugoslavije; Krležin referat na Kongresu označio je raskid sa socrealizmom u književnosti

1953.    25. siječnja na glavnoj skupštini Društva izabran je za predsjednika Društva književnik Petar Šegedin

1954.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Mirko Božić; pokrenuta je izdavačka biblioteka DKH »Mala knjižnica«

1955.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Miroslav Feldman

1956.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Vjekoslav Kaleb; biblioteka DKH »Mala knjižnica« mijenja naziv u »Mala biblioteka«

1957.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Marijan Matković

1958.    književnik Mirko Božić po drugi put je izabran za predsjednika Društva književnika Hrvatske

1960.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik Jure Kaštelan

1961.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik i prevoditelj Dobriša Cesarić

1962.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik Dragutin Tadijanović

1963.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik i prevoditelj Gustav Krklec

1964.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književni znanstvenik i kritičar Vlatko Pavletić; 16. ožujka svečana akademija povodom 50. godišnjice smrti A. G. Matoša

1966.    pjesnik Slavko Mihalić pokreće književnu reviju The Bridge/Most u nakladi DKH-a, čiji je bio i prvi urednik

           12–15. listopada održan je simpozij Zagrebački književni razgovori na temu »Poslijeratna hrvatska književnost«, što će postati tradicionalni međunarodni književno-znanstveni skup Društva koji se održava u mjesecu listopadu

1967.    15. ožujka u prostorijama Kluba književnika (tada Trg Republike 7) održan je Plenum na kojem je aklamacijom oko 200 članova Društva književnika Hrvatske i hrvatskog centra PEN-a prihvatilo tekst Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika

           5. travnja članovi Upravnog odbora zauzimaju stav nakon Deklaracije, upozoravajući na njenu političku kompromitiranost, predlažu sazivanje izvanredne skupštine te daju skupnu ostavku Upravnog odbora

1968.    20. travnja održana je izborna skupština u prostorijama Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu na kojoj je književnik Petar Šegedin po drugi put izabran za predsjednik Društva književnika Hrvatske

Društvo književnika Hrvatske pokreće časopis Kritika, koncipiran kroz tematske brojeve koji su pokrivali umjetničke, književne, jezikoslovne teme, ali i teme iz kulture i društvene svakodnevice

1970.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književni povjesničar Ivo Frangeš

1971.    s dvadesetim brojem zabranjen je časopis Kritika (urednik Vlatko Pavletić)

1972.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Jure Franičević-Pločar

1974.    književnik Gustav Krklec po drugi put je izabran za predsjednika Društva književnika Hrvatske

1976.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Josip Barković

1977.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik i prevoditelj Milivoj Slaviček

1979.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je pjesnik i književni kritičar Šime Vučetić

1980.    proslava osamdesete obljetnice Društva: 22. prosinca u Hrvatskom narodnom kazalištu održana je svečana akademija, a u NSK otvorena je izložba izdanja DKH-a; Dubravko Jelčić objavio je kao poseban otisak Kronike Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU: Početak ljetopisa Društva hrvatskih književnika (danas: Društva književnika Hrvatske) 1900–1919.

1981.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Pero Budak

1985.    izabrana prva predsjednica Društva književnika Hrvatske, književnica Marija Peakić-Mikuljan; 6. veljače na izbornoj skupštini Društva prihvaćena je inicijativa Marijana Matkovića da se utemelji Odbor »Fond Miroslav Krleža«, iz kojega će nagrađivati najbolja književna ostvarenja; 8. studenoga u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci otvorena je izložba »85 godina Društva književnika Hrvatske«

1986.    26. travnja osnovan je Ogranak DKH-a Slavonsko-baranjsko-srijemski; prvi predsjednik Ogranka je bio pjesnik Vladimir Rem

1989.    predsjednik Društva književnika Hrvatske je književnik Nedjeljko Fabrio; 15. lipnja DKH u suradnji sa slovenskim kolegama književnicima potpisuju izjavu da će napustiti Savez književnika Jugoslavije ako se budu umanjivala prava i slobode republičkim društvima književnika

1990.    19. travnja u dvorani Teatra &TD održana je skupština Društva književnika Hrvatske na kojoj je donesen izmijenjeni Statut Društva – mijenja se naziv u Društvo hrvatskih književnika te istupa iz Saveza književnika Jugoslavije; 16. svibnja povodom 90. obljetnice Društva hrvatskih književnika održan je svečani koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu; 2. srpnja u Puli je osnovan Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika; prvi predsjednik Ogranka bio je književnik Boris Biletić; 23. studenoga u Zadru je osnovan Zadarski ogranak Društva hrvatskih književnika; prvi predsjednik Ogranka bio je pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić

1995.    30. travnja na izbornoj godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnika za predsjednika je izabran pjesnik i prevoditelj Ante Stamać

1996.    osnovan je Riječki ogranak Društva hrvatskih književnika; prvi predsjednik Ogranka bio je književnik i prevoditelj Ljubomir Stefanović

1999.    27. lipnja na izbornoj godišnjoj skupštini DHK-a za predsjednika je izabran pjesnik Slavko Mihalić

2000.    22. travnja svečana izvanredna skupština DHK-a povodom 100. obljetnice Društva

2005.    4. lipnja na izbornoj godišnjoj skupštini DHK-a za predsjednika je izabran književnik Stjepan Čuić

2008.    21. lipnja održana je izborna godišnja skupština DHK-a na kojoj je za predsjednika izabran pjesnik Borben Vladović

2009.    22. rujna u Koprivnici je osnovan Podravsko-prigorski ogranak DHK; prva predsjednica Ogranka bila je pjesnikinja Enerika Bijač

2010.    održana svečana akademija Društva hrvatskih književnika u Maloj dvorani »Vatroslav Lisinski« povodom 110 godina od utemeljenja Društva; objavljena Spomenica Društva hrvatskih književnika 1900. – 2000. – 2010.; osnovan Ogranak Društva hrvatskih književnika u Čakovcu; prvi predsjednik Ogranka bio je književnik Ivica Jembrih Cobovečki

2011.    predsjednik Društva hrvatskih književnika je književnik Božidar Petrač

2013.    26. rujna u Stonu održana je osnivačka skupština Južnohrvatskog ogranka Društva hrvatskih književnika; prvi predsjednik Ogranka bio je povjesničar i arheolog Vinicije B. Lupis

2014.    na godišnjoj izbornoj skupštini DHK-a po drugi je put izabran književnik Božidar Petrač za predsjednika Društva

2017.    predsjednik Društva hrvatskih književnika je književnik Đuro Vidmarović

25. listopada otvorena je izložba u HAZU »Povijest Društva hrvatskih književnika 1900. – 1971.« (iz arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU); 2019. u Sisku je osnovan Ogranak DHK-a Sisačko-moslavačke županije; prvi predsjednik Ogranka je književnik Siniša Matasović

2020.    predsjednik Društva hrvatskih književnika je književnik Zlatko Krilić

2023.    predsjednica Društva hrvatskih književnika je književna kritičarka i glazbenica Hrvojka Mihanović-Salopek; 11. ožujka u Klanjcu je održana osnivačka skupština Krapinsko-zagorskog ogranka DHK-a; prvi predsjednik ogranka je književnik Božidar Brezinščak Bagola; 26. rujna obnovljen je Splitski ogranak Društva hrvatskih književnika: predsjednica je jezikoslovka Gordana Laco; ogranak je osnovan 90-ih, a prvi predsjednik Ogranka je bio pjesnik Jakša Fiamengo

2025.    125 godina Društva hrvatskih književnika

Izvori (izbor)

Domjanić, Dragutin, Pjesme, Savremeni hrvatski pisci, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1909.

Hrvatska mlada lirika, Savremeni hrvatski pisci, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1914.

Kranjčević, Silvije Strahimir, Pjesme, divot-izdanje, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1908.

Kritika, dvomjesečni časopis za kritiku, umjetnost i kulturno-politička pitanja, urednik Vlatko Pavletić, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, br. 1/3 (1968), br. 11 (1970), br. 17 (1971), br. 20 (1971)

Krleža, Miroslav, Zbornik radova sa simpozija u povodu 120. godišnjice rođenja, Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika, Zagreb, 2015.

Majer, Vjekoslav, Breze Kanarinci Kiša, Mala knjižnica Društva književnika Hrvatske, Zagreb, 1954.

Parun, Vesna, Zore i vihori, Društvo književnika Hrvatske, Zagreb, 1947.

Republika, mjesečnik za književnost, umjetnost i javni život, DKH, Zagreb, br. 1 (1945); mjesečnik za književnost, umjetnost i javna pitanja, DKH, Zagreb, br. 3 (1947); časopis za književnost i umjetnost, DKH, Zagreb, br. 5–6 (1979); časopis za kulturna i društvena pitanja, DKH, Zagreb, br. 1–2 (1980); časopis za književnost, DKH, Zagreb, br. 3–4 (1990); mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, DHK, Zagreb, br. 10 (2015), 1–2 (2024)

Stamać, Ante, Germanica & anglica, Društvo hrvatskih književnika, Mala knjižnica Društva hrvatskih književnika, Zagreb, 2007.

Suvremenik, mjesečnik za književnost i umjetnost, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, br. 1 (1906); mjesečnik za književnost i umjetnost, DHK, Zagreb, br. 3 (1921), br. 29 (1941)

»Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika«, Telegram, br. 359 (17. 3. 1967), jugoslavenske nedjeljne novine za umjetnička i društvena pitanja, Vjesnik, Zagreb

The Bridge/Most, yugoslav literary review, Beograd, br. 1–2 (1966.); The Bridge, literary review, Društvo književnika Hrvatske, broj posvećen 3. Zagrebačkim književnim razgovorima, eseji o ekspresionizumu i hrvatskoj književnosti na njemačkom jeziku, Zagreb, br. 22 (1970); Le Pont – The Bridge – Die Brücke – Most, Društvo književnika Hrvatske, broj posvećen Dragutinu Tadijanoviću, Zagreb, 1971; Most/Il Ponte, associazione degli scrittori croati, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, br. 1–4 (2000); El Puente/Most, Društvo hrvatskih književnika, broj posvećen prijevodima poezije hrvatskih književnika, Poesia croata contemporánea, Zagreb, 2010; Most/The Bridge, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, br. 3–4 (2022)

Ujević, Tin, Žedan kamen na studencu, Naklada DKH, Zagreb, 1954.

45. Zagrebački književni razgovori, U potrazi za književnim kanonom, Društvo hrvatskih književnika, 2–4. listopada 2024.

Literatura (izbor)

Brezak Stamać, Dubravka, Programska knjižica uz izložbu 125 godina Društva hrvatskih književnika 1900. – 2025.; Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 24. lipnja 2025. – 5. srpnja 2025.

Jelčić, Dubravko, Početak ljetopisa Društva hrvatskih književnika (danas: Društva književnika Hrvatske) 1900. – 1919., Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju, JAZU, Zagreb, 1980.

Ljetopis Društva hrvatskih književnika u Zagrebu; za godine 1900–1903., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1903.

Maštrović, Tihomil, Spomenica predsjednika Društva hrvatskih književnika 1900.–2025., posebno izdanje DHK, Zagreb, 2025.

Spomenica Društva hrvatskih književnika 1900. – 2000. – 2010., Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2010.

Trbušić, Željko, Ljetopis Društva hrvatskih književnika 1898. – 1971., Kronika Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, HAZU, XIX (2017), 108–113.

Dubravka Brezak Stamać književnica je i profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Zaposlena je u prirodoslovno-matematičkoj XV. gimnaziji u Zagrebu. Doktorica je znanosti, polje filologija. Članica je Društva hrvatskih književnika i hrvatskoga centra PEN-a. Njezin znanstveni interes u prvom je redu hrvatska renesansna književnost te komparatističke veze hrvatske književnosti s europskim književnim nasljeđem.