Pomorac i istraživač Ivo Visin (1806–1868)

Obiteljski korijeni i školovanje
Iva Visina

Pomorac i istraživač Ivo Visin, sin Petra i Marije Beskuća, rodio se u obitelji pomoraca na Prčanju 5. studenog 1806. Visini su podrijetlom iz Istre, a doselili su se na Prčanj iz Furlanije oko 1680. godine. Kao prvi pomorac iz obitelji spominje se patrun Ivo Krsta Visin 1765. godine. Bio je zapovjednik na Madonna delle Grazie, tradicijskom jadranskom obalnom trgovačkom jedrenjaku tipa pelig. Plovio je iz Venecije prema Kotoru i Baru prevozeći raznu robu turskih trgovaca. Majka Iva Visina, Marija Beskuća, kći je plemenitoga konte Vicka (Vicenzo Biscuchia). Beskuće su se na Prčanj doselili oko 1600. godine iz malog mjesta Strp s druge strane zaljeva, u blizini Risna. Iako su bili siromašni, zahvaljujući pomorskoj trgovini veoma su se brzo obogatili. Kupovali su posjede i kuće po cijeloj Boki. U Veneciji i u Carigradu imali su trgovačke kuće, a u Veroni feud pod imenom Quaderni. Osim velikog bogatstva Beskuće su stekli i plemićku titulu.

Ivo Visin je savladao osnove pomorskog znanja u rodnome Prčanju. Tu su djelovale čak tri privatne pomorske škole, među kojima je i ona u samostanu sv. Nikole koju je Visin pohađao. Predavači su mu bili kapetani i franjevci. S dvanaest godina života krenuo je na more kao mali od palube, tradicionalno savladavajući pomorske vještine i praksom na brodu. Nakon završene Pomorske škole, ispit za kapetana duge plovidbe položio je 1824. godine u Boki kotorskoj. Tako osposobljen mogao je nastaviti tradiciju svojih predaka kao zapovjednik brodova, baviti se trgovinom, te postati brodovlasnik.

Visinov brik Splendido

U Arhivu Lučkog ureda u Rosama u Boki kotorskoj podatci o brodovima na kojima je Ivo Visin plovio prije Splendida postoje tek od 1832. godine, tako da je prvi poznati brod kojim Visin zapovijeda Alkibijad. Slijede nava Amelia u vlasništvu kapetana Špira Visina s kojom je najmanje dva puta uplovio u Boston u Sjevernu Ameriku, zatim nava Fenice, čiji je suvlasnik bio Ivo Visin, a njegov mlađi brat Josip većinski vlasnik. Nakon toga zapovijeda brigantinom (ili brikom) Corrier Triestino, čiji je on bio vlasnik svih 24 karata. Nakon što se iskrcao s broda Intrepido, Visin je prodao sve svoje udjele u brodovima i s tim novcem potkraj 1849. godine krenuo u Rijeku s određenim planom. Tu je kod poznatog brodograditelja Andrije Zanona naručio gradnju trgovačkog jedrenjaka tipa brik, koji je bio dovršen nakon nekoliko mjeseci. Svome jedrenjaku dužine 30 m, nosivosti 311 tona, s dva jarbola i križnim jedrima, naoružanom s dva topa Visin je dao ime Splendido. Porinut je u more 8. listopada 1850. s brodogradilišta Pul Peškarije Andrije Zanona.

Put oko svijeta (1852–1859). Nautička i druga iskustva i zanimljivosti

Prije nego će krenuti na put oko svijeta, Visin je isplovio na nekoliko kraćih putovanja između Crnog mora i Sjeverne Europe prevozeći pšenicu. No, ni ta kraća i bliža putovanja nisu bila bezazlena. Naime, u Dardanelima ga je 24. svibnja 1851. zahvatila tako žestoka oluja da se zamalo nasukao. Od nasukavanja ga je spasio njegov sumještanin, kapetan Marko Florio u službi Austrijskog Lloyda. Za taj pothvat Florio je dobio posebno priznanje od austrijske Središnje pomorske vlade.

Što je ponukalo kapetana Visina da krene na vrlo ris­kantan i još nedovoljno istražen put oko svijeta s manjim brodom na jedra? Kad je Visin krenuo prema Sjevernoj Americi tad još ni sam nije znao da je zapravo krenuo na put oko svijeta. Priroda Visinova putovanja bila je isključivo trgovačka. On nije krenuo iz Europe s ciljem da oplovi cijeli svijet. Da krene na put prema Sjevernoj Americi potaknuo ga je nedostatak posla na europskom tržištu. Odluka da obiđe cijelu kuglu zemaljsku spontano se stvarala, kako ga je vodio trgovački put i mogućnosti zarade. Plovio je na svome brodu o vlastitome trošku. Činjenica da je vozarina za daleka putovanja bila niska išla je u prilog odluci da se otisne izvan Europe. Otkriće zlata 1848. u Kaliforniji je također pridonijelo njegovoj odluci, jer je ondje vidio mogućnost dobre zarade. No, tu je i ona nefinancijska strana, koja je bila jednako važna pokretačka snaga, a to je njegova ambicija. Ona ga je poticala, i činila odlučnim, što se jasno uočava u njegovu obraćanju Špiru Visinu, jednom od najbogatijih kapetana na Prčanju: »Ili bogatiji i slavniji od tebe, ili mrtav.« Bez avanturističkog duha, a posebno bez nemirnog istraživačkog nerva zasigurno se Visin ne bi nikad otisnuo na tako riskantno putovanje gdje ga je čekalo mnoštvo nepoznanica s neizvjesnim ishodom na nevelikom jedrenjaku i s malobrojnom posadom. Trebalo je puno hrabrosti, samopouzdanja, odvažnosti, prkošenja, pronicljivosti, smjelosti, znanja i iskustva, a on je sve to imao.

Na put prema Sjevernoj Americi Visin je krenuo 11. veljače 1852. iz Antwerpena. Među posadom bila su još dvojica Visinovih sumještana iz Prčanja, mali od palube, momak od 13–14 godina, kojemu se ne zna imena, te najvažniji i najodaniji član posade, mladi Federico Bellavita u svojstvu poručnika kao brodski pisar, sin Visinova prijatelja i rođaka. Prvi ozbiljniji izazov s kojim se kapetan Visin suočio bio je obilazak rta Horna. Zloglasni rt Horn, poznat kao najnemirniji kraj svijeta, Visin je uspio obići iz drugog pokušaja. Oba puta ga je zaobilazio s teže i opasnije strane, od istoka prema zapadu. Tu je nailazio na jake zapadne vjetrove koji su ga usporavali, na snježne mećave, struje i uzburkano more s valovima i do 13 m visine. Zbog teških uvjeta plovidbe zamalo je izbila pobuna. Nakon što je snažni nalet vjetra slomio glavni jarbol, kapetan Visin je bio prisiljen vratiti se u luku Montevideo i tu pričekati povoljniju sezonu za obilazak rta Horna, a to je bilo sredinom rujna. Tad je ponovno krenuo, a put od Montevidea preko rta Horna do sljedeće luke Valparaiso trajao je dva mjeseca.

Visinove nade da će u Sjevernoj Americi biti bolja trgovina nego u Europi nisu se ostvarile. Pogriješivši u procjeni, odlučio se otisnuti iz San Francisca preko Tihog oceana i u Kini potražiti zaradu. Preploviti Tihi ocean iz San Francisca, tada još nedovoljno ispitanim putem, bila je Visinova vrlo važna istraživačka misija i pionirski pothvat.

Ploviti jedrenjakom u morima Azije i Australije bio je sljedeći veliki izazov, jer ta mora pripadaju među najteža u cijelom svijetu. Težinu uzrokuju mnoštvo grebena, tada još nezabilježenih otoka i otočića, plićaka s jakim morskim strujama, vjetrovi, tajfuni i ciklone. Goleme dubine u tim morima nisu bile ispitane. Signalna služba je bila skromnih razmjera, svjetionici su bili rijetki i s kratkim dometom. Vjetrovi su promjenjivi, s monsunima i tajfunima, a uz obale Australije nailazi se na ciklone. Prosječno bude dvadeset tajfuna u godini, dok je ciklona manje, otprilike sedam godišnje. »Jaka oluja na moru je isto što i bitka na kopnu« – poznata je izjava engleskoag kapetana Henryja Piddingtona (1797–1858), koji se posvetio proučavanju vjetrova i tropskih oluja u tim morima, a zaslužan je za novoskovanu riječ ciklona. Jednako kako su vjetrovi promjenjivi tako su promjenjive i struje. Osim zbog snage vjetra, struje su se osnaživale i zbog visokih i niskih voda, tj. zbog velikih razlika između oseke i plime. Oko 30% puta Splendido je plovio u morima u kojima se pojavljuju tajfuni i cikloni. U južnim morima Kine zahvatio ga je tajfun u dva navrata, a oba puta je prošao bez ljudskih žrtava. Visinove vrhunske nautičke sposobnosti došle su do izražaja upravo u Kineskom moru. Nije sve bilo puno opasnosti. Jedno od Visinovih najljepših sjećanja s putovanja oko svijeta je dolazak u Honolulu na Havajima. Stigavši u Honolulu, kralj otoka ga je svečano primio kao prvoga kapetana pod austrijskom zastavom koji je uplovio u Honolulu. No, već na putu iz Honolulua za Kanton četiri gusarska broda napala su Splendido. Iako su gusari bili nadmoćniji i u ljudstvu i u opremi, ipak je kapetan Visin sa svojom tada u potpunosti europskom posadom uspio odbiti napad i prisiliti gusare na bijeg. Bilo je bitno gusarima pokazati otpor i imati dovoljno streljiva. Gusari pri najmanjem otporu popuste i bježe, a zato što, kako kaže Visin, »njima vlada duh lijenosti i plašljivosti«.

Kapetan Visin je primijetio da su europski mornari znali biti izloženi želučanim groznicama u tim krajevima, pa je preporučivao suzdržavanje od bilo koje hrane, a osobito od vode. Činjenica da su u svim glavnim lukama Kine, Indije i Australije postojale bolnice bila je iznimno značajna. Ako nije bilo austrijskog osiguravajućeg društva u nekoj luci, Visin je pomorska osiguranja regulirao kod engleskih i holand­skih, zatim španjolskih i portugalskih poduzeća. Boraveći u Australiji, uočio je da bi posebno u Sydneyu i Melbournu bili potrebni austrijski konzularni agenti, kojih tada još nije bilo.

Brodovi koji su trgovali rižom nisu plaćali inače obveznu lučku pristojbu ni u jednoj kineskoj luci, pa je Visin koristeći se tom povlasticom najviše trgovao rižom. Najvažniji izvozni artikli za Europu i Australiju koji su donosili najveću stvarnu dobit su, prema iskustvu kapetana Visina, šećer, kava, čaj, riža, svila i zemljano posuđe, kokosovo ulje, sirevi i preparirani duhan, kositar, cimet, papar, karanfilići i druge mirodije, pamuk, indijska trska, drvo sapam. U vezi s izvozom austrijske robe u te krajeve Visin preporučuje brašno, dvopek, čelik, papir, užad premazanu katranom, stakleni nakit i staklene predmete, pamučnu tkaninu i lan. Iz Kine za Austriju sugerira uvoz mirodija, sirove i umjetne svile, čaja, riže, šećera i bambusa. Također bi bio zanimljiv i kineski tuš, zatim predmeti od slonove kosti ili od drva. Iz Indije za Austriju predlaže uvoziti papar, rižu, vunu, kositar, šećer, kavu, karanfiliće, gume i drva za bojenje. Iz Europe u Australiju savjetuje izvoz kamenog ugljena, vina, alkohola, a iz Australije u Austriju i drugdje u Europu neprerađene i oprane vune, neštavljene kože od ovnova i volova, loj i vosak. Visin je imao korisne prijedloge i u vezi s trgovinom između dalekih zemalja, pa predlaže da se iz Kine izvozi za istočnu Indiju cimet ili kineski cimet, svilu, čaj, fini i obični porculan; iz Kine u Australiju šećer, čaj, rižu, kineski cimet i duhan; iz Australije u Kinu brašno, maslo i sir; iz istočne Indije u Australiju kavu, šećer, duhan, kokosovo ulje, užad od trave i manila konoplje.

U morima Azije i Australije Visin je plovio 942 dana (2 godine, 7 mjeseci i 12 dana), dok je u lukama proveo 1062 dana (2 godine, 11 mjeseci i 2 dana), što čini ukupno 5 godina, 6 mjeseci, 14 dana. Neke otoke je sam Visin otkrio, ali u nedostatku brodskog dnevnika ne može se znati ni približan broj ni koji su točno otoci koje je otkrio. Sve je prošao bez većih havarija, što je u povijesti pomorstva vrlo rijedak slučaj.

U lukama se često mijenjala posada ili njihovom voljom, ili voljom samoga kapetana. Izmjene su predstavljale otegotne okolnosti za nastavak plovidbe. Mornari su odustajali najčešće zbog iscrpljenosti. Posada se uglavnom izmjenjivala djelomično, osim u San Franciscu, gdje je došlo do potpune izmjene. Tada su ostali samo već spomenuta dvojica kapetanovih zemljaka iz Prčanja, mali od palube i Federico Bellavita. Poznato je da je europska posada bolovala od »zlatne groznice«, pa su se u San Franciscu svi iskrcali u nadi da će dobro zaraditi i obogatiti se od pronalaska zlata. A bili su i iznureni obilaskom rta Horn, pa su samo ostavili poruku kapetanu s tekstom: »Već nam je dosadio ovaj pasji život. Smrt rt Hornu! Živjelo zlato Kalifornije!«. No, ispostavilo se da su Europljani bili puno bolji u borbi protiv gusara u istočnim morima, za razliku od domorodaca, koje je zapošljavao u nedostatku europskih mornara. Urođenici pak nisu bili poneseni zlatnom groznicom, zadovoljavali su se minimalnim, tek dnevnom količinom hrane i pića. Komplicirali su samo u zahtjevu da ih se vrati u početnu luku. Bilo je i dezerterstva među mornarima, tako su četiri mornara dezertirala već u Montevideu nakon teškoća kroz koje je brod prolazio obilazivši rt Horn u prvom pokušaju. Kapetan Visin je znao i otpuštati mornare koji su kvarili disciplinu na brodu. Na jednom od putovanja iz Manille prema Singapuru došlo je do pobune, jer je na 29-dnevnom putovanju kapetan bio prisiljen reducirati i hranu i vodu, što je izazvalo gnjev i pobunu nekih mornara. Zahvaljujući poručniku Bellaviti, kapetan Visin je pobunu uspješno savladao, a pobunjenike predao prvom brodu na koji su naišli. Bio je to ruski jedrenjak, koji mu je pomogao s vodom i hranom i zamijenio dva glavna pobunjena mornara. Visin je uglavnom plovio s europskom posadom ako je mogao birati, jer su Europljani bili najkvalitetniji mornari.

Povratak. Visinovi odgovori specijalnoj komisiji. Odlikovanja.

Nakon nekoliko ne baš trgovački uspješnih putovanja na relaciji Azija – Australija i nakon okončanog 29. putovanja koje ga je vodilo iz Manille u Singapur, počeo je razmišljati o povratku u Europu. Kupio je dosta japanske, kineske i indijske robe, te se s tom dragocjenosti otisnuo iz Singapura na svoje trideseto, ujedno i posljednje putovanje na putu oko svijeta – povratak u Europu. Krenuo je 8. veljače 1859. prema Trstu, luci povratka. No, kako je Austrija tada bila u ratu s Francuskom, da izbjegne eventualne francuske zapljene Splendida nakrcanog egzotičnom robom, Visin je uplovio u englesku luku Plymouth. Tu je vrlo kratko ostao, budući da su Francuzi i Austrijanci u međuvremenu potpisali mir. U Trst je stigao 30. kolovoza 1859. Uplovljavanje jedrenjaka Splendida bila je prava senzacija. Svi brodovi koji su se zatekli u luci pozdravili su Splendido i hrabre pomorce. Njegov povratak u Trst kao prvorazredni događaj bio je intenzivno medijski popraćen. Danima se pisalo o dolasku Splendida, o njegovu hrabrom kapetanu i poručniku Bellaviti i malome od palube, koji je u međuvremenu postao kormilar. Pisalo se o velikom kapetanovu pothvatu i o značaju tog puta, posebno za Austriju.

Središnja pomorska vlada u Trstu je odredila posebnu komisiju koja je ispitivala putovanje kapetana Visina. Postavila mu je trinaest pitanja iz raznih grana pomorstva i pomorske trgovine. Visinovi odgovori su pažljivo bilježeni. Među ostalim, vrlo iscrpne odgovore dao je u vezi s pakiranjem, krcanjem i slaganjem tereta, havarije, pilotaže i lučkih taksa, higijene, medicinskih usluga u raznim lukama, o jezicima, posebno o engleskom i španjolskom, na kojima se uglavnom mogao sporazumijevati, o bankama i općenito novčarskim poslovima u lukama, o pošti, o vrijednosnim predmetima, pomorskom osiguranju, konzulatima, o trgovačkim operacijama.

Kapetan Visin je sa Splendidom na putu oko svijeta prešao 101.297 nautičkih milja (NM), preračunato u kilometre to iznosi više od 187.000 kilometara. Usporedbe radi Zemljin ekvator ima 21.600 NM, pa se može reći kao da je pet puta obišao zemljinu kuglu po njezinu najširem dijelu. Na putu oko svijeta Visin je proveo 1440 dana na moru, a u lukama 1317 dana, ukupno 2757 dana, što čini 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana. Srednja brzina broda iznad 4 NM bila je samo u devet putovanja, dakle skoro u trećini putovanja, a manja od 2 NM u sedam putovanja. S teretom je obavio samo trinaest putovanja. Na jednom od njih je obavljao ulogu putničkog broda prevozeći dvanaest putnika iz Sydneya na otok Novu Kaledoniju – francuski posjed s francuskim podanicima kao putnicima. Preostalih šesnaest putovanja plovio je u balastu, dakle bez tereta. Iz svega se može zaključiti da je u većini putovanja imao nepovoljne meteorološko-oceanografske uvjete. Najveći neprijatelji za jedrenjake u to doba bile su dugotrajne tišine, morske struje i magle.

Na osnovi svojih opsežnih i preciznih odgovora na trinaest postavljenih pitanja od strane specijalne komisije sastavljene od Delegacije burze u Trstu, a na poziv Središnje pomorske vlade u Trstu, Ministarstvo financija u Beču je 30. svibnja 1860. sastavilo prijedlog caru Franju Josipu da se za pomorski pothvat odlikuju i kapetan Ivo Visin i njegov glavni pomoćnik, brodski pisar, poručnik Federico Bellavita. Obrazloženje da Visin dobije počasnu bijelu zastavu bilo je da se »za austrijsku trgovinu korisne posljedice od njegove osmogodišnje plovidbe već ukazuju«. Visin je odlikovan viteškim križom reda Franja Josipa, a sam car ga je odlikovao bijelom počasnom zastavom, koja nikada više nije dodijeljena nijednom pomorcu. Grad Trst ga je proglasio počasnim građaninom. Federico Bellavita, brodski pisar i najvažniji suradnik kapetana Visina, bio je odlikovan zlatnim križem za zasluge. Središnja pomorska vlada u Trstu podarila je Bellaviti povlasticu kapetana duge plovidbe, čime je bio oslobođen polaganja ispita.

Visin je prodao brigantin Splendido 1860. godine. Dvije godine poslije kupio je jedrenjak tipa bark i njemu je dao također ime Splendido. Bark je potonuo 1868. godine kod otoka Unije u Kvarnerskom zaljevu. Iste godine umro je i kapetan Visin u rodnome mjestu Prčanju u 62. godini života.

Umjesto zaključka

O plovidbi kapetana Visina objavljeni su opsežni radovi Miloša Lipovca u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru u dva navrata, 1952. i 1959. godine, ali i drugdje. Ne tako davno (2009), prigodom 150-obljetnice povratka kapetana Visina s puta oko svijeta, Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru izdao je knjigu Plovidba kapetana Iva Visina oko svijeta, koja je objedinila oba spomenuta teksta Miloša Lipovca, a priređivači monografije Petar Palavršić i Slavko Dabinović donijeli su još novih podataka. Ime Iva Visina se može naći kao natuknica u raznim enciklopedijama. Ono što bi posebno zanimljivo bilo pročitati jest brodski dnevnik koji je vodio poručnik Federico Bellavita. Nažalost dnevnik se zagubio neposredno nakon Visinova povratka s puta oko svijeta unutar tadašnjih austrijskih institucija. Sadržavao je, uz uobičajene navigacione i meteorološke podatke, i sva zapažanja o mjestima u koja je brod uplovljavao, o njihovu značaju za pomorsku trgovinu, o klimi raznih mjesta, crteže luka, pristaništa i malih nenaseljenih otoka.

Visinov Splendido je bio prvi brod pod austrijskom zastavom koji je oplovio svijet obilazeći zloglasni rt Horn od istoka prema zapadu, što je nepovoljnije zbog meteoroloških uvjeta. Njegov pionirski obilazak kugle zemaljske donio je korist ponajprije austrijskoj, ali i europskoj trgovini. Dao je poticaj za razvoj trgovačkih veza s Azijom i Australijom. Posebno je značajno da je cijeli put Visin prošao bez ljudskih žrtava i bez većih havarija, što svjedoči o njegovoj visokoj stručnosti i korištenju najboljih pomorskih priručnika, a to su bile pomorske karte engleskih i holandskih kartografa. Smatrao je da su njihove pomorske karte bile vrlo dobre i korisne, te da zahvaljujući njima nije imao nezgode ni većih problema. Svi Visinovi jasni odgovori Komisiji, vrlo konkretni i potpuni, bili su od koristi kasnijim generacijama kapetana. Visin je ostao u povijesti pomorstva zabilježen kao inicijator novih trgovačkih putova i kao šesti pomorac nakon Magellana koji je oplovio svijet, a prvi među Hrvatima. Kao prvome pomorcu pod austrijskom zastavom koji je preplovio svijet, Austrija mu se dostojno odužila i nagradila ga. U bivšoj državi, SFRJ, izdane su 1982. godine dvije prigodne poštanske marke koje su obilježile povijesni događaj na temu kapetana Iva Visina i njegova jedrenjaka Splendido. Pošta Crne Gore je 2006. godine obilježila 200 godina od rođenja Iva Visina otisnuvši prigodnu marku. Pokušaj hrvatskih filatelista koji su inicirali izdavanje hrvatske marke posvećene prvom hrvatskom pomorcu koji je oplovio svijet nažalost se nije ostvario, jer Hrvatska pošta nije u tome vidjela interes.

Najvažniji zadatak pred budućim istraživačima jest pronaći i objaviti brodski dnevnik poručnika Federica Bellavite, čime bi pogled na Visinov put oko svijeta na jedrenjaku Splendido postao cjelovitiji.

Vesna Čučić, bavi se poviješću knjige, poviješću Dubrovnika i Boke kotorske. O tim je temama objavila knjige i brojne radove. Doktorirala je povijesne znanosti.