Lily Garafulic 1914–2012.

Prijevod: Mirjana Polić Bobić

Kiparica Lily Garafulic Yankovic rodila se u Antofagasti u Čileu 14. svibnja 1914. godine. Najmlađe je od devetero djece svojih hrvatskih roditelja koji su se doselili iz mjesta Nerežišća na otoku Braču. Doselili su se s petero djece, a još četvero, među njima i Lily, rodilo se u Čileu. Djetinjstvo i formativne godine provela je u glavnom gradu Santiagu, kamo se obitelj doselila kad je njoj bilo pet godina. Od djetinjih dana primjećivao se njezin veliki crtački dar, a odrastala je pod utjecajem kruga umjetnika u kojem se kretao njezin brat, arhitekt Andrés Garafulic.

Godine 1934. upisala je studij na Akademiji lijepih umjetnosti na nacionalnom sveučilištu (Universidad de Chile). Studirala je crtanje u klasi Hernána Gazmurija, da bi poslije postala najboljom studenticom u klasi kipara Lorenza Domíngueza, kojemu je 1937. postala asistenticom na studiju kiparstva. Domínguez je bio članom glasovite Generacije 1940.

Za boravka u Parizu godine 1938. imala je priliku upoznati rumunjskoga kipara Constantina Brancusija, čijoj će se jednostavnosti i ekspresivnosti materijala u kojima je radio uvijek diviti. Nastavila se usavršavati kao kiparica te u tehnikama mozaika i vitraža. Njezina kreativnost i trud priskrbili su joj glasovitu stipendiju Guggenheim; prva je čileanska likovna umjetnica koja ju je dobila. Putuje u New York, gdje 1944. i 1945. studira na New School of Social Research kod profesora Joséa de Creefta. Istodobno studira grafiku u glasovitom Atelijeru 17 Williama Haytera.

Osim umjetničkog stvaralaštva bavila se i pedagoškim radom: predavala je na studiju likovnih umjetnosti nacionalnog sveučilišta (Facultad de Artes de la Universidad de Chile). Godine 1947. započela je kao suplent na katedri za kiparstvo, te s vremenom postala ključnom i referentnom osobom za formiranje kasnijih naraštaja.

Godine 1948. koristi se stipendijom svog sveučilišta za boravak u Ravenni, gdje uči tehniku mozaika. Iste godine u Parizu upoznaje Andréa Bretona.

Godine 1951. imenovana je za profesoricu na Katedri za kiparstvo na Universidad de Chile.

Godine 1957. imenovana je za predstavnicu Čilea u Međunarodnom udruženju likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom UNESCO-a, čiji se godišnji kongres održavao u Dubrovniku u tadašnjoj Jugoslaviji; godine 1959. bila je predsjednicom Simpozija likovnih umjetnika Južnoga roga (španj. Cono Sur – južni dio Južne Amerike) u Santiagu de Chile; godine 1960. posjetila je svog učitelja Lorenza Domíngueza na Uskršnjim otocima; godine 1966. boravila je kao gostujući profesor na Escuela de Bellas Artes u Limi; godine 1971. gostujući je profesor na sveučilištu Columbia u New Yorku u SAD-u; godine 1975. članica je međunarodnoga povjerenstva u UNICEF-u u New Yorku i predstavnica Čilea na Kongresu latinskoameričkih umjetnika održanom u gradu Arica u Čileu.

Godine 1973. imenovana je za ravnateljicu Nacionalnog muzeja lijepih umjetnosti (Museo Nacional de Bellas Artes). Prva je žena na toj dužnosti. U tijeku četverogodišnjeg mandata značajno je unaprijedila i modernizirala konzervatorstvo te zbirke nacionalne umjetnosti. Zahvaljujući ugovoru između Muzeja, OEA (Organización de Estados Americanos, engl. OAS) i UNESCO-a tada je otvoren laboratorij za restauraciju i konzervatorstvo umjetničkih djela koja se čuvaju u tom muzeju (Laboratorio de Restauración y Conservación de Obras de Arte del Museo Nacional de Bellas Artes), koji je djelovao do 1983. godine, kad je formiran Nacionalni centar za konzervaciju i restauraciju (Centro Nacional de Conservación y Restauración de la Dirección de Bibliotecas, Archivos y Museos, DIBAM).

Lily Garafulic je uz Rebeccu Matte i Martu Colvin jedna od triju najvažnijih čileanskih kiparica. Nositeljica je visokih nacionalnih i međunarodnih priznanja za umjetnički rad. Godine 1985. dobiva nagradu kritike (Premio de Círculo de Críticos de Arte); godine 1992. dobiva nagradu nazvanu po Rebecci Matte koju dodjeljuje Ministarstvo kulture; godine 1995. dobiva nacionalnu nagradu za umjetnost (Premio Nacional de Arte), najviše priznanje koje dodjeljuje Vlada, za umjetnički i pedagoški rad na polju kiparstva; godine 1996. postaje profesor emérita Universidad de Chile. Preminula je u Santiagu 15. ožujka 2012. Bilo joj je 98 godina.

Velik dio njezina djela, koji je nekad bio u njezinu atelijeru u ulici Buenos Aires u Santiagu danas je u dvorani koja nosi njezino ime, Lily Garafulic, u zgradi Edificio Centenario na Universidad de Talca u istoimenom gradu. Lily je odredila da ta djela nisu donirana tom sveučilištu, nego da su predana »kao uvjetovana ostavština«.

U siječnju 2019. godine predsjednica Republike Hrvatske, gospođa Kolinda Grabar Kitarović postumno ju je odlikovala Redom Danice Hrvatske za veliki doprinos čileanskoj i hrvatskoj umjetnosti. Potpisnica ovih redaka i njezina nećakinja primila je odličje u ime obitelji.

Premda je jednom izjavila: »Umjetnost je za mene oblik veze s drugim osobama. Ona je moj način povezivanja i ja ju dajem na dispoziciju onima koji ju žele razumjeti i govoriti o njoj. Kiparstvo je moj jezik«, u 95. godini života osjetila je potrebu da riječima iskaže ono važno u svom životu i da to ostane zabilježeno. Prenijela je to potpisnici ovih redaka i ona je snimila dokumentarni film s njom, jedini koji je ona osobno autorizirala: Lily Garafulic vlastitim riječima. Postoje dvije inačice: kraća, od 24 minute, iz 2014. i duža, ili kompletna, iz 2024., koja traje 55 minuta.

Lily Garafulic, žena-pionir u likovnoj umjetnosti, nadahnjuje i današnje naraštaje umjetnika koji proučavaju njeno djelo. Za njezinu se ostavštinu brinu i promiču je njezini nećaci, obitelji Garafulic-Litvak i Garafulic-Grabois.

----

Gloria Garafulic-Grabois profesorica je u Centru za katoličke studije na Seton Hall University u SAD-u i direktorica tamošnjega G.K. Chesterton Institute for Faith and Culture. Glavna je urednica The Chesterton Review na četiri svjetska jezika. Predsjednica je zaklade Gabriela Mistral. Zaslužna je za izložbu djela Lily Garafulic u Washingtonu D.C. i New Yorku u povodu stote godišnjice umjetničina rođenja 2014. godine.