»Dobar sin«, Dalmatinac Martin iz Križevaca

Filozofski fakultet Masarykova sveučilišta u Brnu objavio je 2021. knjigu pod naslovom Mistr Jan Hus, učitel a kolega – Promoční promluvy M. Jana Husa, koja sadrži češke prijevode 14 latinskih govora što ih je taj slavni češki vjerski reformator održao na promocijama svojih studenata od 1398. do 1410. na Fakultetu slobodnih umijeća Karlova sveučilišta u Pragu. Knjiga je svojevrsni nastavak knjige Mistr Jan Hus v polemice a za katedrou objavljene 2015. i važna je za bolje upoznavanje Jana Husa, prema kojem Česi gaje duboko poštovanje, oslovljavajući ga i više od 600 godina od tragične smrti na lomači u Konstanzu titulom »Mistr« (magistar) kakvom su se u srednjem vijeku nazivali nastavnici visokih škola, ili makar samo skraćenicom M. ispred Husova imena. Hus kakvog oslikavaju njegovi govori nije ozbiljan i krut teolog kojem je jedini autoritet Biblija, nego vedar mladi čovjek koji svojim »kolegama«, gotovo vršnjacima, na rastanku daje životne pouke kroz humor, komentirajući nerijetko njihov izgled i način odijevanja, pa i poigravajući se njihovim imenima korištenjem pučke etimologije. Pritom vrlo malo citira Bibliju ili crkvene pisce, a više antičke autore, poput Vergilija, Horacija, Ovidija, Katona, Marcijala, Cicerona, Seneke i Aristotela.

Magistar Jan Hus (oko 1370., Husinec – 6. srpnja 1415., Konstanz), češki rimokatolički svećenik i reformator

Mistr Jan Hus, učitel a kolega – Promoční promluvy M. Jana Husa, Filozofski fakultet Masarykova sveučilišta u Brnu

U knjizi iz 2021., ali i onoj iz 2015., objavljen je i govor koji je Hus kao dekan održao na promociji jednoga Hrvata, Martina iz Križevaca, koji je, završivši trivij, tj. prvi stupanj studija slobodnih umijeća koji se sastojao od gramatike, retorike i dijalektike, stekao status bakalaureata. Promocija »Martini de Krizio sub mag. Joanne de Hussinecz«, kako svjedoči zapis u dekanskoj knjizi iz 1402., održana je na »nedjelju Laetare«, tj. 5. ožujka, a zagonetni Martin u nekim djelima posvećenima hrvatsko-češkim vezama navodi se kao prvi poznati Hrvat koji je završio studij na Karlovu sveučilištu, osnovanom 1348., pri čemu se citira na prvi pogled neobična Husova teza da Križevčanin Martin dolazi iz Dalmacije koja graniči s Turcima. Ovdje treba napomenuti da se podrobnijim uvidom u (danas digitalizirani) popis diplomiranih studenata još 1400. spominje izvjesni Martin iz Zagreba (»Martinus de Zagrauia«) koji je završio Pravni fakultet pa bi njemu, a ne njegovu križevačkom imenjaku, trebalo pripasti prvenstvo kad je riječ o hrvatskim studentima u Pragu.

Latinski izvornik Husova govora objavljen je još 1947. u knjizi Nový Hus, a Križevčanina Martina je na svjetlo dana iznio 1957. češki povjesničar František Bartoš u članku Chorvatský žak Husův, pri čemu je pokušao rekonstruirati njegov kasniji život, na što se 1960. u svom članku u časopisu Slovo osvrnuo tada vodeći hrvatski povjesničar, inače Čeh, Jaroslav Šidak.

Martinu se nakon promocije gubi svaki trag pa je opravdana pretpostavka da nije postigao viši stupanj magistra. Vjerojatno se vratio u Hrvatsku ili je umro, no Bartoš je ponudio drugu teoriju. Naime, 1447. nastao je iluminirani rukopis češke Biblije koji se čuva u knjižnici praškoga kaptola, a autor u kolofonu donosi podatke o svom životu te podrijetlu iz Dalmacije. Priča o tome da je prije više od 40 godina došao na studij u Češku, da je imao skrbnika koji je umro, da je napustio školovanje kad su počeli husitski ratovi (1419), da se više godina skrivao i lutao po raznim mjestima i na kraju se dao na pisarski zanat i s djecom živio u bijedi. Iako autor Biblije ne spominje ime, Bartoš zaključuje da je to Martin jer kao svoju domovinu spominje Dalmaciju. No ipak je neobično da bi netko nakon što je 1402. postao bakalaureat čak 17 godina studirao kako bi postigao stupanj magistra jer obično bi naknadni studij trajao dvije do tri godine. Bartoš je pošao još i dalje pa je ustvrdio da je Martin 1452. stupio u samostan Na Slovanech u Pragu jer se tada spominje da je u nekadašnji hrvatski glagoljaški samostan ušao neki F. K., što on tumači kao »fra Križevčanin«. Iako bi se to skladno uklopilo u poznatu priču o hrvatskim glagoljašima koje je 1347. u Prag doveo češki kralj i rimsko-
-njemački car Karlo IV. kako bi obnovio glagoljašku tradiciju u Češkoj, Jaroslav Šidak u svom je članku s razlogom pobio Bartoševe teze.

O daljnjoj sudbini Martina »de Krizio« ne znamo ništa i jedino možemo uživati u govoru i porukama koje mu je uputio njegov profesor Jan Hus. On je inače održao oko 30 promocijskih govora, ali nisu svi zapisani i sačuvani. Ono po čemu se ovaj govor izdvaja od drugih je to što je održan na promociji jednog stranca i što je vrlo ozbiljan i bez humora kakav inače nalazimo u drugim Husovim govorima. Razlog prema Bartošu je taj što je Hus tada proživljavao svojevrsnu krizu jer čekao je imenovanje za propovjednika u praškoj Betlehemskoj kapeli, što se dogodilo devet dana nakon promocije. To je ujedno bilo i teško političko vrijeme, zbog sukoba dvojice sinova Karla IV., češkoga kralja i rimsko-njemačkog cara Václava IV. s bratom Žigmundom, ugarskim i hrvatskim kraljem, koji ga je dan nakon promocije zatočio, čime je počeo građanski rat završen tek potkraj 1403. Václavovim oslobođenjem.

Svaki Husov govor ima svoj naslov, a naslov govora posvećenoga Križevčaninu Martinu je Filius esto bonus, tj. Budi dobar sin, što je i glavna poruka govora te se često ponavlja. Hus pritom misli da Martin treba biti dobar sin svoga fakulteta i svojim životom potvrđivati da je dostojan diplome koju je dobio. Citirajući rimskog pjesnika Marcijala poručuje mu: »Kad je roditelj dobar, budi i ti dobar i voli ga zato što je dobar; a kad je otac loš ili majka loša, ti budi dobar sin jer Marcijal kaže: ʽLjubi sinovskom ljubavlju svoje dobre roditelje, a ako su loši, podnosi ih, ti uvijek budi dobar sin!ʼ I tako – budi dobar sin! I Katon zapovijeda: ʽBudi dobar!ʼ I navodi razlog: ʽPrema dobrima budi dobar i tako ćeš izbjeći zlu sudbinu.ʼ Ti, dakle, Martine, budi dobar sin, jer Katon zapovijeda: ʽPodnosi vlast svoje majke i kad se ljuti i kad viče.ʼ I zato budi dobar sin i kad se ponekad tvoja majka, fakultet umijeća, tobože ljuti, kako govore ispitivači i predavači; ona je tako iskušavala tvoje ponašanje i tvoju privrženost i željela je da budeš dobar sin... Ovim je riječima ukratko izrečeno troje: ponajprije prisna ljubaznost fakulteta u riječi sin, drugo – zapovjedni poziv na stalnost u riječi budi, i treće – dobrota jednoga i drugoga koja teži k savršenstvu – u riječi dobar.«

Hrvatima najzanimljiviji dio govora je onaj gdje Hus spominje Dalmaciju kao Martinovu domovinu, a on, u prijevodu Dubravke Sesar, glasi: »Dakle, budi dobar sin, ta majka tvoja – fakultet umijeća – ljubazno te zove u svoje naručje, jer svoje sinove okuplja sa svih strana svijeta i kaže im: ʽDođite k meni, studenti čista života, ja ću vas napojiti znanjima, dat ću vam obilje mlijeka za piće.ʼ Nakon što ih okupi, rasprši ih po svijetu i da im zadatak da rađaju sinove u drugim zemljama. I tebe je, gospodine Martine, majka pozvala iz dalekih krajeva, točnije iz Dalmacije, iz zemlje koja je gotovo neposredan susjed Turcima. A da im se ne bi pridružio, rekla ti je: Budi dobar sin, vjerno se drži svoje majke i čvrsto prkosi neprijatelju. Ta o tome svjedoči i tvoje ime – zoveš se Martin. A Martin znači ʽonaj što u rukama drži Marsaʼ, a Mars je bog rata. Trebaš se dakle nepokolebljivo posvetiti borbi s porocima, jer tvoja je vlastita bitka nastojanje da se primakneš majčinu naručju; a ne budeš li ustrajan, nećeš dobiti nagradu... I zato što vjerujem da si bio i da ćeš biti dobar sin, primi titulu bakalaureata, da bi mogao čitati, sporiti se i obavljati druge poslove koji su primjereni tome stupnju – ovdje i svugdje drugdje i sve to u ime svetoga i nedjeljivoga Trojstva.«

Logično pitanje je otkud u govoru Dalmacija i Turci. Što se Turaka tiče, to je vrijeme kad se oni približavaju hrvatskim područjima, 13 godina nakon Kosovske bitke nakon koje je, upravo do 1402. Srbija prvi put bila pod turskom vlašću, i šest godina nakon bitke kod Nikopolja u kojoj se Žigmund Luksemburški jedva spasio. Što se tiče Dalmacije, iako su Križevci tada bili dio Slavonije to je bilo vrijeme humanizma kad se oživljava antička tradicija pa Hus, koji obilato citira antičke autore, spominje Dalmaciju u njezinu antičkom značenju, kada je obuhvaćala područje do Drave i Mure, odnosno bila sinonim za Ilirik. To je poznato iz polemika o lokaciji Stridona, rodnog mjesta svetog Jeronima, smještenog na granici Dalmacije i Panonije, za koje se uz niz drugih lokaliteta smatra da je bilo u današnjoj Štrigovi, što bi moglo biti točno ako se uzme u obzir taj širi pojam Dalmacije. Jan Hus je inače bio i štovatelj svetog Jeronima, kojeg u jednom češkom tekstu naziva »svatý Jeroným Slovan« jer tada ga se smatralo Slavenom, pa i izumiteljem glagoljice. Sa sigurnošću se može reći da je u Martinu iz Križevaca vidio zemljaka najpoznatijeg Dalmatinca i da ga je vjerojatno to još dodatno potaknulo da kao Martinovu domovinu navede Dalmaciju, tim više što se pojam Panonije tada koristio kao sinonim za Ugarsku. Povijesni izvori šute o tome je li se Martin u »Dalmaciju« doista i vratio kao »dobar sin«, kao što šute i o tome što je bilo s Martinom iz Zagreba (»de Zagrauia«) zabilježenim 1410., za kojeg se ne zna je li istovjetan spomenutom Martinu koji je diplomirao pravo 1400. Jednako je nepoznato što je bilo sa sugrađaninom Husova učenika Martina koji se 1412. spominje kao »Michael de Krisio«, a koji je prvi od Hrvata u Pragu stekao titulu magistra.

Jan Hus: Budi dobar sin
(Filius esto bonus)

Budi dobar sin!

Kad plodna polja dozriju za žetvu, kao nagradu za svoj posao žetelac smije nešto uzeti, jer urod označava kraj napornoga rada. Radost, iako još dosta daleku, može očekivati i putnik namjernik, a budući da će nakon dugoga trgovačkoga mirovanja doći i trgovci, mogu se veseliti i domaći ljudi. I mala djeca, čija se majka vraća s tržnice, sigurna su da će dobiti neki dar, iako još ne znaju što je kupila. Sad se nedozrelo polje još ne bijeli klasjem, još traje vjetrovita zima naježene kose, pada snijeg i vrijeme je kišno, čime nam zima pokazuje svoje ljuto lice, a žetva je još daleko.

I premda je ovaj naš polaznik dugo bio žetelac, iako nije brao sa stabala što rastu na zemlji nego s onih što rastu na polju našega sveučilišta iz srca fakulteta umijeća, neprekidno padanje snijega može u njemu izazvati nesigurnost i bojazan da to u očima mnogih kompetentnih muževa može zasjeniti njegovo pravo na zasluženu nagradu. Ali dragi gospodine Martine, ako oštra zima može uništiti ljetinu, zar ima i takvu moć da iz polja tvoga srca izbaci žetvu za koju si dugo njegovao sjetvu znanja? Ne, nikako. Pa bliži se proljeće kako kaže Ovidije u svojoj skladbi Kukavica: »Sad je došlo proljeće u cvjetnoj odjeći.«

I tako dolazi u cvijeće odjeveno proljeće i završava zimski mraz i ovo oblačno vrijeme. I ako ne čezneš za čarima proljeća, očekuj majčinsku ljubav: ti si sin, majka dolazi iz kupovine i ako budeš poslušan, dat će ti što želiš i što je svojoj voljenoj djeci za skupu cijenu nabavila. Jer majka daje svoje darove, ali ponajprije od svoga sina traži da se ne ljuti i da uvijek bude dobar. Isto tako i Vaša majka škola umijeća, iz čijih ste prsa obilato sisali mlijeko znanstvene spoznaje, sada Vam kao svome sinu, štoviše sinu tek rođenome, želi dati dar i kaže Vam: Budi dobar sin!

Poštovani oci, cijenjeni učitelji i gospodo! Ove riječi piše onaj slavni Marcijal Kuhar svima koji imaju roditelje: Budi dobar sin! Kad je roditelj dobar, budi i ti dobar i voli ga zato što je dobar; a kad je otac loš ili majka loša, ti budi dobar sin jer Marcijal kaže: »Ljubi sinovskom ljubavlju svoje dobre roditelje, a ako su loši, podnosi ih, ti uvijek budi dobar sin!«

I tako – budi dobar sin! I Katon zapovijeda: »Budi dobar!« I navodi razlog: »Prema dobrima budi dobar i tako ćeš izbjeći zlu sudbinu.«

Ti, dakle, Martine, budi dobar sin, jer Katon zapovijeda: »Podnosi vlast svoje majke i kad se ljuti i kad viče.«

I zato budi dobar sin i kad se ponekad tvoja majka, fakultet umijeća, tobože ljuti, kako govore ispitivači i predavači; ona je tako iskušavala tvoje ponašanje i tvoju privrženost i željela je da budeš dobar sin.

A kako da budeš dobar, savjetuje ti Katon kad kaže: »Druži se s dobrima.« Kako ćeš biti bolji pokazuje ti Aristotel u 9. knjizi Etike: »U svemu oponašaj dobre ljude.« A kako ćeš biti najbolji, poslušaj Filozofa u 5. knjizi Etike: »Najbolji je onaj koji dobrotu iskazuje prema svima, a ne samo prema sebi; on je pravedan i drži se zakona.«

Najprije učini ono prvo jer se kaže: Budi dobar sin. Da budeš bolji učini ono drugo, kako kaže Alexander: »Najprije stvar dobra, a onda stvar bolja.« A onda učini ono treće je autor kaže: »Stvar dobra, zatim stvar bolja, a na kraju stvar najbolja od svih.«

I tako budi dobar sin, ne loš, ta dosad te ništa nije privuklo k zlu, ne pridružuj se lošem društvu, kako to nažalost čine mnogi koji napuštaju časne prijatelje i druže se s prijateljima zločina. Od toga ih odgovara Katon: »Druži se s dobrima.« I autor stihova Astrolabu: »Uvijek izbjegavaj nečasne ljude i sva njihova društva, od srca se raduj što imaš boljega druga.« Jer, »tko se s lošima druži, i sam će postati loš«, kako kaže autor spisa Rudimenta.

Dakle, budi dobar sin. Ako si, kao što vjerujem, i prije bio dobar, budi dobar stalno, a ako ponekad nisi bio dobar – nedajbože – onda sada budi dobar sin. Budi dakle dobar da zavrijediš dar svoje predrage majke koja ti je i mojom zaslugom dala istinsko jamstvo naknade i nagrade i iskazala to riječima budi dobar sin.

Ovim je riječima ukratko izrečeno troje: ponajprije prisna ljubaznost fakulteta u riječi sin, drugo – zapovjedni poziv na stalnost u riječi budi, i treće – dobrota jednoga i drugoga koja teži k savršenstvu – u riječi dobar.

Dakle, budi dobar sin, ta majka tvoja – fakultet umijeća – ljubazno te zove u svoje naručje, jer svoje sinove okuplja sa svih strana svijeta i kaže im: »»Dođite k meni, studenti čista života, ja ću vas napojiti znanjima, dat ću vam obilje mlijeka za piće.« Nakon što ih okupi, rasprši ih po svijetu i da im zadatak da rađaju sinove u drugim zemljama. I tebe je, gospodine Martine, majka pozvala iz dalekih krajeva, točnije iz Dalmacije, iz zemlje koja je gotovo neposredan susjed Turcima. A da im se ne bi pridružio, rekla ti je: Budi dobar sin, vjerno se drži svoje majke i čvrsto prkosi neprijatelju. Ta o tome svjedoči i tvoje ime – zoveš se Martin. A Martin znači »onaj što u rukama drži Marta«, a Mars je bog rata. Trebaš se dakle nepokolebljivo posvetiti borbi s porocima, jer tvoja je vlastita bitka nastojanje da se primakneš majčinu naručju; a ne budeš li ustrajan, nećeš dobiti nagradu. I zato se ovdje zapovjednim načinom kaže budi, što najveći učitelj etike Katon iskazuje riječima: »Budi ustrajan.« Ali i kad odlučimo biti sinovi, i kad u nečemu dosljedno ustrajemo, to još ne mora biti valjano u tvome životu, jer možeš biti i sin i »ustrajan«, ali u zlu. Zato se tu dodaje dobrota koja teži savršenstvu, tako da se na kraju kaže dobar.

Budi dobar sin, a ako budeš takav, naš ti fakultet neće odbiti zasluženi dar; naprotiv, reći će ti: »Primi besplatno.« Tako ti po savjetu našega fakulteta budi dobar sin, a po savjetu Computa »budi sin Božji; dobar si i nebo ćeš dobiti besplatno!«

I zato što vjerujem da si bio i da ćeš biti dobar sin, primi titulu bakalaureata, da bi mogao čitati, sporiti se i obavljati druge poslove koji su primjereni tome stupnju – ovdje i svugdje drugdje i sve to uime svetoga i nedjeljivoga Trojstva.

Na hrvatski sa češkoga prevela Dubravka Dorotić Sesar u travnju 2023.