Plakati Zagrebačkog zbora iz fundusa Kabineta grafike HAZU i Spomenik kralja Tomislava u Zagrebu

U prosincu 2022. godine Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetno­sti postavio je virtualnu izložbu Plakati Zagre­bačkog zbora iz fundusa Kabineta grafike HAZU.¹ Autorica izložbe, tekstova i kataloga djela je Vesna Kedmenec Križić. Ovu virtualnu izložbu čine 22 plakata Zagrebačkog zbora koja se čuvaju u fundusu Kabineta grafike HAZU.

Zagrebački zbor je bila sajmišna manifestacija osnovana kao društvo 1909. godine koja je trebala suvremenijim i aktivnijim pristupom naslijediti dotadašnje gospodarske izložbe koje je organizirala Trgovačko-obrtnička komora, ali i njihov pristup općenito. Dio članova je, uostalom, i sudjelovao u osnutku Zbora. Bila je to nova generacija privrednika koja je 1901. godine osnovala Trgovački dom, 1904. Zemaljski savez industrijalaca, 1907. Zemaljski savez trgovaca i Sekciju za promet vrednotama i robama (Zagrebačka burza), a 1908. godine Zemaljski savez gostioničara. Savjetodavnu ulogu Trgovačko-obrtničke komore trebao je zamijeniti izravniji pristup koji bi približio gospodarsku djelatnost, proizvode, usluge, ali i općenito naglasak na industrijskom karakteru gospodarstva, a ne dominantno poljoprivrednom. Uzor je pronađen u Sjedinjenim Američkim Državama, a jedan je od glavnih fokusa bila reklama. Zagrebački zbor bio je rezultat želje za novim, suvremenijim oblikom sajmovanja.² To je značilo promicati uz – očekivane – industrijske, obrtne i agrarne izložbe i sajmove, putovanja i promet domaćih i stranih putnika, posjetitelja, zapravo turista, te i preko takvih manifestacija upozoravati na ljepote Zagreba i pridonositi zagrebačkim, ali i hrvatskim gospodarskim, prometnim, obrtnim i – posebno se naglašavalo – kulturnim interesima.³ Dakle, kultura putovanja kao i kulturni karakter Zagrebačkog zbora nisu bili nuspojava sajma, nego su bili naglašeni u samom programu. Nakon osnutka izložbe i sajmovi su se održavali 1910., 1911. i 1913. godine. Prekinuo ih je Prvi svjetski rat te je 1921. godine odlučeno da se ponovno kreće s djelatnostima, a prva je izložba organizirana već 1922. godine. Izložbe prije Prvoga svjetskog rata su se održavale na prostoru nekadašnjeg tzv. Sajmišta (istočno od Draškovićeve ulice), a nakon rata je bio uređen prostor između današnje Martićeve, Bauerove, Tomašićeve, Lopašićeve i Zvonimirove ulice. Na tom prostoru se Zagrebački zbor zadržao do 1936. godine (otvoren 17. listopada), kada je premješten u kompleks na Savskoj cesti, dana­šnji Studentski centar, a dotadašnji kompleks je, nakon rušenja 1936., iskorišten za izgradnju stambenih zgrada.⁴ Niz manifestacija Zagrebačkog zbora se od 1921. do 1925. godine održavao u godišnjem ritmu, a od 1926. godine čak dva puta godišnje – u proljeće i na jesen. Jesenski zbor je bio međunarodnoga karaktera, a proljetni, tematski i specijaliziran.

Vizualni identitet Zagrebačkog zbora bio je izrazito promišljen i dio programa od ponovnih aktivnosti Zbora nakon 1921. godine. Tu djelatnost je preuzeo »propagandistički odio« Zagrebačkog zbora, a to je značilo osmišljavanje i izradu svih umjetničkih nacrta za plakate, oglase, prospekte i reklame. Na čelu odjela je do 1923. bio Pavao Bolkovac, ujedno i autor vizualnog identiteta, odnosno znaka ZZ.⁵ Zagreb je između dvaju svjetskih ratova bio jedno od središta reklamnog svijeta i to ne samo u Kraljevini SHS (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) nego i u međunarodnom kontekstu. Već je 1926. godine na Zagrebačkom zboru bila organizirana velika međunarodna izložba plakata sa svrhom prikaza suvremene svjetske produkcije. U Zagrebu je djelovala i podružnica marketinške agencije »Publicitas d. d.« koja je urede imala u Londonu, Parizu, Bruxellesu, Milanu, Rimu, Pragu, Barceloni, Beču i Ljubljani, a sjedište joj je bilo u Genevi.⁶ Osnivale su se i domaće agencije, poput Zavoda za znanstveno proučavanje reklame i umjetničku reklamnu produkciju Imago 1928. godine. Iako izrazito kratka vijeka (zatvoren tijekom 1929), Imago je ostvario izvrsne rezultate. Neki od djelatnika su bili najpoznatiji grafički dizajneri tog vremena (Sergije Glumac, Anka Krizmanić), a neki će osnovati i svoje agencije. Izradili su niz reklama i oglasa (pa tako i za Zagrebački zbor), počeli izdavati prvi stručni časopis iz ovog područja – Reklama. Uzor im je bio Bauhaus, a osnivač Miroslav Feller, nakon čijeg odlaska u Berlin i prestaju s djelovanjem. Jedan od nasljednika je Atelijer Tri, koji je djelovao od 1930. do 1941. godine, a osnovali su ga Zvonimir i Vladimir Mirosavljević i Božidar Kocmut. I oni su izradili niz plakata za Zbor, posebice one za automobilske izložbe.⁷ Zagrebački zbor organizirao je, uz spomenutu 1926., još nekoliko stručnih izložbi s područja vizualnih komunikacija: Film und Foto 1930. i izložbu štampe iste godine te ponovno izložbu reklama 1934. Lovorka Magaš Bilandžić zaključuje kako plakati izrađeni za Zagrebački zbor u svojoj heterogenosti ipak pripadaju srednjoeuropskom vizualnom identitetu međunarodnih sajmova te da reprezentiraju vizualnu kulturu svog vremena.⁸

Grafički dizajn između dvaju svjetskih ratova dio je vizualnog identiteta i imaginarija hrvatskoga građanskog društva u navedenom razdoblju, a lice mu najčešće daje zagrebački magazin Svijet, koji su krasile naslovnice Otta Antoninija. Antonini je za Zagrebački zbor izradio niz plakata. Osim toga, djelatnost i međunarodna vidljivost Zagrebačkog zbora, popraćena novim gradskim prostorom na kojem se održavao, potvrđivala je Zagreb kao gospodarsko središte Kraljevine SHS/Jugoslavije, posebice jer će Beograd takvu manifestaciju organizirati tek 1931. godine.

Privlačnost ovih plakata uvijek nalazi svoj put do publike, što je prepoznala i autorica ove virtualne izložbe, Vesna Kedmenec Križić. Popratni tekst autorice izložbe, koji daje kratki kontekst njihova nastanka i glavne značajke, popraćen je plakatima iz fundusa koji se listaju iznad samog teksta. Plakate je moguće i pojedinačno listati, odnosno pregledavati te su pritom na zasebnoj stranici za svaki plakat izdvojene glavne informacije – autor(i) plakata, za koju manifestaciju Zagrebačkog zbora je izrađen, vrsta tiska, veličina plakata, dodatne signature na prikazu te njihov inventarni broj. Time se dobiva detaljna informacija o ovoj zbirci u Kabinetu grafike. Posebnu stranicu ove virtualne izložbe čine kratke biografije autora i autorica, kao i atelijera koji su izradili plakate iz fundusa Kabineta (Radionica Rudolf Mosinger, Pavao Bolkovac, Ljubo Babić, Maksimilijan Vanka, Zdenka Sertić, Sergije Glumac, Kornel Becić pl. Rustenberg, Emil Vičić, Edo Murtić i Atelijer Tri).

Prema podatcima dostupnima na web stranici Kabineta grafike HAZU Kabinet je s virtualnim izložbama započeo u pandemijskoj 2020. godini, kada su se više-manje sva događanja, a posebice kulturna i umjetnička, okrenula virtualnom svijetu. Od tada pa do izložbe posvećene plakatima Zagrebačkog zbora, Kabinet grafike je organizirao šest virtualnih izložbi (sedam s plakatima Zbora).⁹ Pritom treba primijetiti da je i nakon mogućnosti događanja uživo, nastavio uz standardne izložbe organizirati i dalje ove virtualne. Pokazalo se da su virtualne izložbe, pogotovo kada je riječ o manjim zbirkama, temama ili projektima, idealna platforma za dodatne aktivnosti prema zainteresiranoj stručnoj, ali i široj javnosti. Osim što imaju edukativni moment, pružaju dodatni uvid u bogate zbirke (ili dijelove zbirki) pojedinih institucija te stvaraju i ostavljaju vrijedan sadržaj u virtualnom svijetu koji više nije nastao iz nužde (pandemija), nego predstavlja djelatnost koja je (p)ostala uobičajena.

* * *

Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti priredila je početkom 2023. godine virtualnu izložbu Spomenik kralja Tomislava u Zagrebu.¹⁰ Autor te virtualne izložbe i teksta je Filip Turković-Krnjak, kustos Gliptoteke. Izložba zapravo obilježava 150 godina od rođenja kipara Roberta Frangeša-Mihanovića, kipara samog spomenika. Dakle, Frangešova obljetnica je na ovaj način obilježena pogledom na njegovo najmonumentalnije djelo. Upravo Gliptoteka HAZU čuva u svom fundusu originalne sadrene modele i skice za spomenik, kao i fotodokumentaciju, arhivske materijale i skice s natječaja za zamjenske reljefe za spomenik. Riječ je o sljedećim zbirkama: Zbirka hrvatskoga kiparstva od XIX. do XXI. stoljeća, Zbirka medalja i plaketa Gliptoteke HAZU i Ambijentalna zbirka kipara Roberta Frangeša-Mihanovića u vlasništvu Grada Zagreba, a pohranjena u Gliptoteci.

Nakon uvodnog dijela slijedi dio o životu i radu Roberta Frangeša-Mihanovića – od školovanja u zagrebačkoj Obrtnoj školi do 1889., stipendije za bečku Umjetničko-obrtnu školu do 1895., nakon koje je pohađao i Umjetničku akademiju u Beču. Izraziti talent te stipendije, a posebice pokroviteljstvo Izidora Kršnjavog, omogućili su mu daljnja usavršavanja po Europi, pri čemu se uvijek naglašava ono u Parizu 1900. i 1901. kod Augusta Rodina i Medarda Rossa. U Hrvatskoj je radio kao nastavnik u Obrtnoj školi u Zagrebu (1985–1907) i kao profesor kiparstva na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (1907–1940.; danas Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu). Frangeš-Mihanović je neizostavna ličnost hrvatske umjetničke (kiparske) i intelektualne scene na prijelazu stoljeća s nizom različitih djela: medalje, plakete, portretna, grobna i plastika manjih dimenzija te javni spomenici. Njegova djela koja pripadaju impresionizmu, secesiji i simbolizmu označila su ga kao jednog od utemeljitelja i nositelja hrvatskoga modernog kiparstva.¹¹

Nastanak kipa kralja Tomislava nužno se veže uz kontekst proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Iako je ta velika obljetnica proslavljena u okvirima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ideja za nju je došla još 1906. godine u Družbi Braće Hrvatskoga Zmaja i njezinih utemeljitelja, Emilija Laszowskog i Velimira Deželića starijeg. Paralelno se ista ideja razvila i u Duvnu (do 1917. Županjac), kao mjestu koje se smatra mjestom Tomislavove krunidbe (Duvanjsko polje). Duvno je taj milenijski događaj namjeravalo obilježiti gradnjom spomen-doma i spomen-crkve, za što se zauzimao fra Mijo Čuić. Uz sudjelovanje brojnih Hrvata, glavni pokrovitelj izgradnje je bila upravo Družba Braća Hrvatskoga Zmaja. Spomen-crkva je izgrađena neposredno pred Drugi svjetski rat (1940), a dom je bio gotov 1928. godine. Iako bazilika nije bila završena 1925. godine, na veliku proslavu je došao kralj Aleksandar, koji je grad preimenovao u Tomislavgrad.

Ovo je nekoliko primjera na koji način se sve obilježavala ta velika obljetnica.¹² Održane su probne proslave i svečanosti, mijenjala su se imena ulica i trgova, a pre­imenovanje grada je zasigurno bio vrhunac. Tiskana su mnogobrojna posebna izdanja, od kojih treba spomenuti izdanje HAZU-a (tada JAZU) Zbornik kralja Tomislava te konačno izdanje Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara Ferde Šišića. Šišić je dugo pokušavao izdati to svoje djelo te je u konačnici financirano sredstvima Ministarstva prosvjete, što je odobrio tadašnji ministar Svetozar Pribićević, upravo u okviru proslave te obljetnice. Iako je ideja nastala još za vrijeme Austro-Ugarske, a ostvarena u Kraljevini SHS, cilj joj je iz hrvatske perspektive bio jednak – pokazati temelje hrvatske državnosti i samostalnosti unutar državnih zajednica i okvira u kojima se nalazila još uvijek nesamostalna Hrvatska. Jedan od motiva je zasigurno bila velika mađarska Milenijska izložba 1896. godine, ali i simbolika Tomislavove pobjede nad Mađarima. Kraljevini SHS je 1925. godine takva obljetnica još mogla odgovarati i biti prihvatljiva jer je još uvijek i s hrvatske strane postojala nada u ravnopravnu suradnju unutar te državne zajednice. Naime, 1925. godine Stjepan Radić ulazi u zajedničku vladu nakon što je na izborima iste godine njegov HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka) osvojio 67 mandata. Radić se odlučio za novi oblik borbe, a to je sudjelovanjem u vlasti. Prije toga iz naziva izbacuje riječ republikanska i stranka konačno postaje HSS, priznaje Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević te ulazi u vladu Narodnog sporazuma kao ministar prosvjete. Ipak, to će kratko trajati – 1926. godine daje ostavku, 1927. izlazi iz vlade, a 1928. je na njega izvršen atentat u Narodnoj skupštini, od čega će i umrijeti (u atentatu su odmah poginuli P. Radić i Đ. Basariček).

Unutar toga konteksta se promatra i izrada kipa kralja Tomislava Roberta Frangeša-Mihanovića. Na inicijativu Milana Dečaka, zagrebačkog odvjetnika, osnovan je 1924. Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu unutar kojega su se skupljale donacije, a na čelu umjetničkog odbora se nalazio sam Frangeš-Mihanović, kao autor spomenika. Izložba u popratnom tekstu donosi i detaljnu analizu procesa i razmišljanja Frangeša-Mihanovića prije oblikovanja samog spomenika, gdje je trebalo odgovoriti na izazov kako prikazati starohrvatskoga kralja, posebice krune. Frangeš-Mihanović je uzore našao u kruni vladara iz Splitske krstionice iz 9. stoljeća te sličnoj kruni na fresci predromaničke crkve sv. Mihajla u Stonu (kruna s uhobranima i tri križa na obodu). Odjeću (košulju i plašt) i mamuze je izradio na temelju arheoloških nalaza iz toga vremena. Budući da je Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu osnovan tek 1924. godine, za obilježavanje tisućite obljetnice mogao je biti na svečanoj ceremoniji 31. prosinca 1925. tek posvećen temeljni kamen spomenika koji je zatim pohranjen u riznici zagrebačke katedrale, a 1927. godine Trg (koji je 1895. za posjeta kralja Franje Josipa dobio ime Trg Franje Josipa) je preimenovan u Trg kralja Tomislava, mjesto koje je Frangeš-Mihanović od početka odredio kao mjesto za postavljanje spomenika. Virtualna izložba Spomenik kralja Tomislava u Zagrebu donosi zatim detaljan opis procesa izrade spomenika, kao i bogatu povijest rasprava kako taj spomenik treba postaviti (kao primjerice ideju Milenijskog muzeja na tome trgu u kojem bi se nalazili i starohrvatski spomenici, za što su se počeli izrađivati sadreni odljevi koji su zatim postali dio Gliptoteke HAZU), do konačne izrade 1935. i novih ideja o njegovoj lokaciji, sadržaju (Forum Croatorum), ali i protivnika postavljanja spomenika za koji je dobivena građevinska dozvola 1939. godine – Društvo Zagrepčana s jedne strane, a s druge Gjuro Szabo, koji spomenik smatra promašenim i teatralnim. Robert Frangeš-Mihanović nije dočekao postavljanje spomenika – umire 1. siječnja 1940. godine. Projekt preuzima arhitekt Bruno Bauer, koji izrađuje postolje, a polemike se nastavljaju. Presjeći će ih Banska vlast iste godine i naložiti njegovo postavljanje na današnju lokaciju. No, bit će tek stavljeno postolje, koje će 1945. umjesto spomenika kralju Tomislavu dobiti petokraku zvijezdu, koju će kralj Tomislav zamijeniti 1947. godine. Tu ne staje povijest ovog spomenika koja je mnogo veća i kompleksnija od samog procesa njegove izrade. Ostaje i pitanje reljefa, a sve to kao i gore navedeno detaljno donosi ova bogata virtualna izložba.

Slikovni materijal ove virtualne izložbe je izrazito bogat, a uz njega poseban dio čine i medijski zapisi o spomeniku te se tako na izložbi može pratiti rasprava i stav javnosti o samom spomeniku. Donose se detaljnije novinski isječci od 1935. do 1947. godine te jedan iz 1991. koji govori o vraćanju izvornih reljefa i grba na spomenik.

Virtualna izložba Spomenik kralja Tomi­slava u Zagrebu autora Filipa Turkovića-Krnjka svojim detaljnim sadržajem – kako tekstom tako i slikovnim materijalom – nudi sjajan presjek bogate teme ovog spomenika i u posjetiteljima izaziva želju za ostvarenjem ove izložbe i u fizičkom obliku. Uostalom, 2025. se približava. Povijest i okolnosti nastanka, ali i postavljanja ovog spomenika važan su dio kulturnog pamćenja te je sam spomenik postao mjesto sjećanja. Uspjeh ove virtualne izložbe nas ne bi trebao iznenaditi jer se Gliptoteka HAZU za takav oblik izložbi iskazala i mnogo prije pandemijskih okvira. Još je 2016. godine osmislila virtualnu izložbu Od tvornice do muzeja kako bi predstavila povijest svog prostora i osnivanje muzeja (autorice: Vesna Mažuran Subotić, Lida Roje Depolo i Magdalena Getaldić). Nakon toga je napravljen niz takvih izložbi, često i u suradnji (npr. Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ili Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu).

 * * *

Nikolina Šimetin Šegvić je povjesničarka i asistentica na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Istražuje povijest druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, posebno povijest Zagreba, društvenu, urbanu i intelektualnu povijest te povijest historiografije i metodologiju povijesne znanosti. Objavila je monografiju Kraj Habsburške Monarhije. Intelektualna povijest debata i prijepora u britanskoj i američkoj historiografiji i više znanstvenih i stručnih radova.

Bilješke

        https://zgzborplakati.kabinet-grafike.hazu.hr/

        Mira Kolar-Dimitrijević, »Projekt povijesti Zagrebačkog velesajma iz 1967. godine (U povodu 90-godišnjice Velesajma)«, Časopis za suvremenu povijest 31 (1999), br. 2, 319–320.

        Stoji u tekstu pri osnivanju Zagrebačkog zbora. Citirano prema: Marina Bagarić, »Arhitektura Zagrebačkoga zbora od 1910. do 1935.«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 34 (2010), 165.

        Vidi: Marina Bagarić, »Arhitektura Zagrebačkoga zbora od 1910. do 1935.«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 34 (2010), 165–180.

        Jasna Galjer, »Plakati za Zagrebački zbor 1926. (Prilog redefiniranju povijesti hrvatskog plakata)«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28 (2004), 337.

        Jasna Galjer, »Plakati za Zagrebački zbor 1926. (Prilog redefiniranju povijesti hrvatskog plakata)«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28 (2004), 338–339.

        Lada Kavurić, »Plakati Zagrebačkog zbora«, Život umjetnosti: časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, 54/55 (1994), br. 1, 4–5. Vidi i: Lovorka Magaš, »Reklamni zavod Imago i komercijalni grafički dizajn u Hrvatskoj 1920-ih«, Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti 51 (2008), 99–118.

        Lovorka Magaš Bilandžić, »Plakati Zagrebačkog zbora u međuratnom razdoblju (1922.−1940.): prilog povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna«, Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti 51 (2014), br. 1, 209, 212.

        Vidi na: http://www.kabinet-grafike.hazu.hr/hr/izlozbeUtijeku.htm

        https://kraljtomislav.hazu.hr/

        Podatci preuzeti iz teksta izložbe kustosa i autora virtualne izložbe Filipa Turkovića-Krnjka. https://kraljtomislav.hazu.hr/.

                        O obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva vidi: Mario Jareb, Kralj Tomislav kroz tisuć godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas (Zagreb: Despot infinitus; Hrvatski institut za povijest; Družba Braća Hrvatskoga Zmaja, 2017).