Časopis Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu

Davne 1965. godine Senjsko muzejsko društvo i Gradski muzej Senj pokrenuli su znanstveni časopis pod nazivom Senjski zbornik, koji objavljuje radove iz geografije, etnologije, gospodarstva, povijesti, kulture kao i ostalih srodnih znanstvenih područja s temama koje su vezane uz grad Senj i njegovu okolicu, ali ne isključuju ni teme koje se tiču šireg istočnojadranskog prostora. U proteklih šezdesetak godina izišlo je ukupno 48 svezaka časopisa.

Vrijedno je širem čitateljskom krugu predstaviti kakvu je važnost imao taj donedavno jedini znanstveni časopis s prostora Ličko-senjske županije nastao kao plod entuzijasta u Gradskom muzeju Senj i Senjskom muzejskom društvu. Vjerojatno ni sami pokretači časopisa nisu u to vrijeme znali kakav će biti značaj i važnost jedne takve publikacije. Spominjem ih, jer su grad Senj i okolicu zadužili na različite načine. Na prvom mjestu to je arheolog profesor Ante Glavičić, koji je dugo vremena bio i ostao sinonim za časopis, za arheologiju te Gradski muzej Senj i Senjsko muzejsko društvo. »Vukao« je časopis naprijed kao uporna i snažna lokomotiva, koja je bila usporavana svim mogućim i nemogućim okolnostima vremena u kojem je živio. Uz glavnog i odgovornog urednika Antu Glavičića za časopis su bili odgovorni i drugi ugledni znanstvenici u uredničkom odboru. Već u prvom svesku članke objavljuju tada mladi znanstvenici koji će s vremenom stasati u prvoklasne znalce povijesti, arhitekture, geografije, svih tema vezanih uz Velebit. Taj časopis svojim je sadržajem bio i ostao interdisciplinaran, a »velebitske« teme su njegovo znakovito obilježje.

Po svemu tome Senjski zbornik je jedan i jedinstven, kao uostalom i sam grad Senj, jer gledajući njegovu prošlost, baštinu i ulogu u pojedinim povijesnim razdobljima možemo ga smatrati Dubrovnikom sjevernoga jadranskog primorja. Senj je sjedište biskupije, grad Frankopana ali i uskoka, kraljevski grad, grad glagoljice, slavnog biskupa Marka Antuna de Dominisa, polihistora Pavla Rittera Vitezovića, pisaca Vjenceslava Novaka, Silvija Strahimira Kranjčevića, Milana Ogrizovića, Milutina Cihlara Nehajeva. Uz to Senj je zemljopisno smješten na obali i nosi sve oznake mediteransko-jadranskoga grada, ali i grad koji živi sa svojim zaleđem, Velebitom i dijeli bogatstvo i nedaće tog suživota. Senj je grad koji je svoju gospodarsku podlogu crpio iz velebitskih šuma, primorski grad koji je najbliži središtu Hrvatske i preko kojega su ulazile humanističke ideje i njihovi nositelji prema Ugarskoj, ali se i zadržavale u njemu. Svakako treba spomenuti graditeljsku baštinu kao posljedicu svih povijesnih i društvenih mijena koje su ostavile svoj trag u gradskoj jezgri i izvan nje. A njegov je i danas izdaleka prepoznatljiv najsnažniji vizualni identitetski biljeg kula Nehaj. Katedrala iz XII. st., drugi sakralni objekti, gradski bedemi i obrambene kule, gradski trg, luka, ostatci senjske ploče, glagoljska tiskara, frankopanska ostavština, početak Jozefinske ceste spomenici su vrijedni spomena i bavljenja njima. Pogledamo li naslovnice 48 svezaka Senjskog zbornika prepoznat ćemo po vinjetama i osobe i spomenike koji su slika kulturne i društvene prošlosti Senja.

U prva dva desetljeća časopis nije izlazio svake godine, ali već trideset i pet godina odnosno od 1987. održava se godišnji kontinuitet. Do sada je tiskano ukupno 48 svezaka. U njemu su svoje radove objavljivali zaista eminentni stručnjaci, ponajbolji hrvatski znanstvenici u svom području. Listajući stranice – bilo u tiskanom, ali danas još lakše u elektroničkom obliku, dostupnom na platformi Hrčak – čovjek ostaje zadivljen onim što taj časopis između svojih korica skriva, odnosno otkriva, kao i spoznajom što znači ne samo u lokalnim okvirima nego uopće u hrvatskoj znanosti. Sustavnom objavom znanstvenih, stručnih i drugih članaka, tematskih brojeva otkriva se povijest i uloga grada Senja kroz povijest, kao i šire okolice, a posebno Podgorja. Antički Senj, Senia, liburnsko i rimsko razdoblje, pa zatim i ono srednjovjekovno bili su istraživački arheološki poligon koji je uglavnom više desetljeća pokrivao sam urednik i arheolog, osnivač časopisa profesor Ante Glavičić. No, on je otvorio stranice časopisa i drugim kolegama arheolozima, stručnjacima na svom području, pa tako nalazimo radove Grge Novaka, Marina Zaninovića, Julijana Medinija, Nenada Cambija, Ivana Mirnika, Zdenke Dukat, Radomira Jurića, ali i onih mlađe generacije kao što su Goranka Lipovac Vrkljan, Vedrana Glavaš, Tatjana Kolak, koju predvodi sadašnji urednik arheolog Miroslav Glavičić. Povijesne teme u najširem smislu od antike do najnovijih vremena objavljivali su Mihajlo Sobolevski, Ivan Očak, Vladimir Oštrić, Anna Maria Gruenfelder, Mile Bogović, Mira Kolar-Dimitrijević, Anđelko Mijatović, Mirko Valentić, Mile Bogović, Ante Gulin, Milan Kruhek, Lujo Margetić, Petar Strčić, Tomislav Raukar, Željko Holjevac, Mirjana Matijević Sokol, Vesna Tudjina, Blaženka Ljubović, Enver Ljubović, Stjepan Matković, Daniel Patafta i drugi. Senj kao grad bogate glagoljičko-tiskarske tradicije zastupljen je nizom radova najistaknutijih znanstvenika s tog područja. To su radovi Branka Fučića, Anice Nazor, Ivanke Petrović, Marije Pantelić, Josipa Bratulića, ali i Tomislava Galovića. Velik je broj radova koji se bave filološkim, etnološkim i općenito kulturnim temama. Navodimo neke od njih uz ispriku onima čija su imena izostavljena. To su Radoslav Katičić, Zlata Derossi, Juraj Lokmer, Sanja Majer Bobetko, Ante Bežen, Ivan Rogić, Mirko Raguž, Marijan Bradanović, Andrej Žmegač, Filip Galović, Željko Bartulović, Dean Slavić. Etnografske teme obrađivao je sam urednik Ante Glavičić, ali i jedna skupina etnologa kao što su Milana Černelić, Marijana Belaj, Marijana Rajković Iveta, Tihana Rubić, Nevena Škrbić Alempijević.

»Velebitske« teme posebno su zahtijevale interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup pa se s radovima geografa isprepliću i nadopunjavaju oni arheologa, etnologa, prirodoslovaca. Urednik Ante Glavičić bio je – na neki način – pionir onog dijela povijesne znanosti koji danas trendovski nazivamo ekohistorija, i to prije teorijskih definiranja i pozicioniranja te grane povijesti. Upravo se u člancima Senjskog zbornika ogleda na najbolji, generički način proučavanje senjsko-velebitsko-podgorskog ekosustava u svim aspektima.

Graditeljsko-umjetnička baština Senja osobito je važno tematsko područje koje su istraživali istaknuti urbanisti i arhitekti, kao i povjesničari umjetnosti. Sakralna, obrambena, stambena arhitektura kao povijesna baština danas vidljiva u urbanoj slici Senja bila je jedan od primarnih područja koje je pratio Senjski zbornik. Istaknula bih osobito jedno ime koje se susreće redovito u njegovih petnaestak ranijih svezaka, a sjećam se da je to bila osoba s kojom je Ante Glavičić gotovo svakodnevno bio u kontaktu. To je Melita Viličić, arhitektica, profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, članica suradnica HAZU. Njezini su radovi svojevrsne konzervatorske podloge koje su prethodile stvarnim konzervatorskim zahvatima na objektima. Mislim da se upravo ta baština, otkrivena i vrednovana kroz njezine visoko znanstvene i stručne radove, ogleda u današnjoj stvarnoj slici grada.

Poznato je da je veliku energiju i znanje Ante Glavičić ulagao u kvalitetu Senjskog zbornika, ali se ipak iznenadimo kada sumiramo te rezultate u pedesetak svezaka časopisa koji je po nazivu lokalni, ali i po temama i autorima nacionalni, jer je okupljao i još okuplja najkompetentnije stručnjake, akademike, profesore, druge stručnjake najbolje u svom području.

Senjski zbornik bio je vrednovan i pozicioniran na razne načine tijekom više svojih obljetnica, ali ovaj prilog kao pogled unatrag obvezuje nas da se tom časopisu mora osigurati budućnost. On je na neki način uvijek potencijalno ugrožen, jer ga ne pokriva neka etablirana znanstvena institucija, nego tek jedno Društvo i jedan mali, ali veliki Muzej. Velik je uspjeh bez uobičajene logistike snažne ustanove izdržati i održati takav tempo. Svojim sadržajem i zastupljenim autorima časopis je koji nadilazi granice jednoga grada i županije. Danas je on prepoznat na državnoj razini, što se ogleda u financijskoj potpori, iako simboličnoj, a bilo je trenutaka kada je trebalo smišljati strategiju za njegovu obranu.

Najvažniji cilj tog časopisa je postignut kroz osvješćivanje javnosti, ali i obradu spomeničke baštine. Sigurno je ta činjenica pridonijela da su spomenici Senja i gradska infrastruktura obnovljeni novcem europskih fondova. Smatram, naime, da u okolnostima u kojima se živjelo Senj nije imao mogućnosti biti prepoznat i vrednovan kao grad iznimno vrijedne kulturno-povijesne baštine te da je Senjski zbornik bio i jest njegova tiha, ali i najbolja legitimacija koja zrcali identitet ovoga grada. Ipak treba naglasiti da je Senjski zbornik zbog pozicije i uloge koju je imao Senj kroz dugu povijest vrijedan i važan i za širi prostor istočne obale Jadrana i unutrašnjosti.

Njegov pokretač i dugogodišnji urednik Ante Glavičić bio je na toj funkciji više desetljeća. Glavičićevo obrazovanje, interes i odanost Senju obilježili su sadržaj zbornika u njegovo vrijeme. No, put koji je on zacrtao nastavili su njegovi nasljednici. Nisu posustali ni za pedalj. Blaženka Ljubović, Darko Nekić i Miroslav Glavičić dostojno nastavljaju utrtu stazu svoga prethodnika. No, oni su išli i dalje i u skladu s vremenom uključili su se u suvremene tehnologije, što omogućuje širu vidljivost i otvorenost Senjskog zbornika. Danas je taj časopis dostupan preko elektroničkih medija na platformi znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Hrčak već od 2007. To omogućuje laganu šetnju i uvid u sadržaje prethodnih brojeva. Ukupan broj pregleda dostupnih 48 svezaka Senjskog zbornika veći je od milijun i pet stotina tisuća, točnije 18. rujna ove godine to je 1 455 903.

Senjski zbornik je prije gotovo pedeset godina vezao našu generaciju arheologa i povjesničara preko urednika Ante Glavičića sa Senjom, njegovim muzejom, baštinom. U ona teška vremena Senj je bio izoliran ne samo cestovno nego i društveno. Ali jedna ustanova, jedan časopis, jedna osoba i to su bili razlozi zašto se ta veza nastavila s njegovim nasljednicima i samim gradom.