Hrvatska – društvo inovacija

Polazište

Inovacije i kreativnost dvije su najvažnije riječi sadašnjeg trenutka. Posebice to vrijedi za Hrvatsku, čiji se gospodarski rast pa onda i razvoj društva uglavnom temelji na mikro, malim i srednjim poduzećima. Hrvatska zajednica inovatora prepoznaje obrazovanje, znanost, inovacije i transfer znanja i tehnologije kao razvojne prioritete koji jedini Hrvatskoj mogu donijeti dugoročni ekonomski napredak i društvenu stabilnost. Da bismo to postigli Hrvatska mora postati otvoreno, mobilno i inovativno društvo u kojem su cjeloživotno učenje, znanost i inovacije javni interes i kojem država mora osigurati uvjete za djelotvorno funkcioniranje. Hrvatska mora stvoriti okružje koje omogućuje i potiče interakcijske i transferne mehanizme suradnje u znanosti i tehnologiji između istraživačke zajednice, inovativnoga gospodarstva i društvene djelatnosti.

U razvijenim zemljama EU-a i svijeta inovacija je već desetljećima ključna za konkurentnost u globalnom gospodarstvu, jer otvara vrata održivom rastu i većoj zaposlenosti. U svim europskim dokumentima, a posebice strategiji pametnog, održivog i uključujućeg rasta Europa 2020, pridruženim stožernim inicijativama Inovacijska unija i Digitalna agenda za Europu te programskom okviru Obzor 2020, povezuju se istraživanja i inovacije te razrađuje trokut znanja između obrazovanja, istraživanja i inovacija, što čini temelj za postizanje sinergijskih učinaka ulaganja u znanost i inovacije iz nacionalnih, regionalnih i međunarodnih fondova. Nova znanja i nove ideje, novi procesi, proizvodi i usluge te novo poduzetništvo povezane su sastavnice istraživačkog stvaralaštva. Kako novo znanje i s njim povezane inovacije nastaju samo u okružju s odgovarajućim naprednim istraživačkim infrastrukturama nužno je unaprijediti nacionalnu istraživačku i inovacijsku infrastrukturu s javnim pristupom postojećoj i novoj istraživačkoj opremi uz povezivanje s europskim istraživačkim infrastrukturama.

Sve navedeno može se realizirati samo uz rast ulaganja u istraživanje i razvoj. Tako da je strateški cilj EU-a podići ulaganje u istraživanje i razvoj na 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP). Hrvatski je, pak, strateški cilj, koji još nije dostignut, podizanje ulaganja u istraživanje i razvoj na 1,4 % BDP-a s posve jasnim suglasjem svih u društvu da bez adekvatnoga javnog financiranja istraživanja i razvoja nema dugoročne stabilnosti, autonomije i međunarodne kompetentnosti hrvatske znanosti. Pri tome se ulaganja moraju usmjeriti u istraživače i istraživačke projekte, a potom u nabavu istraživačke opreme. Nacionalno planiranje i raspodjela proračunskih sredstava za istraživanje i razvoj moraju se provoditi sukladno metodologiji i udjelima koje primjenjuje EU. Javna poduzeća, komunalna društva i državne institucije trebaju ulagati u istraživanje i razvoj putem zajedničkih projekata s javnim sveučilištima, a lokalna uprava i samouprava sredstvima za namjenske projekte putem javnih natječaja. Uz stimulativnu poreznu politiku te poticajima i potporama koje su se pokazale djelotvornima u zemljama EU-a osnažit će se uloga malih i srednjih poduzeća u istraživanju, razvoju i inovacijama, a očuvati i jačati u velikim poduzećima. Time će se pospješiti stvaranje i rast inovativnih poduzeća te potaknuti suradnja i zajednički projekti sa sveučilištima.

Povijest inovacijskog sustava

Da je inovacija predmet poticanja svjetskih granica znanja, a kreiranje i komercijalizacija novog znanja bitan izvor dinamičkog poboljšavanja produktivnosti za napredna gospodarstva, shvatili su i neki u Hrvatskoj odmah nakon proglašenja neovisnosti hrvatske države te počeli graditi Hrvatski inovacijski sustav (HIS). Idejni začetnik i kreator HIS-a bio je prof. dr. sc. Juraj Božićević, koji je u tu svrhu: 1) osnovao i bio prvi predsjednik Hrvatskog društva za sustave; 2) bio glavni tajnik i prvi predsjednik Hrvatske akademije tehničkih znanosti; 3) kreirao program HITRA; 4) bio prvi predsjednik Tehnologijskog vijeća i predsjednik Vijeća Hrvatskog inovacijskog sustava; 5) bio državni tajnik za obrazovanje i tehnologiju pa državni tajnik za znanost i tehnologiju.

Poslovno-inovacijski centar Hrvatske – BICRO

Osnivanjem Hrvatskog društva za sustave, 1991. godine, a zatim i Hrvatske akademije tehničkih znanosti, 1993. godine, inženjeri su očekivali da će u suradnji s ekonomistima, sociolozima, pravnicima, agronomima i ostalima zajednički graditi u Hrvatskoj obnovljeno, uspješno i djelotvorno gospodarstvo oslonjeno na znanje. Uz promicanje ideje o inovativnoj Hrvatskoj trebalo je učiniti mnogo toga da Hrvatska postane mjesto razvijene inovacijske politike, da se u njoj razviju inovacijski procesi i potakne inovativno poduzetništvo. Te aktivnosti urodile su plodom kada je država nekoliko godina kasnije shvatila nužnost poticanja inovacija i komercijalizacije rezultata znanstvenoistraživačkog rada, odnosno povezivanja gospodarstva s akademskom zajednicom pa je Vlada RH 1998. osnovala Poslovno-inovacijski centar Hrvatske – BICRO. BICRO je trebala biti jedna od ključnih organizacija u nacionalnom inovacijskom sustavu čija bi temeljna uloga bila razvoj i provedba programa državne potpore i tehnologijskog razvoja kao generatora održivog rasta i na znanju utemeljenoga gospodarstva. Ta je uloga trebala biti ostvarena pokretanjem novih poduzeća utemeljenih na znanju i naprednoj tehnologiji, promicanjem sustava i razvoja tehnologijske infrastrukture, davanjem doprinosa stvaranju i razvoju industrije rizičnoga kapitala te jačanju suradnje znanstvene zajednice i gospodarstva.

Ministarstvo znanosti i tehnologije

Sljedeći korak u izgradnji sustava čini Ministarstvo znanosti i tehnologije 2000. godine pokretanjem programa Hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka, HITRA, koji je trebao biti daljnja potpora razvoju nacionalnog inovacijskog sustava kao važne pokretačke snage gospodarskog razvoja Hrvatske. On se trebao osloniti na svjetska i europska iskustva koja pokazuju da su samo najveće tvrtke inovativne same za sebe, a srednje i male najbolji uspjeh postižu u suradnji sa sveučilištima. Da bi se to ostvarilo prijeko je bilo potrebno staviti znanost, istraživanja i razvoj u funkciju gospodarskog razvoja Hrvatske i to u okviru mudro promišljane i vođene politike znanosti i visokog obrazovanja.

Tehnologijsko vijeće

Dio te politike bila je i odluka Vlade RH kojom je 2001. godine prihvatila Program HITRA, a s njime dva potprograma TEST i RAZUM. Realizaciju tog programa Vlada RH povjerila je novoosnovanom Tehnologijskom vijeću, koje se kao interdisciplinarno tijelo postupno razvijalo u istinsko razvojno strateško tijelo u izgradnji Hrvatskog inovacijskog sustava. U vrlo kratkom razdoblju, od 2001. do 2005., raspolažući fondom od oko 35 milijuna kuna godišnje, Tehnologijsko vijeće privuklo je više od 500 prijedloga različitih projekata iz svih znanstvenih područja. Predložene su projekte ocjenjivali recenzenti i članovi Tehnologijskog vijeća, a kao temeljni su kriteriji uzeti inovativnost i mogućnost komercijalizacije rezultata. Tehnologijsko vijeće je raspravljalo i odlučivalo o mnogim pitanjima važnim za svoj rad i za vođenje projekata. Posebice o znanjima potrebnim za pripremu projekta, o izradbi poslovnoga plana, o zaštiti intelektualnog vlasništva i poslovnoj tajni te o etičkim načelima. Multidisciplinarnost i interdisciplinarnost Vijeća uz pozitivan duh kojim je vođeno bili su presudni za odlučivanje o takvim pitanjima te za povezivanje stručnjaka iz različitih institucija kako bi surađivali i razvili zajedničke projekte i ujedinili znanje. Tako je nastala i zamisao Složenih tehnologijskih istraživačko razvojnih projekata – STIRP, a u idućem je koraku razvijen i program JEZGRA. JEZGRE su trebale biti jedinice koje su prostorno, tehnički i stručno opremljene i organizirane kako bi mogle kontinuirano istraživati i razvijati stanovito područje u funkciji gospodarstva. Željelo se stvoriti novu, do sada nepostojeću razvojno-istraživačku djelatnost koja je državni poticaj morala u potpunosti vratiti iz komercijalne djelatnosti.

Vijeće Hrvatskog inovacijskog sustava

Ubrzo se pokazalo da je koordiniranje i vođenje svih zadataka u izgradnji Hrvatskog inovacijskog sustava nadilazilo mogućnosti Tehnologijskog vijeća pa je osnovano Vijeće Hrvatskog inovacijskog sustava, koje je svoj oslonac dobilo s Ugovorom o suradnji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Jedino suradnja tih ministarstava, a očekivala se i potpora Ministarstva poljoprivrede, mogla je potaknuti prijeko potrebne daljnje akcije u jačanju kulture koja će jačati inovaciju, ali i pridonositi boljem razumijevanju važnosti tehničkog zakonodavstva, normi, akreditacije, mjeriteljstva i jamstva kvalitete, pa i zaštiti intelektualnog vlasništva. Naime, Hrvatska i njeni građani, pretpostavljeno je, djelovanjem će Vijeća shvatiti da je bez inovacija ugrožena kvaliteta njihova života i da su istraživanja i razvoj jedini oslonac napretku.

Hrvatski institut za tehnologiju – HIT

Godine 2003. se Ministarstvu znanosti i tehnologije, koje se do tada brinulo samo o visokom obrazovanju, znanosti i tehnološkom razvoju Hrvatske, pridružuje osnovno i srednje obrazovanje te sport pa tako postaje mega Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa. No, unatoč tomu, još je neko vrijeme tehnološki razvoj Hrvatske temeljen na znanju bio u fokusu Ministarstva pa je u nastavku izgradnje HIS-a utemeljen i Hrvatski institut za tehnologiju. Novoosnovani HIT je preuzeo ulogu Tehnologijskog vijeća i dobio povećane državne potpore za provedbu tehnologijskih istraživačko-razvojnih projekata. Tako je u razdoblju od 2006. do 2009. godine iz državnog proračuna bilo osigurano 200 milijuna kuna za tehnologijske projekte. Na zahtjev MZOŠ-a Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja odobrilo je Smjernice za poticanje inovacijskoga tehnologijskog sustava, jer je zaključilo da su u skladu s pravilima o državnim potporama. Njima je utvrđen Program poticanja tehnologijskih istraživačko-razvojnih projekata, koji će provoditi HIT, te Program poticanja poduzetništva utemeljenog na inovacijama i novim tehnologijama, koji će provoditi BICRO. Programima su predviđene državne potpore za temeljna i primijenjena istraživanja te za savjetodavne usluge. Sredstva predviđena za provedbu Programa osigurana su iz državnog proračuna, a dodjeljuju se mikro, malim i srednjim poduzetnicima. Financijska potpora za temeljna istraživanja pokrivala su kompletne troškove u stopostotnom iznosu, za razvojna istraživanja do 25 % troškova, uz određene iznimke, ali nikako više od 50 % po pojedinom projektu.

Urušavanje Hrvatskog inovacijskog sustava

I kada smo svi mislili da je proces kreiranja i razvoja HIS-a pri kraju, Ministarstvo donosi odluke kojima započinje urušavanje sustava. Godine 2005. godine donosi se odluka o ukidanju Vijeća Hrvatskog inovacijskog sustava, zatim odluka o ukidanju Odjela za tehnologijski razvitak u Ministarstvu i ukidanje mjesta pomoćnika ministra za tehnologiju. Nastavak slijedi par godina kasnije spajanjem agencija BICRO i HIT, a gubitak kontrole ključnih elemenata HIS-a događa se kada MZOS prepušta BICRO i HIT Ministarstvu gospodarstva, koje ono spaja sa svojom agencijom HAMAG INVEST pa tako nastaje nova agencija HAMAG-BICRO, ali, naravno, sada u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Europa kao putokaz

I dok mi ukidamo nacionalni inovacijski sustav koji smo već imali gotovo razvijen unutar Ministarstva obrazovanja i znanosti, koje je nadležno za sustav visokog obrazovanja, znanosti i tehnološki razvoj Hrvatske, EU osniva Europsko inovacijsko vijeće i daje preporuke članicama da osnivaju nacionalna inovacijska vijeća. Europsko inovacijsko vijeće će u idućem financijskom razdoblju od 2021. do 2027. kao III. stup novoga programa Horizon Europa financirati inovacije i tehnologijske projekte te poticati transfer tehnologije iz akademske zajednice u gospodarstvo. EU osniva i Europski institut za inovacije i transfer tehnologije, što znači da EU stvara sada ono što je naš pokojni profesor Božićević počeo stvarati još 1991. godine i sa suradnicima razvijao punih 15-ak godina. Kao njegov učenik i suradnik sudjelovao sam dijelom u razvoju HIS-a i zato sada s velikim nezadovoljstvom pratim ono što se dogodilo i što se događa u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Uvjereni u to da se hrvatsko gospodarstvo bez suradnje s hrvatskim sveučilištima ne može razviti do one mjere koja će svim građanima Republike Hrvatske osigurati dostojan život, odnosno mogućnost da kreativno sudjeluju u općem i gospodarskom razvitku, na Sveučilištu u Zagrebu, kada već to ne radi Ministarstvo na razini države od 2014. godine pokušava se izgraditi Sveučilišni inovacijski sustav. Naime, Sveučilište u Zagrebu kao sveobuhvatno sveučilište, to jest sveučilište na kojem se njeguju sva područja znanosti i umjetnosti i sve discipline koje zbog takva profila sveučilišta imaju priliku surađivati i ostvariti interdisciplinarnost s više od 4.000 doktora znanosti i više od 65.000 studenata, najveće je inovacijsko središte u Hrvatskoj i može svojim kadrovskim i materijalnim potencijalima dati poticaj i znatan doprinos razvoju inovativnoga gospodarstva koji Hrvatsku može svrstati u red razvijenih zemalja Europske unije.

Inovacije, transfer znanja i tehnologije ključni su čimbenik razvoja gospodarstva

Hrvatska teži još bržem društvenom i gospodarskom rastu i razvoju, a kao ključni razvojni ciljevi u desetljeću koje je pred nama postavljaju se povećanje životnog standarda građana i zaustavljanje negativnih demografskih trendova koje se može ostvariti samo kontinuiranim ulaganjem u ljudske potencijale i inovacije. Budući razvoj Hrvatske snažno će ovisiti o njezinoj sposobnosti da odgovori i prilagodi se globalnim trendovima i izazovima. Globalni izazovi i trendovi razvoja na prijelazu iz drugog u treće desetljeće 21. stoljeća, koji će imati znatan utjecaj na razvoj Hrvatske, odnose se na tehnološke promjene u okviru industrijske revolucije, demografske promjene i migracije, krizu gospodarske globalizacije te klimatske promjene i učinkovito korištenje resursa. Do 2035. godine tehnološki napredak i digitalne i energetske transformacije imat će velik utjecaj na društvene i ekonomske temelje društva. Digitalizacija i razvoj naprednih tehnologija koje uključuju automatizaciju i primjenu umjetne inteligencije imaju duboke transformacijske potencijale za gospodarstvo, tržište rada i društvo u cjelini. Kašnjenje u digitalnoj i energetskoj transformaciji može povećati razvojne jazove i nejednakosti dok transformacija gospodarstva temeljem tehnoloških promjena može značiti nove prilike. Pritom je najvažnije uključivati ljude u procese transformacije jer tehnologija bez čovjeka ne mijenja društvo.

Prema tome, Hrvatska mora temeljiti svoj gospodarski rast i razvoj na znanju i inovacijama te boljem povezivanju akademske zajednice s gospodarstvom. Pružanjem jednakih mogućnosti pristupa odgoju i obrazovanju te osiguravanjem cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja, svakom će se građaninu omogućiti da ostvari svoj puni potencijal. Ulaganjem u znanje i znanstvenu izvrsnost postići će se jačanje konkurentnosti te tehnološki napredno i izvozno orijentirano gospodarstvo. Digitalna transformacija gospodarstva i društva koja je već započela intenzivirat će se u idućem razdoblju te će se pružiti potpora javnoj upravi i gospodarstvu da tu transformaciju uspješno provedu te da javna uprava digitalizacijom postane još dostupnija građanima, a tvrtke se transformiraju prema izvozno orijentiranim sektorima visoke dodane vrijednosti. Korištenje svih raspoloživih potencijala pristupa jedinstvenom europskom tržištu od pola milijarde europskih potrošača nužan je uvjet daljnjeg restrukturiranja i modernizacije hrvatskoga gospodarstva. Time se posredno afirmiraju i tradicionalne gospodarske aktivnosti koje su trenutačno radno intenzivnije poput poljoprivrede i turizma. I u njima će poduzetništvo uz primjenu novih tehnologija i ulaganja u ljude također dovesti do rasta kroz povećanje lakoće poslovanja, rasterećenja, znanstvenu i stručnu izvrsnost, komercijalizaciju inovacija, brendiranje, digitalnu transformaciju i primjenu novih tehnologija.

Na regionalnoj razini cilj je ostvariti ravnomjeran gospodarski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, što podrazumijeva novi pristup teritorijalnom razvoju i poticanje integriranih teritorijalnih ulaganja. To podrazumijeva i racionalizaciju investicija i sveobuhvatan i multidisciplinaran pristup na temelju stručnih analiza, kako bi se smanjili rizici od pogrešnih i skupih ulaganja, a poduprle one koje u sinergiji s drugima osiguravaju najveću dodanu vrijednost i pridonose razvoju hrvatskoga gospodarstva. Pametne specijalizacije pojedinih krajeva, sukladno njihovim komparativnim prednostima, te razvoj koncepata pametnih i održivih gradova, otoka i sela kao pokretača rasta i inovacija osigurat će i kvalitetan život stanovništvu u svim dijelovima Hrvatske. Prepoznatljivost Hrvatske i njezin identitet su odlike koje ćemo snažnije njegovati i promovirati kako bi se ostvarili uvjeti za dodatna ulaganja i poslovanje.

Razvoj ljudskih potencijala jedino je dugoročno rješenje za razvoj Hrvatske

Udjel izdataka za istraživanje i razvoj (I&R) u BDP-u u Hrvatskoj je znatno niži od prosjeka Europske unije. Zbog nedostatnog financiranja znanosti udjel osoba zaposlenih (prema ekvivalentu zaposlenosti s punim radnim vremenom) u istraživanju i razvoju u ukupnoj radnoj snazi u Hrvatskoj stagnira tijekom posljednjih 10 godina i više dok se u Europskoj uniji zaposlenost u I&R povećava. Još je veći nerazmjer Hrvatske i prosjeka EU-a u zaposlenosti istraživača u poslovnom sektoru, u kojem je zaposlenost istraživača u Hrvatskoj 6 puta manja nego u EU-u.

Prema istraživanju EIS-a, Hrvatska je tzv. »umjereni inovator« te stagnira na razini 55 % prosjeka EU-a. Prema istom dokumentu inovativnost malih i srednjih poduzeća, koja je prije bila jača strana Hrvatske, u znatnoj je mjeri pogoršana (sa 79 % prosjeka EU-a u 2010. na 61,7 % u 2016. godini). Tomu je posebno pridonijelo znatno smanjenje proizvodne i procesne inovacijske aktivnosti malih i srednjih poduzeća (s 84,3 % na 58,2 % prosjeka EU-a). Iako je u prijašnjim godinama EIS pozitivno ocijenio suradnju poslovnog i znanstvenog sektora u okviru hrvatskoga IRI sustava, u 2016. godini bilježi se pogoršanje na razinu 50,8 % prosjeka Europske unije (u odnosu na 2010. godinu, kad je taj pokazatelj bio na razini 86,3 %), podjednako zbog slabije ocjene suradnje između inovativnih malih i srednjih poduzeća (55,9 %), ali i broja objavljenih znanstvenih radova u suradnji javnog i privatnog sektora, koji je smanjen (u odnosu na prosjek EU-a) sa 78,7 % u 2010. na 31,3 % u 2016. godini. U anketi Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD), poduzetnici u 2016. godini upozoravaju kako na potrebu za jačom vezom između područja i sadržaja znanstvenih istraživanja tako i na potrebu povećanja primjene znanja u gospodarstvu.

Ključni čimbenik razvoja društva je sustav visokog obrazovanja i znanosti

Pružanje visoko kvalitetnog obrazovanja na svim razinama važno je za osiguranje konkurentnosti u današnjem globalnom društvu. Zato cilj obrazovnog sustava mora biti pružanje znanja i sposobnosti mladim ljudima, koje će im omogućiti sudjelovanje u razvoju društva znanja. Karakteristike takvog sustava su: 1) visoki standardi kojima se osigurava kvaliteta obrazovnog sustava (regulira ga i financira ponajviše država, pri čemu sve javne obrazovne ustanove prolaze kroz trajni sustav evaluacije i odobravanja); 2) cjeloživotno učenje kao temeljni princip obrazovnog sustava kojim se u demokratskom društvu osigurava cjeloživotno obrazovanje svih građana; 3) aktivno sudjelovanje učenika i studenata kao neovisnih osoba s pravom na osobno mišljenje uz obvezu aktivnog sudjelovanja u raspravama, i 4) projektni rad na svim razinama obrazovnog sustava. Učenici i studenti moraju pohađati nastavu, ali i raditi na projektima – sami ili u skupinama, pri čemu treba voditi računa o interdisciplinarnosti tema i timova.

Cilj svih strateških dokumenta Republike Hrvatske je uspostava europski i svjetski konkurentnog i dinamičnoga gospodarstva temeljenog na znanju. No, jedina je zapreka realizaciji toga cilja nedostatak istraživača, posebice u nekim ključnim područjima znanosti. Taj nedostatak prijeti inovacijskoj snazi našeg društva, količini znanja i rastu produktivnosti, što može ozbiljno usporiti, pa čak i zakočiti ostvarivanje zacrtanih ciljeva razvoja RH. Zbog toga Hrvatska mora osigurati potrebne okvire za dramatično povećanje privlačnosti kako za ulazak i ostanak tako i za dolazak inozemnih znanstvenika u sustav znanosti i visokog obrazovanja. Jer, dostatni i dobro razvijeni ljudski resursi u istraživanju i razvoju kamen su temeljac znanstvenog i tehnološkog napretka, te poboljšavaju kvalitetu života, osiguravaju dobrobit građana i pridonose konkurentnosti. U tom je smislu potrebno izraditi jasan plan razvoja karijera znanstvenika i pozitivnog stava u javnosti o istraživačkoj karijeri, što će potaknuti mlade ljude na odluku o zapošljavanju u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Također, treba poduzimati sve korake potrebne kako bi se osiguralo da poslodavci i financijeri istraživanja razviju i održavaju poticajnu istraživačku sredinu i kulturu rada, gdje su pojedinci i istraživačke skupine cijenjeni, poticani i podupirani, i gdje im je pružena sva nužna materijalna i nematerijalna potpora koja će im omogućiti da ispune svoje ciljeve i zadaće.

Istraživači trebaju usmjeriti svoja istraživanja u svrhu javnog dobra i širenja granica znanosti, a da pritom uživaju slobodu mišljenja i govora te slobodu pronalaženja metoda za rješavanje problema u skladu s prepoznatim etičkim načelima i praksama. Međutim, trebali bi prepoznati granice te slobode koje proizlaze iz određenih istraživačkih okolnosti, ili, iz ograničenja u djelovanju – primjerice iz proračunskih, infrastrukturnih razloga, ili, posebice u industrijskom sektoru, iz razloga proizišlih iz prava intelektualnog vlasništva. Također, istraživači se trebaju pridržavati prepoznatih etičkih praksi i temeljnih etičkih načela koja su primjerena njihovim znanstvenim područjima, kao i etičkih standarda opisanih u različitim nacionalnim, sektorskim ili institucijskim etičkim kodeksima.

Istraživači bi trebali uložiti napor kako bi osigurali da njihovi projekti budu relevantni za društvo. Na taj način se pokazuje puna svijest o odgovornosti prema svojim poslodavcima, financijerima i drugim relevantnim javnim i privatnim tijelima te prema društvu općenito. Istraživači financirani javnim sredstvima posebno su odgovorni i za učinkovito trošenje novca poreznih obveznika. Metode prikupljanja i analize, rezultati i, gdje je to moguće, detaljni istraživački podatci, trebali bi biti dostupni unutarnjem ili vanjskom pregledu kad god je to potrebno ili to zahtijeva nadležno tijelo. Svi istraživači trebaju, u skladu sa svojim ugovornim obvezama, osigurati da rezultati njihova istraživanja budu diseminirani i iskorišteni, odnosno priopćeni, preneseni u druga istraživanja, ili, gdje je to primjereno, komercijalizirani. Od istraživača seniora se osobito očekuje da preuzmu vodeću ulogu u osiguravanju da istraživanje bude plodno i da njegovi rezultati budu ili komercijalno iskorišteni ili učinjeni dostupnima javnosti (ili oboje), kad god se za to pruži prilika. Tako, istraživači trebaju osigurati da široka javnost bude upoznata s njihovim istraživačkim aktivnostima, na način da ih mogu svi razumjeti, čime se pospješuje razumijevanje znanosti u javnosti. Neposredno komuniciranje s javnošću pomoći će povećanom interesu javnosti za prioritete znanosti i tehnologije. U svim fazama svoga profesionalnog razvoja istraživači bi trebali težiti neprekidnom usavršavanju kroz redovito osuvremenjivanje i proširivanje svojih vještina i znanja.

Svi istraživači koji se bave istraživanjima trebaju biti prepoznati kao stručnjaci i s tim u skladu treba se odnositi prema njima. Takav odnos treba započeti na samom početku njihove profesionalne karijere i treba uključivati sve stupnjeve profesionalnog razvoja. Vlada RH i ostali financijeri istraživača moraju osigurati stvaranje poticajne sredine za istraživanje koja nudi odgovarajuću opremu, prostor i mogućnosti, što uključuje i međunarodnu suradnju. Stabilnost i stalnost zaposlenja uz osigurane pravedne i povoljne plaće s odgovarajućim i pravednim uredbama o socijalnim pravima ključan su čimbenik u privlačenju i ostanku u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.

Poslodavci i/ili financijeri trebali bi omogućiti istraživačima, na svim razinama profesionalnog razvoja, iskorištavanje rezultata njihovih istraživanja zakonskom zaštitom, a posebice odgovarajućom zaštitom prava intelektualnog vlasništva, uključujući autorska prava. Načela i prakse trebaju točno odrediti koja prava pripadaju istraživačima i/ili, gdje je to primjenljivo, njihovim poslodavcima i trećim stranama, uključujući vanjske komercijalne i industrijske organizacije.

Inovacije i transfer tehnologije – treća misija hrvatskih sveučilišta usklađena s europskim tendencijama

Svjesna sporog rasta gospodarstva, nedostatnog izdvajanja nacionalnih sredstava za istraživanje i razvoj, hrvatska sveučilišta na čelu sa Sveučilištem u Zagrebu kao najstarijim sveučilištem te u najvećem inovacijskom središtu u Hrvatskoj i u idućem razdoblju vodit će s Hrvatskom zajednicom inovatora glavnu ulogu u promicanju inovacija i suradnje akademske zajednice s gospodarstvom s ciljem ulaska u eru inovativnoga gospodarstva koje osigurava razvoj suvremenog društva. Napori koje Sveučilište u Zagrebu ulaže u tom smislu u skladu su s temeljnim preporukama razvoja Europske unije koje je objavilo Lamyjevo povjerenstvo (The Independent High Level Group on Maximising the Impact of EU Research and Innovation Programmes). Naime, to je povjerenstvo, temeljeći svoj rad na rezultatima istraživanja europskog Okvirnog programa Obzor 2020., utvrdilo da su istraživanja i inovacije ključni elementi budućeg razvoja koji će pomoći u rješavanju najvećih izazova, odnosno budućeg razvoja Europske unije i svijeta. Drugim riječima, bez investicije u visoko obrazovanje, znanost i umjetnost te poticanja inovacija i transfera tehnologije nema gospodarskog rasta ni rješavanja problema u mnogim sferama društvenog života. Također, značajnim ulaganjem u inovacije i transfer tehnologije u budućem programskom razdoblju do 2027. godine Europskoj je uniji cilj postati liderom u inovacijama, jer trenutačno zaostaje za SAD-om, Južnom Korejom, Japanom – čak i za Kinom – iako su europski znanstvenici u vrhu svjetske znanosti.

Razlog zaostajanja EU-a u inovacijama je nedostatak sustavnog povezivanja različitih djelatnosti sa sustavom znanosti i visokog obrazovanja To je posebice vidljivo u Hrvatskoj. Uvjereni u to da se hrvatsko gospodarstvo bez suradnje s hrvatskim sveučilištima ne može razviti do one mjere koja će svim građanima Republike Hrvatske osigurati dostojan život, na Sveučilištu u Zagrebu se radi na izgradnji sveučilišnog inovacijskog sustava. Naime, Sveučilište u Zagrebu kao sveobuhvatno sveučilište s više od 4.000 doktora znanosti i s gotovo 65.000 studenata najveće je inovacijsko središte u Hrvatskoj i može svojim kadrovskim i materijalnim potencijalima dati poticaj i znatan doprinos razvoju inovativnoga gospodarstva koje Hrvatsku može svrstati u red razvijenih zemalja Europske unije. Kako bi u tome uspjelo Sveučilište u Zagrebu je 2014. godine prvi put u povijesti Sveučilišta izabralo prorektora za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije, a s njim na čelu godine 2015. imenovalo je Sveučilišno povjerenstvo za inovacije i transfer tehnologije. Zadaća Povjerenstva je bila izgradnja modernoga i inovativnoga sveučilišta poticanjem inovacija i omogućivanjem transfera znanja i tehnologija u gospodarstvo. U osam godina djelovanja Povjerenstvo je poticalo aktivnosti vezane uz znanje, inovativnost i kreativnost te svojim djelovanjem aktivno promicalo sveučilišnu inovacijsku zajednicu, odnosno isticalo potrebu suradnje između sveučilišta i gospodarstva. Uza sve druge aktivnosti, a potaknuto činjenicom da su inovacije i transfer tehnologije treća misija Sveučilišta, Povjerenstvo je odlučilo da Sveučilište u Zagrebu godinu 2021. proglasi Godinom inovacija te da se 1) objavi knjiga Inovacije Sveučilišta u Zagrebu sa svrhom da se hrvatskom gospodarstvu i svekolikoj hrvatskoj javnosti predstavi velik potencijal sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Sadržaj knjige uključuje priznanja i nagrade sastavnica Sveučilišta u Zagrebu dobivene na sajmovima inovacija te patente sastavnica, odnosno znanstvenika, profesora i istraživačkih timova. Taj popis najboljih inovacija Sveučilišta u Zagrebu s vremenom bi mogao prerasti i u burzu inovacija kako bi se pridonijelo njihovoj vidljivosti u gospodarskom sektoru te kako bi studenti i istraživači Sveučilišta dobili mogućnost da lakše prepoznaju svoje razvojne prilike; 2) da se donese Pravilnik o nagradama za inovatora godine, inovaciju godine i transfer tehnologiju godine te da se za Dan Sveučilišta te nagrade podijele, i 3) da se donesu Smjernice o upravljanju intelektualnog vlasništva na Sveučilištu u Zagrebu te Pravilnik o upravljanju intelektualnog vlasništva na Sveučilištu u Zagrebu.

Vizija

Kako bi u idućem razdoblju inovacijski sustav u Republici Hrvatskoj bolje funkcionirao i kako bi konačno postao temeljem gospodarskog razvoja Hrvatske, bilo bi nužno na nacionalnoj razini uspostaviti funkcionalnu svezu znanosti, visokog obrazovanja i tehnologije, što znači da bi trebalo ustrojiti Ministarstvo visokog obrazovanja, znanosti i tehnologije, koje bi imalo zadaću potencijale hrvatske znanosti i visokog obrazovanja staviti u funkciju tehnologijskog razvoja i poticanja inovativnosti i kreativnog pristupa u gospodarstvu. Naime, resorna povezanost znanosti i tehnologije od 1991. godine bila je prisutna u nazivu i djelokrugu Ministarstva znanosti i tehnologije, ali se nakon transformacije tog resora 2003. godine izgubila. S obzirom na sve ono što je u međuvremenu propušteno i s obzirom na nisku razinu zatečene tehnološke i industrijske razvijenosti Hrvatske, bilo bi svrsishodno u Vladi Republike Hrvatske realizirati poziciju ministra za inovacije i transfer tehnologije bez portfelja sa zadatkom da koordinira suradnju gospodarskih resora s akademskom zajednicom u funkciji tehnološkog razvoja i općeg napretka hrvatskog društva. Također, bilo bi: 1) potrebno u kratkom roku povećati udjel izdataka za I&R u BDP-u na 2.0 %; 2) nužno u razumnom roku poticati projekte kojima bi se udvostručila zaposlenost u I&R u poslovnom sektoru, kako bismo se približili barem razini od 50 % s obzirom na prosjek Europske unije; 3) dobre programe potpore poduzećima još jače povezati s proizvodnim i procesnim inovacijskim aktivnostima, suradnjom inovativnih poduzeća te suradnjom s javnim i privatnim obrazovnim, znanstvenim i istraživačkim ustanovama i poduzećima; 4) potrebno poticati veće zapošljavanje mladih stručnjaka u hrvatskom gospodarstvu, kako bi se osigurala pokretačka snaga za promjene prema gospodarstvu temeljenom na znanju i inovacijama.

Strateški ciljevi

Strateški ciljevi koji pridonose ispunjenju razvojnog smjera inovativne, konkurentne i prepoznatljive Hrvatska su: 1) inovativno, konkurentno i digitalno društvo i gospodarstvo; 2) obrazovani, inovativni i zaposleni ljudi; 3) uravnoteženi regionalni razvoj i jačanje konkurentnosti regija, i 4) identitet i jačanje prepoznatljivosti Hrvatske.

Miljenko Šimpraga, redoviti profesor Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je Hrvatske zajednice inovatora. Na Sveučilištu u Zagrebu obnašao je dužnost prorektora za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije. Dobitnik je državne nagrade za znanost, nagrade Europskog viteza inovatorstva, odličja predsjednice Republike Hrvatske te devet priznanja za inovacije.