Otisak prošlosti u gipsu

Prema zamisli Isidora Kršnjavija, koju je najavio davne 1874. godine u članku objavljenom u Viencu pod naslovom »Kako da nam se domovina obogati«, 1891. godine, kada je postao Predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, stvoreni su uvjeti za nabavu prvih sadrenih odljeva za njegov Gyps Museum. Naredbom Kraljevske zemaljske vlade 1892. godine dopremljeni su u 58 sanduka odljevi skulptura s Partenona (Elgin Marbles / British Museum) za Arheološki odjel Narodnog muzeja u Zagrebu. Vrsne skulpture božanstava partenonskog istočnog i zapadnog zabata, reljefi Panatenejske procesije prikazani na frizu i kentauromahije na petnaest metopa, tvorili su jezgru novog muzeja. Potom se 1894. i 1895. godine nastavilo prikupljati nadaleko poznate kipove grčkih kipara ne samo klasičnog već i onog helenističkog i rimskog razdoblja iz »najodličnijih formatorskih tvrdata u Rimu, Parizu, Londonu, Berlinu, Monakovu, Kölnu i Beču« te zbirka uskoro broji 199 primjeraka skulpture. Primjeri odljeva antičke skulpture iz najboljih europskih radionica u duhu obnovljenog interesa za antičku umjetnost sakupljeni tijekom dvaju stoljeća ilustriraju složenu povijesnu sliku u Muzeju skulpture – Gliptoteci HAZU.

Isidor Kršnjavi (str. 126)

Odljevi sa zabata Partenona (sl. 49, str. 148/9)

Antička umjetnost temeljena na grčkoj baštini prenijela je znatna iskustva iščezlih starih civilizacija. S obzirom na to da su tijekom vremena izgubljeni najbolji primjeri umjetničkih djela, o njima saznajemo preko njihovih replika, tj. oponašanjem i kopiranjem glasovitih uzora. U tom procesu bitna je primjena sadrenih kalupa i njihovih odljeva, što je omogućilo brzu i sigurnu izradu najpoznatijih umjetnina. Fascinacija grčkom kulturom, započeta već u vrijeme helenističkih vladara, nastavljena je masovnom produkcijom skulpture prilagođene svim zahtjevima društva diljem Rimskog Carstva. U Rim su pristizala brojna umjetnička djela, često prikazana u trijumfalnim povorkama, ona ukrašavaju javne građevine, a izložena su i na ogled rimskoj eliti i zainteresiranim kolekcionarima te su se mogla neposredno nabaviti odnosno bila su dostupna za kopiranje majstorima kiparskih radionica. Kako u 2. st. ističe Elije Aristid, grčki retor i sofist u svom govoru »Pohvala Rimu«, tu su pri ruci u izobilju rad i trud svih naroda tako da grad nalikuje zajedničkoj svjetskoj radionici te navodi »Ako bi netko htio sve to vidjeti, on treba ili prijeći čitav svijet ili biti u ovome gradu.«

Na tom tragu nastaju gliptoteke – muzeji skulpture, gdje su izloženi brojni primjeri odljeva antičke umjetnosti poput zbirke HAZU. Tu se nalaze sadreni odljevi grčkog i helenističkoga kiparstva često prema rimskim replikama kao Diskobol, Dorifor, Umirući Gal, Ares, Venera Milonska, Heraklo Farnese, Laokont i sinovi te mnogi drugi primjeri. Premda su čestim premještanjem odljeva i čuvanjem u često neadekvatnim prostorima zagubljena pojedina djela (Nika sa Samotrake, Moskofor, Mironov Marsija, Dijadumen, Usnula Arijadna, torzo Belvedere, Faun Barberini, Dječak s guskom, Peonijeva Nike, Venera Genetrix, Apolon Kitaroed, skulpture zabata Zeusova hrama iz Olimpije), to je nadopunjeno novim narudžbama grčkih kipova kao Venere Medici, Apoksiomena iz Vatikanskih muzeja, Hermesom koji veže sandalu i dr.

Tu su sadržani i odljevi antičkih umjetnina s prostora rimskih provincija na tlu Hrvatske, osobito Dalmacije i Panonije. U prvom redu onih iz Salone, gdje su otkrivene brojne replike poznatih grčkih kipara klasičnog i helenističkog stila, poput Polikleta, Praksitela, Skopasa, Lizipa i drugih, izrađenih u mramoru ili domaćem kamenu vapnencu. To potvrđuje postojanje vrsnih klesarskih radionica na našem području, što je odraz jedinstvenih kulturno-umjetničkih strujanja u okviru antičkog svijeta. S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoje kamenolomi mramora, nego samo različitih vrsta vapnenca, u dosadašnjoj literaturi se uvriježilo mišljenje da su pronađeni primjeri antičkih kipova izrađeni u mramoru importirani iz svjetskih radioničkih centara. Naprotiv, otkriće tih poznatih remek-djela napravljenih u lokalnom kamenu neosporivo otvara novi pogled na kiparstvo domaćih majstora. Pritom oni u procesu izrade replika primjenjuju tehnološke postupke temeljene na iskustvu najpoznatijih kiparskih radionica. Upravo uz pomoć sadrenih kalupa i njihovih odljeva ostvarena je masovna produkcija vrsnih umjetničkih djela uvelike traženih u mnogim gradovima za ukrašavanje javnih i privatnih građevina diljem Rimskog Carstva. Budući da je riječ o krhkom materijalu – Gypsos – gypsum, rijetko je mogao biti sačuvan. No, o tome svjedoče iznimni nalazi odbačenih dijelova sadrenih kalupa otkriveni u rimskoj vili u Bajama kod Napulja.

Postava Muzeja gipsanih odljeva u donjogradskoj gimnaziji 1900. g. (sl. 35, str. 131)

Antun Bauer i zbirka sadrenih odljeva u Arheološkom zavodu 1936. g. (sl. 36, str. 132)

Sadreni odljevi kapitalnih kiparskih djela izloženi na jednom mjestu u muzejskim zbirkama poput ove u HAZU, bitan su element u procesu kopiranja skulptura još od antičkih vremena. Zaustavljeni trenutak izrade replika u radu klesarske radionice ne samo da nadoknađuje izgubljene umjetnine nego pruža dragocjen uvid u razumijevanje nastanka i razvoja te vrste umjetničkih ostvarenja antičkog razdoblja, temelja europske baštine. Kao svojevrsni otisak prošlosti u gipsu, vrijedni primjeri odljeva antičkih skulptura, nastali tijekom vremena u vrhunskim europskim radionicama, a danas izloženi u muzejskim zbirkama kao u Gliptoteci HAZU, zadobivaju novo značenje i novu ulogu.

Odljevi sa zabata Partenona (sl. 49, str. 148/9)

Na osnovi arhivske dokumentacije autorica prvi put donosi povijest nastanka zagrebačke gliptoteke u europskom kontekstu. Uspješno su atribuirani izvori izrade pojedinih sadrenih odljeva iz najpoznatijih radionica Velike Britanije (Domenica Bruccianija iz British Museuma u Londonu), Njemačke (berlinskog Gipsformereia, Muzeja skulpture Augusta Gerbera, ljevača Georga Geilera iz Kraljevske umjetničke akademije u Münchenu), Italije (Leopolda Malpiera iz Rima) i Francuske (Atelier de moulange pariškog Louvrea). Zatim je analiziran slijed formiranja sadrenih zbirki ne samo diljem Europe nego i Sjedinjenih Američkih Država i na drugim kontinentima. U tom vihoru idealiziranja antičke umjetnosti začeta je i Kršnjavijeva zbirka sadrenih odljeva, budući da je na tlu Hrvatske antička kultura bila neposredno posvjedočena zamahom arheoloških istraživanja. Na kraju publikacije donosi se iscrpan katalog antičke zbirke sadrenih odljeva kao i pojmovnik tehničke terminologije i objašnjenja za razumijevanje procesa izrade sadrenih odljeva. Zaslugom Antuna Bauera pronađen je adekvatan muzejski prostor u zgradama bivše tvornice kože za smještaj brojnih zbirki Gipsoteke pa je nastavljeno njihovo proširenje prikupljanjem nacionalnih spomenika, srednjovjekovnih i renesansnih sve do novih kiparskih djela. Takva zbirka, kako ističe Bauer, »ima svrhu da na jednom mjestu dade zaokruženu sliku historijskog razvoja i umjetničkog stvaranja hrvatskog naroda«. Prezentiranjem skulpture u izvornim dimenzijama omogućeno je znanstveno proučavanje i obrađivanje povijesti kiparstva poput ovoga prvog segmenta posvećenog antičkoj skulpturi, a to će biti obuhvaćeno budućim prikazima.

Ova je knjiga prva u nizu o povijesti Gliptoteke HAZU te pridonosi sagledavanju pripadnosti istoj europskoj matrici i svrstavanju u svjetski rang te vrste muzeja skulptura. Nakon znatnih stradanja muzejskih zgrada i pojedinih zbirki u potresu koji je pogodio Zagreb 2020. godine, uslijedila je revitalizacija cijeloga kompleksa. To je iniciralo početak planiranja i promišljanja prezentacije novih stalnih postava. Nastojanjem očuvanja vrijednosti koncepta utemeljitelja muzeja Isidora Kršnjavija i Antuna Bauera u skladu sa suvremenim muzeološkim pristupom, uspostavit će se duhovni kontinuitet s naslijeđenom baštinom. U tom kontekstu primjenjuju se i nove metode reprodukcije skulptura digitalnim skeniranjem i 3D ispisom osobito recentnih nalaza s arheoloških istraživanja, što bi znatno obogatilo razumijevanje pojedinih antičkih lokaliteta. Time se neosporivo otvara novi pogled na muzejske zbirke Gliptoteke HAZU, jedinstvene ustanove u Hrvatskoj specijalizirane za sadrene odljeve i skulpturu, namijenjene ne samo budućim generacijama stručnjaka različitih profila nego i ljubiteljima umjetničkih djela općenito. Knjiga Magdalene Getaldić vrijedno je djelo »staroga kova« koje upućuje na već pomalo zaboravljeno oduševljenje kojim su prethodne generacije istraživača i muzealaca sakupljale najveća djela antičke skulpture i podučavale široke slojeve društva vrijednostima na kojima je izrasla europska kultura. Novi postav Gliptoteke – Isina Gyps Museuma – u obnovljenoj zgradi u Medvedgradskoj, iznova ima čvrste temelje. n

Jasna Jeličić Radonić redovita je profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Prije je vodila konzervatorske radove i arheološka istraživanja u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu. Istraživala je grčki polis Faros te antičku i kasnoantičku Salonu. Objavila je više knjiga i članaka o antičkoj i ranokršćanskoj umjetnosti s područja rimske provincije Dalmacije.