Sveobuhvatno i relevantno djelo o geografskim motrištima hrvatskoga gospodarstva

Školska knjiga i Sveučilište u Zadru objavili su potkraj 2023. godine znanstvenu monografiju Geografska obilježja gospodarstva (ekonomska geografija) Hrvatske. Knjigu je uredio profesor emeritus Damir Magaš, istaknuti hrvatski geograf, a autori poglavlja su Hrvoje Petrić, Anica Čuka, Zoran Stiperski, Jelena Lončar, Petar Feletar, Jadranka Brkić-Vejmelka, Martina Jakovčić, Sanja Klempić Bogadi, Hrvoje Grofelnik i Damir Magaš. Riječ je o geografima s više hrvatskih visokoškolskih ustanova. Monografija je 5. dio izdavačkog projekta Velika geografija Hrvatske, koji je značajan i posebno istaknut znanstveni doprinos sustavnom istraživanju geografije Hrvatske.

Znanstvena monografija Geografska obilježja gospodarstva (ekonomska geografija) Hrvatske izvrstan je pregled bitnih sastavnica ekonomsko-geografskih procesa u prostoru Hrvatske, od povijesnog pregleda gospodarskog razvoja zemlje, preko razmatranja geografskih obilježja suvremenoga hrvatskoga gospodarstva po sektorima djelatnosti do problematike zaštite prostora. Kroz više cjelovitih poglavlja i potpoglavlja koja pokrivaju osnovnu tematiku djela iznesena je ekonomsko-geografska problematika prostora Hrvatske, svestrano obuhvaćajući relevantna motrišta i uvažavajući regionalne različitosti. Kritički se raspravlja o vrednovanju i važnosti gospodarskih djelatnosti u prostoru, prostornim implikacijama gospodarske tranzicije u svrhu upoznavanja ekonomsko-geografskih obilježja te odrednica sadašnjeg i budućeg razvoja Hrvatske. Građa je sistematizirana u tri velike cjeline: Etape gospodarskog razvoja Hrvatske, Geografska obilježja suvremenoga hrvatskog gospodarstva i Zaključak, a na kraju knjige se nalazi i Kazalo zemljopisnih imena. U prvoj cjelini dan je povijesno-
-geografski prikaz gospodarskog razvoja današnjega prostora Hrvatske koji je politički pripadao različitim državnim zajednicama, a tijekom prošlosti na njegov su gospodarski razvoj utjecali različiti prirodni i društveni čimbenici. Gospodarski razvoj zasnivao se na egzistencijalnim potrebama stanovništva kao i na komercijalnim aktivnostima upravljačkih elita koje gotovo redovito nisu bile usklađene, što je je pridonosilo dihotomijama i asimetrijama transponiranim u društvene i gospodarske stratifikacije političke i financijske moći. Obilježavala ga je spontanost, fragmentarnost i stoga nedostatak komplementarnosti, što je umnogome bio odraz činjenice da je hrvatski prostor dugo bio pogranična zona kontakata i konflikata više imperijalnih sustava u odnosu na koje su pojedine hrvatske regije funkcionirale kao periferija. Bez obzira na to što su na malom prostoru postojali preduvjeti za sinergiju ekonomskih mikrosustava utemeljenih na potencijalima prirodnih resursa mediteranskoga, dinaridskoga i panonskoga prostora, oni su rijetko bili objedinjeni zbog političke rascjepkanosti i slabe prometne povezanosti. Sve do 20. stoljeća prevladavao je primarni sektor – poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo – što je ostavilo trag i u oblikovanju krajolika te u razvoju materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

U drugoj cjelini sustavno je, na temelju iscrpne analize, razmotrena problematika suvremenoga hrvatskoga gospodarstva koja je s geografskog motrišta artikulirana u poglavlja sadržajno uobličena po sektorima djelatnosti. Autori su pomno obradili sve oblike ekonomskih procesa u današnjem hrvatskom prostoru kao i njihove implikacije na okoliš, društveno-ekonomske strukture i pozicioniranje Republike Hrvatske u susjedstvu te u različitim političkim i ekonomskim integracijama i asocijacijama (Europska unija, Svjetska trgovinska organizacija i dr.), posebno i u kontekstu pridruživanja Hrvatske europskoj Ekonomskoj i monetarnoj uniji te priprema za pristupanje OECD-u.

U znanstvenoj monografiji na suvremen se način razmatra relevantna ekonomsko-geografska problematika, koja je izložena faktografski minuciozno i uz kritički pristup potencijalima, snagama, problemima i rizicima s kojima se hrvatsko gospodarstvo ne nosi s jednakom spremnošću, otpornošću i prilagodljivošću. Iscrpnost i obuhvat razmatrane građe te znanstvena metodologija koja je pretočena u razumljiv, smislen i koherentan tekst jamče izvrstan uvid u ekonomsko-geografska obilježja Hrvatske: na mogućnosti i ograničenja u razvoju hrvatskoga gospodarstva u kontekstu društveno-gospodarskog razvoja naše domovine u različitim političkim okolnostima s mnogim regionalnim razlikama i posebnostima te upućenošću na suradnju sa susjednim državama, a u posljednjim desetljećima, nakon stjecanja neovisnosti, na suradnju s Europskom unijom i drugim europskim i svjetskim integracijama i asocijacijama.

Autori su uputili na sve potencijale i aktualna ekonomska obilježja, ali i istakli negativne pojave monokulturnih pristupa (npr. turizma u hrvatskim obalnim regijama), nesklonosti inovativnog pristupa tržišnom gospodarstvu u smislu kreativnog unaprjeđenja održivoga upravljanja prostornim resursima, stihijskoj deindustrijalizaciji, manjku komplementarnosti (npr. poljoprivrede u Slavoniji i turizma u Istri, Kvarneru i Dalmaciji), velike ovisnosti o trgovini i bankarskom sustavu u stranom vlasništvu koje nije osjetljivo na posebnosti proizvodnje ideja i dobara u Hrvatskoj. K tomu, istaknut je nedostatak konzistentne i znanstveno promišljene ekonomske politike koja se zasniva na kompetencijama, konkurentnosti, snažnijoj povezanosti obrazovanja i tržišta rada, ali i nedovoljne osviještenosti o demografskoj krizi uzrokovanoj izrazitim prirodnim padom broja stanovnika i negativnom migracijskom bilancom što se izravno očituje u nedostatku kvalificirane radne snage, opterećenju mirovinskog sustava i poremećajima u odnosima ponude i potražnje. Populistički obojene dnevnopolitičke mijene, globalne društvene i ekonomske turbulencije sa sve manjom izvjesnošću ishoda planiranih procesa te kaotične migracije i klimatske promjene dodatno otežavaju održivost, oporavak i otpornost mnogih gospodarskih djelatnosti. U takvim okolnostima brojne strategije, razvojni i akcijski planovi te prostornoplanska dokumentacija od nacionalne preko županijske do lokalne razine, koliko god bili dobro osmišljeni (a često, nažalost, nisu), u konačnici ne rezultiraju očekivanom unaprjeđenju hrvatskoga gospodarstva u mjeri u kojoj bi se razborito balansirale razvoje potrebe sa zaštitom prostora i očuvanjem nacionalnog identiteta.

Tekst prate mnogi likovni prilozi (karte, fotografije, dijagrami) i tablice koji su u funkciji argumentacije iznesenih činjenica i generalizacija, a ne puke ilustracije kojima je jedini cilj pridonijeti privlačnosti ornamentikom obojenoga znanstvenog narativa. Nakon svakoga poglavlja navedena je relevantna literatura. Tako je tematski mudro grupirano gotovo nepregledno mnoštvo bibliografskih jedinica o hrvatskom gospodarstvu, a čitatelje se fokusirano upućuje u dodatne izvore spoznaja.

Autorski tim predvođen uredničkom palicom profesora Magaša priredio je harmonično i hvalevrijedno znanstveno ostvarenje koje bi trebalo postati referentno djelo za sve koji se bave razvojem hrvatskoga gospodarstva i koje iz različitih pobuda zanima ta problematika. Stoga ga je moguće tretirati i kao značajan doprinos sustavnim nastojanjima da se gospodarski procesi u Hrvatskoj, u najvećoj mogućoj mjeri s obzirom na međuovisnost o europskim i globalnim političkim i ekonomskim interakcijama, uzimajući u obzir razborite nakane i pomno odmjerene interese različitih dionika, usmjere na unaprjeđenje općega dobra i povećanje blagostanja te s njom povezane kvalitete života u svim dijelovima naše domovine. n

Josip Faričić je redoviti profesor i rektor Sveučilišta u Zadru. Unutar širokog raspona njegovih znanstvenih interesa su historijska i regionalna geografija te kartografija. Član je više domaćih i međunarodnih znanstvenih i strukovnih udruga, aktivno angažiran u javnom sektoru, uključujući izradu i ex ante evaluacije strateških razvojnih dokumenata te zauzimanje za javno dobro i prostornu harmoniju između razvojnih potreba i potreba zaštite prirodne i kulturne baštine.