Aktualna skrb o društvenom položaju hrvatskoga jezika

Uvod

Ovaj se članak bavi najnovijim događajima vezanima uz položaj hrvatskoga jezika u normama Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) i uz nacrt Zakona o hrvatskom jeziku Matice hrvatske. Ovdje se obje teme obrađuju kao cjelina jer im kao cjelini pristupa hrvatska institucionalna jezična politika. Kao uvod u prvu spomenutu tematsku cjelinu čitateljima preporučam raspravu Hrvatski jezik u normama Međunarodne organizacije za normizaciju (Jezik 70:2–3, 2023., str. 41.–72.), a kao uvod u drugu tematsku cjelinu preporučam članak Jezično planiranje i Zakon o hrvatskom jeziku (Filologija 78., 2022., 35.–50.).

U nastavku ću sažeti temeljne informacije o hrvatskom jeziku u normama Međunarodne organizacije za normizaciju prema gore navedenoj raspravi, a potom ću predstaviti nove činjenice o toj temi. Drugi dio članka posvećen je aktualnostima o nacrtu Zakona o hrvatskom jeziku Matice hrvatske.

Hrvatski jezik u normama Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO)

U sustavu Međunarodne organizacije za normizaciju (eng. International Organization for Standardization: ISO) oznake jezikâ i njihova imena definiraju se u normama niza ISO 639. Taj se niz danas sastoji od pet dijelova (ISO 639: 1 – 5). Za jezične oznake u normi ISO 639-1 zadužen je Infoterm (eng. International Information Center for Terminology), organizacija kojoj je osnivač UNESCO. Za ISO 639-2 zaduženo je registracijsko tijelo Kongresne knjižnice u Washingtonu (eng. Library of Congress, Registration Authority), a za ISO 639-3 zadužen je SIL International iz Dallasa u Teksasu, poznat i kao Summer Institute of Linguistics.

Popis jezika i njihovih oznaka u ISO 639-1 načinjen je za uporabu u računalnim sustavima i aplikacijama, a popis u ISO 639-2 za uporabu poglavito u knjižnicama i njihovim djelatnostima. ISO 639-1 imao je 2021. na popisu 183 jezika, a ISO 639-2 478 jezika. ISO 639-1 i ISO 639-2 usredotočeni su na najvažnije ili u pojedinim državama službeno priznate jezike. ISO 639-1 ima dvoslovne jezične oznake (npr. hr za hrvatski), a ISO 639-2 troslovne (npr. hrv za hrvatski).

Norma ISO 639-3 služi se također troslovnim oznakama. Ona je uspostavljena 2007. godine. Cilj joj je popisati što veći broj jezika, uključujući slabo poznate i ugrožene jezike kojima prijeti izumiranje. Broj jezika u ISO 639-3 stoga je znatno veći od broja jezika u ISO 639-2, a stalno se dopunjuje sukladno zahtjevima koje teoretski (za razliku od norma 639-1 i 639-2) može podnijeti svatko.

Trenutačno se izrađuje nova norma koja će zamijeniti postojeće norme ISO 639: 1 – 5 (ISO/FDIS 639). Na tom poslu radi terminološki odbor ISO/TC 37/SC 2 koji ima 34 aktivna člana. U opisu SIL Internationala iz 2007. može se razaznati očekivanje da »njegov« popis jezika iz ISO 639-3 postane okosnicom cijeloga (novoga) jezičnoga ISO sustava.

Republika Hrvatska članica je Međunarodne organizacije za normizaciju. U tijelima ISO-a predstavlja ju Hrvatski zavod za norme koji je od 2006. član Infoterma. Hrvatski zavod za norme aktivni je član odbora ISO/TC 37/SC 2.

Prva međunarodna norma za oznake jezikâ donesena je 1988. (ISO 639). U njoj se kao posebni jezici navode hrvatski (hr), srpski (sr) i srpsko-hrvatski (sh). Dakle, hrvatski jezik je u ISO norme uveden još za vrijeme komunističke Jugoslavije. To treba zahvaliti lobiranju hrvatske političke emigracije koja je 80-ih godina na sveučilištima u Australiji i u Kanadi pokretala katedre hrvatskoga jezika. U to se doba u Hrvatskoj vodila borba oko toga smije li se u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske rabiti pojam »hrvatski književni jezik«, a JUS (Jugoslovenski standard) je donosio norme u kojima se rabe isključivo nazivi hrvatskosrpski i srpskohrvatski, a ne hrvatski i srpski.

Godine 1998. donesena je norma ISO 639-2/T s oznakama hrv za hrvatski i srp za srpski (terminološke oznake), i ISO 639-2/B s oznakama scr za hrvatski i scc za srpski (bibliografske oznake). U objema inačicama te norme nema »srpsko-hrvatskoga«. Oznake scr i scc preuzete su iz starijih knjižničarskih oznaka/kratica u kojima su do 1998. značile »Serbo-Croatian Roman« (scr) i »Serbo-Croatian Cyrillic« (scc). Njihovim uvođenjem u ISO 639-2/B omogućena je 1998. njihova daljnja uporaba u knjižničarskom sustavu, no s promijenjenim značenjem.

Pokušavajući spriječiti da 1998. u sustavu ISO dođe do uvođenja bibliografske oznake scr za hrvatski jezik, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo^[1] počeo je već 1993.–1994. poduzimati niz aktivnosti.^[2] Napuštanje oznake scr u korist oznake hrv u ISO 639-2/B od strane Kongresne knjižnice u Washingtonu 2008. godine bio je važan događaj za međunarodno bibliotekarstvo. Međutim, on je u Hrvatskoj protumačen kao događaj koji treba slaviti kao »međunarodno priznanje« hrvatskoga jezika. U slavljeničkoj atmosferi nije uočena činjenica da su ISO i SIL International 2007. godine »srpskohrvatskomu« u sklopu norme ISO 639-3 udahnuli novi život i da su u toj normi hrvatski jezik uključili kao dio »srpskohrvatskoga«.

Da farsa bude veća, dok se u Hrvatskoj s jedne strane slavilo napuštanje oznake scr od strane Kongresne knjižnice u Washingtonu (u normi ISO 639-2) kao tobožnje »međunarodno priznanje hrvatskoga jezika«, tu je oznaku Hrvatski zavod za norme u prosincu 2010. godine na prijedlog hrvatskoga odbora HZN/TO 37, »zaštitio« i proglasio dijelom hrvatske norme (HRN ISO 639-2). I danas aktualna hrvatska norma HRN ISO 639-2 navodi da hrvatski jezik ima dvije oznake: scr (ISO 639-2/B, Bibliographic code) i hrv (ISO 639-2/T, Terminology code)!

Postavlja se pitanje kako je moguće da je Hrvatski zavod za norme 2010. u potpunoj tišini, pa čak u svojevrsnoj tajnosti, prihvatio norme ISO 639: 1 – 5 kao hrvatske norme, zajedno s onom kojom se u normi ISO 639-3 uvodi hrvatskomu jeziku nadređeni »srpsko-hrvatski« makrojezik.

Godine 2020. SIL International dodijelio je čakavštini ISO oznaku ckm i status »zasebnoga« slavenskoga jezika koji je neovisan o hrvatskom i o »srpsko-hrvatskom«. Taj je čin u hrvatskoj javnosti ostao također nezapažen, sve do kraja siječnja 2023. godine. Pozivajući se na to tobožnje »međunarodno priznanje« čakavštine, ogranak stranke SDP predao je u veljači 2023. prijedlog da se u Poreču osim hrvatskoga i talijanskoga kao treći službeni jezik uvede »čakavski«. Tamošnji lokalni političari na društvenim mrežama najavljuju da se isto planira učiniti i u nekim drugim jedinicama lokalne samouprave u Istri, a potom i na razini cijele Istarske županije. Uvođenje »čakavskoga jezika« kao službenoga pokušava se provesti prema obrascu prema kojemu je »bunjevački jezik« u Subotici 2021. godine uveden kao službeni uz srpski, mađarski i hrvatski.

Kao posebni slavenski jezici danas se u ISO 639-3 navode, osim hrvatskoga (hrv) i čakavskoga (ckm), moliškohrvatski odnosno moliškoslavenski jezik (svm) i kajkavski književni jezik (kjm). Postojanje gradišćanskohrvatskoga za sada se ignorira. Jedan od možebitnih razloga tomu mogao bi biti taj da je netko gradišćanskohrvatskomu standardnomu jeziku namijenio status »čakavskoga standardnoga jezika«. Na to upućuje među ostalim članak Čakavski službeno priznat kao jezik objavljen 10. veljače 2023. u glasilu gradišćanskih Hrvata Hrvatske novine (str. 6. – 7.). Autor ili kompilator toga članka izvrsno je upoznat s radom SIL Internationala i smatra tu organizaciju spasiteljem čakavaca i njihova jezika.

Za vrijeme Jugoslavije spomenute promjene u normama Međunarodne organizacije za normizaciju ne bi prolazile bez hrvatskoga otpora, a pogotovo ne bi prolazile nezapaženo jer bi reagirali hrvatski emigrantski krugovi koji su 80-ih godina na sveučilištima u Australiji i Kanadi ustrojavali katedre za hrvatski jezik i postigli da 1988. hrvatski jezik u normi ISO 639 bude upisan sa svojom oznakom. Međutim, u današnjici skrb o takvim stvarima više ne vodi niti može voditi (bivša) politička emigracija i pojedinci entuzijasti. Danas takve poslove moraju obavljati nadležne institucije hrvatskoga društva i Republike Hrvatske.

Terminološki odbor Međunarodne organizacije za normizaciju ISO/TC 37/SC 2 trenutačno završava poslove na novoj normi ISO 639 u kojoj će se objediniti sadašnje norme ISO 639: 1 – 5 (ISO/FDIS 639). Odbor ima 34 aktivna člana od kojih je jedan predstavnik Hrvatskoga zavoda za norme. Hrvatski jezik u novu normu 639 ne bi trebao ući kao dio »srpsko--hrvatskoga makrojezika«, a čakavština, kajkavština, moliškohrvatski i možebitno gradišćanskohrvatski kao navodno samostalni »zasebni« slavenski jezici. Znanstveni razlozi nalažu da se to ne dogodi i da Hrvatski zavod za norme i SIL International usvoje primjedbe iznesene u Jeziku 70:2 – 3, str. 41. – 72. vezane uz hrvatski jezik i uz skupinu srednjojužnoslavenskih jezika kojoj pripada.

Predsjedništvo Matice hrvatske prihvatilo je na svojoj sjednici 24. veljače 2023. prijedlog Matičina Odjela za jezikoslovlje da se Matica hrvatska obrati nadležnim tijelima zbog neispravne evidencije i isključivanja hrvatskih idioma iz hrvatskoga jezika u normi ISO 639-3. Tražeći u svoje ime i u ime Matice hrvatske najprimjereniji način da se pogrješke u ISO 639-3 uklone i krivi pristupi napuste, obratio sam se ravnatelju Hrvatskoga zavoda za norme gospodinu Igoru Božičeviću. On mi je 15. ožujka 2023. istaknuo kako je potrebno razjasniti da je Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) donijela norme niza ISO 639, dok je SIL International isključivo »Registration Authority« koji vodi bazu podataka sukladno ovlastima koje mu je dodijelila Međunarodna organizacija za normizaciju. Gospodin ravnatelj Igor Božičević pozvao je sve zainteresirane strane (institucije kao Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Maticu hrvatsku, Fakultet hrvatskih studija, itd.) da postanu članovi Hrvatskoga zavoda za norme te da se uključe u rad hrvatskoga odbora HZN/TO 37 (Terminologija) koji prati rad međunarodnoga odbora ISO/TC 37/SC 2 (Terminology and other language and content resources; Terminographical and lexicographical working method). Istaknuo je kako je potrebno sa svim članovima hrvatskoga odbora HZN/TO 37 raspraviti pitanje hrvatskoga jezika te konsenzusom, kao osnovnim načelom normizacije, donijeti nacionalno usuglašeno mišljenje koje se može prenijeti Međunarodnoj organizaciji za normizaciju (ISO), koja je donijela međunarodne norme niza ISO 639, a koje su 2010. prihvaćene u izvornom obliku na engleskom jeziku kao hrvatske norme niza HRN ISO 639.

Slijedeći prijedlog ravnatelja Hrvatskoga zavoda za norme, Matica hrvatska imenovala je svoje predstavnike za inicijalni sastanak s Hrvatskim zavodom za norme i obratila se je istim povodom Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i Sveučilištu u Zagrebu. Drugim relevantnim institucijama nije se obraćala jer one vezano uz pitanja hrvatskoga jezika već surađuju s Hrvatskim zavodom za norme i već jesu, izravno ili neizravno, uključene u rad hrvatskoga odbora HZN/TO 37. U dopisu Matice hrvatske Hrvatskoj akademiji i Sveučilištu u Zagrebu, u kojima ih poziva da imenuju svoje predstavnike za sastanak s Hrvatskim zavodom za norme, piše:

»u novije vrijeme pojedinim narječjima hrvatskoga jezika i njegovim podsustavima u normi ISO 639-3 Međunarodne organizacije za normizaciju dodjeljuje se status zasebnih jezika, kao da su neovisni o hrvatskom jeziku. Za razliku od toga hrvatski jezik u normi ISO 639-3 uključuje se u »srpsko-
-hrvatski makrojezik«. Takav pristup registracijskoga tijela zaduženoga za upis jezika i jezičnih oznaka u normi ISO 639-3 (SIL International) ne odražava se negativno samo na status hrvatskoga jezika u inozemstvu, nego i u Republici Hrvatskoj pa je npr. postao povodom za podnošenje zahtjeva da se u pojedinim jedinicama lokalne samouprave Republike Hrvatske osim hrvatskoga uvede i »čakavski jezik« kao službeni jezik. Neupitno je da ta dijalektalna parcijalizacija hrvatskoga jezika ima kao konačni cilj uspostavu novoga »srpsko-hrvatskoga« jezičnoga jedinstva, što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, hrvatskim zakonodavnim okvirima, a ni s činjeničnim stanjem.

Budući da je Republika Hrvatska član Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) i da ju u njezinim tijelima zastupa Hrvatski zavod za norme, Matica hrvatska obratila se Hrvatskomu zavodu za norme. Ravnatelj Hrvatskoga zavoda za norme gospodin Igor Božičević pozvao je relevantne institucije da se uključe u rad hrvatskoga odbora HZN/TO 37 na kojem treba raspraviti pitanje hrvatskoga jezika te konsenzusom, kao osnovnim načelom normizacije, donijeti nacionalno usuglašeno mišljenje koje Hrvatski zavod za norme može zastupati pred Međunarodnom organizacijom za normizaciju.

U rad Hrvatskoga zavoda za norme i njegova odbora HZN/TO 37 od relevantnih hrvatskih institucija do sada nije bila uključena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, ni Matica hrvatska. Predsjedništvo Matice hrvatske stoga je na svojoj današnjoj sjednici, 25. travnja 2023., odlučilo predložiti Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i Sveučilištu u Zagrebu koordinirani pristup i održavanje inicijalnoga sastanka s predstavnicima Hrvatskoga zavoda za norme. Predsjedništvo Matice hrvatske imenovalo je prof. dr. sc. Marija Grčevića i pročelnika Odjela za jezikoslovlje dr. sc. Igora Marka Gligorića kao predstavnike Matice hrvatske na tom sastanku.

Polazeći od toga da podržavate zamisao da treba ispraviti sadašnju evidenciju hrvatskoga jezika i njegovih idioma u normi ISO 639-3 i da treba spriječiti da u sadašnjem obliku bude usustavljena u novoj ISO normi koja se priprema, ljubazno Vas molim da i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti /// Sveučilište u Zagrebu imenuje svoje predstavnike na inicijalnom sastanku koji će se upriličiti s predstavnicima Hrvatskoga zavoda za norme.«

Sveučilište u Zagrebu imenovalo je kao svoje predstavnike prorektora prof. dr. sc. Juricu Pavičića i prof. dr. sc. Marka Tadića. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti imenovala je kao svoje predstavnike akademika Mislava Ježića i akademika Ranka Matasovića. Matica hrvatska obavijestila je o tom 12. svibnja 2023. ravnatelja Hrvatskoga zavoda za norme i zamolila za sastanak predstavnika HAZU, Sveučilišta u Zagrebu, Matice hrvatske i Hrvatskoga zavoda za norme. O potrebi održavanja sastanka predstavnika Matice hrvatske, HAZU i Sveučilišta u Zagrebu s Hrvatskim zavodom za norme imao sam priliku upoznati i neke administrativne djelatnike u izvršnoj vlasti. Sastanak se unatoč tomu do sada nije održao niti je sazvan. Pretpostavljam da se čeka dok se temeljem Zakona o hrvatskom jeziku ne konstituira Vijeće za hrvatski jezik od kojega se očekuje da preuzme inicijativu u komunikaciji s Hrvatskim zavodom za norme. Međutim, to čekanje moglo bi nam se obiti o glavu jer se poslovi oko nove norme ISO 639 i pripreme za njegovu objavu privode kraju.

Zakon o hrvatskom jeziku

Tijekom pretpristupnih pregovora s EU 2010. godine najavljeno je da će hrvatski jezik biti 24. službenim jezikom EU, što se je i ostvarilo 1. VII. 2013. Iako je to tada bilo najveće moguće međunarodno priznanje hrvatskoga jezika, ono nije značilo da se hrvatski jezik automatizmom oslobodio starih problema i izazova. Matica hrvatska donijela je 12. XI. 2013. zbog institucionalne diskriminacije hrvatskoga jezika u hrvatskoj akademskoj zajednici od strane Hrvatske nacionalne zaklade za znanost Izjavu o diskriminiranju hrvatskoga jezika (Vijenac 516–517, 12. XII. 2013.). Potporu Izjavi Matice hrvatske dali su (samo) Razred za filološke znanost HAZU (tajnik Razreda akademik August Kovačec), Razred za književnost HAZU (tajnik Razreda akademik Ante Stamać), Društvo hrvatskih književnika (predsjednik Božidar Petrač), Odsjek za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Splitu (pročelnica doc. dr. Katarina Lozić Knezović), Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru (pročelnica doc. dr. Rafaela Božić), Odjel za kroatologiju Hrvatskih studija (pročelnik prof. dr. Mario Grčević), Staroslavenski institut (ravnateljica dr. Marica Čunčić) i Društvo profesora hrvatskoga jezika (predsjednik dr. Srećko Listeš).

Zbog potrebe da se hrvatski jezik zakonski zaštiti, Matica hrvatska pod predsjedanjem akademika Stjepana Damjanovića izradila je na tragu prethodnoga zakonskoga prijedloga Hrvatskih laburista iz 2010./2012. svoj prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika i predočila ga je široj javnosti 13. studenoga 2013. godine. Vladajući su ga ignorirali pa nikada nije ušao u saborsku proceduru. Pod predsjedanjem Mire Gavrana Matica hrvatska pokrenula je 2021. novu inicijativu s istim ciljem. Glavni odbor Matice hrvatske imenovao je na svojoj prvoj sjednici 9. prosinca 2021. radnu skupinu za izradbu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku u sastavu: akademik Stjepan Damjanović, prof. dr. sc. Mario Grčević (voditelj radne skupine), akademik Mislav Ježić, akademik August Kovačec i dr. sc. Tomislav Stojanov. Radna skupina održala je svoj prvi sastanak 10. siječnja 2022. i dogovorila se o načinu rada. Potom je izradila i 22. travnja 2022. godine usvojila nacrt Zakona o hrvatskom jeziku. Predsjedništvo Matice hrvatske i Glavni odbor prihvatili su ga jednoglasno na svojim sjednicama 19. rujna 2022. godine. Radnoj skupini dali su korisne primjedbe svojih članova koje je Radna skupina uzela u obzir tijekom daljnjega rada.

Odbor za normu hrvatskoga standardnoga jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti podržao je Matičinu inicijativu prihvativši izjavu koju je Hrvatska akademija objavila 16. studenoga 2022. godine: »Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika podržava prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila radna skupina Matice hrvatske pod predsjedanjem prof. dr. sc. Marija Grčevića. Članovi odbora dali su članovima radne skupine i niz prijedloga kako bi konačni tekst zakona bio što jasniji, obuhvatniji i podjednako primjenljiv za sve.«

Radna skupina razmotrila je predložene poboljšice članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i uzela ih u obzir u novoj inačici nacrta Zakona koju je prihvatila 12. prosinca 2023. U inačici od 20. siječnja 2023. godine uzela je u obzir i primjedbe pročelnika Odjela za pravna pitanja i kulturu prava Matice hrvatske prof. dr. sc. Zvonimira Slakopera.

Inačicu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku od 20. siječnja 2023. godine Matica hrvatska poslala je ministru znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovanu Fuchsu s prijedlogom da ju Vlada uputi Hrvatskomu saboru radi usvajanja nakon javne rasprave. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske gospodin Andrej Plenković primio je 21. travnja 2023. godine izaslanstvo Matice hrvatske i pozdravio inicijativu o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku te najavio da će predložiti njegovo usvajanje u Hrvatskom saboru. Nacrt Zakona o hrvatskom jeziku Matice hrvatske potom su preuzeli pravnici nadležnih ministarstava odnosno nadležnoga ministarstva. Nadajmo se da inačica koju će uputiti u javno savjetovanje ne će iznevjeriti duh inačice koju su predložili matičari. Hoće li biti tako, znat će se uskoro. Nakon što inačica Vlade bude 30 dana u javnom savjetovanju, predviđaju se još i dva uobičajena čitanja u Saboru na jesen 2023. godine.

Zaključak

Treba se nadati da će nova službena radna inačica Zakona o hrvatskom jeziku biti kvalitetna. Smatram da bi Matica hrvatska trebala objaviti nacrt koji je izradila njegova radna skupina nakon što Vlada Republike Hrvatske u javnu raspravu uputi nacrt Zakona o hrvatskom jeziku ili nedugo nakon što predloženi Zakon bude usvojen, kako bi jezikoslovci i matičari mogli vidjeti koji je put Zakon prešao od početne inicijative do donošenja u Saboru.

Treba se nadati i to da Republika Hrvatska ne će zakasniti i da će Hrvatski zavod za norme na vrijeme reagirati i spriječiti da u novoj normi ISO 639 hrvatski jezik bude dijelom »srpskohrvatskoga«, a čakavski i kajkavski da »postanu« zasebnim slavenskim jezicima. Takvo što ne bi odgovaralo zbilji, a bilo bi u proturječnosti i s nizom propisa Republike Hrvatske, pa i s odredbama Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila radna skupina Matice hrvatske.

Mario Grčević, redoviti profesor Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Ondje predaje kroatističke predmete. Istražuje teme iz povijesti hrvatskoga književnoga jezika i suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika. Bio je članom suradnikom Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2010–2020). Trenutno je vršitelj dužnosti dekana Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

^[1]    DZNM, 1992. – 2005., 2005. utemeljen je Hrvatski zavod za norme (HZN) koji preuzima poslove normizacije.

^[2]    Ključna sudionica tih aktivnosti bila je Snježana Zima. Na mrežnim stranicama HZN-a nazivaju ju »doajenom hrvatske normizacije« (https://www.hzn.hr/default.aspx?id=260). Ona je neko vrijeme bila pomoćnica ravnatelja HZN-a za normizaciju.