Hrvatski dom i likovni život Splita nekad i danas

Prva dalmatinska umjetnička izložba

Od svečanog otvorenja u rujnu 1908. do početka Prvoga svjetskog rata Hrvatski dom u Splitu imao je važnu ulogu u društvenom, glazbenom i likovnom životu grada. Od 30. rujna do 15. prosinca 1908. u tek otvorenoj zgradi Hrvatskog doma, čija je svečana dvorana na prvom katu bila primjeren izlagački prostor kakav Split do tada nije imao, održala se Prva dalmatinska umjetnička izložba. Bila je to, prije svega, regionalna izložba dalmatinskih umjetnika, istodobno antitalijanska i antiautonomaška, koja je označila prodor suvremenih umjetničkih impulsa u likovni život Splita. Za organizaciju izložbe najzaslužniji su slikari Emanuel Vidović, Ante Katunarić, Virgil Meneghello Dinčić, ujedno i urednici časopisa Duje Balavac koji je izložbi posvetio zaseban broj, kipar Ivan Meštrović i arhitekt Kamilo Tončić, koji je s Vidovićem autor izložbenog postava. Izlagalo je 28 umjetnika, prvih članova Društva hrvatskih umjetnika »Medulić«, osnovanoga na izložbi. Umjetnine koje je na izložbi u ime vlade otkupio namjesnik za Dalmaciju Niko Nardelli, bile su začetak fundusa Galerije umjetnina. U odboru izložbe bili su mnogi ugledni Splićani među kojima i skladatelj Josip Hatze, a za trajanja izložbe Antun Dobronić održao je iznimno posjećeno predavanje naslovljeno Glazba spram slikarstva i kiparstva. U razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata nova je vlast rijetko ustupala prostorije Hrvatskog doma umjetnicima.

Plakat izložbenog ciklusa Rakursi, 2024., grafičko oblikovanje: Viktor Popović

Obnovom Hrvatskog doma u Splitu 2020. godine, vraćanjem izvornog izgleda glavnog pročelja i središnje dvorane te otvaranjem koncertne dvorane kojom upravlja Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom, recentno na čelu s ravnateljicom Vanesom Kleva, Split je dobio novo središte ne samo glazbenog nego i kulturno-umjetničkog života. Tako su se u proljeće 2024. u Hrvatskom domu nakon više od sto godina u promišljenom i kvalitetnom suglasju ponovno susrele glazba i likovna umjetnost.

Festival UMAS

Hrvatski je dom simbolički ponovno otvorio svoja vrata vizualnoj umjetnosti omogućivši da se tri dana, od 8. do 10. svibnja 2024. godine, u zgradi u Tončićevoj 1, održi bogat program Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu povodom obilježavanja pola stoljeća postojanja splitskog Sveučilišta. Festival UMAS predstavio je umjetničku i znanstvenu djelatnost studenata i profesora svih sastavnica Umjetničke akademije u Splitu, likovnog, glazbenog i kazališnog odjela. Prostorije Hrvatskog doma zaživjele su i kao izložbeni prostor postavom izložbe studenata likovnog odjela.

Izložbeni ciklus Rakursi

Samo dan nakon završetka Festivala UMAS, 11. svibnja otvoren je u Hrvatskom domu izložbeni ciklus Rakursi koji je osmislio kustos Dalibor Prančević. Ciklus je obuhvatio izložbe četvero splitskih umjetnika koji su ujedno i profesori na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Lorena Živkovića Kuljiša, Viktora Popovića, Vedrana Perkova i Neli Ružić. Umjetnici su izložili recentne radove osmišljene baš za prostor Hrvatskog doma. Otvorenje svake izložbe prethodilo je koncertima iz ciklusa jazz-glazbe Chiaroscuro koji su se održali u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića. U opisu tog izložbenog ciklusa kustos Prančević je napisao:

Vedran Perkov, Diva, 2024., postav izložbe, foto: Maja Prgomet, fototeka Hrvatski dom Split

Viktor Popović, Bez naziva (Arhiv Hrvatski dom), 2024., foto: Viktor Popović

Neli Ružić, Intervali, 2024.,
foto: Maja Prgomet, fototeka Hrvatski dom Split

»Naziv ciklusa Chiaroscuro svoje ishodište pronalazi u povijesti likovnih umjetnosti još u renesansi kad se pokušavaju pronaći novi načini ʽmodeliranjaʼ slikarskog prizora. Kasnije se jazz glazba i likovna umjetnost prate i prožimaju, zajednički se opirući konvencijama i čvrsto zadanim okvirima i tendirajući improvizaciji te poliritmiji. Na tragu slične izmaknute dijaloške prakse nastaje i program elastičnih Rakursa (...) U rasporedu koncerata jazz glazbe izmjenjuju se prostorno specifične intervencije četvoro umjetnika (...) koji kao polazišnu točku koriste zgradu Hrvatskog doma, značajnog susretišta glazbe i vizualne umjetnosti.«

Treba napomenuti i da je ciklus Rakursi posvećen povjesničaru umjetnosti Davoru Matičeviću (Split, 1945–Zagreb, 1994), koji je u svom kustoskom radu tijekom 1970-ih i 1980-ih posebice isticao važnost intervencija suvremenih umjetnika u javnom prostoru. Plakat za izložbeni ciklus Rakursi oblikovao je Viktor Popović.

Otvorenje ciklusa 11. svibnja 2024. pripalo je Lorenu Živkoviću Kuljišu, koji se predstavio s dva rada pod nazivom »Tell me something I don’t know« (iz ciklusa Nešto za nešto) i »Geometrija reakcije«. Uslijedio je koncert kvinteta Miro Kadoić. Radovi su bili postavljeni u zoni stubišta i izložbenoj dvorani drugoga kata Hrvatskog doma, uza zid ili upuštene segmente zida. Prančević je o radovima zapisao sljedeće: »Umjetnikove intervencije u osnovi prate ritam glazbene jazz improvizacije, uvodeći u novoobnovljenu zgradu secesijskog stila osjećaj pokretljivosti i privremenosti inspiriran fluksusom. Na primjer, role papira umetnute u horizontalne zidne niše sugeriraju neku vrstu imaginarnog govora i zajebantske šale na što upućuje aluzija na isplaženi jezik. Nadalje, drvena struktura s metalnim spojnicama obavijena prozirnom folijom, koju po vertikali obuhvaća traka prekrivena ugljenim autorovim duktusom i uhvaćena običnim hvataljkama za papir, nonšalantno se naslanja na zid te nastoji stupiti u dijalog s uramljenim crtežom koji ozbiljno istražuje odnos pozitivnih i negativnih prostornih oblika.«

Tjedan kasnije, 18. svibnja u foajeu koncertne dvorane svoj je rad pod nazivom Diva postavio Vedran Perkov. Polazeći od pojma pozornice ili bine koja je nezaobilazno središte profesionalnog života kazališnih i ostalih izvedbenih umjetnika, Perkov u Hrvatski dom postavlja drugačiju binu, bez prave uporabne funkcije, za razliku od povišene govornice koju je koristio u nekim ranijim radovima. Riječima kustosa Prančevića: »Bina je Vedrana Perkova drugačija. (...) Ova je bina prava gospođa, iskusna i vremešna. Iako diva, posve je mala. Snalazi se u svečanim koordinatama i protokolima Hrvatskog doma, tiho i odmjereno, slušajući stroge note klasične glazbe, ali prigodice i free flow session jazza. Pitanja koja iz nje šušte pitanja su odnosa prošlosti i sadašnjosti, ili puta k nekoj prihvatljivoj budućnosti.« Uslijedio je koncert pod nazivom Bolling in Split posvećen obradama djela francuskog pijanista, skladatelja i glumca Claudea Bollinga.

U foajeu koncertne dvorane svoj je rad većih dimenzija u tehnici sitotiska izložio i Viktor Popović. Nakon otvorenja izložbe 25. svibnja uslijedio je koncert kvinteta Pavle Miljenović, posljednji iz ciklusa Chiaroscuro. U radu Bez naziva (Arhiv Hrvatski dom) Popović nastavlja svoja prije započeta umjetnička istraživanja vezana za arhive te eksperimentirajući s tehnikom sitotiska. Za razliku od ranijih radova vezanih većinom uz istraživanja arhitekture modernizma, u ovom grafičkom radu, kao i u radu Bez naziva (Arhiv Palača Vranyczany-Dobrinović) izloženom potkraj 2023. u Galeriji Josip Račić u Zagrebu, polazi od povijesne građevine i arhivske fotografije s motivom izvornog pročelja Hrvatskog doma. Tehnikom sitotiska fotografiju prenosi na grafički papir koristeći kao pigment prašinu prikupljenu u zgradi Hrvatskog doma, zbog čega je otisak blijeda i suptilna, gotovo nevidljiva izvedba i posveta slavnoj prošlosti Hrvatskog doma.

Posljednja izložba iz ciklusa Rakursi bila je izložba Neli Ružić pod nazivom Intervali, a otvorena je 7. lipnja uoči koncerta Cinema – Branka Parlić, klavir, na kojem se izvodila glazba iz filmova Philipa Glassa i Erika Satiea, skladatelja minimalizma i postminimalizma. Jednako minimalističke su i intervencije koje je samoljepljivom zrcalnom folijom i uz pomoć sunčeve svjetlosti izvela Ružić na istočnim prozorima i u gornjoj zoni stubišta Hrvatskog doma. »Efemerne svjetlosne plohe oblikovane prozorskim oknima koje putuju interijerom zgrade reflektirajući univerzalni ritam (Zemlje, Sunčevog sustava, ali i cijele Mliječne staze) temeljno su polazište umjetničkog istraživanja i intervencije Neli Ružić. Mjereći dimenzije neopipljivih vizualnih tragova sunčeve svjetlosti (...) i zaustavljajući njihovo mjesto samoljepivom reflektirajućom folijom u točno ispisan sat, Neli poziva promatrača na propitivanje i vlastitu refleksiju o vremenu, mjestu i tragu.«, zapisao je o radu Prančević.

Ciklus izložbi Rakursi hvalevrijedan je kustoski projekt Dalibora Prančevića, ostvaren u suradnji s Javnom ustanovom u kulturi Hrvatski dom na čelu s ravnateljicom Vanesom Kleva, koja je prepoznala važnost otvaranja Hrvatskog doma vizualnoj umjetnosti, pretvarajući ga još jednom u njegovoj stoljetnoj povijesti u mjesto susreta glazbe i likovne umjetnosti. Za nadati se je i nastavku te i sličnih suradnji. 

Sandi Bulimbašić je povjesničarka umjetnosti, zaposlena u Konzervatorskom odjelu u Splitu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i obranila disertaciju pod nazivom Društvo hrvatskih umjetnika »Medulić« (1908.–1919.). Područje njezina znanstvenog i stručnog interesa jesu teme iz moderne i suvremene umjetnosti.