Alga Sušak – čuvar vašeg zdravlja

Postojanje Alge Sušak u memoriji Riječana pomalo blijedi. Značajna proizvodnja malog poduzeća dijelom je obilježila privredu međuratnoga grada Sušaka kao jedina farmaceutska proizvodnja na riječkom području, uz bok proizvodnji papira, brodova, propelera ili duhana. Zanimljiva i neistražena, a pomalo i zaboravljena, dovoljno da potakne Muzej grada Rijeke i JGL Muzej farmacije da prionu na pripremu izložbe koja je od 7. ožujka do 30. lipnja 2023. godine postavljena u Kockici Muzeja grada Rijeke. Oba muzeja u svojim fundusima čuvaju različite muzealije iz prošlosti Alge, pa se zajednički prionulo poslu. Autori izložbe su Rafaela Ban i Kristina Pandža iz Muzeja grada Rijeke i Marin Pintur iz JGL Muzeja farmacije.

U dosadašnjim izložbama riječkoga gradskog muzeja mjesto su našle »velike« industrijske i proizvodne priče. Izložbe Riječki torpedo – prvi na svijetu, zatim Riječka luka – povijest, izgradnja, promet te Harterom bez harte, o strojevima kojih više nema i radnicima koji više ne rade nakon 200 godina Tvornice papira predstavile su priče i muzejske predmete pogona koji su obilježili gospodarski razvoj Rijeke kroz 19. i 20. stoljeće. Alga se u mnogočemu razlikuje – i po broju zaposlenika i po veličini proizvodnje i izvoza i po godinama rada, što zasigurno nije razlogom da priča o njoj ne bude ispričana.

Alga za masažu

Priča započinje proizvodom Alga za masažu, mehaničkim sredstvom za masažu. Njega je magistar farmacije Dinko Budak pro­izvodio, uz niz drugih preparata, u ljekarni na Brajdi u Rijeci početkom 20. stoljeća. Dinko Budak je rođen u Pagu 6. kolovoza 1879. godine, diplomirao je farmaciju u Zagrebu 1904. Nakon diplome dolazi u Rijeku, u ljekarnu Indeficienter, koju nekoliko godina kasnije i otkupljuje. Farmaceutska proizvodnja početkom 20. stoljeća odvijala se u ljekarničkim laboratorijima, pripremali su se preparati prema već poznatim recepturama, a svaka ljekarna bavila se i izradom vlastitih proizvoda.

Alga za masažu uspješno se borila s nizom bolesti – kostoboljom, probadanjima, zuboboljom, išijasom, glavoboljom, gripom te se kupovala bez liječničkog recepta. Mogla se grg­ljati, mazati na bolno mjesto, stavljati na bolan zub, a preventivno se konzumiralo i nekoliko kapljica na kocki šećera. Deklaracija proizvoda nije se prikazivala na ambalaži i sastav Alge nije nam poznat, no analiza za potrebe izložbe pokazala je da se radilo o alkoholu, čak 48 %, destiliranoj vodi i eteričnim uljima više vrsta ljekovitih biljaka – lovor, metvica, ružmarin te kamforovac, čije eterično ulje ima snažno analgetsko djelovanje te se koristi kao aktivna tvar u izradi pripravaka za bolove u mišićima i zglobovima. Eterično ulje paprene metvice s druge strane djeluje antibakterijski i antivirusno, snažan je analgetik. Eterično ulje lovora blago djeluje protiv bakterija, ima snažno antivirusno djelovanje, jak je spazmolitik, analgetik i ekspektorans pa se primjenjuje kod mišićnih bolova i grčeva te kod reumatoidnog artritisa.

Za sve svoje proizvode iz Hrvatske su osiguravali magnezij, sodu bikarbonu, papirnatu robu te razne kemijske preparate i čajeve. Mentol je pristizao iz Nizozemske i Njemačke, iz koje se uvozio i kinin i staklena ambalaža. Čajevi od ljekovitog bilja dolazili su iz Mađarske, a boje su se naručivale iz Praga.

Dinko Budak upoznaje se u svojoj ljekarni Indeficienter s mladim farmaceutom Vladimirom Kezeleom, koji je ondje od 1905. do 1908. odrađivao praksu. Vladimir Kezele rođen je 6. lipnja 1887. godine u Selcu, a diplomirao je na Zagrebačkom sveučilištu 1910. godine. Nakon završenog studija farmacije i nekoliko godina rada u Sarajevu, vraća se u Rijeku pa se i suradnja vizionarskoga farmaceutskog dua nastavlja. Zanimljivo je da Kezele u cijelu priču dolazi iz Sarajeva s proizvodom Energin, koji će s vremenom biti drugim najproizvodenijim preparatom.

Proizvodnja dvadesetih godina prerasta okvire ljekarne te je u srpnju 1926. godine registriran Ljekarničko-kozmetički laboratorij »Alga« ovlaštenjem Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu. Algu je uspjeh prisilio i na selidbu u veće prostore za proizvodnju u Sušak, u međuratnim godinama novoosnovani grad na istočnim granicama Rijeke. Kraljevina Italija je Rimskim sporazumom u siječnju 1924. godine pripojila teritorij ukinute Slobodne Države Rijeke, a Kraljevina SHS je dobila upravu nad sušačkim lukama Delta i Baroš. Uspostavom Kraljevine Jugoslavije u siječnju 1929. godine grad Sušak dijelom je Savske banovine, čije je administrativno središte Zagreb. Započinje preobrazba Sušaka u važno političko, privredno, kulturno, trgovačko i prometno središte. Postavši jugoslavenska luka i značajan izlaz na more, skladišta i luka važna su stanica u izvozu drvene građe, a grad ekonomski centar Gornjeg Jadrana i otoka te cijele Kastavštine i Gorskoga kotara. U takvom okruženju, Budak i Kezele smatraju dobrom odlukom premjestiti poslovanje preko Rječine. Laboratorij svoje sjedište seli prvo u Tvorničku, danas Ružićevu ulicu, a potkraj 1922. godine proizvodnja se seli na Pećine, u Budakovu luksuznu secesijsku vilu Annu.

Lepeza proizvoda iz Algine radionice

Alga za masažu se pokazala najznačajnijim proizvodom no uz bok joj stoji vrlo važan Energin, »željezovito kina-vino«, napitak za jačanje krvi, živaca, apetita i čitavog tijela. Energin u riječko-sušačku priču dolazi s Kezeleom iz apoteke K zvijezdi u Sarajevu. Za razliku od Alge, dostupan je isključivo uz liječnički recept pa će i količina proizvedenih Energina biti manja. Promovira se kao preparat koji »daje jaku i zdravu krv« i koji »čisti, jača i osvježuje krv, daje izvrstan apetit, jača cijelo tijelo«. Navodi se i da će slabi dječaci i djevojčice nakon kratke upotrebe Energina imati izvrstan apetit, zdravu crveniju boju te dobiti na težini.

Izrađuje se i niz drugih proizvoda za poboljšanje zdravlja – Magna, prašak za čišćenje i osvježavanje želudca i crijeva te otklanjanje žgaravice, pločice Vale koje pomažu pri »kataru pluća, običnoj prehladi, hemoroidima, čirevima u želucu«, krema Vema koja je pomagala kod ispucane kože, ozeblina, prišteva, opeklina, uboda, ogrebotina. Lepezu proizvoda čine i Algin Gorski čaj za upale mokraćnih puteva i probavne smetnje, Kuki pasta protiv žuljeva, bradavica, kurjih očiju i tvrde kože, Hermes, prašak za kupke koje otklanjaju upalu kože, suvišno znojenje i neugodan miris, Alga bomboni za osvježavanje, Vir prašci za sintetsku mineralnu vodu, Glistomora – čokolada za gliste, Oho – čokolada za otvor, Amor prašak za »posipavanje djece«, Olet prašak protiv znojenja, tablete protiv glavobolje Algan, Gorka kap i Zlatna kap, vrećice s mješavinom ljekovitog bilja i korijenja za pripremu rakije travarice.

Kozmetičke proizvode obuhvaća linija Gardenija koja je sadržavala parfem, kolonjsku vodu, sapun, puder te kremu za dan i kremu za noć.

Laboratorij je sa svojim proizvodima prisutan na jugoslavenskom tržištu, a svoje proizvode distribuira i širom svijeta. Iz sušačke luke kreću proizvodi u Sjevernu i u Južnu Ameriku, Italiju, Francusku, Belgiju, Rumunjsku, Austriju, Bugarsku, Tursku, Australiju, Kinu, Japan...

Predstavlja se na različitim svjetskim izložbama noviteta u proizvodnji u Austriji, Poljskoj, Belgiji, Čehoslovačkoj i Italiji odakle se nerijetko s nagradama za kvalitetu vraća u Sušak. U službenim dokumentima Laboratorija Alga nalazimo natpis: »Nagradjen sa 4 zlatne medalje i 4 počasne diplome na zdravstvenim izložbama u Parizu, Londonu, Genovi i Petrogradu (Lenjingradu)«. U Genovi su 1914. predstavljeni proizvodi na »Esposizione Internazionale di Marina e Igiene« pod pokroviteljstvom kralja Vittoria Emanuelea III., s koje se diploma zlatne medalje čuva u fundusu Muzeja grada Rijeke.

Marketinška avangarda iz Sušaka

Za uspješnost laboratorij Alga valja uz kvalitetu zahvaliti različitim marketinškim aktivnostima koje Budak i Kezele smatraju iznimno važnima. Znatna financijska sredstva odvajaju za promociju, dok su drugi još uvijek na marketing gledali kao na manje važan dio poslovanja. Laboratorij je s mnogim marketinškim idejama bio avangarda, a Budak i Kezele marketinški vizionari. U riječkom je kontekstu to posebno zanimljivo jer većina pogona u to vrijeme ne proizvodi svakodnevne uporabne ili prehrambene proizvode pa naznake marketinških aktivnosti i izravnog pristupa kupcima rijetko nalazimo.

Informacije o Alginim proizvodima dostupne su u dnevnim, tjednim i mjesečnim tiskovinama, a svojevrstan katalog proizvoda slao se putem dopisnica na kućne adrese, s mogućnošću naručivanja odabranih uplatom u pošti. Alga je imala svoj poštanski ured i kartoteku s čak 228 tisuća korisnika, čime je donijela izravni marketing na naše prostore. Budak i Kezele su se povratnim reakcijama kupaca koristili za daljnju promociju – Sonja iz Sarajeva 1926. godine piše: »Kroz nekoliko godina trpila sam reumatizam ruku i nogu. Čula sam sa više strani pripovijedati o lijeku ALGA proti reumatizmu i nakon uporaba moram javiti da sam uspjehom prezadovoljna. Reumatizam bivao je sve redji, a evo je sada prošlo već nekoliko mjeseci, uza sve što su bila vremena kiša i vlage, neopažam nikakve bolove. Kroz ovo vrijeme sam je nebrojeno puta uzajmila susjedima proti reumatizmu, trganju u glavi i zubima. Svima je pomogla, svi ju hvale. Pošaljite mi još 14 boca i to odmah«.

Uz oglašavanje u novinskim izdanjima, izrađivali su se džepni, stolni i zidni kalendari, reklamni materijali, pokloni, svakodnevni uporabni predmeti s logotipom Alge i drugih proizvoda, pa i prometna karta Kraljevine Jugoslavije. Karta se poklanjala svakomu tko bi naručio Algine preparate u vrijednosti od najmanje 100 dinara, koliko je otprilike koštalo šest bočica Alge za masažu. Ukupna naklada karte na latinici i ćirilici bila je 30 tisuća primjeraka, a tiskane su u zagrebačkoj tiskari Rožankowski i drug.

Od tiskovina, valja izdvojiti oglase iz ilustriranog tjednika, časopisa za društveni život Svijet. Svijet je pokrenut s idejom masovnog medija čiji je sadržaj namijenjen svim uzrastima širokog čitateljstva, što je u marketinškom pogledu za Algine reklame bio pun pogodak. Glavni urednik, pokretač i stalni ilustrator Svijeta bio je Otto Antonini, hrvatski likovni umjetnik, jedan od pionira grafičkog dizajna, koji je dizajnirao i atraktivnu reklamu za Algu koja je objavljena na posljednjoj stranici Svijeta 1931. godine. Najznačajnije razdoblje njegova djelovanja je između 1926. i 1932. godine, kada radi ilustracije i naslovnice te likovno uređuje Svijet. Rođen je 1892. godine u Zagrebu, a 1909. upisuje se na slikarski odjel na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu te pohađa slikarsku školu Otona Ivekovića. Nakon Drugoga svjetskog rata dobiva posao u Oglasnom zavodu Hrvatske (OZEHA), gdje je prvo stalno zaposlen, a od 1953. radi kao vanjski suradnik.

Najpoznatija i najatraktivnija reklama za Algu za masažu objavljena je u Svijetu potkraj 1930., a izradio ju je fiumanski slikar Ladislao de Gauss. Plakat prikazuje ronioca koji u bijelom odijelu sa svjetiljkom na dnu mora skuplja alge. De Gauss je diplomirao u Budimpešti, te djelovao 1930-ih u riječkoj avangardnoj skupini slikara i fotografa. Bavio se crtežom, zidnim slikarstvom, fotografijom, grafičkim oblikovanjem i ilustracijom. Ilustrirao je riječki mjesečnik Abbazia e la Riviera del Carnaro i oblikovao naslovnice kataloga izložaba.

Reklame za Algu izradio je i jedan od začetnika reklamne grafike u Hrvatskoj, Pavao Gavranić. Autor je reklame za Energin iz 1930. Gavranić je hrvatski likovni umjetnik i grafičar čija su najznačajnija djela nastala u domeni grafičkog oblikovanja, iako se ostvario i kao slikar. Poticao je uspostavu grafičkog dizajna kao autonomne discipline, a uvelike je pridonio i postavljanju visokih inicijalnih standarda grafičkog oblikovanja koji su služili kao uzori i ogledni primjeri budućim autorima.

Vladimir Kezele je sudjelovao na Kongresu reklamnih stručnjaka u Sušaku 1928. godine koji je okupio renomirane marketinške stručnjake toga vremena. To nam zasigurno potvrđuje važnost koju su u laboratoriju pridavali reklamnim i marketinškim aktivnostima. Sam angažman akademskih slikara na poslovima izrade vizualnih materijala pojedinih kompanija u riječkim je okvirima bio novitet. U petnaest godina, od 1926. do 1941. godine, Laboratorij je uložio više od 40 milijuna tadašnjih dinara u reklamiranje, u najvećoj mjeri u Algu za masažu, zatim u Energin, pa ostale proizvode.

Osim u reviji Svijet, proizvodi Ljekarničko-kozmetičkog laboratorija Alga reklamirali su se i u riječkom Novom listu, Koprivama: listu za satiru i humor, Našoj slogi, Primorskim novinama, Almanahu grada Sušaka, Virovitičanu, Ženskom listu i u časopisima u vlastitoj nakladi poduzeća. Pučki liječnik uz savjete za svakodnevni život predstavlja i Algine proizvode. Naklada Pučkog liječnika bila je čak 80 tisuća primjeraka, a tiskan je na latinici, ćirilici i na slovenskom jeziku. Algino izdanje kuharice Zdrava hrana – dugo zdravlje na 136 stranica donosi recepte i savjete o zdravlju, te se na samom početku spominje: »Naša poznata firma Alga izdaje ovim svoju prvu poučnu publikaciju. Knjižica je namijenjena u prvom redu reformi naše narodne ishrane; tek u drugom redu umetnuta je kratka reklama«.

Palača Alga

Ponukani povoljnim poslovnim ozračjem i potrebom za suvremenim proizvodnim prostorima, Kezele i Budak naručuju izgradnju poslovno-stambene zgrade na Pećinama, uz Šetalište prijestolonasljednika Petra (danas Šetalište XIII. divizije). Tridesetih je godina izgradnja u Sušaku iznimno živa, niču stambeni kvartovi, grade se vile i obiteljske kuće, sve je veći broj stambeno-poslovnih prostora. Izgrađena je Gradska vijećnica, a istovremeno se grade Narodni dom u središtu Sušaka, Mješovita građanska škola Kralja Petra II., uređuje se i kupalište uz hotel Park, završava se Dom jadranske straže, izgrađena je i Opća bolnica u Sušaku.

Prema dostupnim dokumentima iz Državnog arhiva u Rijeci, prvi nacrti buduće palače i zahtjevi za izdavanje građevinske dozvole datiraju u početak 1931. godine, no zbog novog smjera ulice, dvije godine kasnije 1933., morao se raditi novi projekt. Palača Alga prvi je opsežniji projekt Davida Bunette. Bunetta radi na projektiranju i rekonstrukciji velikog broja riječkih i sušačkih zgrada pa se često navodi da je »izgradio pola Sušaka«. Od velikog broja njegovih radova ističu se Lučka skladišta (s ing. Milanom Čalogovićem), javna skladišta i stambene zgrade na sušačkom Bulevardu, rekonstrukcija hotela »Park«, projektiranje industrijskih i brodogradilišnih objekata – proširenje Tvornice papira u Rijeci, Brodogradilišta »3. maj« u Rijeci, Brodogradilišta »Uljanik« u Puli, »Titova brodogradilišta« u Kraljevici.

Iako je Palača Alga prvotno zamišljena kao jednostavna četverokatnica, izgrađena je kao peterokatnica. Laboratorij je bio smješten na mezzaninu i sastojao se od prostorija za priređivanje, pripremu i skladištenje preparata te otpremu pošiljaka raspoređenih oko središnjeg svjetlarnika, kao i parfumerije te južno položenih uredskih prostorija. Na višim katovima su bili spremišni i stambeni prostori, do kojih je vodilo moderno ostakljeno stubište. Nakon završetka gradnje, od lipnja 1937. uslijedila je selidba proizvodnje u novu zgradu.

Koracima prema kraju

Rad Ljekarničko-kozmetičkog laboratorija Alga zaustavio je Drugi svjetski rat. Poslovanje Alge je za vrijeme rata drastično palo, čemu nam svjedoči dokumentacija iz srpnja 1941. godine u kojoj uz Budakov potpis stoji da je »promet poduzeća nikakav«. U istom dokumentu navodi se da je Alga u tom trenutku imala tri »namještenika« i 12 radnika, a samo godinu-dvije prije Alga je zapošljavala pedesetak radnika, najvećim dijelom žena.

Nakon završetka rata i postupnoga gašenja poduzeća, laboratorijski i proizvodni prostori na nižim katovima su prenamijenjeni u stanove te prodavani, a Zakonom o nacionalizaciji 1958. godine te kasnijom odlukom Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Sušak u kolovozu 1960. zgrada i zemljište su uknjiženi kao društveno vlasništvo.

Ipak, zatvaranje vrata laboratorija nije označilo kraj proizvodnje preparata Alga za masažu. Savjet za narodno zdravlje izdao je 1952. godine odobrenje Nevi Zagreb za proizvodnju Alge za masažu, što datira i prestanak proizvodnje Alginih proizvoda u Sušaku. Neva, koja je Algu za masažu promovirala kao proizvod prema originalnoj recepturi Alge-Sušak, te od 1978. i Pliva proizvodile su Algu za masažu do sredine 1980-ih.

Serijal Kapelski kresovi iz sedamdesetih godina 20. stoljeća podsjetio je na postojanje Alge za masažu. U šumovitom zimskom ambijentu Dimnjačar (Boris Dvornik) pomaže ozlijeđenom Jastrebu (Žarko Radić) nudeći mu Algu na kocki šećera.

Istraživanje za potrebe izložbe potvrdilo je da se stariji građani Rijeke prisjećaju korištenja Alge i mogućnosti kupnje u riječkim ljekarnama.

O izložbi

Riječka je povijest ispisana proizvodnim stranicama, počev od manufakturne pro­izvodnje, preko parnog stroja 1837. u Tvornici papira i značajne industrijske proizvodnje u drugoj polovici 19. stoljeća do teške metalurške industrije nakon Drugoga svjetskog rata. Svim se tim temama riječki gradski muzej s godinama pozabavio, dok je priča o Algi strpljivo stajala po strani, a fundus se punio muzealijama te jedine farmaceutske proizvodnje na našim prostorima.

Izložba Alga Sušak – čuvar vašeg zdravlja obuhvatila je arhivsko i povijesno istraživanje te prezentaciju odabranih dosad prikupljenih predmeta dvaju muzeja i privatnih posuditelja ne bismo li riječkoj publici prikazali još jednu u nizu gradskih proizvodnih priča. Zanimljivost spomenute jest i što se vezuje uz vrijeme grada Sušaka, trgovačkog i privrednog središta u međuratnom razdoblju. U realizaciju izložbe uključena je lokalna zajednica, a važno je za istaknuti suradnju s članovima obitelji Budak i Kezele koji su najsrdačnije posudili obiteljske predmete i sudjelovali u prikupljanju informacija o radu laboratorija.

Rezultat svega je izložba s popratnim katalogom te sustavno obrađena još jedna tema iz riječke proizvodne povijesti. A materijala za istraživanje imamo još. n

Kristina Pandža kustosica je i informatičarka u Muzeju grada Rijeke. Bavi se istraživanjem riječke proizvodne i gospodarske prošlosti. Autorica je izložbe Harterom bez harte, o strojevima kojih više nema i radnicima koji više ne rade nakon 200 godina Tvornice papira. Predsjednica je udruge Pro Torpedo koja se bavi zaštitom i promocijom riječke industrijske baštine.