Urbana sanacija vrijednih prostornih resursa: dva recentna primjera

-

Znamo da su situacije i postupci vidljiviji, ili uopće vidljivi, tek kad ih se ogoli do bitnoga ili ih se izravno usporedi. Javni natječaji za dobivanje najboljeg rješenja za intervenciju u prostoru po čvrstim projektnim zadatcima ili manje čvrstim smjernicama jedan su od tih načina.

Međunarodni arhitektonsko-urbanistički javni anketni natječaj, kakav po pravilima europske kulturne platforme Europan provodi nacionalna organizacija Europan Hrvatska,[1] uvijek je dobra prilika za takvo sagledavanje. Na zadani tematski okvir Produktivni gradovi dva hrvatska grada, Karlovac i Nin, pokušavaju od europskih arhitekata mlađih od 40 godina dobiti paletu odgovora i mogućnosti rješavanja problema lokacija te ih 2018. godine kandidiraju za natječaj.

Europan kao transkulturalni ekosustav

U politički turbulentnom razdoblju raspada velikih višenacionalnih država i redefiniranju odnosa na tlu Europe, grupa europskih intelektualaca i kulturnih djelatnika predvođena arhitektima pokreće nevladinu organizaciju Europan, kao zajednicu nacionalnih organizacija. Europan postaje platforma za provođenje javnih anketnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja za multidisciplinarne timove predvođene arhitektima mlađima od 40 godina sa svrhom afirmacije europskoga kulturnog identiteta. Misiju Europana definira njegov glavni tajnik, arhitekt Didier Rebios: Europan, kao transkulturalni ekosustav, ne teži proizvodnji modela, već proizvodnji ideje doživljaja kvalitetnih prostora u kojima ljudi mogu kvalitetno komunicirati i dobro živjeti (Knifić Schaps 2019., 696–697). Europanovi natječaji ne nude gotova rješenja, najmanje ona dizajnerska. Oni potiču interaktivne i interdisciplinarne procese među glavnim dionicima – politikom, strukom, znanosti i zainteresiranoj javnosti – u svrhu optimizacije rješenja za razvoj i održivost. Arhitekta, kako kaže Vedran Mimica, Europan postavlja više u poziciju proizvođača novih kulturnih vrijednosti, a manje u poziciju proizvođača projektne dokumentacije.

U 16 provedenih dvogodišnjih ciklusa tražila su se rješenja za stvarne lokacije kreativnim odgovorima na socijalne, ekološke, ekonomske i druge promjene i prijetnje. Pokazalo se da grad 21. stoljeća mora funkcionirati kao prilagodljiv, samoorganiziran, produktivan i prije svega živ grad zajedničkoga korištenja prostora.

E 15 – produktivnost za novi
gradski metabolizam

Tema Produktivni gradovi tražila je u razdoblju 2018–2020. godine odgovore na pitanja resursa, mobilnosti i pravednosti. Propitivanjem integriranja proizvodnje 21. stoljeća u život grada (hrana, energija, usluge, industrije novog doba), modaliteta i kohabitacije proizvodnje i stanovanja, gospodarenja otpadom, potrošnje i drugih, tek su odškrinuta vrata istraživanju mogućnosti preobrazbe i razvoju gradova budućnosti. Brze, katkad nagle, drastične i korjenite promjene u društvenom, urbanom i prirodnom okruženju, traže pravovremene odgovore (Knifić Schaps 1/2020., 8).

Dva hrvatska protagonista usporedno

Dva sjajna grada, s najpoželjnijim mogućim geografskim položajem, protagonisti su ovoga procesa u njegovu 15. ciklusu. Jedan je Karlovac, grad na svim prometnim i infrastrukturnim koridorima, u blizini metropole, među dvjema vanjskim državnim granicama, grad bogate proizvodne i industrijske tradicije, prebogat vodom, prirodnim resursima i fenomenima, s renesansnom spomeničkom jezgrom, ali i u demografskoj recesiji. Drugi je Nin, hrvatska povijesna i kulturna baština par excellence, prostor kontinuiranog istraživanja i valorizacije, na senzacionalnom spoju mora sa zaleđem, s Velebitom kao idealnom kulisom i garancijom za dramske zaplete, u blizini velikoga grada, Zadra, demografski u blagom porastu, s tradicijskim proizvodnim djelatnostima ali i produkcijskim tehnologijama 21. stoljeća.

Prilika za razvoj Jednoga, zastalog u Domovinskom ratu gubitkom većine konjunkturne industrijske proizvodnje, stručne radne snage i stanovništva, traži se u prostornoj rezervi bivše vojarne napuštene početkom 90-ih (početak tranzicijskog razdoblja), u osi zaštićene gradske jezgre kao njezina logičnog produžetka i završetka pod obroncima Koz­jače. Drugi nije ugrožen, ali traži nove smjernice za sanaciju bespravne gradnje, monofunkcionalnosti i sezonalnosti turizma. Natječajna lokacija je naselje niskih stambenih, uglavnom obiteljskih kuća uza samo more i spektakularnu pješčanu plažu. Nastajalo od početka 90-ih, većim dijelom s bespravnom pa poslije legaliziranom gradnjom za povremeno stanovanje/iznajmljivanje u najviše 3–4 ljetna mjeseca, površinom premašuje staru jezgru Nina na poluotoku. Obje zone u ovom su obliku teret, ali i veliki potencijal razvoja. Jednoga, kao preskočenog prostora u okruženju kolektivnog i individualnog stanovanja više razine, s potrebom za sadržajima javne namjene i Drugoga, koji je zapravo talac nereagiranja na bespravnu gradnju, korištenje prostora za osobne svrhe i profit, sezonalnost i prostornu neravnopravnost. Dok Jedan »kuburi« s gradskim proračunom, Drugi ima jedan od najvećih proračuna u zemlji, baziran najvećim dijelom na turizmu. Jedan se pita koga će zapošljavati u proizvodnim djelatnostima budući da gubi populaciju dijelom i zbog odseljavanja u metropolu, a Drugi se brine gdje će zaposliti one koji dolaze (i) iz obližnjega velikoga grada, kad posla ima samo 3–4 mjeseca godišnje.

Na odgovore na koje se čeka 30 godina nadovezuju se i pitanja klimatskih promjena, ekologije i resursa, ne više kao akademsko pitanje, nego kao stvarni učinak stoljeća kolektivnog djelovanja. Kako uspješno provesti tranziciju iz potrošačkog u proizvodno, ekološki osviješteno društvo? Kako i u kojoj mjeri promijeniti ustaljeni urbani ritam koji neće naštetiti nego unaprijediti funkcioniranje grada? Kako organizirati prostor, potrošnju, proizvodnju, transport, zbrinjavanje otpada i drugo, za pretežno samodostatno funkcioniranje, bez opterećenja i šteta za nešto / nekoga trećega? Kako provesti energetsku tranziciju? Rješenja treba tražiti u sveobuhvatnom sagledavanju problema, odnosno »okretanju ploče« prema održivosti ili bolje rečeno prema održanju.

Gradska os Karlovca od Zvijezde do bivše vojarne Luščić

Povijesni okvir, vizije i očekivanja

Kao europska zemlja duboko ukorijenjena u europsku kulturu i tradiciju Hrvatska svoj prostorni razvoj temelji na najboljim stečevinama strategije prostornog razvoja Europe. Zemlja na prostoru stalnih previranja, svoje je zadatke čuvanja granica i identiteta na području Europe pouzdano ispunjavala pa i podizanjem brojnih utvrda, tvrđava, burgova te cijelih gradova planiranih kao obrambeni sustav. Jedan on njih je i Karlovac, među rijetkim gradovima čiji je datum utemeljenja poznat: 13. srpnja 1579. godine. Renesansna utvrda Zvijezda i njezine kasnije barokne prerade i dorade odredile su sudbinu grada koji se sve do Domovinskog rata smatrao vojnim središtem. Odlaskom Jugoslavenske narodne armije i napuštanjem kompleksa vojarne na prostoru Luščića, raspoloživi prostor u svim je prostornim planovima razmatran kao završetak gradske osi koja počinje u Zvijezdi, nastavlja se preko Novog centra i završava u Luščiću pod brdom Kozjača. Prostorni potencijal toga zapuštenog i neprimjereno korištenog područja godinama je čekao da bude prepoznat i iskorišten, za što se preduvjeti stvaraju prijenosom vlasništva s države na grad. Prostor spreman za urbanu obnovu, nova ulaganja i nove projekte, budućnost je i potencijal grada kao sekundarni centar, suživot stanovanja, javnih funkcija i naprednih oblika produktivnosti. Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić očekuje da su u ovom slučaju produktivnost nova znanja, tehnologije, istraživanja i inovacije, koji će oplemeniti život u gradu i uklopiti se u našu viziju grada ugodnog življenja (Mandić 2020., 16). Strateški projekt Karlovca je istraživanje i korištenje geotermalne energije kao zamašnjaka gospodarskog razvoja.

Dio Nina na koji se referira svekoliko suvremeno planiranje onaj je na poluotoku, osnovan u 9. stoljeću pr. n. e. Bogata povijest, senzacionalan položaj, spektakularna kulisa kontrasta modre lagune, pješčanih plaža i planine, od 1990-ih upravo mame na graditeljski zamah u službi turizma kao najvažnije gospodarske grane, uza solanu i proizvodno-istraživački pogon Cromaris. Prepoznavši temu Produktivni gradovi kao bazu za istraživanje nekontroliranog širenja gradnje sezonalnoga korištenja i urbane sanacije bespravne gradnje u obalnom prostoru mora, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja (MGIPU) se prvi put pojavljuje u ulozi naručitelja. Na razvoj i rješavanje problema želi potaknuti Nin na lokaciji Naselje Ždrijac, tim više što je to mali grad, ali grad kontinuiranoga demografskog prirasta. Uz postojeće proizvodne djelatnosti (solana, ciglana, mrijestilište morske ribe), Nin treba razvoj održivoga cjelogodišnjega kulturnoga, zdravstvenoga, sportsko-rekreativnog turizma, baziranog na vlastitoj proizvodnji hrane u zaleđu. Nadalje, kao grad smješten u laguni trpi ozbiljne ugroze od poplava, dizanja razine mora, ekstremnih vjetrova i uopće promjene klimatskih uvjeta (Bedenko 2020., 37). U slučaju Nina se postavlja opravdano pitanje: održivost ili puko održanje resursa na kojemu se turizam bazira? Kao mali grad s velikim potencijalima Nin se, poput većine na Jadranskoj obali, susreće s problemima brze i pretežno nekontrolirane gradnje uz more (Ćurko 2020., 36).

Procesi

Valorizacija potencijala predloženih rješenja

Suočivši se s 31 radom[2] (10 za Karlovac i 21 za Nin), međunarodni ocjenjivački sud sastavljen u skladu s pravilima Europana i sukladno pravilima Hrvatske komore arhitekata fokusirao se na natječajnu temu i poštivanje osjetljivoga lokalnoga konteksta kao temeljnog polazišta. Premda su Karlovac i Nin zemljopisno, demografski, gospodarski, u svojim potrebama, očekivanjima, možda i mogućnostima različiti, povjerenstvo traži, nalazi i nagrađuje neka opća mjesta kao što su zaštita prostora od mogućih šteta, poštovanje zatečenih prostornih kvaliteta grada, otvorenost promjenama kao mogući model a ne konkretni projekt, usklađivanje brzine promjena s mogućnostima prilagodbe, suzdržanost prema megalomanskim zahvatima, preferiranje manje invazivnih rješenja, zaštita fragilnosti gradske strukture, interaktivnost različitih dionika, fleksibilnost, faznost, interaktivnost stanovanja, rada i prirodnih resursa, čuvanje prostora za javne namjere, kvalitetan balans između prirode i urbaniteta (Knifić Schaps 2/2020, 62–63).

Rješenja pokazuju zanimljivu promjenu paradigme: dok je prije intervencija u prostor, bilo kojeg mjerila, značila opsežne zahvate koji radikalno mijenjaju izgled i karakter lokacije (puno bagera, teške mehanizacije, betona), najnoviji natječaj u Hrvatskoj pokazuje meki pristup neinvazivnim metodama djelovanja i oblikovanja. Evidentno je da mlade generacije imaju brigu o okolišu i njegovu održanju ugrađenu u genetski kôd, postupno odustajući od čvrstih i nepromjenjivih formi te radikalnih megalomanskih zahvata koji štete svemu, ali pogoduju nekomu. To znači veliki izazov za donositelje odluka na političkoj / gradskoj razini, o čemu gradonačelnik Karlovca kaže da ... najveći izazovi proizlaze iz društveno-ekonomske stvarnosti, koja učestalo prijeti nemogućnošću realizacije rješenja koja nadilaze prosječnost. Mi se želimo pobrinuti da se to u ovom slučaju ne dogodi. Novi centar planiran je i građen u socijalizmu, kad je odnos prema zemljištu i općenito prema društvenom razvoju bio potpuno drugačiji. (...) Naslijedili smo urbanu strukturu i pravce razvoja koji u aktualnom društvenom uređenju više nisu na taj način ostvarivi pa je logično da je neke, tada zacrtane postavke, potrebno revidirati (Mandić 2020., 17).

Današnje stanje na lokaciji bivše vojarne Luščić

Novi narativi Luščića i nježna
ovojnica Ždrijca

Vratimo se prostoru, njegovu unaprjeđenju, čuvanju, iskorištavanju, zaštiti i identitetu. Karlovac, grad po mjeri čovjeka, rahle gradnje, prepun praznina i zelenih zona, urbanom sanacijom Luščića želi stimulirati njegovu prostornu konsolidaciju. Prvonagrađeni rad The fantastic forest phenomenon: testing a new narrative Karlovcu upravo nudi novi narativ, jer dobre priče imaju moć da privlače ono što nedostaje: ljude, novac i uzbuđenje (Medić 2020., 5).

Novo začudno prirodno-urbano stanište, šumski krajolik, ima potencijal postati svojevrsna zelena oaza grada koja iskorištava energiju geotermalnih izvora, održivo gospodari vodom i lokalizira proizvodnju hrane. Planiran je kao sistem a ne kao niz fiksnih objekata u prostoru, projektirana fleksibilnost dopušta naknadna usklađivanja s promjenjivim potrebama suvremenoga grada. Planirano kružno gospodarenje tvarima i resursima unutar naselja osigurava mu stupanj samoodrživosti i energetske neovisnosti, čineći ga svojevrsnim poligonom za eksperiment: mogućeg pilot-projekta za produktivno naselje 21. stoljeća (https://m-kvadrat.ba (2022-05-06). Ne robujući tradicionalnim formama, rad naglasak stavlja na zelenu infrastrukturu, javne prostore i sadržaje kao reinterpretaciju modernističkoga grada, a Plan je izradila tvrtka Urbanistica d.o.o. u suradnji s autorskim timom prvonagrađenog rada.

Postnatječajni proces rezultira izradom Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar (Bedenko, 2020., 38), usvajanjem na sjednici Gradskog vijeća Karlovca u veljači 2022. godine te pokretanju izrade projektne dokumentacije za školu (za 600 učenika), dječji vrtić (za 350 djece) i pripadajuću prometnicu (sve je u fazi ishođenja građevinske dozvole). Izgradnja će se financirati sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Svi ostali sadržaji javne namjene (središnji javni prostor s amfiteatrom za događanja na otvorenom, bazenski kompleks, dom za starije, socijalno zbrinjavanje, poduzetnički hub, istraživački centar, hotel, kongresni centar) bit će predmet javnog arhitektonskog natječaja, sukladno odredbama Plana.

Ždrijac u stalnim mijenama

... i njegove »voljene kuće«

Nin, mali grad velikih potencijala

A Nin, mali grad velikih razvojnih potencijala? Pobjednički rad naziva Soft Buffers afirmira prostor kao četverolist grada, teritorija i akvatorija – gradske jezgre, solane, naselja Ždrijac i ciglane. Kvaliteta prijedloga je u tihom i preciznom arhitektonskom definiranju svake od komponenti postojećeg stanja. Čuvanjem i pojačanjem prostornog integriteta zasebnih cjelina rad afirmira njihovu organičku jedinstvenost. Ždrijac je mjesto koje se na očigled, u realnom vremenu i po ustaljenim arhitektonskim kriterijima i dalje devastira (Bedenko, ibid., 38). Nježna zelena ovojnica donosi svojevrsni vrijednosni obrat: pojedinačna kvaliteta odnosa kuća i njihovih vanjskih prostora (»voljene kuće«) u mikromjerilu postaje kvalitetni životni prostor i prihvatljiv model daljnjeg popunjavanja praznina unutar granica obuhvata.

Grad ugodna življenja kao transkulturalni ekosustav

Luščić–centar, produktivni grad 21. stoljeća

Soft Buffers, nježna ovojnica Ždrijca

Percepcija Nina je da je ovaj natječaj podigao standarde i očekivanja od lokalne samouprave na jednu višu razinu, a moguća realizacija brojnih navedenih segmenata nagrađenih projekata svakako je izazov. No, to je izazov kojemu moramo biti dorasli i na čijem ostvarenju, kao politika u suradnji sa strukom i znanošću, moramo ustrajati i zajedno odgovoriti na zahtjevne uvjete koje pred nas postavlja globalizacija. Cilj je ispunjenje naše temeljne zadaće – osiguranje uvjeta za siguran i kvalitetan život naših građana (Kušen 2021., 39). Na Ždrijcu se iščitavaju svi simptomi i posljedice turizma »ovdje i sad«, kojim apsolutno dominira gospodarska dimenzija nasuprot svim drugim njegovim značajkama, primjerice njegovoj ulozi u zadovoljavanju ljudskih potreba višeg reda (...). Često se autoritativno javljaju marginalne subspecijalističke skupine koje gledaju samo svoju stranu i interes, što iskrivljuje kompleksnu sliku ove interdisciplinarne teme (Kušen, ibid., 39).

The fantastic forest phenomenon i mijene jednog projekta

Novi okvir za »voljene kuće«

Gospodarenje prostorom znatno ovisi o titularu vlasništva i periodičnom pritisku na jedinicu lokalne samouprave (JLS) pred svake sljedeće izbore. Tu je i pitanje planiranja u nadležnosti JLS-a, čije su stručne službe često nedovoljno / neadekvatno ekipirane (osobito zastupljenost arhitektonske struke). Zamjetna je razlika u postupanju prostorom u vlasništvu države i onog u vlasništvu JLS, osobito manjih. Primjer za to su upravo lokacije u Karlovcu (državno vlasništvo preneseno na grad uz uvjet korištenja mješovite, pretežno društvene namjene) i Nina (do maksimuma / »isteka zaliha« koristiti prostor u svrhu klasične apartmanizacije za razvoj ionako dominantnog turizma). Natječajni proces i diversifikacija prostora, naprotiv, nije sukladna aktualnim zahtjevima za komercijalnom protočnošću i spektakularnim simulakrumima, na kojima danas ustrajavaju gospodari globalnih tržišta; odveć je, naprotiv, privržena europskom sjećanju na važnost osobe i zajednice u oblikovanju prostora. Pa će prije biti da je generatorom otpora negoli miljenikom novih/starih inačica masovnog društva (Rogić 2019., 59).

Luščić-centar kao paradigma hrvatskoga New European Bauhausa

Uvjeti u kojima su rezultati natječaja trebali biti komunicirani i u kojima je započinjao proces implementacije nisu se mogli ni sanjati: pandemija, zatvaranje svega osim digitalne komunikacije, potres u Zagrebu, nemogućnost izravnih susreta i putovanja te izostanak svega što čini bit Europanova natječaja. Ipak, postupak je i u izvanrednim uvjetima vođen transparentno, usmjeren prema maksimalnoj mogućoj informiranosti na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, u službi stalne nadopune prijedloga i poboljšanja rješenja.[3] Veliki doprinos, usmjeravanje, vođenje i potporu dalo je od Europana Hrvatska inicirano, konstituirano i vođeno peteročlano Savjetodavno tijelo za provedbu postupka pripreme te praćenja izrade i donošenja UPU-a Luščić-centar. Zadatci pripreme i praćenja izrade, zaštita autorskih određenja, koordinacije s izrađivačem Plana, usuglašavanje dopuna i promjena te potpora upravnim službama Grada Karlovca, obavljeni su za 18 mjeseci. Promjene, uz postignuti konsenzus, nisu utjecale na koncept nagrađenog rada. Autorski ga je tim kandidirao za nagradu New European Bauhaus, plasirajući se u finale kategorije Solutions for the co-evolution of built environment and nature / New European Bauhaus Rising Stars.

Danas se UPU Luščić-centar u Karlovcu, kroz nacionalni program REGEA-e, promovira, kako je na javnoj tribini u Karlovcu u ožujku 2020. rekao Julije Domac, njegov ravnatelj, kao hrvatska paradigma »zelenoga grada«, kao New European Bauhaus dok ga u Hrvatskoj još nije ni bilo. Uklapa se u potpunosti u tematske okvire institucionalnih usmjerenja ka pametnim gradovima, zelenoj tranziciji i infrastrukturi, cirkularnoj ekonomiji, obnovljivim izvorima energije, policentričnosti, ravnopravnosti, raznolikosti sadržaja vs monokulturi i getoizaciji itd. Za traženje odgovora putem javnoga međunarodnog natječaja nužan je svojevrsni višak uvida i imaginacije kakav se ne dobiva ni u kojoj drugoj proceduri. Možda je riječ o »optimizmu bez granica«, ali je očito da je, barem kao preventivni postupak, natječaj nezamjenjiv (Rogić, ibid., 60).

Treba se nadati da će i Nin iskoristiti potencijale 21 prispjelog natječajnog prijedloga koje je dobio »na poklon« od resornog ministarstva graditeljstva, jer budućnost se već događa. Za bazičnu SWOT analizu poznate su prednosti (Strenghts), slabosti (Weaknesses) pa čak i prilike (Opportunities). Recentne ugroze (Threats) osvještavaju nas da se one ne događaju drugima – rat, potresi, pandemija, nevremena s bujičnim poplavama (u Ninu 2017. godine), pijavice, nestašice. Realna prijetnja za obalne gradove poput Nina jest i dizanje razine mora.

Tezu Josepha Beckera da je arhitektura, a samim tim i prostorno planiranje, politički čin treba razmotriti i zapitati (se) hoće li globalna arheologija budućnosti možda pokazati da smo podbacili u odnosu na pružene nam mogućnosti? (Becker 2021., 67–68). Arhitektura, društvena zajednica i politika su konstrukti koji za opstanak trebaju suživot i ravnotežu. Protuteža pogledu unaprijed je osvrtanje na resurse in situ te povijesnu i tradicijsku potku. Objektivnost sagledavanja ukupne slike može unaprijediti neopterećeni pogled »izvana« ili »sa strane«, kakvog pruža ogled na međunarodnoj arhitektonskoj sceni.

Izvori

Nikša Božić, Plan za Luščić – kvalitetan plod dobro vođenog procesa, URL: http://attivirajkarlovac.net (2021–11–29)

Helena Knifić Schaps, Europan Hrvatska 1992. – 2017., Četvrt stoljeća kontinuiranog djelovanja, Zagreb, 2019.

EUROPAN 15, Produktivni gradovi 2; Resursi – mobilnost – pravednost / PRODUCTIVE CITIES 2; Resources – mobility ‒ equity, Zagreb, 2020.

Joseph Becker, Zagreb Free Zone – Architecture is a Political Act, 2021.

Iva Bedenko, Naselje Ždrijac, Nin – tijek i rezultati natječaja E 15, 2020.

Emil Ćurko, Nin, mali grad velikih razvojnih potencijala, 2020.

Helena Knifić Schaps / 1, Europan 15 – tema, kronologija, statistika, 2020.

Helena Knifić Schaps / 2, Suvremeni grad održivog urbanog metabolizma, 2020.

Damir Mandić, Hodati grad – formula ugodnog življenja, 2020.

Branimir Medić, Meki brutalizam i produktivni gradovi, 2020.

Ivo Lučić, Značenja krajolika, Disput, Zagreb, 2021.

Eduard Kušen, O prelamanju prostora kroz turizam, 2021.

m-Kvadrat, građevinarstvo i arhitektura, 153, Mostar, travanj 2022, 120–122., URL: https://m-kvadrat.ba (2022-05-06)

Ivan Rogić, Sada je to već tradicija, Hrvatska revija, 4, 2019.

Urbanistički plan uređenja Luščić-centar, Urbanistica, Zagreb, veljača 2022.

Lebeus Woods, Zagreb Free Zone Revisited, Zagreb, 2021.

^[1]  Osnovan 1990., kao Europan Hrvatska djeluje od 1992. godine. Dosad je proveo 12 natječaja na 22 lokacije u 13 gradova (Zagreb, Split, Osijek, Rijeka, Dubrovnik, Rovinj, Karlovac, Sisak, Opatija, Zadar, Šibenik, Nin), na kojima je sudjelovalo 460 autorskih timova s pripadnicima 50 nacionalnosti, podijeljen je nagradni fond u iznosu od oko 360.000,00 € i postignute su dvije implementacije nagrađenih projekata. U povodu 25 godina rada Europana Hrvatska izdana je opsežna monografija, koju je u Hrvatskoj reviji 4/2019. predstavio Ivan Rogić.

^[2]  Timovi sa 117 sudionika (77 arhitekata, 16 arhitekata-urbanista, 2 prostorna planera, 1 krajobrazni arhitekt, 1 inženjer građevinarstva, 15 studenata arhitekture, 2 grafička dizajnera, 1 glazbenik, 1 umjetnik, 1 agronom) i 13 nacionalnosti (HR 36, IT 31, ES 16, RO 12, FR 9, PL 5, GR 2, BE 1, AT 1, PT 1, MX 1, AR 1, TR 1). Po drugi put u 30-godišnjoj povijesti u Hrvatskoj pobjeđuju domaći arhitektonski timovi.

^[3]  Predstavljanje lokacija i projekata u razdoblju 2018–2021. godine: međunarodna razina – forumi, izložbe (Bruxelles, Innsbruck, virtualni forum), katalog europskih rezultata, https://europa.eu/new-european-bauhaus, m-Kvadrat Mostar; nacionalna razina – izložbe, događanja, javne tribine (Zagreb, Karlovac, Nin, Zadar, Dubrovnik), mediji (katalog hrvatskih lokacija, Oris br. 121, HTV 3 Art a la carte, www.europan.hr, www.europan-europan.eu, www.aktivirajkarlovac).