Utjecaj novih tehnologija na razvoj mozga

Razvoj ljudskog mozga je složen i dugotrajan proces. On započinje tijekom drugog tjedna nakon začeća, a završava između 25. i 30. godine života. U tako dugačkom razdoblju mnogi čimbenici utječu na razvoj mozga. U ranom razvoju čimbenici koji djeluju na razvoj mozga u pravilu rezultiraju poremećajima koji se očituju u odrasloj dobi kao različite bolesti mozga (neurorazvojni poremećaji). Jedno od čestih pitanja koje se postavlja jest koliki je utjecaj genetike, a koliki okoliša na razvoj mozga.

Utjecaj genetike na razvoj mozga
je 100 %,...

Prenatalni razvoj mozga je u prvom redu vođen genetskim utjecajima. Utjecajna studija koja je objavljena u časopisu Nature 2011. godine pokazala je da više od 86 % protein kodirajućih gena u ljudskom genomu (od približno 25.000 prisutnih) je u nekom trenutku tijekom razvoja eksprimirano u mozgu. Uloga genetike u razvoju mozga ključna je u ranom fetalnom razdoblju dok se prvenstveno razvija struktura mozga. Strukturni izgled mozga je genetski definiran te čini osnovu za budući funkcionalni razvoj. Utjecaj gena u razvoju mozga s vremenom se smanjuje. Nakon rođenja svi dijelovi mozga eksprimiraju isti set gena. Između rođenja i 12. godine života sva područja mozga imaju isti genetski ustroj te se razlike između područja prvenstveno očituju u podražajima koje ta područja obrađuju. U tom razdoblju za pravilan strukturni i funkcionalni razvoj mozga važne su interakcije s drugim članovima društva te događaji koje smo proživjeli.

..., a utjecaj okoliša je 100 %.

Utjecaj okoliša na razvoj mozga je neprocjenjiv. Čovjek je društveno biće te je za potpuni razvoj mozga potrebno da se taj mozak razvija u društvu sa što je više moguće interakcija s drugim pripadnicima društva. Utjecaj okoliša u ranom fetalnom razvoju nije velik. Većina razvoja je pod utjecajem gena te okolišni faktori koji utječu na razvoj mozga u većini slučajeva dovode do oštećenja mozga. Okolišni faktori koji djeluju na mozak u ovom razdoblju su fizikalni (npr. zračenje), kemijski (npr. lijekovi) ili biološki (npr. virusi) agensi koji mogu interferirati s normalnim razvojem te dovesti do poremećaja razvoja mozga. Poremećaji u tom razdoblju najčešće poslije u životu rezultiraju neurorazvojnim poremećajima kao što su autizam, shizofrenija, poremećaji pažnje i slično. U prvoj polovici trudnoće mozak ponajprije procesira informacije koje dolaze iz tijela te se »uči« kako obrađivati informacije koje će dolaziti iz okoline. Mozak još nije u potpunosti opremljen za nošenje sa senzornim poremećajima iz okoline.

Tijekom drugog dijela trudnoće poticaji za razvoj i funkcioniranje mozga se mijenjaju s podražaja koji dolaze iz samog tijela prema podražajima koje dolaze iz okoline. Na primjer, fetus u drugom dijelu trudnoće reagira na podražaje glazbom. Kada pustimo neku smirujuću (npr. klasičnu) glazbu kroz trbušnu stijenku fetus se opusti i smanji se količina spontanih pokreta, s druge strane kada puštamo neku bržu, tj. »žešću« (npr. heavy metal) glazbu fetus se aktivira te se količina spontanih podražaja poveća. U trenutku rođenja dojenče počinje aktivno reagirati na podražaje iz okoline. U ranom razvoju senzorni podražaji su važni za ispravan razvoj osjetila te ispravnu interpretaciju podražaja koji dolaze iz okoline. Najbolji podražaji za razvoj mozga u tom razdoblju su podražaji koji nastaju tijekom »druženja« s članovima obitelji i okolinom. Čak i samo dodirivanje (tj. maženje) dojenčeta ima blagotvoran učinak na rast i razvoj mozga. Znanstvene studije su pokazale da dojenčad koja u tom ključnom razdoblju nije izložena takvim podražajima (npr. djeca u sirotištima) u kasnijem životu imaju prosječno manji volumen mozga te manje bijele tvari od njihovih vršnjaka koji su iskusili te podražaje.

I u kasnijim životnim razdobljima za ispravan razvoj mozga važna je socijalna interakcija i senzorni podražaji. Jedna od češćih zabluda koje prate razvoj mozga je da će se moždane funkcije razviti same od sebe, tj. »sazreti«. Kako bi se neka moždana funkcija razvila potrebne su dvije stvari: strukturno sazrijevanje moždanih područja važnih za tu funkciju i izloženost osobe situacijama u kojima se koristi ta funkcija. Na primjer, govor se kod djece razvija nakon prve godine života. Da bi se jezik razvio potrebno je da područje zaduženo za govor (Brokino područje moždane kore) strukturno sazrije. To se događa između 12. i 18. mjeseca života. Tek nakon što se Brokino područje strukturno razvije moguće je proizvesti smisleni govor. No, govor se neće razviti »sam od sebe« bez vanjskih podražaja. Ako je dijete izolirano iz zajednice, tj. nema kontakta s ljudima, iako je Brokino područje u potpunosti razvijeno dijete neće naučiti govoriti. Isto tako iako je dijete izloženo govoru prije sazrijevanja Brokina područja, dijete neće naučiti smisleno govoriti. Zvukovi koje dijete proizvodi u razdoblju prije sazrijevanja Brokina područja katkad mogu zvučati kao smislene riječi, no one nemaju značenje za dijete koje imaju za odrasle osobe. Dijete samo reproducira zvukove koje je čulo bez ispravna značenja. Isti princip vrijedi i za druge moždane funkcije te je ključno da dijete raste u funkcionalnoj zajednici i bude izloženo različitim podražajima i situacijama (katkad i situacijama koje nisu ugodne za dijete) kako bi uspjelo razviti sve potrebne funkcije za normalan i zdrav život. U današnje doba djeca su izložena mnogim podražajima. Neki od podražaja nisu uvijek primjereni za djecu određene dobi, te mogu utjecati na pravilan razvoj mozga. Digitalni mediji i novije digitalne tehnologije često se optužuju da »kvare« razvoj mozga te da imaju negativan učinak na djecu i njihovo odrastanje. Stoga, važno je pitanje utječu li digitalni mediji i tehnologija općenito na razvoj mozga i kakav je njihov utjecaj?

Tehnologija utječe na razvoj mozga

Odgovor na prethodno pitanje je jednostavno – da. Tehnologija utječe na razvoj mozga. Zapravo, mogli bismo reći da je tehnologija oblikovala naš mozak ovakvim kakav je danas. Naime, jedna od dominantnih teorija evolucije ljudskog mozga pokazuje da se tako velik mozak mogao razviti tek nakon što su naši predci otkrili vatru i kuhanje. Tek pojavom kuhanja oslobodilo se dovoljno energije u tijelu koja se mogla preusmjeriti u mozak, koji je energetski iznimno zahtjevan organ. Stoga bismo mogli reći da je tehnologija bila ključna za razvoj ljudskog mozga. Tehnologija utječe na razvoj i funkciju našeg mozga tijekom cijele naše evolucijske povijesti. Izum čitanja i pisanja utjecao je na naš mozak. Područja mozga koja se danas aktiviraju prilikom čitanja i pisanja izvorno nisu služila za tu namjeru, nego su preuzela obavljanje te funkcije. Mnoge druge tehnologije koje smo razvili tijekom godina također su utjecale na razvoj našeg mozga. Stoga, postavlja se pitanje zašto nas korištenje digitalnih medija i tehnologija toliko zabrinjava u kontekstu razvoja našeg mozga. Jedan od mogućih odgovora na to pitanje jest dostupnost. Prvi put u povijesti tehnologija je masovno dostupna svima, čak i djeci u najranijoj životnoj dobi, te nas u potpunosti okružuje i ispunjava naš život.

Digitalne tehnologije i mediji nisu sami po sebi ni štetni ni korisni za razvoj ljudskog mozga. Kao i sve druge tehnologije važno je kako i u koju svrhu ih koristimo. Pitanje utjecaja digitalnih tehnologija i medija na razvoj mozga sve više intrigira znanstvenu zajednicu. Broj znanstvenih radova koji obrađuju tu temu sve je veći iz godine u godinu. No, nažalost, za većinu učinaka digitalnih tehnologija i medija još nije prošlo dovoljno vremena kako bismo propisno ocijenili njihov učinak. Iz dosada dostupnih podataka moguće je izvući neke općenite zaključke. Prva činjenica koja se nazire jest da upotreba digitalnih tehnologija i medija (npr. mobitela, tableta itd.) kod djece mlađe od dvije godine nema pozitivnih učinaka. Dapače, za neke funkcije pokazano je da korištenje tih tehnologija može imati negativan učinak. To se u prvom redu odnosi na usvajanje govora i jezika te emocionalni razvoj. Za te dvije funkcije interakcija s drugim ljudima je ključna za njihov razvoj. Kako djeca koja se koriste digitalnim tehnologijama često vrijeme provode sama u interakciji s uređajima, nažalost nisu dovoljno izložena svim potrebnim podražajima za ispravan razvoj. Katkad mogu imati i jasne štetne posljedice. Na primjer, ako prilikom usvajanja govora djeca nauče riječi iz drugih jezika (u prvom redu engleskoga) prije riječi iz materinskog jezika, u kasnijim razdobljima moraju učiti kako se neki predmeti zovu na materinskom jeziku. To je složeniji proces koji je puno lakše poremetiti te prijeti stvarna opasnost da djeca ne nauče ispravno materinski jezik.

Nove tehnologije su sveprisutne u našim životima i nije realno ih u potpunosti isključiti iz dječjih aktivnosti. Dapače, potpuno uklanjanje moglo bi čak biti i štetno. Između druge i šeste godine života važno je maksimalno ograničiti korištenje novih tehnologija djeci, a svakako spriječiti da tehnologije služe kao »tete čuvalice« djeci dok mi obavljamo druge aktivnosti. Dugotrajno korištenje digitalnih tehnologija i medija dovodi do smanjene aktivnosti i usporenog razvoja mozga. Taj problem nije isključivo prisutan kod digitalnih tehnologija i medija. Američko pedijatrijsko društvo preporučilo je da se igračke koje imaju velik broj »funkcija« te u potpunosti zaokupljuju djecu izbace i zamijene jednostavnijim igračkama. Razlog je što vrlo složene igračke »pasiviziraju« djecu te umanjuju potrebu za maštom i samostalnom igrom. Djeca postaju promatrači umjesto aktivni sudionici igre. U tom razdoblju vrlo je važno da djeca razvijaju svoju maštu kroz igru. Na taj način potiču razvoj čeonog dijela moždane kore, koja će im poslije u životu trebati za rješavanje mnogih životnih problema. Digitalne tehnologije i mediji također dovode do pasivizacije djece, a zbog svoje zanimljivosti dodatno potiču dugotrajno korištenje. Dodatni je problem korištenja tih medija i tjelesna neaktivnost. Znanstvene studije su pokazale da tjelesna aktivnost nije važna samo za fizički razvoj nego je bitna i za razvoj mozga. U prvim godinama života fizička aktivnost preko motoričkog sustava stimulira i kognitivni razvoj te je fizička (motorička) aktivnost bitna za pravilan razvoj svih funkcija mozga.

U školskoj dobi korištenje digitalnih tehnologija i medija je u današnje doba postalo prijeko potrebno. No i u tom razdoblju nekontrolirano korištenje tih tehnologija može imati neželjene posljedice. Najočitiji je primjer vršnjačko nasilje, koje se danas vrlo lako širi i provodi preko društvenih mreža. Upotreba digitalnih medija u školi također može dovesti do neželjenih posljedica. Znanstvene studije provedene u Njemačkoj pokazale su da su se nakon uvođenja računala u učionice prosječne ocjene učenika statistički smanjile kao rezultat korištenja računala za vrijeme nastave u nenastavne svrhe. Takvi primjeri služe nam kao podsjetnik da korištenje modernih tehnologija u nastavne svrhe bez pravilnog planiranja i prilagodbe sadržaja za te tehnologije može dovesti do lošijih rezultata. Osim navedenih neželjenih učinaka, u znanstvenoj literaturi opisani su i drugi učinci kao što su poremećaji pažnje, poremećaji socijalne i emotivne inteligencije, ovisnosti, društvena izoliranost, poremećaji spavanja i smanjenje volumena moždanih veza.

Ipak digitalne tehnologije i mediji mogu imati i korisnih učinaka na razvoj mozga. Znanstvene su studije pokazale da su kirurzi koji su igrali računalne igre 3 sata tjedno imali 37 % manje pogrešaka, 27 % brže vrijeme reakcije te 42 % uspješnije rezultate laparoskopskih operacija. Računalne videoigre često su optužene za poremećaje razvoja mozga od socijalne izolacije do vršnjačkog nasilja pa sve do uzroka školskih pucnjava. No, računalne videoigre imaju i pozitivnih učinaka. Na primjer, trkaće videoigre poboljšavaju multitasking, akcijske videoigre poboljšavaju vidnu pažnju, vrijeme reakcije te sposobnost prebacivanja pažnje s jednog zadatka na drugi, strateške igre pomažu pri planiranju i strateškom promišljanju. I drugi oblici digitalnih tehnologija i medija mogu imati pozitivne učinke na razvoj mozga u obliku poboljšanja pamćenja, pažnje i vremena reakcije.

Digitalna tehnologija i mediji nisu
ni dobri ni loši za razvoj mozga

Na kraju postavlja se pitanje jesu li digitalni mediji i tehnologije korisni ili štetni za razvoj mozga. Odgovor na to pitanje je vrlo složen, no pojednostavljeni zaključak bi bio da nisu ni štetni ni korisni. Kao i svaka druga tehnologija koju je čovjek razvio u posljednjih desetak tisuća godina njezina korist ovisi o načinu na koji ju koristimo. Digitalne tehnologije i mediji nas okružuju i nemoguće je zamisliti moderan svijet bez njih. Oni su donijeli puno koristi za pojedinca i društvo. Njihov utjecaj na razvoj mozga djece ovisit će o načinima na koji ih koristimo. Ako dopustimo da te tehnologije kontroliraju nas onda će posljedice na razvoj mozga vjerojatno biti štetne. No ako mi preuzmemo kontrolu nad tehnologijama te prije njihova korištenja kod djece promislimo o učincima te pokušamo stvoriti nove načine kako pravilno iskoristiti prednosti, a smanjiti neželjene posljedice onda će te tehnologije pomoći da se naša djeca razviju u bolje i kompetentnije ljude nego što smo to mi danas. Na kraju, najvažnija stvar je kod korištenja digitalnih tehnologija i medija, kao i kod korištenja drugih tehnologija, uključiti mozak i promisliti prije nego djelujemo.

Goran Sedmak, izvanredni profesor, zamjenik je ravnatelja Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i pročelnik Odsjeka za razvojnu neuroznanost Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vodio je dva znanstvena projekta iz područja razvojne neurobiologije ljudskog mozga. Objavio je 30 znanstvenih radova, koji su do sada u znanstvenoj literaturi citirani više od 2.500 puta.