Briga o nazivlju kao dio Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike

Kada smo nakon osnutka pristupili Vijeću za hrvatski jezik (VHJ-u), smjernice njegova rada bile su zadane Zakonom o hrvatskome jeziku (u ovom će se tekstu koristiti citati iz Narodnih novina, 14/2024., 7. 2. 2024.). Među ostalim, a što se Zakonom o hrvatskome jeziku određuje, u drugome dijelu Zakona – Osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika, čl. 10., Lektori i lektorske usluge, st. 4 – hrvatskome se jeziku osigurava terminološka ujednačenost: »kako bi se osigurala terminološka ujednačenost hrvatskoga standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini, lektori u tijelima državne vlasti i državne uprave sustavno izvješćuju Vijeće za hrvatski jezik iz članka 17. ovoga Zakona o terminološkim nedoumicama i leksičkim prazninama u hrvatskome jeziku koje se odnose na nove pojmove iz njihova djelokruga«. U trećem pak dijelu – Sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku, čl. 16., Nacionalni plan hrvatske jezične politike, st. 2 b) i 2 d) – Zakon određuje kako je dio sustavne i stručne skrbi o hrvatskome jeziku »unaprjeđenje jezičnih tehnologija za hrvatski jezik uporabom elektroničke (digitalne) leksikografije, računalnih korpusa hrvatskoga jezika i slobodan pristup digitaliziranim tiskovinama na hrvatskom jeziku te drugim javnim mrežnim jezičnim servisima«, ali i »razvoj nazivlja na hrvatskom standardnom jeziku u okviru normiranja i jezičnog planiranja«. U skladu s tim unutar Vijeća su postavljeni ciljevi nacionalne jezične politike od kojih se prvi, a u vezi s dijelom Zakona koji govori o nazivlju u hrvatskome jeziku, odnosi na važnost brige o razvoju i usustavljivanju nazivlja te uporabi digitalne leksikografije i slobodnu pristupu digitaliziranim leksikografskim izdanjima, a drugi na uspostavu komunikacije s lektorskim službama u tijelima državne vlasti i državne uprave: lektori će se morati konzultirati s VHJ-om (ili odgovornom osobom, članom/članicom Vijeća, koju biraju članovi) te izabranu odgovornu osobu redovito izvještavati o terminološkim prazninama i nedoumicama u hrvatskome jeziku kako bi se osigurala terminološka ujednačenost.

Uloga Instituta za hrvatski jezik i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u izgradnji nazivlja

U vezi sa strukovnim nazivljem nužna je suradnja mnogih ustanova: dviju kojima je briga o strukovnome nazivlju ili temeljna djelatnost ili jedna od njih – Instituta za hrvatski jezik (IHJ-a) i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (LZMK-a) – ali i drugih, kao što su odsjeci za kroatistiku svih hrvatskih sveučilišta, Odsjek za lingvistiku i Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika i Odbor za leksikografiju HAZU-a te suradnja navedenih ustanova s Hrvatskim zavodom za norme te predmetnim stručnjacima pojedinih struka i tim strukama pripadajućim sveučilišnim katedrama, odnosno relevantnim odsjecima. Svaka je od navedenih ustanova posljednjih desetljeća učinila koliko je moguće, a neke i mnogo više jer je riječ o njihovoj primarnoj djelatnosti, na polju razvoja i usustavljivanja strukovnoga nazivlja, osobito na području e-leksikografije – digitalne i/ili mrežne dostupnosti pojedinih izdanja.

Godine 2015. Institut za hrvatski jezik javnosti je ponudio Hrvatski terminološki portal (nazivlje.hr) dio kojega je terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja, Struna. Hrvatski terminološki portal središnje je mjesto okupljanja suvremene terminološke građe, strukovnoga nazivlja na hrvatskome jeziku. Na jednome se mjestu želi okupiti što veći broj stručnih naziva kao pomoć predmetnim stručnjacima, ali i prevoditeljima, studentima, učenicima te ostalima koje zanima strukovno nazivlje. S pomoću tražilice omogućeno je pretraživanje Strune, strukovnih rječnika i glosarija ustupljenih Portalu, terminoloških izvora Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža te nazivlja iz hrvatskih norma. Struna je terminološka baza koja sustavno prikuplja, obrađuje i tumači nazivlje različitih struka i dosad su u njoj obrađeni nazivi njih trideset i dviju koje se navode u knjizi Jozić, Željko – Lewis, Kristian (ur.), Praktični jezični savjetnik, Lektorske bilješke, Institut za hrvatski jezik, Zagreb, 2024. Riječ je o sljedećim poljima i granama: anatomija i fiziologija, antička arheologija, antropologija, arheologija kamenoga doba, brodostrojarstvo, drvne tehnologije, farmakologija, fitomedicina, fizika, forenzika, genetika, građevinarstvo, hidraulika i pneumatika, jezikoslovlje, kartografija i geoinformatika, kemija, kemijsko i laboratorijsko nazivlje, nazivlje klasične arhitekture, knjižničarstvo, korozija i zaštite materijala, matematika, muzikologija, oftalmologija, paleontologija, polimerstvo, pomorstvo, pravo EU-a, računovodstvo, stomatologija, strojni elementi, vojno nazivlje te nazivlje zrakoplovstva.

U obradi natuknica jednako sudjeluju predmetni stručnjaci i jezikoslovci terminolozi, a obrada je prilagođena načinu pohrane i predstavljanja u terminološkoj bazi, a to pretpostavlja da je drukčija od načina na koji se obrađuju enciklopedijske i leksikonske natuknice. Nazivi s područja navedenih struka dostupni su za pretraživanje na mrežnoj stranici struna.ihjj.hr (Struna | Hrvatsko strukovno nazivlje). U PDF formatu može se preuzeti i petnaest rječnika pojedinih struka nastalih tijekom rada na Struni. Hrvatski terminološki rječnici, enciklopedije i leksikoni objavljeni od 1990. do 2017. mogu se pretraživati u Terminografskoj bazi podataka TERM_IN, dostupnoj na stranici Terminološke komisije Međunarodnoga slavističkoga komiteta (termin.jezik.hr/hr/). Popis ostalih radova i publikacija nastalih tijekom rada na Struni te bitnih poveznica nalazi se na mrežnim stranicama IHJ-a. Međutim, velik broj leksikona različitih opsega s područja pojedinih struka, uglavnom leksikografski neobrađenih, izradili su predmetni stručnjaci, bez suradnje s jezikoslovcima i/ili leksikografima, a to je nazivlje koje tek treba jezikoslovno i strukovno vrjednovati, obraditi i objaviti.

Leksikografski zavod Miroslav Krleža objavljuje strukovne enciklopedije i leksikone (Medicinski leksikon, Pomorski leksikon, Ekonomski leksikon, Opći religijski leksikon, Pravni leksikon, Tehnički leksikon, danas Tehnička enciklopedija), rječnik (Enciklopedijski rječnik humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja) i portal (Portal hrvatske tehničke baštine, tehnika.lzmk.hr) u kojima se u kategoriji natuknica opći pojmovi nalazi opsežan izvor nazivlja pojedinih struka. Uglavnom digitalizirana gotovo sva su spomenuta izdanja javno dostupna i neprestano ih se provjerava i ažurira.

Svaki opći jezični rječnik hrvatskoga jezika (jednojezičnik) također sadrži određeni skup naziva pojedine struke: taj je skup malen, odabran za rječnik koji nije strukovni, ali je njegova prednost što su natuknice (nazivi) leksikografski obrađene prema kriterijima jezičnoga rječnika. Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije (enciklopedija.hr) sadrži nazive pojedinih struka, a one su opisane dvama dijelovima. Prvi je temeljita i opširna etimološka odrednica (kao jedina jezična komponenta u enciklopediji), a drugi je nerijetko vrlo opširna definicija naziva te struke koja pripada enciklopedijskomu, a ne terminološkom opisu. Članke najčešće pišu predmetni stručnjaci, a leksikografi ih uređuju, prilagođuju leksikografskomu formatu. U leksikografskoj klasifikaciji svoje mjesto imaju rječnik dostupan na mreži, leksičke baze (uključujući terminološke poput Strune) i rječnički portali (uključujući i terminološke poput Hrvatskoga terminološkog portala), ali im uz bok stoji mrežna enciklopedija svojom sveobuhvatnošću te izgradnjom hipertekstne mreže koja korisniku omogućuje brže i lakše dohvaćanje informacija. Dok se u enciklopediji obrada naziva uglavnom zasniva na izlaganju stručno relevantnih podataka, u radu na terminološkim bazama, osim terminologa i terminografa, sudjeluju i jezikoslovci s namjerom da se nazivlje normira. Obrada naziva dakle bitno se razlikuje u enciklopediji (bez obzira na to je li ona opća ili strukovna) i u terminološkim bazama. Visoka razina informativnosti, profesionalna obrada i način na koji je znanje organizirano, mrežnu se enciklopediju danas svrstava u nezaobilazan medij prijenosa znanja, osobito kada je riječ o pojedinim strukama. Enciklopedijska djela postavljena u mrežnome prostoru vrijedan su resurs koji se izgradnjom mrežnih informacijskih sustava i organizacijom sadržaja uvijek može nadograđivati. Vrijedno je inovativno mrežno izdanje Leksikografskoga zavoda Portal hrvatske tehničke baštine. Snalaženje na Portalu moguće je pretraživanjem i pregledavanjem sadržaja. Na informacijskoj je razini taj portal vrlo moderan pretraživač općih strukovnih naziva, dakako, i drugih enciklopedijskih sadržaja.

Što Vijeće za hrvatski jezik (još)
može/mora učiniti?

Konačno, Vijeće za hrvatski jezik ima Zakonom o hrvatskome jeziku zacrtan jedan od svojih relevantnih ciljeva: skrbiti o daljnjem razvoju hrvatskoga nazivlja te osigurati provedbu toga razvoja. Najizravnije će se isto preporučiti u obliku stalne potpore za ažuriranje i dopunu Strune još neobrađenim nazivljem mnogih struka (npr. tekstilno-tehnološkim), te provjere, ažuriranja i ujednačavanja strukovnoga nazivlja u izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. U skladu s tim planira se poduprijeti stručnjake iz raznih područja da prate i bilježe razvoj i promjene nazivlja, te ih javljaju jezikoslovnom stručnjaku, po mogućnosti članu VHJ-a. One ustanove koji su za to već zadužene treba poduprijeti za trajnu skrb o nazivlju. Stručnjacima raznih područja financijska bi se potpora mogla osigurati kroz dodatne kriterije za skrb o hrvatskom nazivlju pri natječajima za državne potpore za izdavanje knjiga ili časopisa.

Svakako treba nastaviti s radom na novim teorijskim radovima, monografijama, člancima i mrežnim projektima koji prate razvoj nazivlja. Uvijek i ponovno moraju se povezivati stručnjaci svojih područja s jezikoslovcima i leksikografima (terminografima) te im javljati promjene. Redovito treba izrađivati bibliografije radova s područja strukovnog nazivlja, odnosno dopunjavati stare. Iznimno je bitno ne propustiti manja izdanja s područja pojedinih struka koja nisu objavljena u velikim (leksikografskim) kućama, a mogu biti važan izvor za veća istraživanja. Tu će VHJ morati zadužiti relevantne ustanove da prate nova terminološki relevantna izdanja.

Nadalje, leksikografska se strukovna izdanja moraju digitalizirati kako bi postala javno dostupna te se neprestano mora poticati uporaba digitalnih i mrežnih izdanja. Treba se poduprijeti digitalizacija leksikografskih izdanja i financijski i novim informatičkim stručnjacima, također ulaganjem u njihovo usavršavanje te uključiti ustanove, posebice one koje dosad nisu bile uključene u skrb o nazivlju. Studentima na sveučilištima valja ponuditi kolegije izrade nazivlja s područja njihovih struka (npr. građevinsko nazivlje; nazivlje odnosa s javnošću, itd.) te načina uporabe mrežnih leksikografskih izdanja za potrebe struke. Neprestano se mora pratiti strukovno nazivlje, odnosno njegov opseg (izbor) u jezičnim rječnicima, ali i promatrati načine terminografske i leksikografske obrade; obrade naziva u enciklopedijskim i leksikonskim izdanjima te s druge strane u terminološkim i jezičnim leksikografskim izdanjima. Treba potaknuti izradu novih rječnika nazivlja, a iznimno bi korisno bilo metodologijom jezične leksikografije. Nastanak tiskanih izdanja uvijek bi moralo pratiti i mrežno izdanje (e-inačica) u kojem bi se pokazao način obrade, a mogli bi se prikupljati i korisnički komentari. Ustanove bi u tom smislu trebalo financijski poduprijeti da takve projekte preuzimaju.

Lektori će u dogovoru sa stručnjacima i jezikoslovcima ujednačavati nazivlje i popunjavati praznine u terminološkome sustavu, isključivo prema terminološkim načelima hrvatskoga standardnoga jezika (Hrvatski terminološki priručnik, L. Hudeček i M. Mihaljević). Nadležnoga člana VHJ-a o terminološkom će ujednačavanju i eventualnom uvođenju novih naziva u hrvatskome jeziku u tijelima EU-a izvijestiti predstavnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova, također članica VHJ-a.

U vezi s brigom o nazivlju u hrvatskome jeziku, pokušali smo pokazati, potrebna je neprestana suradnja i međusoban dogovor jezikoslovaca i stručnjaka predmetnih područja s prevoditeljima i lektorima u tijelima javne uprave. O toj će suradnji biti obaviješten nadležan član VHJ-a. Svaki bi domaći stručnjak mogao izvijestiti o terminološkim novostima u svojem predmetnom području te tako iskazati skrb prema razvoju hrvatskoga nazivlja.

Premda je riječ o prilično transparentnome području znanja, lako dostupnome za sve postojeće i potencijalne korisnike, studentima i svima zainteresiranima treba omogućiti edukaciju o pravilnoj uporabi e-leksikografskih izdanja, i onih strukovnih, koja su važna u budućoj izradi strukovnih rječnika, profesionalno leksikografski obrađenih.

Ovim smo prilogom predstavili samo neke od željenih ciljeva i planiranih mjera kako pospješiti skrb o hrvatskom nazivlju, a u nacrtu za Plan hrvatske jezične politike VHJ će predložiti iscrpan popis ciljeva i mjera kojima se oni namjeravaju realizirati.

Vlatka Štimac Ljubas leksikografkinja je u drugome izboru, zaposlena u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža i docentica u naslovnome izboru na Sveučilištu Sjever. Njezin je primarni stručni i znanstveni interes jezikoslovna kroatistika; hrvatski jezik, posebice njegove leksikološke, leksikografske i terminološke teme. Autorica je mnogih stručnih i znanstvenih radova te dviju knjiga.