Velika obljetnica jednoga znanstveno-stručnog časopisa

-

U hrvatskoj historiografiji tek je nekoliko periodičkih publikacija čije utemeljenje odnosno pokretanje seže u 19. stoljeće, ali i ono što je još važnije od toga – kontinuirano izlaženje u sljedećim i nadolazećim razdobljima, sve do danas. Među takvim periodicima iznimno važno mjesto zauzima upravo Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva u Zagrebu koji je 1899., uz pomoć Emilija Laszowskog (1868–1949), utemeljio i bio mu prvim glavnim urednikom dr. Ivan pl. Bojničić-Kninski (1858–1925). Časopis je nekoliko puta mijenjao ime, a od 1958. godine izlazi pod imenom Arhivski vjesnik (s francuskom inačicom Bulletin dʼarchives) kao znanstveni i stručni godišnjak, tj. specijalizirana periodička publikacija arhivskih ustanova u Republici Hrvatskoj za područja arhivistike, pomoćnih povijesnih znanosti, informatologije i komunikacijskih znanosti te srodnih disciplina.

Kako je izdavač i sjedište ovog časopisa uvijek bio i jest vezan uz našu najvažniju nacionalnu arhivsku instituciju – Hrvatski državni arhiv – tako je odlučeno da se u Zagrebu 26. studenoga 2019. upravo u toj baštinskoj ustanovi održi znanstveni kolokvij povodom obilježavanja visoke 120-e godišnjice izlaženja Arhivskog vjesnika. Njegov Organizacijski odbor činili su Silvija Babić, Rajka Bućin, Melina Lučić i Mario Stipančević.

Na kolokviju su sa svojim tematskim referatima nastupili Mario Stipančević (»Bojničić i(li) Laszowski? Utemeljenje Vjestnika Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva«), Damir Agičić (»Arhivski vjesnik u hrvatskoj historiografiji prve polovine 20. stoljeća«), Mirjana Matijević Sokol (»Izdavanje povijesnoga gradiva u Arhivskome vjesniku«), Stjepan Ćosić (»Dubrovačke teme u Arhivskome vjesniku«) i Hrvoje Petrić (»Seljačke bune u Arhivskome vjesniku«). U drugom dijelu kolokvija referat Tomislava Galovića – koji je zbog spriječenosti autora pročitan u njegovo ime – bio je posvećen heraldičkim radovima koji su publicirani u Vjestniku Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva odnosno danas Arhivskom vjesniku, od prvog broja iz 1899. do tada recentnog iz 2018. godine. Slijedila su potom izlaganja Tatjane Šarić (»Arhivski vjesnik i socijalizam«), Nenada Bukvića (»Citiranost Arhivskoga vjesnika u domaćoj društvenoj i humanističkoj periodici«) te Rajke Bućin (»Arhivski vjesnik između 100. i 120. obljetnice: osvrt na promjene u uređivanju i ukupni razvoj časopisa«). Kolokvij je završen raspravom i zaključcima.

Kao rezultat rada navedenoga Znanstvenoga kolokvija »120 godina Arhivskoga vjesnika« Hrvatski državni arhiv je 2021. pod uredništvom Marija Stipančevića objavio zbornik radova s istoimenoga skupa u kojem se našlo pet referiranih radova. Zbornik otvara »Osvrt urednika« (str. 5) M. Stipančevića, koji sumira rad kolokvija i njegove pisane radove koji su pronašli svoje mjesto u ovoj publikaciji. Nakon uredničkog predgovora slijedi vrlo uspjelo »Uvodno slovo« (str. 7–8) Meline Lučić, glavne urednice Arhivskoga vjesnika (2001–2014), koja panoramski prolazi i naglašava uredničke mijene te važnost ove publikacije, ne samo za arhivsku struku i hrvatsku historiografiju u cjelini nego i za humanističke i društvene znanosti kako sada tako i ubuduće. Međutim, kako to već biva, a među njima je i potpisnik ovih redaka, nisu svi prispjeli dostaviti svoje radove na vrijeme pa su tako u predmetnom zborniku svoje mjesto našli sljedeći radovi.

Prvi je rad Marija Stipančevića »Bojničić i(li) Laszowski. Crtica o utemeljenju Vjestnika Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva« (str. 11–23). U ovome kraćem prilogu autor daje odgovor na ovo – možda ne krucijalno – ali zato vrlo važno pitanje u smislu geneze pokretanja ovoga časopisa. Iako je uloga Ivana Bojničića-Kninskoga nesporna, njemu treba svakako sada pridružiti i ime i prezime Emilija Laszowskog. Najbolja potkrjepa tomu nalazi se zabilježena u rukopisu samoga Laszowskoga »Moj književni rad od 1889. do...« gdje na jednom mjestu stoji sljedeće: »Bijaše to zamisao g. dr. Iv. pl. Bojničića, a ne manje i moja«.

Mirjana Matijević Sokol u prilogu »Objav­ljivanje povijesnoga gradiva u Arhiv­skom vjesniku« (str. 25–34) s pravom naglašava važnost ovoga časopisa u pogledu izdavanja povijesnih izvora. Prikazuje se objava arhivskoga gradiva na stranicama Vjestnika Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva odnosno Arhivskog vjesnika i to od prvog broja iz 1899. do broja iz 2019. godine. Ističe se važnost Ivana Bojničića-Kninskog i Emilija Laszowskog. Upozorava se uopće na važnost ovoga časopisa za hrvatsku historiografiju te napose za pomoćne povijesne znanosti. Donosi se i zanimljiv podatak kako je jedan od najcitiranijih radova iz Vjesnika prilog Ferde Šišića »Ljetopis Pavla Pavlovića patricija zadarskoga« (Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva VI/1–2, Zagreb, 1904., str. 1–59). Zbog svoje važnosti isti je prilog i zasebno publiciran kao Memoriale Pauli de Paulo, patritii Iadrensis (1371–1408), digessit Ferdinandus Šišić (Zagreb, 1904). U radu se također naglašava važnost rada Jakova Stipišića »Egdotika diplomatičkih izvora u prošlosti i danas«, koji je objavljen na stranicama ovoga časopisa sada već davne 1972., a pruža široku lepezu uputa i pravila kako priređivati i objavljivati povijesne izvore.

Tatjana Šarić u radu »Arhivski vjesnik i socijalizam« (str. 37–58) obrađuje razdoblje od ponovnog pokretanja časopisa 1958. godine – kao zajedničke stručne publikacije svih arhiva u tada Narodnoj Republici Hrvatskoj – pa do tema u kojima se to razdoblje obrađivalo nakon 1990. godine. Vrijedi napomenuti kako treću seriju Vjesnika pokreće Arhivski savjet Narodne Republike Hrvatske kojem je na čelu bio Bernard Stulli, inače dugogodišnji ravnatelj (direktor) Arhiva Hrvatske. Nakana je bila pokretača da časopis bude arhivistički te da ima otvoren prostor za publiciranje arhivskoga gradiva i inventara arhivskih fondova te članaka iz područja arhivistike (koja je tada i nadalje promatrana u okvirima povijesne znanosti) te pomoćnih povijesnih znanosti. Uz to predviđale su se recenzije, različite bilješke o recentnoj literaturi te bibliografije. Zanimljivo je za primijetiti kako tada nije bilo u smjernicama časopisa da se publiciraju radovi iz historiografije. Naglašava se raznovrsnost članaka koji su svoje mjesto našli na stranicama Arhivskog vjesnika, a može ih se podijeliti na nekoliko skupina kao što su oni u kojima se primarno govori o arhivskoj teoriji i praksi. Nakon toga dolaze historiografski radovi, ali kojima je zadaća prikaz i analiza povijesti institucija (kao dijela arhivistike). Drugim riječima, dosta radova nalazi se na razmeđu arhivistike i povijesne znanosti pa se takve priloge može okarakterizirati kao interdisciplinarne (to se dakako odnosi na razdoblje zadnjih dvadesetak-tridesetak godina). Autorica u nastavku analizira radove koji su napisani u vremenu socijalizma te na one priloge koji ga poslije – nakon pada toga sustava – tematiziraju. U središtu su pozornosti s jedne strane radovi koji donose gradivo iz socijalističkog razdoblja, a s druge strane oni historiografski radovi koji socijalizam kao povijesno razdoblje promatraju nakon 1990. godine. Donose se brojčani podatci, tematski profili pojedinih radova te njihovi autori. Također se kompariraju broj i vrsta radova nastalih u socijalizmu i nakon toga, tj. oni nastali u vrijeme samostalne i demokratske Republike Hrvatske.

Nenad Bukvić posvećuje svoju pozornost »Citiranosti Arhivskoga vjesnika u domaćoj društvenoj i humanističkoj periodici« (str. 61–78). Analizira se citiranost radova publiciranih u Arhivskom vjesniku u drugim periodičkim publikacijama. Tim se pokazuje »komunikabilnost časopisa« u pravcu recepcije njegovih radova u hrvatskoj znanstvenoj zajednici. Citiranost je utvrđena u sklopu autorova istraživanja na uzorku od dvadesetak uglednih znanstvenih i stručnih časopisa (to podrazumijeva reprezentativnost nakladnika/izdavača te mjesto izdavanja) u Republici Hrvatskoj s područja humanističkih i društvenih znanosti, ponajprije povijesti te informacijskih i komunikacijskih znanosti. Osim toga autor je odlučio uključiti u svoje istraživanje i zbornike radova s godišnjih stručnih arhivističko-bibliotekarsko-muzeoloških skupova kontinuirano publiciranih od 2005. do 2019. u nizu: Arhivi, knjižnice, muzeji. Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture (ISSN 0419-9278). Temeljem dobivenih rezultata citiranosti zaključuje se kako je Arhivski vjesnik relevantan časopis za povijest te informacijske i komunikacijske znanosti – potonje pokriva niz struka odnosno institucija (arhive, knjižnice, muzeje) – ali da se neprijeporno zadnjih dvadesetak godina profilira primarno u arhivistički časopis. Takvi su rezultati inače jako dobro potvrđeni i u vrlo vrijednom doktorskome radu Lane Žaja Razvoj arhivistike prema suvremenoj znanosti – analiza časopisa Arhivski vjesnik od 1899. do 2017. godine (obranjenom na Poslijediplomskom doktorskom studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2020. godine).

Rajka Bućin u radu »Arhivski vjesnik između 100. i 120. obljetnice: osvrt na promjene u uređivanju i budući razvoj časopisa« (str. 81–98) daje analizu Arhivskog vjesnika podjednako kao stručnog i znanstvenog časopisa tijekom minulih dvadeset godina s kraćim osvrtom na razdoblje od njegova pokretanja 1958. (treća serija) do 1998. godine. Autorica naglasak stavlja na ono što časopis očekuje u budućnosti, a tvrdnje i zaključke bazira na mijenama u uređivačkoj politici, analizi strukture radova prema tematici i kategorijama, te samoj strukturi autora prema institucionalnoj i geografskoj pripadnosti. Promatra se, kao što je to naglašeno i u samom naslovu rada, razdoblje od 1999. do 2018. i 2019. godina. Zaključuje se kako je – što utjecajem eksternih, a što utjecajem internih prilika i uopće društveno-političkoga konteksta – uređivanje Arhivskog vjesnika prošlo kroz niz uređivačkih stavova i koncepcijskih mijena koji su na kraju rezultirali time da je časopis – prema riječima autorice – postigao vidljiv napredak kao znanstvena publikacija. To se jako dobro i vrlo pozitivno ogleda u činjenici da se Arhivski vjesnik prema »Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja«, tj. vrjednovanju znanstvenog rada nalazi u popisu kategoriziranih domaćih publikacija (čl. 31) među znanstvenim publikacijama najviše (a1) razine. Napomenimo kako je autorica ovoga priloga R. Bućin aktualna glavna urednica Arhivskog vjesnika pa ta analiza ima još veće značenje tim više što se pledira za stavom kako časopis svojom »kvalitetom treba zadržati stečeni status, ali i dalje se razvijati da bi postao vidljivijim u trenutačno najvažnijim svjetskim bibliografskim i citatnim bazama, te dosegnuo što veću citiranost u komplementarnim publikacijama«.

Predmetni zbornik recenzirali su Dražen Kušen, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, i Ivan Majnarić, izvanredni profesor na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Iako opsegom nevelik, samo stotinjak stranica teksta, ovaj zbornik radova jako dobro održava nastojanja organizatora i urednika da se velika obljetnica – punih 120 godina Vjestnika Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva odnosno njegova nastavljača Arhivskoga vjesnika – dostojno obilježi i tekstualno posreduje istraživačima i svim drugim zainteresiranim sugovornicima kao zalog budućnosti za sâm časopis i njegovu publiku odnosno struku. Stoga nakladnik – Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, na čelu s ravnateljem Dinkom Čuturom – i urednik – Mario Stipančević, zaslužuju pohvalu za svoj rad i nastojanja.