Izložba »Hrvatsko-ukrajinski odnosi i paralele, iz vizure Filozofskog fakulteta u Zagrebu«

Otkako je 24. veljače došlo do ruske invazije na Ukrajinu, u sklopu dugoročnoga rusko-ukrajinskog sukoba, tema je vidljiva i prisutna u hrvatskoj javnosti na različitim razinama. Osobito tijekom ožujka i travnja odvijale su se različite manifestacije, manje ili više spontano priređene, kojima je zajednička namjera upozoriti na poruke solidarnosti i mira, reagirajući tako na događaje u Ukrajini. Tako je primjerice u Zagrebu održan prosvjed solidarnosti i potpore Ukrajini, na Maksimiru odigrana prijateljska utakmica između zagrebačkog i kijevskog Dinama, manifestacija »Rapsodija ukrajinskih boja u Zagrebu«, koja je uključivala radionice, koncert i izložbu, humanitarna akcija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu za Ukrajinu, itd.

Nizu različitih manifestacija priključio se i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu kada je 28. travnja svečano otvorena izložba »Hrvatsko-ukrajinski odnosi i paralele, iz vizure Filozofskog fakulteta u Zagrebu«. Izložba, prema riječima jednog od autora Miljenka Jurkovića, »nastala je ad hoc« i to kao »pokušaj solidariziranja s kolegama, s kojim kao institucija imamo dugotrajnu suradnju, i sa svim stanovnicima Ukrajine, sjećajući se sličnih proživljenih strahota prije nekoliko desetljeća u našoj zemlji«. Dakle, cilj izložbe bila je brza reakcija na novonastalu situaciju. Autori koncepcije izložbe su Miljenko Jurković, Damir Agičić i Krešimir Filipec, dok su priloge za panoe izložbe i u prigodnoj publikaciji napisali uz navedene autore koncepcije još i Neven Budak, Igor Marko Gligorić, Borislav Grgin, Branimir Janković, Vjeran Kursar, Hrvoje Petrić, Marijeta Rajković Iveta, Filip Šimetin Šegvić i Nataša Štefanec. Osim toga su u radu na projektu sudjelovali i Tetyana Fuderer te Maksim Kamenjecki iz Kijeva. Na otvorenju izložbe govorili su, u ime autora koncepcije prodekan prof. dr. sc. Miljenko Jurković, ujedno i voditelj otvorenja, i prof. dr. sc. Damir Agičić te dekan Filozofskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Domagoj Tončinić, dok su se publici obratili i posebna izaslanica ministrice kulture i medija Maša Pipić Glavač te savjetnik za vanjsku politiku premijera Mate Granić. Kratka manifestacija otvorenja zatvorena je svečano izvedbom nagrađivanog akademskog zbora Filozofskog fakulteta Concordia discors pjesme »Neka cijeli ovaj svijet« poznatog tandema Kabiljo-Grgić iz mjuzikla Jalta, Jalta (1971). Autori su posjetitelje nakon službenog dijela otvorenja proveli kroz izložbu.

Iako je riječ o izložbi koja je nastala u kratkom roku, kao reakcija i pokušaj solidariziranja s ukrajinskim narodom, njezina je poruka složena. S jedne strane izložba upućuje na različite, povijesne, geografske, političke, gospodarske, kulturne i intelektualne poveznice između Hrvatske i Ukrajine. Njezin je cilj pokazati dio potencijala Filozofskog fakulteta, dubinu veza, odnosno prožimanja hrvatske i ukrajinske povijesti i kulture. No osim toga izložba šalje i poruku solidarnosti kroz znanstvenost, analitičnost, kroz odavanje poštovanja hrvatsko-ukrajinskim vezama u posebnom kontekstu Filozofskog fakulteta. Na kraju, izložba je i svojevrsna posveta istraživačima i znanstvenicima koji su hrvatsko-ukrajinske veze putem vlastite struke, interdisciplinarno, produbljivali. Riječ je o nedavno preminulim profesorima na ukrajinistici Filozofskog fakulteta, Raisi Trostinskoj i Jevgeniju Paščenku te arheologu Mihajlu Filipčuku (Lavov) i etnologu i indologu Tomu Vinšćaku, dugogodišnjem nastavniku Filozofskog fakulteta.

Uz izložbu je u izdanju FF Pressa objavljena i publikacija koju su uredili Damir Agičić i Miljenko Jurković, a grafički Boris Bui. Na ukupno četrnaest panoa u kratkim su crtama, uz različite priloge – karte, portrete, slike, plakate, novinske naslovnice, naslovnice knjiga i slično – prikazani ulomci različitih aspekata koji čine hrvatsko-ukrajinske odnose i paralele, naravno iz perspektive Filozofskog fakulteta.

Možda najizraženiji aspekt izložbe, razumljivo, predstavljaju povijesne veze i paralele, pa je izložba postavljena kronološki i osmišljena prema logici različitih razdoblja od ranoga srednjeg vijeka do današnjeg vremena. Tako su ukratko prikazane i objašnjene seobe Hrvata od istoka prema zapadu (od Ukrajine do Hrvatske), oslanjajući se na arheološka istraživanja, nalaze i povijesne izvore (bizantski car Konstantin Porfirogenet i druge kronike), potom politički doticaji od 11. do 13. stoljeća posredstvom ugarskih vladara koji su se kontinuirano miješali u unutarnje sukobe ruskih kneževina, pa je njihov utjecaj postajao veći. Bela III. je kao ugarsko-hrvatski kralj nakratko, od 1188., pripojio Galičku Kneževinu svojoj zemlji, čime je dosegnut vrhunac toga političkog upletanja. Ranonovovjekovna povijesna perspektiva donosi mogućnost usporedne analize sudbine hrvatskog i ukrajinskog prostora koji se našao na granicama velikih imperijalnih kompleksa i sila. Dok se ukrajinski prostor našao podijeljen između Poljsko-Litavske Unije, pod vlašću Rusije ili na prostoru sukoba Osmanskog Carstva i Krimskoga Kanata, hrvatski prostor je prostor presijecanja, povezivanja ili razdvajanja Habsburškog i Osmanskog Carstva te Mletačke Republike. Posebno su obrađene i gospodarske ukrajinsko-hrvatske veze kasnoga ranoga novog vijeka (18. st.) i dugog 19. stoljeća. U tom smislu svakako prednjači Dubrovačka Republika, koja je svoje trgovačke veze odavno etablirala u Osmanskom Carstvu i na Crnom moru, s Odesom kao posebno važnim odredištem. Ulazak Galicije u sastav Habsburške Monarhije otvorio je nove mogućnosti pa su i u kontinentalnom dijelu hrvatskog prostora učestalije gospodarske veze preko pojedinačnih poduzetnika i trgovaca. U izložbenom panou istaknuti su poduzetnici koji su iz Lavova (glavnoga grada Galicije) u razdoblju od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća došli u Zagreb ili Koprivnicu, gdje su ostavili traga. Riječ je o Eugenu Viktoru Felleru, Simonu Dresneru, Izidoru Mandelu i drugim židovskim poduzetnicima.

Snažan je naglasak, kada je riječ o 19. stoljeću u kojem dolazi do očitog intenziviranja odnosa, stavljen na kulturno-intelektualne poveznice. Pritom se ističu ljudski transferi, dakle hrvatski stručnjaci koji su na području današnje Ukrajine razvili sveučilišnu djelatnost: Ignjat Martinović i Tomo Vučić, koji su među prvima djelovali na Sveučilištu u Lavovu, odnosno Baltazar Bogišić i Vatroslav Jagić, koji su poslije predavali u Odesi. Osim toga je i ukrajinska književnost u drugoj polovici 19. stoljeća postajala prisutnija u hrvatskim književnim časopisima, a napose se ističe pjesnik i slikar Taras Ševčenko. Različite političke ideologije pružale su dodatan poticaj hrvatskim književnicima i intelektualcima da ostvare snažnije kulturne suradnje s drugim slavenskim narodima pa su tako oko 1900. godine rasprave i osobito prijevodi u hrvatskim književnim časopisima, listovima ili novinama učestalija pojava. Na to je svakako utjecala i bolja komunikacija koju je osigurao kontekst zajedničkog prostora Habsburškog Carstva. Upravo na ovom mjestu nije posve jasno zašto se nije naglasila komponenta proučavanja odnosa hrvatske i ukrajinske književnosti na kojem je radio dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta, Aleksandar Flaker.

Pozornost je obraćena i posebnom žanru putopisa te su u sklopu izložbe istaknuti i hrvatski putopisci koji su posjetili dijelove Ukrajine, počevši od Jurja Križanića i njegova putopisa iz 1659. pa do Franje Račkog i Augusta Cesarca, koji je 1930-ih godina posjetio sovjetsku Ukrajinu, nastojeći pritom uglavnom zanemariti, minorizirati ili izostaviti problem gladomora koji je upravo tada bio ukrajinska realnost. Prvi svjetski rat potom predstavlja posebnu zajedničku točku kolektivnog sjećanja, odnosno mjesto pamćenja koje povezuje Hrvate i Ukrajince. Naime, u ratu su doista brojni hrvatski vojnici izgubili svoje živote na području Galicije, boreći se u odredima austrougarske vojske, o čemu je među ostalim pisao i u izložbi apostrofirani Miroslav Krleža. Kada je riječ o ostatku 20. stoljeća, izložba obraća pozornost i na suradnju nakon Drugoga svjetskog rata u smislu političkih kontakata, od kojih se poslije razvila gospodarska, tehnološka i kulturna suradnja na novoj razini. To obuhvaća i suradnju kijevskoga Nacionalnog sveučilišta Tarasa Ševčenka i Sveučilišta u Zagrebu koja je formalizirana 1964. godine, a u sklopu koje se posebno ističe veza između Povijesnog i Filološkog fakulteta u Kijevu i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Upravo tada (1964) uveden je i lektorat ukrajinskog jezika na fakultetu, pod vodstvom Antice Menac i Aleksandra Flakera. Kada je riječ o političkoj dimenziji odnosa, posebno je istaknuta uloga i okolnosti pod kojima je Ukrajina, kao jedna od prvih zemalja, priznala Republiku Hrvatsku 11. prosinca 1991. godine. Sukladno tomu jedan pano obrađuje položaj i značaj ukrajinske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, koja broji prema popisu iz 2011. godine ukupno 1878 pripadnika.

Posljednja dva panoa izložbe obrađuju ukrajinistiku u Hrvatskoj i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji, dakle, objašnjavaju kontekst učenja ukrajinskog jezika. Ovdje su navedeni zaslužni pokretači i djelatnici, od spomenute A. Menac i A. Flakera, do istaknutih pojedinaca (R. Trostinska, kao i Milenko Popović te Dubravka Sesar) koji su 1990-ih godina utjecali da se od lektorata ukrajinistika postupno, uz intenziviranje djelatnosti i aktivnosti vezanih uz ukrajinski jezik i književnost, uspostavi u četverogodišnji dvopredmetni studij. Potom je 2001. uspostavljena i zasebna Katedra za ukrajinski jezik i književnost, na kojoj su djelovali ili i danas djeluju zaslužni stručnjaci koji su njene aktivnosti razgranali.

Upravo činjenica da je riječ o izložbi koja je nastala kao spontana reakcija i znak solidariziranja upućuje na važnost praćenja europskih i svjetskih zbivanja, odnosno ulogu stručnjaka, znanstvenika i istraživača u njima. Pokazuje spremnost intelektualnog potencijala Filozofskog fakulteta na brz odgovor aktualnim zbivanjima, povezujući pritom istraživačke djelatnosti i popularizacijske tendencije koje objedinjuje ova izložba. Ona je naime po svojem sadržaju namijenjena i široj publici, ali je i koristan pregled tema za buduće produbljivanje komparativnih studija na različitim humanističkim granama.