Produbljeniji pristup poznavanju nacionalnoga geografskoga prostora

Na najvećem hrvatskom sajmu knjiga, Interliberu u Zagrebu, protkanom iznimnom posjećenošću nakon koronske stanke, predstavljena je 10. studenoga treća knjiga (od planiranih sedam) Velike geografije Hrvatske, u izdanju Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i Školske knjige d. d. Novi svezak posvećen je povijesno-geografskim odrednicama razvoja Hrvatske. O kapitalnom projektu, ciljevima i odjecima razgovarali smo s glavnim urednikom Damirom Magašem. Uz njega poglavlja na 384 stranice ilustrirane knjige potpisuju Borna Fürst Bjeliš, Tonči Burić, Dubravka Mlinarić, Hrvoje Petrić i Mladen Klemenčić.

Kako ste doživjeli najveći hrvatski knjiški sajam? Je li se po posjetu, nazočnosti na predstavljanjima knjiga i ostalim popratnim događajima moglo zaključiti da oduševljenje ponovnim otvaranjem nakon stanke 2020. još uvijek traje? I pridonosi li Interliber vidljivosti Velike geografije Hrvatske?

Interliber je svakako pridonio vidljivosti Velike geografije Hrvatske, ondje je Školska knjiga na svom izložbenom i prodajnom prostoru ne samo izložila tri dosad tiskane knjige ovog izdavačkog pothvata nego je 10. studenoga priredila posebno predstavljanje treće knjige »Povijesno-geografske odrednice razvoja Hrvatske«. Bilo je dosta prisutnih koji su pratili promotivna izlaganja, kao i brojnih prolaznika i zainteresiranih u hodu. O tome je pisano i u Zadarskom tjedniku i na njegovu portalu. O knjizi i važnosti cijelog projekta govorili su Ante Žužul, predsjednik upravnog odbora Školske knjige d. d., Lena Mirošević, pročelnica Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Hrvoje Petrić, jedan od suautora, Snježana Bakarić Palička, urednica za geografiju nakladnika Školske knjige te moja malenkost u ulozi glavnog urednika i začetnika cijelog izdavačkog pothvata. Atmosfera na Interliberu je, kao i lani, nakon godine stanke zbog pandemije, bila više nego uzbudljiva s mnoštvom novih izdanja, različitim popratnim zbivanjima, brojnim posjetiteljima, pristupačnim cijenama, susretima i sl.

Ovo je treći svezak Velike geografije Hrvatske, s podnaslovom »Povijesno-geografske odrednice razvoja Hrvatske«. Možete li nam, kao glavni urednik, predstaviti ukratko koncepciju svih sedam planiranih knjiga, njegovu namjenu i cilj projekta Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i Školske knjige d. d.?

Zamisao o stvaranju sveobuhvatne, sintetske geografije Hrvatske u suvremenoj Hrvatskoj traje od prvih godina nakon osamostaljenja, ali na žalost dvadesetak godina se samo o tome povremeno pričalo. Kad mi je 2007. istekao mandat rektora Sveučilišta u Zadru, odlučio sam napisati obuhvatnu Geografiju Hrvatske i ona je ugledala svjetlo dana 2013. u izdanju Sveučilišta u Zadru i izdavačke kuće Meridijani. Opsegom, premda konceptualno u skladu sa suvremenim trendovima drukčije osmišljena, odgovara starijim izdanjima o zemljopisnom prostoru naše zemlje, onom Hinka Hranilovića i Dragutina Hirca iz 1905. (Zemljopisni i narodopisni opis kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), Zvonimira Dugačkog iz 1942. (uredio višeautorski Zemljopis Hrvatske), te izdanju od šest svezaka višeautorske Geografije SR Hrvatske iz 1974–1975. Taj moj zemljopisni doprinos ubrzo je, 2015., preveden na engleski jezik i jedina je sveobuhvatna monografija o Hrvatskoj dostupna cijelom svijetu ostvarena na načelu integralnog sagledavanja Hrvatske, dakle ne kao ona iz vremena komunističke uprave ostvarena na subteritorijalnom pristupu (Središnja, Gorska, Istočna, Zapadna i Južna Hrvatska/Dalmacija), tj. na separatnom razmatranju pojedinih dijelova Hrvatske.

No, potreba poznavanja vlastitoga nacionalnoga geografskog prostora u pravom smislu riječi, poput nužnosti poznavanja svoga jezika ili povijesti, traži znatno produbljeniji pristup, s više ulaženja u sve sastavnice prostora. Tako sam 2018., opsegom proširujući Geografiju Hrvatske iz 2013. osmislio ovu Veliku geografiju Hrvatske u sedam knjiga, integralno obrađujući prostor Hrvatske prema osnovnim sastavnicama geografske znanosti. Na tom zadatku okupljeno je četrdesetak znanstvenika suautora, ponajviše geografa, ali i drugih (geologa, pedologa, oceanologa, biologa, povjesničara, arheologa) s geografskih katedri sveučilišta u Zadru i Zagrebu te još desetak ustanova. Odjel za geografiju kao i samo Sveučilište u Zadru dali su tom projektu punu potporu, pa je sa Školskom knjigom d. d. pokrenut zajednički pothvat na izdavanju toga kapitalnoga nacionalnog djela. Prva knjiga, koja je izašla 2020., tematski je naslovljena »Geografski položaj, granice i političko-geografske značajke Hrvatske« (lani je predstavljena na Interliberu i 2022. godine na Sveučilištu u Zadru), druga knjiga izlazi pod naslovom »Fizička geografija Hrvatske – prirodno-geografska osnova razvoja«. Treća je ove godine na Interliberu predstavljena knjiga o kojoj je riječ – »Povijesno-geografske odrednice razvoja Hrvatske«. Četvrta knjiga »Stanovništvo i naselja Hrvatske – demogeografska obilježja Hrvatske« i peta knjiga »Geografska obilježja gospodarstva (ekonomska geografija) Hrvatske« u izradi su i predviđene su za tisak u 2023. i 2024. godini. Nadam se da ćemo tijekom 2024. uspjeti završiti i šestu predviđenu monografiju »Regionalizacija Hrvatske«. Sedma knjiga, u kojoj zapravo nije riječ o zemljopisnim obilježjima Hrvatske nego o stoljetnom razvoju hrvatske geografije kao struke, znanosti i školskog predmeta, pod naslovom »Razvoj i značenje hrvatske geografije«, već je izišla iz tiska i predstavljena je također 2021. na Interliberu te na Sveučilištu u Zadru. Iz naslova sedam knjiga ove edicije jasni su i namjena i cilj toga kapitalnog izdanja – analizirati, raspraviti i na jednom mjestu znanstveno produbljeno, ali ipak i za najširu javnost dostupno i pristupačno – sakupiti i objektivno predstaviti spoznaje o zemljopisnom prostoru naše Domovine, i one prirodne (geomorfološke, klimatološke, hidrogeografske, pedogeografske i biogeografske) i one društvene (demogeografske, ekonomsko-geografske, regionalizacijske). Svakako da time posebno znanstvenici, studenti, učenici i mnogi drugi zainteresirani mogu naći i koristiti brojne podatke, činjenice i važne pokazatelje o prostoru Republike Hrvatske, u čemu im pomažu i kazala pojmova u svakoj knjizi, te navodi literature koju dalje mogu konzultirati.

///////////

Profesor emeritus Sveučilišta u Zadru Damir Magaš rođen je u Metkoviću 15. siječnja 1953. Od 1956. živi i radi u Zadru, odakle su mu se oba djeda iselila nakon uvođenja talijanske uprave 1920. Diplomirao je primijenjenu geografiju 1975. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1992. i doktorirao. Radio je u Zavodu za urbanizam u Zadru (1976–93; magistrirao urbanizam i prostorno planiranje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983). Od 1993. do 2002. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zadru, na kojem je 1994. utemeljio i do 1999. bio prvi predstojnik Odsjeka za geografiju (od 2003. Odjel), na kojem je 2000. pokrenuo i poslijediplomski studij. Bio je i posljednji dekan Fakulteta (2000–02) i jedan od najzaslužnijih za osnivanje/obnovu Sveučilišta u Zadru, kojem je bio i prvi rektor (2002–07). Od 2000. redoviti je profesor (u trajnom zvanju od 2006), a od 2020. profesor emeritus. Pokrenuo je rad Hrvatskoga geografskog društva u Zadru 1995. i geografski znanstveni časopis Geoadria 1996. (glavni urednik do 2011), a pri Sveučilištu je 2003. utemeljio Centar za istraživanje krša i priobalja. Bio je mentor više desetaka diplomskih, magistarskih i doktorskih radnji te član brojnih povjerenstava, matičnih odbora, Senata Sveučilišta u Zadru (2002–2020), član je Nacionalnog vijeća za znanost i tehnološki razvoj (2019–2023). Ponajviše se bavi temama iz regionalne, urbane i povijesne geografije Hrvatske, hrvatskim otocima i priobaljem, litoralizacijom, regionalizacijom te Zadrom i njegovim širim područjem.

////////////////

Koji su kriteriji, izazovi i zapreke bili prigodom nastanka trećega sveska, podijeljenoga u dvije cjeline: Hrvatski prostor od prapovijesti do ranoga novoga vijeka i Mijene prostora u novom vijeku do suvremene neovisnosti?

Kriteriji koje smo kao uredništvo poštovali su ponajprije maksimalna objektivnost u pristupu, okupljanje relevantnih suautora, naglašavanje bitnih i presudnih zbivanja u prostoru koji obuhvaća suvremena Hrvatska, omogućavanje obrade i onih tema koje su dosad bile slabije zastupljene u djelima za širu javnost (udžbenici i sl.). U Hrvatskoj i danas postoje prilično suprotstavljeni pristupi pojedinim povijesnim zbivanjima, dugo vremena neke teme nisu obrađivane, pa je stoga i povijesno-zemljopisni pristup, u kojem se govori o stanju u prostoru u nekom vremenu, ostao do danas pomalo nedostatan i nedostupan. Stoga je bio poseban izazov, posebice urednicima i suautorima, kako znanstveno, a široj javnosti pristupačno, predstaviti pojedina zbivanja i mijene u prostoru, promjene u krajobrazu, infrastrukturi, stanovništvu i sl., a da se izbjegnu stereotipi, ideološke ili političke konotacije. Uz to potrebno je bilo uskladiti i stil, pristup i izraz pojedinih suautora. Kao glavni urednik nastojao sam okupiti danas ugledna i priznata imena na važnom zajedničkom zadatku. U izradi ovog djela sudjelovalo je uz mene s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru (s crticama iz prostorne problematike prapovijesti i antike, zatim s poglavljima o našem prostoru u razdoblju velikih selidbi naroda, pristupima genezi Hrvata, te prostoru Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata do danas; ujedno sam pripremio uvod, predgovor i zaključak), još pet autora kojima od srca zahvaljujem što su se spremno odazvali pozivu na pisanje pojedinih dijelova monografije. Glavninu sadržaja o prostornim mijenama na tlu današnje Hrvatske u prapovijesti i antici priredila je dr. sc. Borna Fürst Bjeliš, geografkinja s Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, koja se intenzivno bavi historijskom geografijom i promjenama u krajobrazu. Zahtjevnu problematiku srednjovjekovne Hrvatske, od prvih kneževina, preko suverenoga Hrvatskoga Kraljevstva i personalne unije s Ugarskom do prvih osmanlijskih prodora obradio je, na osnovi arheoloških i povijesnih izvora, arheolog dr. sc. Tonči Burić, s cjeloživotnim radnim vijekom u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, sada umirovljen. Presudne prostorne mijene i procese u razdoblju kada je osmanlijska vladavina ostvarila najveći utjecaj u hrvatskim krajevima raspravila je dr. sc. Dubravka Mlinarić, povjesničarka iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu. Prof. dr. sc. Hrvoje Petrić, povjesničar i geograf s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, upozorio je na prostorna, inovativno-gospodarska i politička zbivanja nakon povlačenja Osmanlija na bosanski i srpski teritorij južno od Save i Dunava, propasti Mletačke Republike, kratkotrajne francuske uprave i pokušaja ostvarenja jedinstvenoga hrvatskog teritorija u vrijeme austrijske odnosno austrougarske uprave u 19. st., do geopolitičkog preslagivanja nakon njezine propasti odnosno završetka Prvoga svjetskog rata. Složene povijesno-geografske promjene između dvaju svjetskih ratova u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji te tijekom Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obradio je mr. sc. Mladen Klemenčić, geograf iz LZ »Miroslav Krleža« u Zagrebu. Vrijedno kazalo zemljopisnih imena te osobnih imena i etnika priredila je Kata Magaš, prof. geografije, donedavno gimnazijska profesorica i predavač metodike nastave geografije na Sveučilištu u Zadru. Monografiju su recenzirali hrvatski geografi akademik Dragutin Feletar, umirovljeni dugogodišnji profesor na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, i prof. dr. sc. Josip Faričić, geograf sa Sveučilišta u Zadru.

Kod ove treće u nizu od ukupno sedam predviđenih monografija Velike geografije Hrvatske, nastojali smo njegovati inovativni pristup i odmak od stereotipa dosadašnjih pristupa problematici hrvatskoga zemljopisnog prostora kroz razna razdoblja. Tako su »Povijesno-geografske odrednice razvoja Hrvatske«, čini mi se, dosad jedinstvena rasprava o prostornim mijenama i relevantnim procesima koji su određivali suvremeni prostor Republike Hrvatske od prapovijesnih razdoblja do najbliže, donedavne prošlosti s naznakama suvremenih preobrazbi i prostornog razvoja. Na 380 stranica razmotrili smo i javnosti, znanstvenoj i široj, predstavili činjenice o geografskim procesima i promjenama u prostoru važnima za obitavanje i opstanak ovdašnjih ljudskih zajednica, posebice hrvatskog naroda, i njihov razvoj. Naglasili smo stoljetne mijene i zbivanja u oblikovanju krajolika, rasporedu stanovništva, teritorijalnom ustroju, geopolitičkim i gospodarskim prilikama i odnosima koje su bitan pokazatelj i sastavnica susljednog razvoja državnog prostora Hrvata od doseljenja do početka trećega tisućljeća. Na osnovi iscrpnih znanstvenih spoznaja, brojne pisane građe i literature, s povijesno-geografskog motrišta iznijeli smo temeljne činjenice, pokazatelje i spoznaje o Hrvatskoj i Hrvatima kroz zbivanja u prostoru i vremenu. Poglavlja prate relevantni popisi literature, a kazala zemljopisnih i osobnih imena čitateljima pomažu u približavanju pojmova i građe. Dakle, monografija progovara o mnogim procesima u prostoru koji je oduvijek omogućavao opstanak i razvoj, tako i hrvatske nacije od 7. stoljeća u širem geopolitičkom regionalnom kontekstu, unatoč svim prisezanjima za tim prostorom od mnogih bližih i daljih aspiranata. Zapreke su uvijek nedostatak literature ili pokazatelja za neke pojave i zbivanja u prostoru, čekanje na odgovarajuća sredstva, teškoće pri izradi grafičkih priloga, izboru fotografija i sl.

Prostori Zadra i Šibenika, jugoistočne Like i Krbave na zemljovidu iz radionice Matea Pagana, oko 1525.

Zanimljivo je iščitavati i vaše autorske jedinice – povijesno-geografske crtice iz prapovijesti i antike na prostoru današnje Hrvatske. Koja je razlika u metodološkoj obradi tih jedinica u odnosu na obradu »Hrvatske u vrijeme komunističke uprave« te »Nastanak i razvoj suvremene Hrvatske«?

Povijesno-geografske crtice iz prapovijesti i antike na prostoru današnje Hrvatske i za mene su kao urednika i suautora bile poseban izazov. Proizišle su iz potrebe da se i za ta najstarija razdoblja prostornih promjena na teritoriju današnje Hrvatske, metodološki kroz pojedine primjere, upozori na pojavnost, brojnost i važnost ondašnjih zbivanja. Naime, mnoga dosad nisu u odgovarajućoj mjeri bila zastupljena u udžbenicima, monografijama, nego samo u specifičnim znanstvenim radovima, a bitna su i presudna za procese i mijene u prostoru. Ako se objektivno obrađuje, primjerice, važnost Liburna u primorju i na otocima, općenito na Jadranu, pa i postojanje teritorija Liburnije, povremeno i kao zasebne provincije, onda to mijenja donekle isključivost primjene stereotipnoga povijesno-zemljopisnog pristupa, koji izbjegava njihovo spominjanje. Naime, osim što su Liburni bili važna jadranska talasokracija gotovo cijelo posljednje tisućljeće prije Krista na Jadranu, osvajajući otoke sve do Krfa, u vrijeme širenja rimske uprave u Iliriku, za razliku od Delmata koji su pružali jak otpor (i po kojima ime Dalmacija), uspješno su se uklopili u strukture rimskog imperija. Preko njihove borbe s Grcima za Hvar u 4. st. prije Krista zna se za najstarije spomene naših lokaliteta Visa, Hvara i Zadra. Prostor Liburna i njihovih susjeda Japoda, u vrijeme rimske uprave povremeno izdvajan kao Provincija Liburnija, ili pak kao zaseban dio Provincije Dalmacije, zauzimao je priobalje i otoke od Raše do Promine s unutrašnjosti do Posavine, tj. znatan dio današnjeg prostora Republike Hrvatske, upravo onaj u kojem će nastati prvotna jezgra srednjovjekovne hrvatske države sa središtem u Ninu, uz Zadar i Skradin najznačajnije središte prijašnje Liburnije. Knez Guduščana, Borna, prvi hrvatski knez, oslovljen je i kao knez Liburnije odnosno Liburnije i Dalmacije. Poslije se ime Liburnije postupno gubilo. Slično je i s problematikom podrijetla Hrvata. Pojedini režimi (između dvaju svjetskih ratova, poslije i komunistički) isključivo su dopuštali tzv. slavensku teoriju o našem podrijetlu dok je, primjerice, iranska bila zabranjivana, a njezini protagonisti sankcionirani. Složenim procesima na putu Hrvata od srednjoazijskog prostora preko današnjeg ukrajinskog i poljskog u Zakarpaću (sa svim mijenama njihovom slavenizacijom), gdje su prije nego u današnjoj Hrvatskoj već imali određene oblike državno-teritorijalnog ustroja, o čemu govore razni zapadni kao i ukrajinski, poljski i ruski znanstvenici, trebalo bi se u našoj historiografiji dublje pozabaviti. Kod rijetkih povijesno-zemljopisnih obrada (u praksi uglavnom postoje brojna politička, ekonomistička ili, često i suprotstavljena, povijesna gledišta i sučeljavanja), malo je konkretnoga o mijenama u prostoru Hrvatske u pojedinim razdobljima. Stoga sam nastojao s više činjenica i značajnih prostornih sastavnica i zbivanja objektivno progovoriti o raznim procesima u prostoru koji su, uz one pozitivne, na žalost imali i vrlo poraznih posljedica za život i opstanak hrvatskog naroda i sam geografski teritorij Hrvatske. Nastanak i razvoj suvremene Hrvatske, geopolitički u vrlo teškim i neizvjesnim prilikama, s (veliko)srpskom ratnom agresijom, do danas je praćen mnogim neriješenim pitanjima. Ipak, brojni pozitivni pomaci u pogledu vrednovanja prostora i bogatstava u njemu (plodno tlo, more, šume, vode, očuvani dijelovi prirode, kulturna baština i dr.), geopolitičko i gospodarsko svrstavanje u zapadni svijet, tj. Srednju Europu odnosno Europsku uniju i NATO, težnja da se županijskim sustavom odupre snažnoj centralizaciji i raznim monopolima, otvaraju znatne perspektive budućeg razvitka. O tome je osim u ovoj knjizi s povijesno-zemljopisnog motrišta, pisano i s geopolitičkog u prvoj knjizi Velike geografije Hrvatske.

Kako pisati uravnoteženo o nedavnoj i napaćenoj hrvatskoj prošlosti, selektirati važnost podataka, staviti ih u surječje s vremenom i prostorom u kojem su se odvijali? Koliko je bila važna u pripremi knjige i sadržajnost dostupnih fotografija, karata i ilustracija?

Uistinu je i izazovno i zahtjevno pisati o zbivanjima u prostoru Hrvatske posebice nakon Prvoga svjetskog rata s kulminacijom u (veliko)srpskoj agresiji 1991–95. Geopolitička negacija zemlje, Drugi svjetski rat, jednoumlje nakon njega te konačni otpor ratnoj agresiji, ostavio je iznimno puno tragova u prostoru. Kroz razne reforme od agrarne do upravno-teritorijalnih prekrajanja, ratna razaranja i goleme demografske gubitke u Drugome svjetskom ratu i poraću, socijalističku izgradnju, nacionalizacije i eksproprijacije, industrijalizaciju, »privredne« reforme i tzv. »stabilizacije«, ukidanja općina i kotara početkom 1960-ih, samoupravljanje itd., i prostor je doživljavao brojne preobrazbe u krajoliku, infrastrukturi, gradogradnji, (sub)urbanizaciji, raseljavanju gorskih, otočnih i drugih krajeva kroz depopulaciju sela, privremeni rad u inozemstvu, trajno iseljavanje, useljavanje iz BiH i Vojvodine itd. Premda je malo obuhvatnih sinteza o svim tim zbivanjima, ipak je selekcija prostorno najvažnijih mijena načinjena, nadam se uspješno, u uzročno-posljedičnom suodnosu s gospodarskim i (geo)političkim okolnostima u vremenu i prostoru te na korist općoj objektivnoj spoznaji. Dostupnost fotografija, zemljovida i ilustracija razmjerno je bila otežana, dijelom i zbog bojazni oko autorskih prava materijala u literaturi, u medijima, na internetu, ali i zbog njihove česte nepreciznosti ili netočnosti, nedostatne sadržajnosti i sl. te je zemljovide i pojedine grafike uglavnom trebalo izraditi za potrebe knjige, a fotografije preuzeti iz sigurnih, vlastitih i slobodnih izvora.

Je li Velika geografija Hrvatske u sedam svezaka komplet koji bi trebao biti sastavnim dijelom biblioteke u većini hrvatskih domova, s obzirom na sveobuhvatnost i znanstvenu obradu? Svjestan sam da je to i pitanje marketinga, no kako osobno promišljate uopće hrvatsku zainteresiranost za iščitavanjem cjelokupne povijesti i geografije?

Dobro bi bilo da se u hrvatskim domovima nađe i edicija Velike geografije Hrvatske kao i pojedine enciklopedije, leksikoni, zavičajna izdanja, uz naravno i domaću i stranu beletristiku i umjetnička ostvarenja. Naime, ona pruža provjerenu i svestranu spoznaju o prostoru svoje zemlje, omogućuje suvremenom čitatelju, učeniku, studentu, znanstveniku, ali i svakom zainteresiranom građaninu, sintetsko znanje o svim bitnim značajkama zemljopisnog prostora Hrvatske, što je dio osobne i opće kulture. Danas prevladava spontano, parcijalno, nedosljedno i nedostatno, često i pogrešno spoznavanje gotovo isključivo elektroničkim putem (internet i dr.), premda katkad može biti i korisno. Iznimke koje potvrđuju pravilo su oni na kvizovima, natjecanjima, najbolji učenici, studenti, dobitnici priznanja i nagrada i sl. pokazujući da ipak postoji znatno zanimanje za svestranim upoznavanjem hrvatske povijesti i geografije. To dokazuje nerijetko i ambicija onih, u tom pogledu slabo upućenih i obrazovanih, ali su na takvim mjestima i funkcijama (pojedini političari, turistički djelatnici, iznajmljivači, novinari, gospodarstvenici itd.) koji, kad rabe povijesne i geografske podatke, nerijetko to rade krivo i netočno. Primjerice, od trivijalnog i pogrešnog »na Tajlandu« što se učestalo prakticira i u uglednim medijima, do plasiranja raznih netočnosti. Najgori su (po mome mišljenju) namjerni pokušaji politikantskog »regionaliziranja« Hrvatske mimo našega tradicionalnoga županijskog upravno-teritorijalnog ustroja, prema centralističkom konceptu velikoga glavnoga grada s još dva-tri grada, uz koncentraciju i uzurpiranje kapitala i moći, što rezultira ispražnjenom Hrvatskom. Tu bi pripadali otvoreno i prikriveno autonomaštvo s težnjom destrukturiranja Hrvatske, koncepti centralizirane zemlje s ukidanjem županija i najvećeg dijela općina, prodaja prostora i dobara strancima i sl. Uvjeren sam da će se ipak naći rješenja budućega življenja, decentralizirana i ravnomjerna razvitka naše Domovine uz odgovarajuće vrednovanje stanovništva i prostornih bogatstava svih njezinih dijelova.