Figura i mjesto sjećanja: kralj Tomislav i Duvanjsko polje

Kao prvo u nizu u javnosti zapaženijih tematskih kulturnih događanja u godini koju je Hrvatski sabor proglasio »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva«, u Etnografskom muzeju u Zagrebu je 12. veljače 2025. godine, pod pokroviteljstvom Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, otvorena gostujuća izložba Udruge za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini »Stećak«: »Duvno polje – kraljevsko prijestolje: suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava«. Izložba čiji je autor karmelićanin, dr. sc. o. Zvonko Martić, rezultat je višegodišnjeg projekta znanstvenog istraživanja, dizajna i izrade kreativnih rekonstrukcija kraljevskih insignija ranohrvatske povijesti pod nazivom Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju. Autor je okupio tim suradnika različitih profila, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su svojim znanstvenim i stručnim doprinosom sudjelovali u realizaciji projekta, pripremi izložbe i popratne monografije. Cjeline i pojedini elementi izložbenog postava rezultat su njihova umjetničkoga kreativnog promišljanja i doživljaja lika kralja Tomislava, krajolika ili pak općenito predaje o krunidbi na Duvanjskom polju, koja je danas značajnim dijelom zavičajnoga i nacionalnoga kulturnoga identiteta i društvenoga sjećanja tamošnjih Hrvata.

Kako bi se još više istaknuo kontekst društvenog sjećanja, sam naziv izložbe spaja projekt s deseteračkim stihom gange – višeglasnog netemperiranog napjeva karakterističnog za dinarsko kulturno područje, koja se kao dio pučke tradicije pjeva na Duvanjskom području: Duvno polje, kraljevsko prijestolje / Tu je slava kralja Tomislava. Koncipirana u tri cjeline, izložba obuhvaća dizajnirane i izrađene kraljevske insignije i odjeću, djela suvremenih slikara nadahnuta doživljajem krajolika Duvanjskog polja i okolice te umjetničke fotografije povijesnog uprizorenja krunidbe. Autori pojedinih izložaka, svjesni historiografskih prijepora oko povijesnosti čina Tomislavove krunidbe, kao i nedostatka materijalnih dokaza, a nastojeći se odmaknuti od slobodnih likovnih interpretacija (slikarstvo, kiparstvo, medaljarstvo...) 19. i 20. stoljeća, inspiraciju su potražili u starohrvatskoj srednjovjekovnoj umjetnosti, uglavnom elementima arhitektonske dekoracije s kamenih ulomaka u Dalmaciji i susjednom području Bosne i Hercegovine, kao jedinom mogućem autentičnom izvoru. Tako su kao temeljni motivi za stilizaciju (primijenjeni na kruni, plaštu i prijestolju) te ujedno središnji motivi cijeloga projekta odabrani pleter i tzv. Duvanjski križ – grobni nalaz iz nekropole u Koritima na Buškom jezeru koji datira vjerojatno iz 6. stoljeća, a vezuje se uz domaće ilirsko, delmatsko stanovništvo – s pripadajućim zoomorfnim detaljima (ptica).

U prvoj cjelini u nekoliko vitrina izloženi su stilizirana odjeća, pojas, čizme, kruna, žezlo i mač velikodostojnika, kralja. Dizajn i izrada odjeće i obuće – donje tunike dalmatike, gornje tunike albe, plašta i čizama – povjereni su kostimografkinji izv. prof. dr. art. Jasmini Pacek s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i timu njezinih suradnika. Svaka odjevna sastavnica dizajnirana je na temelju kostimografske analize različitih arheoloških i povijesnih izvora, u skladu sa srednjovjekovnim odijevanjem vladara na širem geografskom području. U proces ručne izrade svih odjevnih slojeva (tkanje, krojenje, šivanje, vezenje) i drugih izložaka bili su uključeni brojni specijalizirani dionici: tkalac, konstruktorica kostima, krojačica, vezilja, obućari, kipari, izrađivač nakita, zlatar, poznavatelji viteške opreme i dr.. Posebnu pozornost posjetitelja, izdvojena u samostalnoj vitrini, privlači kruna kralja Tomislava izrađena, prema idejnom rješenju akademskog kipara Ilije Skočibušića, od srebra, teška 3,8 kg, s pozlatom i odabranim dekorativnim elementima. U istu cjelinu, ali izdvojeno u krajnjem, interaktivnom dijelu izložbe te namijenjeno posjetiteljima za sjedanje i fotografiranje, pripada i stilizirano visoko prijestolje s dekorativnim pleternim i zoomorfnim ornamentima.

Drugu izložbenu cjelinu čine likovna djela nastala tijekom trogodišnje kolonije pod nazivom »Zemlja kralja Tomislava«, organizirane u suradnji Udruge »Stećak« i Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba i Širokoga Brijega. Suvremeni autori iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine – Gordana Bakić, Tomislav Buntak, Svetislav Cvetković, Sebastijan Dračić, Fedor Fisher, Danko Frišćić, Koraljka Kovač, Tin Samaržija, Matko Vekić i Josip Zanki – stvarali su inspirirani povijesnom predajom i krajolikom Duvanjskog polja i šire okolice Tomislavgrada.

U trećoj cjelini izložene su umjetničke fotografije povijesnog uprizorenja krunidbe priređenog na autentičnom području za potrebe izložbe i monografije, čime je nastavljena dugogodišnja uspješna suradnja autora izložbe Zvonka Martića i fotografa Jasmina Fazlagića. Izložbu dopunjuje dinamična video i zvučna kulisa kratkog isječka iz filma »Kralj Tomislav«, snimljenog u produkciji Večernjega lista, redatelja i scenarista Dražena Klarića. U isječku su, uz igrane scene, izdvojena kazivanja nekolicine domaćih i stranih povjesničara.

Uz izložbu je tiskana i bogato vizualno opremljena monografija istoga naziva kao i sam projekt – Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, u kojoj su objavljeni radovi četvero autora. O nastanku, razvoju i ukorijenjenosti predaje u zavičajnoj zajednici tamošnjih Hrvata pisao je dr. sc. o. Zvonko Martić. Analizirajući društveno-politički okvir i lokalne izvore, uočava da je predaja nastala vjerojatno potkraj 19. stoljeća na temelju zaključaka Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Od tada se kroz etape nacionalno-integracijskog procesa tijekom 20. stoljeća snažno ukorijenila u kulturni identitet zavičajne zajednice – koja joj najčešće prilazi kao povijesnoj činjenici – i hrvatskog naroda u cjelini. Povjesničar umjetnosti dr. sc. Anđelko Mihanović, konzervator pri Konzervatorskom odjelu u Splitu i suradnik na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, rezultate projekta valorizira kroz perspektivu teorije povijesnih uprizorenja i srodnih recentnih kulturnih praksi u drugim zemljama. Prof. dr. art. Jasmina Pacek piše o provedenoj kostimografskoj analizi i procesima dizajniranja i izrade vladarske odjeće prikazane na izložbi. Muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu Željko Marciuš donosi prikaz likovnih djela temeljenih na interpretaciji krajolika Duvanjskoga polja – razmatrajući krajolik kao prostor sudbine, odnosno univerzalni okvir koji povezuje prošlost i sadašnjost.

Iako je u samom naslovu jasno istaknuto kako je riječ o suvremenoj interpretaciji predaje o krunidbi kralja Tomislava, izložba je odmah nakon otvorenja, slijedom djelomično senzacionalističkih i neutemeljenih medijskih napisa koji upućuju na krivo tumačenje, izazvala reakcije dijela znanstvene javnosti. Istovremeno, bilježi se velik broj zainteresiranih posjetitelja različite dobi koji dolaze individualno ili organizirano (škole, fakulteti), kao i zahtjevi za stručnim vodstvima kroz izložbu, što pokazuje da ova tema širu javnost intrigira i privlači svojom simbolikom. Likovna i izvedbena rješenja izloženih predmeta i sam koncept, kao i kod drugih sličnih ostvarenja, podložni su i subjektivnim doživljajima i objektivnim analizama iz povijesne, etnološke, umjetničke i ine perspektive, no za realno sagledavanja cijeloga projekta kao kulturnoga proizvoda u obzir valja uzeti sve njegove sastavnice – inicijalne postavke, opseg i prije svega kreativni interpretativni okvir. Ideja Udruge »Stećak« našla je još 2021. godine snažno operativno i financijsko uporište u administrativnim jedinicama, Općini Tomislavgrad i Hercegbosanskoj županiji (uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske), na području na kojem se – kao focusu i locusu predaje o krunidbi kralja Tomislava – dugoročno planiraju izložiti izrađena odjeća i insignije. Vrijednosti projekta svakako pridonosi velik broj angažiranih znanstvenika i stručnjaka različitih profila koji su svoja znanja i vještine ugradili u kreativne rekonstrukcije predmeta. U konačnici, cilj i nije bila interpretacija malobrojnih povijesnih izvora: cijeli je projekt od početka temeljen na kulturi sjećanja, odnosno predaji koja je i danas duboko ukorijenjena u kulturni zavičajni i nacionalni identitet autohtonoga hrvatskog stanovništva na tom jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, o čemu svjedoče i brojni komentari što su ih pojedini posjetitelji izložbe, podrijetlom Duvnjaci, ostavili u knjizi dojmova.

Identitet se ostvaruje kolektivnim pamćenjem kojim zajednica – kao kolektivnom zalihom vrijednosti, normi, narativa i/ili tekstova – gradi svoju sadašnjost oblikujući odnos prema prošlosti kao tradiciji. U kulturi sjećanja postoje tako povijesne točke, određena uporišta oko kojih se simbolizacijama i različitim strategijama sjećanja (manifestacije, spomenici, literatura, narativi i dr.) – ne činjenične nego upamćene prošlosti – konstruira identitet zajednice. Novije teorije istraživanja identifikacijskih procesa i kolektivnoga pamćenja ističu i važnost prostora kojim se kroz različite strategije sjećanja održavaju veze između prošlosti i sadašnjosti (Maurice Halbwachs, Pierre Nora, Jay Winter). Predodžbe o zajedničkoj prošlosti, događajima koji su važni za život zajednice, kao kohezivnom elementu kolektivne identifikacije, povezuju se s mjestima sjećanja (lieux de mémoire) – mjestima na kojima se ti događaji obilježavaju i/ili kroz koje se prepričavaju, a putem kojih se članovi prisjećaju prošlosti.

Rezimirano, lik kralja Tomislava, posebno legitimiran velikom nacionalnom obljet­ničkom proslavom 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine te popularnošću u ključnim etapama nacionalnointegracijskog procesa tijekom 20. stoljeća, uz druge istaknute osobe starije ili novije povijesti, i danas je u kolektivnoj svijesti najpoznatiji narodni vladar, titular mjesnih trgova i ulica, i snažna figura sjećanja uz koju se – unatoč povijesnim činjenicama – primarno vezuje narativ i imagira kontinuitet o hrvatskoj (ranosrednjovjekovnoj) državnosti. Pri tomu je – kao dio pučke predaje koja se iz historiografskih krugova potkraj 19. stoljeća spustila u narod i ukorijenila u zavičajnoj hrvatskoj zajednici koja u njoj u društvenoj mijeni već više od stoljeća prepoznaje svoju posebnost u odnosu na Druge (i u nacionalnom i međunacionalnom kontekstu) – Duvanjsko polje u cjelini, kao i pojedine njegove mikrolokacije, centralno mjesto sjećanja i čvrsto uporište njihova identiteta. Figure i mjesta sjećanja kao konstitutivni elementi simboličkog naslijeđa kulturnih i/ili nacionalnih zajednica česte su teme recentnih istraživačkih procesa znanstvene discipline etnologije i kulturne antropologije. 

Katarina Bušić, povjesničarka i etnologinja te doktorica znanosti iz polja etnologije i kulturne antropologije. Stručni i znanstveni interesi usmjereni su na tekstilno rukotvorstvo, posebno narodne nošnje i odijevanje na širem panonskom prostoru te kulturni identitet Šokaca u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Radi kao muzejska savjetnica u Etnografskom muzeju.