Bilježnice cjeloživotne duhovnosti

Zbirka poezije pokojnoga salezijanskoga svećenika Nede Nedića (Tišina, Bosanski Šamac, BiH, 26. rujna 1952 – Split, 12. prosinca 2021) sadrži 200 pjesama napisanih kroz pedesetak godina. O prvoj obljetnici njegove smrti i 70. obljetnici rođenja na 286 stranica pjesme su podijeljene na izbor samoga autora u prvom dijelu, dočim je drugi dio posvećen Nedićevoj književnoj ostavštini. Duhovna poezija svećenika koji je obavljao niz odgojno-obrazovnih službi u svim zajednicama, zadržavajući samotne trenutke za poetsko pregalaštvo, koje je skrovito nosio do iznenadne smrti, ukoričena je posveta i proslava njegova života.

Sva Nedina pjesnička ostavština nalazi se u deset bilježnica koje sadrže pjesme raznih verzija, skice i ispravke. Vidi se da je Nedo na njima dugo radio i dotjerivao ih tako da kvaliteta pjesama raste paralelno s godinama njegova pjesničkog rada, sve do zreloga pjesničkog izraza.

Prva bilježnica Nedinih pjesama nosi oznake mjesta (Rijeka, Križevci), godine nastanka (1970., 1971., 1972) te Nedin pseudonim Tomislav Hrvatinić, a donosi 45 numeriranih pjesama (od toga četiri imaju samo naslov). Druga bilježnica nosi naslov »Odabrane pjesme« a pisana je 1972–1973. Sadrži 55 numeriranih pjesama, od kojih neke imaju više verzija. Treća bilježnica s naslovom »Pjesme« sadrži samo 15 pjesama, a napisane su 1972. Četvrta bilježnica donosi 80 pjesama napisanih između 1972. i 1977. Neke su i poslije prerađivane, a neke se donose u više verzija. Različita su sadržaja i umjetničke kvalitete. Peta bilježnica (1973–1974) ima naslov Pjesme a donosi 33 numerirane pjesme nastale za vrijeme odsluženja vojnog roka u Subotici. Tekst je popraćen s 11 ilustracija. Uglavnom su to pjesme intimističkog, moglo bi se reći i ljubavnoga karaktera. Govore o vlastitim iskustvima i njihovu značenju. Šesta bilježnica pisana 1973–1975. nosi tematski naslov: »Na putu rastanka sa životom ljubavi«. Tematika se nadovezuje na prethodnu, ali se zauzima stajalište i daje novi smisao prijašnjim iskustvima. Pjesme su složene u četiri ciklusa, a ima ih ukupno 33. Tekst je ispisan lijepim rukopisom i popraćen s nekoliko ilustracija. Sedma bilježnica (bez naslova) donosi 28 pjesama pisanih u razdoblju od 1974. do 1976. Tu su i neke Pjesme u tri reda koje su (ne)znatno prerađene 1983. godine. Osma bilježnica nastavlja se na prethodnu, a donosi pjesme nastale u razdoblju od 1974. do 1983. Pjesme se u raznim inačicama ponavljaju i u drugim bilježnicama. Teško je reći koliko ih ima jer su ponegdje doneseni samo fragmenti ili se neki dijelovi ponavljaju. Deveta bilježnica (ispisana strojopisom) sadrži skice i dorađene pjesme iz šireg razdoblja od 1970-ih do 1980-ih godina. Različite su tematike. Sve bilježnice (1–9) malog su formata, veličine školskih bilježnica. Deseta bilježnica (format A4) pod naslovom »Pepeo u sjećanju ili prebiranje po godinama« donosi 38 pjesama, dorađenih i ispisanih čitljivim rukopisom. Neke su pjesme prerađene iz prijašnjih bilježnica, a neke imaju čak i drukčiji naslov. Vremenski raspon nastanka pjesama u ovoj bilježnici je od 1973. do 1983. godine.

U cjelokupnom Nedinu opusu posebno se ističe križni put u sonetnom vijencu. Njegov akrostih daje naslov »Gospodinu Isusu«. Taj križni put prigodno se molio u korizmi. Uz te poetske tekstove postoji i jedan fascikl proznih tekstova koji sadrži bilješke uz pročitana djela i osobne meditacije i razmišljanja. Osobito je vrijedna meditacija Ponoćni razgovori. Nedo je neke pjesme ispisao u digitalnom obliku, poredao ih po ciklusima i složio u dva fascikla (u ovoj knjizi donose se u prvom dijelu). Je li ih namjeravao tiskati (na što sam ga više puta poticao), ali nije stigao jer ga je smrt u tome pretekla? Ili je njegova skromnost i samozatajnost bila uzrok da su pjesme ostale zatočene u ladici? Ono što je sigurno jest da je Nedo bio svjestan svoga pjesničkog poziva i svoje obveze da mora obaviti povjerenu mu zadaću. Potvrdu toga nalazimo u brojnim pjesmama.

Šutjeti mogu – /
ali pisati moram!
                   (»U suton«)
Oprosti Bože pjesniku meni/
Što nasilje činim nad riječi.../
Ja slabom riječju prikazat htjedoh/
Tvoju neuhvatljivu božansku sliku/
Oprosti jer htjedoh što ne smjedoh/
Oprosti Bože meni pjesniku.
                   (»Oprosti Bože«)
Koliko puta a da ne znam zašto/
Dohvatih pero da se jadam njime.../
Srce je na peru i koga da krivim/
Što misao jedna svu noć me mučila...
      (»Opet tiho prošao je rujan«)
Jednog ću dana spaliti stihove svoje!/
Jednog ću dana o, kojeg li dana!? /
A ne znam – hoću li moći!?
                   (»Hoću li moći«)

Drugi dio ove knjige donosi pjesme koje su ostale u rukopisu. To su uglavnom pjesme iz najranijeg razdoblja. Odabir tematike i pjesnička obrada daju izvrstan uvid u cjelokupno Nedino pjesništvo u kojem se odražava njegovo dozrijevanje u promišljanju i poetskom oblikovanju te prijenosu životnih poruka koje iz te poezije proizlaze.

Tematika Nedinih pjesama je raznolika: osobna i obiteljska, zavičajna i nacionalna, socijalna i duhovna. Sve to odražava Nedinu cjelovitu kršćansko-humanističku viziju. On nikoga ne osuđuje, sve nastoji razumjeti, sve promatra u pozitivnom svjetlu, ali ne zatvara oči pred negativnim pojavama, kojima nastoji pronaći uzrok, i nada se pobjedi dobra nad svakim oblikom zla. Izbor uvrštenih pjesama temelji se u prvom redu na umjetničkoj kvaliteti i na poruci. One daju cjelovit uvid u Nedino pjesničko stvaralaštvo; odraz su njegova razvoja i dozrijevanja, osobnog i pjesničkog, kao i rasta u zvanju i pastoralnom djelovanju.

Nedine su pjesme lirski zapisi, osobne meditacije, filozofsko i duhovno promišljanje o životu i problemima koje on nosi, traženje smisla života i svega što se u njemu događa. No, one su osobito i ponajviše osobni susreti s Gospodinom u molitvi i bdjenju; one su bogomdana i bogudana riječ (kako je znao govoriti njegov profesor Ivan Golub).

Nedine pjesme odražavaju autentično iskustvo s čovjekom i prirodom, osobito sa zavičajem. One su čista ekološka poezija prodahnuta biblijskim duhom i osobnom sviješću o povezanosti čovjeka i svijeta u kojem on živi. Nedina iskrenost i neposrednost očituje se osobito u odnosima s drugim ljudima, kako u humanom empatijskom pristupu tako i u profinjenoj ljubavnoj poeziji, u kojoj preispituje sebe i svoje osjećaje, a još više smisao sveukupne stvarnosti ljudskih odnosa. Nedo ne bježi od stvarnosti, ali joj traži dublji smisao i spreman je odreći se prividnog za ono dublje i dubinsko; on traži bitno i trajno.

Nedo je u stalnom traganju za smislom. Tražitelj je humanog i božanskog u neposrednim iskustvima; traži nevidljivu dimenziju u vidljivoj, vječnost u prolaznosti. Njegove su pjesme prepune važnih pitanja i dragocjenih otkrića.

Na svoja bdjenja / Ne dolazim s riječju
Nego da riječi prosim, / A sveudilj:
Neizgovorenih riječi / Pepeo u sebi nosim.
                   (»Bdjenja«)
O dođi da skupa / dočekamo jutro,
ja kao najmanji stvor / a ti kao moj Bog.
                   (»Očekivanje«)
Kamo sam otišao – pitat ćete ... /
Sad ja sam zvijezda jer odoh put neba/
Da vam svijetlim u vašem traganju/
Jer vam svjetlo u dugim noćima treba
                   (»Uzaludno traganje«)

Ova podulja niska stihova o traganju i tražitelju srž je ukupne Nedine poezije i njezino bitno obilježje. Egzistencijalna pitanja koja postavlja i odgovori koje daje ponuda su i obogaćenje našem promišljanju o vječnim, a opet tako konkretnim temama i istinama koje zahvaćaju i prožimaju naš svakodnevni život.

Kakav je ishod toga traganja? Iz Nedinih poetskih ispovijesti vidi se da je našao ono što je tražio. Iskren djetinji stav pred veličinom cilja i vruća želja za njegovim postizanjem dovode ga k Onomu od koga sve potječe. Tu nalazi smiraj i sreću koju dijeli s drugima, zapravo sreća je sámo dijeljenje. Mnogi stihovi potvrđuju konačno postignuće smisla i sreće do kojih je Nedo došao.

Ne osjećam više teret na srcu i duši,/
veseo sam jer s tvog lica nesta suza,/
sretan sam, najsretniji!/
Sretan jer sreću imam dijeliti s kim!/
               (»Moj pogled leti – ja sam sretan«)
Znam prijatelju / da neizmjerno više tražim
i primam nego što bih mogao / i znao dati.
Zato: ako je tvoja volja, / nek osvanem s jutrom
malen / ko zrnce pijeska na žalu
koje miluju valovi / Tvoje ljubavi
                   (»Kad sklopim umorne oči«)
Za sebe nisam molio / Sve što sam
Za druge molio / I sam sam dobio
                   (»Molitva«)
U jutro sunčano u zlatni krug stati/
I kao djeca plakati od sreće
                   (»Iz dana u dan III«)
Ispuni život onim čime možeš
I s Onim –
s kim sve ćeš uvijek moći
                   (»Dar vremena«)

Ove pjesme nastale su u mjestima gdje je Nedo živio i djelovao, u Zagrebu (74), Rijeci (54), Subotici (22), Križevcima (6), Benediktbeuernu (4), Novom Selu (3), Prvić Luci (2) i Zadru (1), dok 20 pjesama nema oznake mjesta. Iako se u ovoj knjizi ne objavljuju sve pjesme koje je Nedo napisao, ovdje se donose najvrjednije, bilo po Nedinu izboru (prvi dio), bilo po izboru priređivača (drugi dio). To blago koje je do sada bilo skriveno, sada je, uz malo truda, dostupno svima koji se njime žele obogatiti!

Posveta

Kad sam počeo pisati/
Tek sam Ti za ime znao,
a sad Ti poklanjam sve/
što jesam i nisam napisao.

RIJEČI-/
koja BILA SI od iskona,/
koja JESI u središtu svega/
i BIT ĆEŠ vječno.
                   Nedo Nedić