Arhitektura je oblikovanje života

»Branko Kincl je arhitekt – osebujni stvaralac koji problemima i zadacima prilazi suvereno, od širokih generalnih osnova prema detaljima gradskog tkiva preko antologijskih stambenih zgrada sve do stana i intime čovjeka u prostoru. Svojim djelima pokazao je umjetnost arhitekture kao najvišu kulturnu vrijednost ostvarenu u komplementarnosti sa znanstvenom metodom i suvremenim realizacijskim tehnikama.« (V. Neidhardt, A. Vulin – iz obrazloženja za nominaciju arhitekta B. Kincla za redovitog člana HAZU, Zagreb, 2006)

Kinclova monografija Istraživački ogledi o arhitekturi i urbanizmu, urednika Zlatka Karača izišla je u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Kabinet grafike, 2021. godine kao drugi svezak ili nastavak monografije Kincl objavljene 2016. godine. Prva je monografija iznimno opsežna sinteza projektantskog i planerskog opusa akademika Kincla, artistički i kreativni prikaz bogatog opusa arhitekta, planera, nastavnika i znanstvenika... Druga monografija, »neplanirana slučajnost«, sinteza je koja prati njegov arhitektonski angažman. Ne prikazuje materijaliziranu arhitekturu, ali prikazuje bit pogleda na grad. Kroz retrospektivu u pripremi prve monografije otkriveno je da je taj pisani, teorijski, istraživački dio važna komponenta pojedinog projekta i izvedbe. Arhitekti su po prirodi posla koncentrirani na projektiranje i realizacije, a taj teorijski dio, koji je kod akademika Kincla i znanstveno utemeljen, stavlja se u drugi plan... Uredništvo je drugom dijelu tog ʽdiptihaʼ posvetilo nekoliko godina istraživanja i rada, i uvjerenja je »...da se ovako koncipiranu publikaciju može koristiti ne samo kao dosljedno uređen i slično dizajniran ʽdrugi svezakʼ monografije Kincl, već i kao posve samostalno djelo – riznicu autorove pisane riječi namijenjene i struci i široj kulturnoj javnosti, ponajviše mladim kolegama doktorandima arhitekture i urbanizma, povijesti umjetnosti, urbane sociologije, prometa, građevinarstva i drugih srodnih disciplina«.

Monografija je podijeljena u tri poglavlja. U prvom poglavlju, Istraživanja i teorijski prilozi, publicirani radovi, sabrani su znanstveni radovi objavljeni u brojnim publikacijama, zbornicima sa simpozija, stručnim i znanstvenim časopisima, katalozima i knjigama. Stručne studije, projekti i zapisi drugo je poglavlje, u kojemu su predstavljene do sada uglavnom neobjavljene autorove stručne studije izrađene za potrebe urbanističkih i arhitektonskih projekata, natječajna obrazloženja, recenzije, sinopsisi predavanja, sažetci opisa kolegija, ali i komentari, dopisi i polemike o važnim pojavama u struci. Treće poglavlje, Javna recepcija i refleksije struke, intervjui i prikazi, sadrži intervjue »posve osobnog izričaja«, objave o njegovim projektima, radovima, izložbama te tekstove drugih autora... Na kraju knjige popis je od čak 313 bibliografskih jedinica o djelu i djelovanju akademika Kincla, od kojih je oko polovice napisao sam autor. U apendiksu knjige, uz cjelovite troslojno strukturirane bibliografske popise, priložene su i liste autora fotografija i slikovnih priloga te biografija Branka Kincla koja je svojevrsni sažetak prve knjige i poveznica s autorovim projektantskim djelovanjem koje je u prvoj monografiji detaljno obrađeno.

Kako je riječ o histomatrijskom žanru knjige svako je poglavlje tematski vrlo disperzno, u svakom su poglavlju kronološki nizani tekstovi koji ne samo da jasno prikazuju širinu tema kojima se autor bavio nego taj kronološki redoslijed dokumentira etape, fokuse i interese koji su se kod Kincla mijenjali tijekom njegovih 58 godina djelovanja. Sadržaj je moguće iščitavati po poglavljima, unutar poglavlja prema temama – urbanizam, stanovanje, primjena ICT..., kroz mjerilo – od većega k manjemu ili obrnuto, od prostora grada do stana, kroz sva tri poglavlja prateći obrađene teme iz različitih perspektiva, bez potrebe za slijedom koji logika numeriranih stranica nameće.

Istraživanja i teorijski prilozi

Branko Kincl objavio je 78 radova u razdoblju od 1978. do 2020. godine. Od njih su 44 rada objavljena u ovom poglavlju, a dodani su im izvadci iz još desetak tekstova koji su uredni­čki spojeni u tematski srodne cjeline. U monografiji su poredani kronološki, ali su u ovom prikazu predstavljeni tematski: možemo ih pratiti i kroz područja istraživanja, i kroz znanstvene teme, planove i projekte, te istraživanja kroz nastavu. Ipak, prema riječima akademika Kincla, postoje ʽposebnostiʼ koje voli istaknuti u svom djelovanju, pa ćemo ih i mi ovdje predstaviti polazeći od tih ʽposebnostiʼ:

Informacijske i komunikacijske tehnologije, ICT, i njihov utjecaj na proces projektiranja i edukaciju prva je u nizu ʽposebnostiʼ koje Kincl ističe u svom opusu, uz povezivanje edukacije na fakultetu sa znanstvenim i stručnim temama kroz suradnju nastavnika i studenata, suradnika u procesu projektiranja. »Praksa je osnova našeg rada, ona direktno utječe na nove spoznaje. Kroz edukaciju arhitektonskog projektiranja studentima prenosimo procijenjeno, prihvaćeno znanje, pružamo im teorijski okvir arhitektonskog projektiranja u okruženju novih medija i razvijamo nove metode podržane informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.«

Kinclov interes za utjecaj novih tehnologija na proces projektiranja, inovativni način edukacije povezan s primjenom računala – učenje in time & on demand, izvođenje vježbovnih kolegija u virtualnom i realnom okružju 2002. godine, rezultirao je osnivanjem virtualnog laboratorija kdvlab (Kincl Delić virtualni laboratorij), za studente vježbovnih kolegija Kabineta za stambene zgrade Arhitektonskog fakulteta, a poslije je pokrenut i izborni kolegij Virtualnost u stambenoj arhitekturi. Cijela je serija članaka o primjeni ICT-a i utjecaj na proces projektiranja u suradnji s autoricom ovog prikaza nastala kao rezultat izučavanja primjene novih ICT tehnologija u procesu projektiranja i edukacije: Informacijske i komunikacijske tehnologije i njihov utjecaj na stambenu arhitekturu; Razvoj arhitektonskog okoliša (arhitektonske cjeline); Virtualna i realna stvarnost u metodi arhitektonskog projektiranja.

Velike promjene u suvremenom načinu življenja nameću promjene u konceptu dizajna suvremenog stanovanja, ali isto tako i novih koncepata odnosa između stanovanja i okoliša. Kako bismo dali odgovore na polje stanovanja, moramo znati tko su stanovnici grada; naime, oni su dinamične osobe, oni mijenjaju mjesto stanovanja, žive u elektroničkom svijetu... Traži se fleksibilnija i dinamičnija arhitektura u kojoj su konvencije prošlosti zamijenjene nekim novim konvencijama digitalnog doba. Stoga istraživanje novih, eksperimentalnih prostornih sustava sukladno promjenama potreba, želja i aspiracija korisnika stanova mora biti obaveza arhitekata. Istražuju se novi koncepti stanovanja u kojima su fleksibilnost, ekologija, održivi razvoj i virtualnost od presudnog značenja, oni upućuju na novi način razmišljanja o urbanom življenju i pružaju novi način života na početku 21. stoljeća: Stanovanje budućnosti – istraživanje novih (eksperimentalnih) prostornih sustava; Arhitektura virtualnog u stanovanju; Inteligentno i održivo; Arhitektonski dizajn u novom medijskom okruženju; Globalno i lokalno u stanovanju budućnosti.

Primjena ICT-a istražuje se i kroz velika mjerila i planerske postupke: Hipotetski modeli razvoja grada na primjeru Zagreba; Svjetska urbanizacija – nove vizije. Čitajući te tekstove s odmakom od 20-ak godina možemo samo potvrditi vizionarski pristup akademika Kincla. Sa sigurnošću možemo predvidjeti da će utjecaj digitalnih tehnologija u budućnosti biti sve veći i dovesti do korjenitih promjena u načinu ekspresije, komunikacije, razmišljanja... Živimo u doba velikih promjena koje se odvijaju zapanjujućom brzinom. Arhitekti, kao jedni od nositelja kulture, moraju biti svjesni što te promjene donose.

Akademik Kincl je još davne 1993. godine uveo računalo u proces projektiranja u Ljetnoj školi arhitekture u Motovunu testiranjem prve primjene računala u radu škole. Upravo taj segment inovativnosti i eksperimenta on ističe kao još jedno važno obilježje svog rada, a Motovun kao laboratorij arhitekture u procesu spoznaje. Ljetna škola u Motovunu za Kincla je oduvijek značila prostor slobode, otvaranja prema svijetu: O djelovanju Studijskog centra za arhitekturu u Motovunu, kratko je izvješće s tribine Sveučilišta u ovom poglavlju, a Motuvun kao vječna inspiracija pojavljuje se i u drugim poglavljima. Veliki projekti, kako ih Kincl ističe, još su jedna u nizu ʽposebnostiʼ, a nastali su velikim dijelom kao rezultat rada Ljetne škole u Motovunu. Ti sinergijski procesi materijalizirani su rezultati u njegovu opusu, uz niz neizvedenih projekata i studija kojima je postavio temelje za buduća teoretska istraživanja i arhitektonske projekte. Tvornica duhana Rovinj u Kanfanaru, 2005., projekt u kojem je bilo potrebno zadovoljiti skup tehnoloških zahtjeva uz koncepciju odnosa arhitektonskih oblika tvorničkoga kompleksa iznimno velikih dimenzija: »...tvornica kao slika upućuje arhitekturu na sebe samu, cik cak pattern pročelje sugerira siluetu arhetipa tvornice bez prethodnih primjera arhitekture; točnije, piktogram za tvornicu, prema riječima Silve Kalčić.

Vizionarski infrastrukturni projekt Podmo­rski tunel Hrvatska Italija 1997., 1999., 2000., 2005., 2013. s elementima rješenja podmorskog spoja, analizom utjecaja na prirodne ekosustave i mjere zaštite za ublažavanje negativnih utjecaja zahvata; režim valova, struje, batimetrija i morfologija morskog dna, sei­zmotektonski okvir... Predloženi prometni pravac proizlazi iz uvjerenja da bi Hrvatska kakvu želimo, otvorenu prema svim susjednim zemljama, trebala što prije ostvariti adekvatne i po mogućnosti direktne prometne veze na obostranu korist.

I kao zadnja u nizu ʽposebnostiʼ, oblikovanje konstrukcijom, kroz zajedničku aktivnost arhitekata i inženjera u smislu zajedničkog izbora konstrukcije i dizajna u arhitekturi ʽvelikog mjerilaʼ: Maksimirski stadion, čiji se koncept rekonstrukcije zasniva na najnaprednijim svjetskim principima i iskustvu vezanom za gradnju stadiona; Most Bundek – prostorna čelična konstrukcija, »kod projekta mosta Bundek bilo je potrebno riješiti velik broj tehničkih i netehničkih pitanja na kojima su inženjeri i arhitekti surađivali kao jedan projektni tim... zajednički su rješavali osnovni koncept mosta uzimajući u obzir kontekst, socijalna, funkcionalna, fizikalna i razna druga pitanja... tako je most Bundek projekt kod kojeg je oblik konstrukcije odabran usklađivanjem zahtjeva konstrukcije, estetike i funkcionalnosti«. Iskustvo projektiranja mosta Bundek preneseno je na još jedan gradski most, Jarunski. Konstrukcijsko-arhitektonski pristup projektiranju mostova, »...služeći zajednici, često su (mostovi) izloženi javnom sudu, posebno gradski mostovi... zbog toga je potrebno projektirati ne samo pouzdane, izdržljive i ekonomične mostove, već i estetski ugodne konstrukcije«.

Uspješna suradnja građevinskih inženjera i arhitekata potvrđena je i u natječajnim projektima zračne luke u Zagrebu te stadiona u Dubrovniku, a prve nagrade za most Bundek i zračnu luku još su jedna potvrda te suradnje: Projektiranje mosta, zračne luke i stadiona; Konstrukcija novog putničkog terminala zagrebačkog aerodroma. Novi putnički terminal Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu – nova vrata Hrvatske, djelo je arhitekata Branka Kincla i Velimira Neidhardta te konstruktora Jure Radića i jedno od najvećih ostvarenja suvremene arhitekture u Hrvatskoj; arhitektonska forma generirana je jedinstvenim pretapanjem estetskih fenomena i funkcionalnih zadaća i predstavljena je svojim volumenima i plohama, dok je konstruktivni model prikazan prostornom matricom nosivih elemenata. Fleksibilnost konceptualne sheme koja osigurava prilagodljivost promjenljivim potrebama optimalnog funkcioniranja terminala, osnova je projektantskog pristupa uz primjenu ekološki održivih koncepata.

Među 44 odabrana publicirana rada teško je ne spomenuti golem opus arhitekta u području urbanizma i stambene arhitekture, uz naglašeni znanstveni pristup projektnim zadatcima nastao u okviru ozbiljnih istraživačkih projekata. Na taj način Kincl prethodno definira racionalne modele pristupa određenom zadatku, formira normativni okvir i niz varijantnih rješenja proizišlih iz istraživanja. Urbanističke teme, istraživanje kroz planove i projekte, predstavljene su nizom priloga nastalih u razdoblju Kinclova djelovanja kao urbanista projektanta u Urbanističkom zavodu grada Zagreba, gdje je bio zaposlen nakon završenog studija arhitekture sve do 1974. godine, baveći se posebno problematikom oblikovanja grada, zaštite spomeničke baštine i planiranja prometa. Od 1977. godine kao samostalni urbanist – planer u Urbanističkom institutu Republike Hrvatske nastavlja se baviti problematikom gradskog centra, industrijskih zona u gradovima... »Ako je okolina proces, a urbanizam društvena volja, valja graditi vizualni i društveni identitet grada kreirajući njegovu urbanu okolinu«: Metodologija rada i struktura urbanističkih institucija i planiranje kompleksnih gradskih sistema; Kako stvaramo grad? Sudjelujući na stručnim skupovima i okruglim stolovima, naglašavao je važnost participacije korisnika u procesu planiranja i projektiranja. »Važan činilac u tom radu je i sudjelovanje građana u planiranju vlastite životne okoline, drugim riječima, participacija građana [tim se pitanjem posebno bavio kad je posrijedi bilo stanovanje] u tim planovima, pa i u realizaciji. Mi [arhitekti] smo stručni servis društva za pojedine probleme.«: Kako ostvariti kontinuitet u radu /okrugli stol »oka«: arhitekti o Južnom Zagrebu – grad za ljude!; Izostanak kulturološkog pristupa: Okrugli stol – zašto je promet za pješaka=grad za čovjeka. Zagreb – Trnje, urbanistički projekt centra Njivica, još je jedan značajan projekt kojemu je prethodila sociološka studija, u projektiranju objekata primijenjena je SAR metodologija i principi fleksibilnosti, adaptabilnosti i varijabilnosti prostora pretpostavljene stambene ili poslovne namjene, uz primjenu modularnih sustava i etapne gradnje.

Rad na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta rezultirao je posebnim nizom znanstvenih radova. Ovdje spominjemo Utjecaj hrvatskih urbanista u postkolonijalnoj Africi: plan urbanog razvoja Conakryja, u Gvineji, iz 1963. godine.

Arhitektonski pristup naslijeđu, i danas iznimno aktualna tema, vidljiv je u nizu realizacija i studija akademika Kincla; svaka promjena (građenje, rušenje, promjena namjene objekta) u fizičkoj strukturi grada utječe na promjenu forme grada, koja je jedan od bitnih elemenata njegove koncepcije: istraživao je metode kojima je objektivno moguće štititi koncepciju povijesnoga grada, što je zapravo pitanje kvalitete odnosa između »starog« i »novog«, između povijesne forme grada i njegove nove strukture: Studije i realizacije u povijesnim dijelovima Zagreba; Dom zdravlja »Centar« u Runjaninovoj ulici nova je tipologija, ali je istovremeno i donjogradska interpolacija, jasna i konzekventna linija logike koncipiranja djela u sintezi tradicionalnog i modernog, tj. djela koje biva suvremenim (onovremenim) izražajnim sredstvima utkano u historicističko, eklektično i secesionisti­čko tkivo Donjega grada.

Grad po mjeri čovjeka tema je protkana kroz sva područja kojima se akademik Kincl bavi; »Siguran sam da Zagreb sa svojim potencijalima prostornog okoliša osigurava visoke vrijednosti zdravog života kakve ima malo koji kontinentalni grad, zbog toga bi razmišljanje i koncipiranje zelenih površina unutar integralnog procesa planiranja i uređenja grada s jasnom valorizacijom i sistematizacijom humanih i oblikovnih vrijednosti života u gradu bio put prema gradu po mjeri čovjeka.«: O Medvednici; Sinergija prostornih i prometnih rješenja u urbanoj strategiji grada na primjeru Zagreba; Umijeće disanja i oblikovanja grada na primjeru Zagreba, zelenilo grada; Strategija razvoja kretanja u suvremenom gradu – zeleni prometni plan na primjeru Zagreba; Sinergija energetskih, prostornih, prometnih i gospodarskih rješenja u strategiji višenamjenskog korištenja rijeke Save – od granice s Republikom Slovenijom do Siska.

Spominjali smo da je značajno podru­čje Kinclova bavljenja i stanovanje. U tome je segmentu posebno poticajan bio rad na fakultetu, kamo dolazi 1979. godine. Od tada je sudjelovao kao istraživač ili voditelj na 15 znanstvenih projekata, od fundamentalnih do aplikativnih praktičnih istraživanja, kroz koje su profilirani dominantno istraživački akcenti u stanovanju. Istraživanja su rezultirala podlogama za nove standarde te brojne doktorske disertacije: Analiza vrijednosti stanova na lokacijama DUSI s elementima za prijedlog standarda stana; Tipologija obiteljske kuće – prilozi analizi zagrebačke stanogradnje između dva rata, kao segment istraživanja provedenog na Arhitektonskom fakultetu u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta »Stanovanje, otvoreni kontinuirani arhitektonsko-komunalni proces«; Uzroci problema postojećeg stambenog fonda u Hrvatskoj; Suvremenost naslijeđene tipologije i morfologije stambenih zgrada na primjeru Zagreba.

Tema participacije korisnika u stanovanju provlači se u diskusijama o razvoju grada u kojima vrlo otvoreno kritizira i postavlja pitanja: »Da li stan odgovara potrebi obitelji? Na koji način stvoriti stan? Kakvo stanovanje? Kako jedan kranski urbanizam zapravo pretvoriti u kvalitetu?... U tom kreiranju urbanog procesa u prostoru treba sudjelovati građanin ili korisnik, stanovnik tog grada paralelno ili ravnopravno sa stručnjakom.«: Sudjelovanje građana u procesu projektiranja, sa simpozija porodica i urbanizacija. Definiranje tipa obitelji, njezinih zahtjeva, namjera, mogućnosti, potreba,... »to je zapravo razmišljanje o urbanizmu kroz proces, a ne kroz objekt, i mislim da je naša šansa da jedino na takav način dođemo do odgovora«.

Teme istraživanja primjenjuje u materijalizaciji projekata: Stambena kuća u Dubravi, Centar Klake; zgrade S1, S2, S3, koje su značajne po primjeni SAR metode u projektiranju, stanovi su podijeljeni na funkcionalne zone i margine i uz projektiranu fleksibilnost nosive konstrukcije korisnicima je ponuđeno nekoliko varijanti rješenja stanova koje su tijekom izgradnje do kraja oblikovane. Grad i kuća u bloku, Blok 94: Ulica socijalističke revolucije – Šubićeva – Martićeva – Tuškanova, projekt kojega je rezultat izvedenih 11 interpolacija koje zaokružuju gradnju dvaju stambeno-poslovnih blokova i gradskog parka uklopljenog u blokovsku strukturu, a prethodila je inovativna primjena računala u procesu projektiranja, »programsko-numerički rezultati i arhitektonska rješenja blokova te interpoliranih zgrada testirani su kompjutorom uz pomoć promjenljivih uzoraka tipologije kako bi se dobio odgovor na pitanje o mogućem oblikovanju novoprojektirane prostorne strukture«. Svjestan koliko je »velika i kompleksna odgovornost arhitekata prema arhitektonskom prostoru, njegovoj zaštiti, oblikovanju i uređenju kao fizičkog okvira u kojem se odvija svakodnevni život«, aktivno sudjeluje na seminarima i znanstvenim skupovima na temu pravnih pitanja u arhitekturi: Arhitektura, arhitekti i arhitektonski prostor u javno-privatnom partnerstvu; O autorskim pravima u arhitekturi i perspektivi prostornog razvoja Republike Hrvatske; Zaštita intelektualnog vlasništva; Arhitektonski prostor i današnji arhitektov trenutak stvaralaštva; Pravna zaštita zraka.

Stručne studije,
projekti i zapisi

Nizani su kronološki i zauzimaju sljedećih 200 stranica monografije, a u ovom prikazu grupirani su prema vrsti kako je u naslovu poglavlja navedeno. To su obrazloženja stručnih studija, urbanističkih i arhitektonskih, u kojima Kincl sudjeluje kao autor ili jedan od autora, voditelj istraživačkog tima; obrazloženja natječajnih radova; obrazloženja projektnih prijedloga uređenja, izvadci iz stručnih diskusija te rukopisa autora.

Karač u uvodu navodi: »Kincl je u prvoj etapi svog djelovanja, krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, radio na velikim zagrebačkim planovima – GUP Zagreba, DUP Centra Zagreba i razvio metodologiju interdisciplinarnih istraživanja prostornih uvjeta i utjecaja izradom brojnih ʽsektorskih studijaʼ koje su završnim urbanističkim rješenjima osiguravale egzaktnost i uvjerljivost. Daljnji razvoj vlastitih istraživačkih procedura Kincl je kasnije testirao i na detaljnijim arhitektonskim mjerilima«. Urbanistički planovi i studije, u kojima je Kincl sudjelovao kao voditelj tima ili kao njegov član, temelje se na znanstvenom pristupu istaživačkih dionica koje su bile sastavni dio projekata, a do sada su bili dostupni samo kao rukopisni planerski elaborati. Umnoženi su bili samo u malom broju primjera, za službene potrebe, i teško su dostupni široj javnosti. Prvi put u ovoj se monografiji neki od tih iznimnih tekstualnih priloga objavljuju:

Generalni urbanistički plan grada Zagreba, tekst kompiliran iz više poglavlja plana u novu cjelinu; Detaljni urbanistički plan centra Zagreba, odabrana poglavlja iz knjiga Dokumentacija i analize, Programiranje, Plan 2000. i Plan 1985. Projekt izrađen u Urbanističkom zavodu Grada Zagreba; Urbanističko-arhitektonska studija uređenja bloka 18: Varšavska ulica – Gundulićeva ulica – Masarykova ulica – Trg maršala Tita – Frankopanska ulica, odabrana poglavlja iz tekstualnog elaborata studije izrađene u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Urbanističko-arhitektonska studija centra Folnegovićevo naselje u Zagrebu, tekst elaborata studije izrađene u Zavodu za Arhitekturu; Urbanističko-arhitektonska studija kompleksa Savsko tromostovlje u Zagrebu i Zrinjevac – rotor; tekst kompiliran iz niza studija, urbanističko-arhitektonskih i idejnih, u rasponu od 1993. do 1999., kojima je Kincl samostalni autor ili koautor.

Prostorno-prometne studije iznimne kompleksnosti predstavljene su kroz dvije studije: Urbanističko prometna studija sjeverne tangente, kompilacija tekstova elaborata studije izrađene na Arhitektonskom fakultetu zajedno s Institutom građevinarsva Hrvatske, IGH, u suradnji s Urbanističkim institutom SR Hrvatske – 1978.; te Prostorno-prometna studija cestovno-željezničkog prometnog sustava šireg područja grada Zagreba, što je reducirani tekst elaborata iznimno opsežne studije Zavoda za Arhitekturu i IGH.

Iz teksta istraživačkog projekta provedenog na Arhitektonskom fakultetu: Programiranje urbanog standarda, organizaciono-prostornih i funkcionalnih odnosa u stambenom naselju: urbana forma i prostorno-oblikovni u stambenom naselju; Provedbene mjere prometne politike u svrhu podizanja kvalitete centra grada Zagreba, odabrano je poglavlje Pješačke zone. Naime, Kincl se sustavno zauzimao za ozelenjavanje grada i grad prilagođen čovjeku, pa stoga ne iznenađuju prijedlozi uređenja pješačkih zona: Prijedlog uređenja pješačke zone u Masarykovoj ulici; Projekt plana pješačkih zona na području gradske četvrti Maksimir (II. faza), tekst projektnog elaborata;

Prijedlog za ozelenjivanje Gundulićeve ulice 2012., 2016., dopis gradu Zagrebu, u kojima pokazuje konstantnu brigu za grad. A grad kao neiscrpan izvor nadahnuća vidljiv je i u tekstu Centar Alpe-Adria, 12 prijedloga zagrebačkih arhitekata Zagrebu 1992. za Zagreb 1994.; prilogu stručnoj diskusiji kao člana Povjerenstva za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba: Prilog diskusiji o Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba i Prostornom planu grada Zagreba; Blokovska struktura Donjega grada 2002.–2008., izvadak iz zapisnika s rasprava o prijedlozima prostornog plana grada Zagreba i Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba koji je pohranjen u arhivu Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša; te u tekstu elaborata vizionarske idejne arhitektonske studije Zatvoreni skijaški centri, Zagreb. Tu su i Stručna ocjena studije: Tomislav Odak, fleksibilnost u stanovanju te Studija turističke zone Monte Mulini u Rovinju (tekst elaborata).

Drugu podgrupu unutar drugog poglavlja čine obrazloženja natječajnih radova na kojima je sudjelovao kao autor ili koautor: Uređenje Trga Republike; Dom zdravlja Centar (studija bloka Runjaninova ulica – Vodnikova ulica – Crnatkova ulica – Savska cesta); Zagreb – studija centralnog prostora; Natječaj za novi putnički terminal Zračne luke Zagreb, Prva nagrada na međunarodnom arhitektonskom natječaju, 2008.; ali i rukopis izvještaja koji je podnio kao član ocjenjivačkog suda: Yu Europan2 Vrijednih 5+5. Iznimno su vrijedni autorovi rukopisi uklopljeni u drugo poglavlje: Komercijalno distributivni centar Tvornice duhana Rovinj u Osijeku, rukopis o projektu ʽjoš jedno arhitektovo iskustvoʼ; Stadion Maksimir – povijest izgradnje i nadanja 2002.–2019; Tvornica duhana u Kanfanaru 2007.–2009.

I Motovun... jedan i jedini... »Motovun je za mene najljepše iskustvo koje mi se dogodilo na fakultetu«, izjavio je Kincl u intervjuu za časopis Čovjek i prostor: Sjećanje na Motovun. Branko Kincl je bio predstojnik Studijskog centra Arhitektonskog fakulteta Zagreb i voditelj Međunarodne ljetne škole arhitekture u Motovunu 1987–2000., »radeći i projektirajući ʽna samom mjestuʼ studenti, budući stručnjaci, stječu neponovljivo iskustvo prodirući u tajne grada značajne i dugovremene povijesti, istovremeno otkrivajući budućnost u njemu... Istražujući na ovaj način povijest strukture grada i njegovih oblika, razvijamo i čuvamo koncepciju grada s posebnom pažnjom oblikujući njegove najvrednije dijelove vežući tako tradiciju i kreativnost u trajni kontinuitet na korist čovjeka«.

Zadnji dio drugog poglavlja tvore tekstovi u knjigama i katalozima izložbi: Predgovor: Zdenko Stižić, O stanovanju – arhitektonsko projektiranje; Osvrt: Ivan Juras, smjernost arhitektonske kritike; Tko je Šegvić?, tekst kataloga izložbe; Sjećanje na arhitekta Richtera, rukopis pripremljen za monografiju Richter i tema istraživanja kroz projekt; Stanovanje – strategije i urbane matrice, syllabus kolegija doktorskog studija »Arhitektura«.

Javna recepcija
i refleksije struke

Naslov je to trećeg poglavlja u kojem intervjui »posve osobnog izričaja«, objave o projektima, izložbama i radovima zauzimaju zadnjih 66 stranica monografije. Takvih je afirmativnih kritičkih tekstova koji svjedoče o prijemu Kinclovih djela među arhitektima, ali i široj javnosti, u razdoblju 1967–2021. objavljeno ih je u stručnoj i znanstvenoj periodici čak 180, a za ovo poglavlje izabrana su dvadeset i dva: ČIP, Arhitektura, Oris, Prostor, Arhitektura i urbanizam, Građevinar, Kontura, Art avant-garde, Metropolitan, Dom&vrt, TD magazin, Graditelj, Franina i Jurina, Oko, Vjesnik, Večernji list... samo su neki naslovi periodike, stručne i opće, u kojoj su objavljeni. O Kinclu i njegovu djelu pisali su arhitekti, povjesničari umjetnosti, ali i novinari kulturnih i strukovnih rubrika. Intervjui objavljeni u ovoj monografiji svjedoče o Kinclovoj brizi o čovjeku; »Ni jedan naš arhitektonski proces koji se bavi stvaralaštvom ne može biti uspostavljen bez odgovornosti prema čovjeku i bez humanosti prema društvu. To su neke od temeljnih vrijednosti koje moraju biti prisutne u projektiranju, od stana do složenih zadaća«, »prije svega treba misliti na čovjeka...«, u: Natrag »među purice«, Sam svoj urbanist: može li se utjecati na oblikovanje vlastite životne okoline?; Arhitektura u službi humanijeg življenja; Treba li sjeverna tangenta Zagrebu; Veliki broj stanova koji se prodaju trebalo bi srušiti ili adaptirati; Arhitektura treba etičke kriterije; Izgradnja poticana profitom dovodi do uništenja prirodnih resursa; Arena, jedna i jedina, zagrebačka; Arhitekt, urbanist i znanstvenik.

Virtualnost je posebna tema: »Avangarda bi, u onom prijelomnom smislu – a to znači u relativno kratkom vremenskom razdoblju napraviti nešto potpuno novo – mogla biti ono što nazivamo ʽvirtualnom arhitekturomʼ«: Avangarda virtualne arhitekture; intervju u časopisu Art Avant-garde. Arhitektura je daleko više od dizajna, urednički prilog u časopisu Čovjek i prostor; Arhitektonski dijalozi 21/21/21 Branko Kincl, intervju u ediciji Arhitektonski dijalozi, vol. II: Diskurs hrvatske arhitektonske prakse, u organizaciji Studentskog zbora Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: »Arhitekt prije svega mora poznavati i istraživati životne procese u društvenoj zajednici za koje treba osmisliti prostorne sustave unutar kojih se ti procesi odvijaju.... Možemo konstatirati da je arhitektura umjetnost koja služi ljudima na svim područjima ljudskog djelovanja i to ju čini jedinstvenom i neponovljivom«. Tu su i prikazi, objave o projektima, izložbama i radovima: Blokovi rastu iz Njivica; Arhitektura s urbanističkom potkom (osvrt na Kinclov projekt stambene zgrade u Mlinarskoj ulici), Branko Kincl – pravi zagrebački arhitekt (povodom otvaranja izložbe arhitektonskih projekata i ostvarenja te prezentiranja web stranice www.branko-kincl.com.) Branko Kincl – kontekstu usprkos (predstavljanje projekta Komercijalno distribucijskog centra TDR u Osijeku), Branko Kincl – otvoren izazovima, Aerodrom (rukopis o projektu Novoga putničkog terminala Zračne luke Zagreb), Virtualna šetnja Zagrebom budućnosti (o preobrazbi metropole inovacijama u arhitektonskom projektiranju... kroz paralelno istraživanje stvarnosti i simuliranje budućnosti... virtualna arhitektura – veliki prilog demokratičnom odnosu prema arhitekturi jer se kroz virtualni svijet izjednačavaju stručnjaci i korisnici, tzv. ʽobični ljudiʼ), Arhitekt koji se ne boji budućnosti; Branko Kincl – modernist koji je povezao prošlost i budućnost, i, kao zaključak: Kincl – arhitektura kozmopolitskog Zagreba, povodom izlaska monografije Kincl: »Da je Zagreb imao smjelosti i sagradio mnoge od nerealiziranih Kinclovih projekta, bio bi mnogo veća metropola nego što je danas... Kincl će... uvijek biti svijetla točka onog kozmopolitskog Zagreba koji je u doba Exata 51 i Novih tendencija... bio centar svjetske avangarde.« (M. Tenžera).

Međutim, ovaj opsežni svezak sigurno nije sve što će nam Kincl ostaviti: on i dalje intenzivno radi na nizu projekata i realizacija. To je, kako sam kaže, svojevrsni Branko Kincl BIS. Tu je prva nagrada na natječaju za Hrvatsku lutriju, Aerodrom Zadar, Imam Homeini Airport Iranshar Terminal, stambeni kompleks Lužnica Zaprešić, višestambene zgrade u Vukotinovićevoj, Medvedgradskoj, Vrapču..., Hotel uz aerodrom... Uredio je zbornik priopćenja sa znanstveno-stručne konferencije Obnova povijesnog središta Zagreba nakon potresa, pristup, problemi i perspektive. Kincl nas iznova podsjeća da možemo od njega očekivati neočekivano... Njegovim riječima: »Skupiti što više iskustva u životu... razgovarajući o životu razgovaramo o opni, plaštu unutar kojega se odvija život, privatan ili javan, to su naše građevine, javni, urbani prostor, ulične fasade, oblikovanje prostora jest plašt unutar kojega se dešavaju životni procesi..... ARHITEKTURA JE OBLIKOVANJE ŽIVOTA! PROSTOR je sudbina u kojem se čovjek ne samo rađa, nego i formira i nosi sliku o svome zavičaju«.

 * * *

Alenka Delić je redovita profesorica u trajnom zvanju na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Katedri za arhitektonsko projektiranje, Kabinetu za stambene zgrade. Predaje teorijske kolegije, a nositeljica je svih vježbovnih kolegija kabineta u kojima primjenjuje informacijske i komunikacijske tehnologije u procesu projektiranja i edukaciji. Uz nastavu radi na stručnim projektima s naglaskom na održivu stambenu arhitekturu.