Na proslavi tridesete obljetnice novoga Vijenca 20. rujna 2023. u atriju Matice hrvatske otvorena je izložba o toj vrijednoj obljetnici

Prvi broj obnovljenoga Vijenca iz 1993.

Ovoga Božića navršilo se točno 30 godina od prvog broja obnovljenoga Vijenca. Matičine dvotjedne novine za kulturu i umjetnosti u okrilju Matice hrvatske od Božića 1993. sve do danas svaki drugi četvrtak donose kroniku i kritiku kulturnog i društvenog života Hrvatske, tekuće umjetničke produkcije, osvrte na izložbe u europskim metropolama, prate život Matičinih ogranaka, djelatnost Hrvata izvan Hrvatske... Vijenac je na kioscima posljednji od svoje vrste, ali i dalje ustraje u misiji promicanja najboljega od Hrvatske, u čemu mu pomažu više od 300 autora koji godišnje objave svoj članak u Vijencu, od vodećih kritičara, novinara, pisaca, akademika, do početnika koji na stranicama Vijenca ostvaruju prve novinarske korake. U Vijencu svoje tekstove svaka dva tjedna donose Nives Opačić, Luko Paljetak, Strahimir Primorac, Boris Beck, Zdenka Weber, Josip Grozdanić i dr., svoje su posljednje članke u Vijencu objavljivali i Viktor Žmegač, Tonko Maroević, svaki broj donosi i novi poetski ciklus vodećih hrvatskih pjesnika i mladih nada, a od ove godine i ulomke rukopisa romana ponajboljih hrvatskih pisaca. U obljetničkoj 2023. tako smo objavili ulomke novih romana Kristiana Novaka, Pavla Pavličića, Gorana Tribusona, Damira Karakaša, Tomislava Zagode, Monike Herceg, Ene Katarine Haler...

Izložba predstavlja 30 godina Vijenca kroz 30 naslovnica

O znanosti vrlo pristupačnim stilom za Vijenac piše dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Mirko Planinić, o Hrvatima izvan domovine Vladimir Lončarević, »Pisma iz Mitteleurope«  donosi muzikolog i diplomat Domagoj Marić, popularnu glazbu umjetničke vrijednosti predstavlja Denis Leskovar, o džezu piše Mladen Mazur, iz Londona se javlja Flora Turner... Karikature i dalje crta legendarni Joško Marušić.

Proslava 30 godina Vijenca u dvorištu Matice hrvatske 20. rujna 2023, foto: Mirko Cvjetko

Prljavo kazalište na rođendanu Vijenca

Ove godine uredništvo Vijenca, koje vodim zadnjih godina, priredilo je obljetnički program koji je kulminirao središnjom proslavom 20. rujna ove godine. Slavljeničko raspoloženje vladalo je dvorištem Matice hrvatske te tople večeri na proslavi trideset godina novoga Vijenca. U prepunom dvorištu predstavljen je obljetnički broj Vijenca, susreli su se sadašnji i bivši urednici, suradnici, brojni matičari i visoki gosti. O današnjem Vijencu govorili su Nives Opačić, Božo Skoko, lektorica Vijenca Saša Vagner, koja je u redakciji od prvog broja, predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, čije ministarstvo sve ove godine podupire naš rad. I hvala im na tome. Matičinim dvorištem u živoj izvedbi odjeknuli su legendarni hitovi Prljavog kazališta Lupi petama, Marina, Ruža hrvatska... Zahvaljujem vođi benda Jasenku Houri i menadžeru Damiru Ramljaku Tigru što su usred turneje i finalizacije novog albuma pronašli vremena za Vijenac i Maticu i uveličali našu proslavu svojim bezvremenskim hitovima.

Izložba 30 godina novog Vijenca 1993–2023.

U sklopu proslave otvorena je i izložba 30 godina novog Vijenca 1993–2023. na koju ću u ovom članku staviti naglasak, na poziv dragih kolega iz Hrvatske revije, glavne urednice Mirjane Polić Bobić i urednika Dine Milinovića.

Izložbu sam koncipirao i izbor naslovnica napravio uz pomoć izvršne urednice Vijenca Ide Hitrec i urednice deska Jelene Šporčić Prtorić, a izložbu je tehnički realizirao grafički urednik Vijenca Mario Rogić. Zahvaljujem intendantici HNK u Zagrebu Ivi Hraste Sočo što nam je ustupila stalke za izložbu postavljenu u dvorištu i novoj zgradi HNK.

Izložba je bila podijeljena u dva dijela. U tri vitrine ispred male dvorane MH izložili smo arhivsko gradivo iz novije i starije povijesti Vi(j)enca. Uz originalni primjerak prvoga broja iz 1993. postavili smo primjerak slavna Matičina Vienca (1869–1903), koji je proslavio njegov najveći urednik August Šenoa, na čijim je temeljima Vijenac 1993. obnovljen. Pokraj je original rukopisa kolumne »Večernji zapisi« Viktora Žmegača, pisan pisaćom mašinom (osobno sam po članke išao u akademikov stan) i primjerak bibliografije Vijenca.

Na tragu Šenoina Vijenca

U vitrini zdesna je centralno postavljeno uvezano godište Vienca iz 1871. s prvim nastavkom Šenoina Zlatarova zlata, te prvim brojem Vienca iz 1869. s »Pjesmom uz Vienac« Ivana Trnskog iz 1869. na naslovnici. Do njega smo stavili primjerak Vijenca iz 2019. s parafrazom te naslovnice na kojoj je i parafraza spomenute pjesme iz pera Tonka Maroevića. Sjećam se dana kad ju je Tonko donio u redakciju, napisanu rukom na listu papira. Pisao ju je u autobusu na putu od Staroga Grada na Hvaru do Zagreba.

U lijevoj vitrini su bili podsjetnici na obilježavanje 150 godina od prvog broja Vienca 2019. – katalog izložbe održane u knjižnici HAZU-a gdje smo zahvaljujući kući Šenoa izložili i Šenoin šešir, pero, rukopise, ugovor za urednika Vienca; potom knjižica znanstvenog skupa o Viencu u MH kao i stranice s izvještajem i scenarijem svečane akademije u HGZ-u, koju sam te 2019. osmislio s našom prerano preminulom urednicom književnosti Mirom Muhoberac i urednicom glazbene rubrike Vijenca pijanisticom Tamarom Jurkić Sviben. Rene Medvešek utjelovio je Šenou, koji nas je vodio kroz povijest Vi(j)enca, Zbor HRT-a izvodio je pjesme iz Vienca (Šenoa, Preradović, Trnski i dr.), koje su uglazbili Lisinski i Zajc, Ibrica Jusić izveo je Cesarićeva »Trubača sa Seine«, sve je izravno prenosio HRT...

Trideset naslovnica za trideset godina

Na središnjem dijelu izložbe u dvorištu MH na stalcima u boji zlata bilo je izloženo trideset naslovnica obnovljenog Vijenca za trideset godina, svaka iz jedne godine. Od naslovnice prvog broja, s uvodnikom tadašnjega predsjednika MH Vlade Gotovca i prvoga glavnog urednika Slobodana Prosperova Novaka, do novijih koje su posljednjih godina odražavale krizna vremena pandemije i potresa, prvo zagrebačkoga, koji je dosta oštetio našu redakciju u palači MH, poslije i petrinjskog. Izborom naslovnica htjeli smo posvjedočiti da je Vijenac cijelo vrijeme bio uz (hrvatsku) kulturu, zrcalio vrijeme i prostor, i kritički se prema njima odnosio. U tom su smislu simptomatične naslovnice iz 1995., nakon Oluje, iz 2016. nakon oslobađanja generala Gotovine i Markača, iz 2019. nakon požara u katedrali Notre-Dame u Parizu, na kojoj smo reproducirali platno Diega Rivere iz 1909., s pariškom katedralom u plamenu, da izdvojim samo neke.

Dosad sam s kolegom Marinom Balaićem, dizajnerom iz Osijeka, koji naslovnice Vijenca oblikuje od 2009., osmislio naslovnice za točno 170 brojeva. Izrada naslovnice vrlo je izazovan proces jer kroz jedan vizual potrebno je prenijeti poruku broja, naslovnica mora biti atraktivna i privlačna, a opet mora zadržati ozbiljnost i decentnost po čemu je Vijenac prepoznatljiv. Nije lako pronaći dobitnu kombinaciju, pazeći pritom da se ne ponavljamo i recikliramo. No mislim da smo formulu pronašli, a ideje i svježinu još uvijek nismo iscrpili.

O stvaralačkom procesu izrade naslovnica Vijenca i na otvaranju izložbe 30 godina novoga Vijenca 1993–2023. 20. rujna nadahnuto su govorili i spomenuti kolege Dino Milinović, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i pročelnik Odjela za likovne umjetnosti Matice hrvatske, redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i naš dizajner naslovnica Vijenca Marin Balaić, kreativni direktor Mit dizajn studija iz Osijeka i umjetnički suradnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Naslovnica kao iskaz važnosti trenutka

Dino Milinović rekao je da govoreći o riječi, tekstu, sadržaju, možda pomalo zaboravljamo na likovni izražaj, koji je danas važniji nego bilo kada prije, i upozorio na to da su, ako pogledamo izložbu 30 naslovnica Vijenca koje su obilježile njegovih 30 godina, tendencije lako prepoznatljive – kad pratimo naslovnice, vidimo kako se razvijao odnos prema likovnome. »U početku imamo isključivo riječ, uz pokoju fotografiju. Početkom 2000. imamo više fotografija koje su u službi prezentacije sadržaja, da bismo u proteklih 10 godina došli do toga da naslovnica obuhvaća jedan likovni izraz – fotografiju, grafički dizajn, sliku... Ta evolucija nije samo posljedica odluka urednika već prati trend koji je prisutan posvuda. Kada gledate novine na kioscima, one će vas nastojati zarobiti svojim naslovnicama, svojom šarolikošću, čak i kičastošću – taj trend je potrebno pratiti, no s druge strane ozbiljne ga novine izbjegavaju. Imate čudan nesklad između tekstova koji žele biti ozbiljni i likovnog izričaja koji oduvijek smatram zamkom jer nas vodi u područje kiča. To dakako ne smije biti razlog da čovjek odustane od likovnog. Sve to pokazuje koliku odgovornost ima urednik kada bira naslovnu stranicu«, kazao je Milinović.

Naglasio je pritom da urednik mora odabrati nešto što će biti iskaz važnosti trenutka, i zato imamo naslovnice koje su popratile pandemiju, potres u Petrinji i potres u Zagrebu, pojedince poput Antuna Gustava Matoša, u Vijencu posvećenu njegovoj obljetnici prikazana s pomoću aplikacije koja je predvidjela kako bi on izgledao da živi u današnjem trenutku. Izbor naslovnice treba otkrivati sadržaj, no ona ne smije biti odveć napadna, a istovremeno mora privući oko, zaključio je Milinović.

Dizajner Marin Balaić složio se s Dinom Milinovićem i kazao da je kirurški precizno definirao vrlo tanku liniju između nečega što je kvalitetno i kiča, između odgovornosti koju imaju glavni urednici i koju on s njima dijeli kao grafički dizajner. Kazao je da se u suradnji s glavnim urednicima on kao likovnjak, dizajner, mora baviti vizualnom komunikacijom i pronaći način da, koristeći se likovnim alatima, pronađe ono zbog čega će ljudi kupiti Vijenac, pretplatiti se, ostati vjerni čitatelji. Naglasio je da, ako mora istaknuti jednu, najdraža mu je naslovnica iz 2018., s temom Vukovara, na kojoj se nalazi golubica s rešetkama. Pojasnio je da je poruka te ilustracije da ne smijemo ostati zarobljeni jer Vukovar doista jest dugo bio zarobljen.

Za kraj, ako ja moram izabrati jednu naslovnicu izabrat ću naslovnicu od 26. ožujka 2020. s kipom Augusta Šenoe u Vlaškoj, rad Marije Ujević Galetović. Budući da je pandemija korona virusa tada uzimala maha, predložio sam Marinu da Šenoi stavi na lice kiruršku masku koja je tih dana i mjeseci bila naša svakodnevica. I u petak smo imali spremnu naslovnicu (u tisak smo išli u sljedeći utorak). Međutim, došla je nedjelja 22. ožujka 2020. i sve nas je probudio razorni potres. U redakciju u ponedjeljak nismo mogli ući i broj smo (kao i sljedećih tridesetak) završili kod kuće. Osim što smo u dva dana morali promijeniti gotovo pola sadržaja, kako bismo bili aktualni, predložio sam Marinu i još jednu intervenciju na naslovnici. Ispod Šenoinih nogu stavili smo pukotinu od potresa. n

Goran Galić je glavni urednik Vijenca, središnjih hrvatskih novina za kulturu i umjetnost, u kojima je objavio više od 200 tekstova. U znanstvenoistraži­vačkom radu bavi se analizom medija i komunikacije, književnim časopisima i publicističkim vrstama.