Demografska slika Kosinjske doline

Uvod

Prostornom reorganizacijom i uvođenjem županijskoga administrativno-teritorijalnog ustroja u Republici Hrvatskoj Kosinjska dolina od 1992. godine nalazi se u tada novoosnovanoj Ličko-senjskoj županiji u Općini Perušić. Kosinjska dolina obuhvaća sjeverni dio Središnje Like, a najčešće se navodi kako obuhvaća šest samostalnih naselja: Bakovac Kosinjski, Donji Kosinj, Gornji Kosinj, Krš, Lipovo Polje i Mlakvu. Prema prvim podatcima Popisa stanovništva 2021. u tih šest naselja živjelo je ukupno 600 stanovnika, što prosječno iznosi tek 100 stanovnika po naselju dok je npr. 1910. u jednom naselju prosječno živjelo 1329,5 stanovnika.

Popisna promjena broja stanovnika Kosinjske doline (1910–2021)

U tablicama 1, 2 i 3 prikazan je broj stanovnika te indikatori popisnoga (brojčanoga) kretanja stanovništva Kosinjske doline između posljednjih dvanaest popisa stanovništva tj. od prvog popisa u prošlom stoljeću (1910) pa do prošlogodišnjeg popisa. Za napomenuti je da se podatci iz 2021. odnose na prve popisne rezultate koji se donekle mogu razlikovati od konačnih rezultata, a koji nisu bili dostupni u vrijeme pisanja ovog članka. Analizirano razdoblje dovoljno je dugo, a time i reprezentativno, da bi se na temelju iznesenih pokazatelja moglo zaključivati o osnovnim trendovima i procesima u demografskoj dinamici tematiziranog prostora.

Tablica 1. Kretanje ukupnoga broja stanovnika Kosinjske doline 1910–2021. godine

Izvor: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.–2001., www.dzs.hr, Popis stanovništva 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima, www.dzs.hr, Popis stanovništva 2021. Prvi rezultati po naseljima, www.dzs.hr

Na početku promatranog razdoblja (1910) u Kosinjskoj dolini živjelo je 7977 stanovnika, dok je 2021. popisano samo 600 stanovnika (tablica 1). Iz toga proizlazi kako je 2021. ovdje živjelo čak 92,5 % manje stanovnika nego 1910. jer indeks promjene između prve i posljednje prikazane godine iznosi 7,5. Ukupna depopulacija obilježje je svih međupopisnih razdoblja, a takvo brojčano kretanje stanovništva uvjetovano je problemskim obilježjima razvoja cijele Like, koje je vjerojatno najbolje sažeo Dane Pejnović (1996. i 2005)^[1]. Autor kao uzroke razvojnog zaostajanja i njime uvjetovanog iseljavanja iz Like, a što se može primijeniti i na Kosinjsku dolinu, navodi iduće čimbenike:

• krško-gorska prirodna osnova, koja zbog nedostatka obradivih površina u prošlosti nije mogla prehraniti prekobrojno stanovništvo,

• nepovoljni povijesno-geografski razvoj odnosno oko četiri stoljeća dug status Vojne krajine,

• rubni geografski položaj u odnosu na vodeća središta Hrvatske (Zagreba, Rijeke, Splita i Zadra),

• zaostajanje društveno-gospodarskog razvoja Like, povezano s urbano baziranom industrijalizacijom nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno litoralizacijom od 1960-ih godina,

• razorni učinci Domovinskog rata.

Promatrajući zasebno svako međupopisno razdoblje, proizlazi kako je najveće brojčano smanjenje od čak 40,4 % zabilježeno između 1991. i 2001. Osim prirodnog pada i trajnog procesa ekonomske emigracije, razloge tomu treba tražiti u nešto većem broju popisanih stanovnika u inozemstvu 1991., a koji su ubrojeni u ukupno stanovništvo, ali i u odlasku stanovništva srpske etničke skupine pogotovo iz naselja u kojima su 1991. činili većinsko stanovništvo (Krš, Lipovo Polje i Mlakva). Po intenzitetu brojčanog smanjenja slijedi razdoblje 2011–2021 (˗37,3 %) zbog izrazito nepovoljne dobne strukture koja je u velikoj mjeri odredila izrazito nepovoljno prirodno kretanje.

Iz tablice 2 vidljivo je kako su u analiziranom razdoblju pet naselja najveći broj stanovnika zabilježila daleke 1910. godine dok se u naselju Krš to odnosi na 1921. godinu. U svim popisnim godinama najveći broj stanovnika živio je u Donjem Kosinju, a nakon toga u Gornjem Kosinju, osim 1931. kada je drugo najmnogoljudnije naselje bilo Lipovo Polje. Također je indikativno da sva naselja od 1953. nadalje imaju kontinuirani pad broja stanovnika.

Relativno smanjenje broja stanovnika po naseljima u tri karakteristična razdoblja prikazano je u tablici 3. U cjelokupnom razdoblju (1910–2021) najintenzivniju depopulaciju imala su naselja Krš (˗96,6 %) i Mlakva (˗96,2 %). I ostala četiri naselja drastično su smanjila broj stanovnika, ali se među njima ipak po nešto »blažoj« depopulaciji izdvaja naselje Donji Kosinj sa smanjenjem od 86,7 %. Sagledavajući razdoblje između 1948. i 2021., Donji Kosinj također ima relativno niže smanjenje broja stanovnika (˗85,1 %), dok prednjače Bakovac Kosinjski i Lipovo Polje, koji su u tom razdoblju izgubili nešto više od 93 % stanovnika. Potonja dva naselja imala su relativno najveće brojčano smanjenje i u posljednjem međupopisnom razdoblju (2011–2021), dok je u naselju Krš ono bilo relativno najblaže. Međutim, u naselju Krš živi najmanji broj stanovnika te bi promjena od samo dva ili tri stanovnika u konačnim podatcima ukupnog broja stanovnika za 2021. znatno promijenila indeks promjene između 2011. i 2021., a prikazanog u tablici 3.

Tablica 2. Kretanje ukupnoga broja stanovnika po naseljima Kosinjske doline 1910–2021.

Izvor: kao tablica 1.

Tablica 3. Indeksi promjene broja stanovnika po naseljima Kosinjske doline, karakteristična razdoblja

Izvor: Tablica 2.

Prirodno kretanje broja stanovnika Kosinjske doline (1964–2020)

Prirodno kretanje broja stanovnika Kosinjske doline prikazano je i ukratko opisano za razdoblje između 1964. (od kada se objavljuju podatci o živorođenima i umrlima po naseljima) i 2020. godine, i to prema koncepciji prisutnog stanovništva, što znači da su za razdoblje 1968–1997. godine iz ukupnoga broja živorođene djece i umrlih osoba isključena vitalna događanja (rađanja i umiranja) ostvarena od hrvatskih građana u inozemstvu. Naime, od 1998. godine hrvatska vitalna statistika prikuplja i objavljuje samo broj živorođene djece i umrlih stanovnika u Hrvatskoj (dakle, u »zemlji«), pa je zbog usporedivosti podataka isti metodološki kriterij primijenjen i za razdoblje do 1997. godine.

Ukupno je između 1964. i 2020. godine u Kosinjskoj dolini živorođeno 1312 djece (23 djeteta prosječno godišnje), umrlo je u istom razdoblju 2270 osoba (39,8 osoba prosječno godišnje), što je rezultiralo prirodnim smanjenjem stanovništva od 958 stanovnika (prosječno ˗16,8 osoba godišnje). Prirodni se pad prvi put javlja 1972., nakon toga ponovno 1974., dok je u svim godinama od 1976. do 2020. zabilježen veći broj umrlih od živorođenih. Najveća rodnost ostvarena je 1965. godine, kada je živorođeno 113 djece, a najmanja 2008., 2014. i 2018. sa samo 1 živorođenim djetetom. Kod podataka o smrtnosti ta razlika između najvećeg i najmanjeg broja znatno je manja jer je najveći broj umrlih iznosio 73 (1965. godine), a najmanji 22 (2009. godine), što čini razliku od 59,3 %.

Tablica 4. Prirodno kretanje broja stanovnika Kosinjske doline 1964–2020. godine

Izvor: interna baza DZS-a.

Prirodni pad stanovništva kao opći ili globalni depopulacijski proces u Kosinjskoj dolini posljedica je redukcije nataliteta i porasta mortaliteta, što se možda najbolje vidi usporedbom sastavnica prirodnoga kretanja broja stanovnika po međupopisnim razdobljima, što je bolji pokazatelj od kretanja po pojedinačnim godinama gdje su katkad vidljive znatne oscilacije između susjednih godina, što nije neuobičajeno za manje prostorne cjeline kao što je ovo područje. Isključi li se zbog necjelovitosti podataka, tj. nepotpunoga međupopisnog niza, iz analize prvo promatrano razdoblje (1964–1970), uočava se da je ukupan broj živorođenih smanjen s 359 u razdoblju 1971–1980. na samo 35 u razdoblju 2001–2010. godine (tablica 5). Drugim riječima, u posljednjem desetljeću rođeno je deset puta manje djece nego 1970-ih. Kod umrlih ta je razlika znatno blaža jer je u posljednjem međupopisnom razdoblju njihov broj bio manji za 27,5 % u odnosu na 1970-e. Zanimljivo je i da se ukupni prirodni pad između posljednja dva razdoblja razlikuje samo za jednu osobu.

Tablica 5. Prirodno kretanje broja stanovnika Kosinjske doline, po međupopisnim razdobljima (1964–2020)

Izvor: Kao tablica 4.

Tablica 6. Indeksi starenja stanovništva po naseljima Kosinjske doline 1971. i 2011.

Izvor: Popis stanovništva 1971. Stanovništvo, Knjiga VIII – pol i starost, Rezultati po naseljima i opštinama, Beograd, 1973. Popis stanovništva 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima, www.dzs.hr

Sastav stanovništva Kosinjske doline po dobi 1971. i 2011.

Među brojnim strukturama stanovništva najvažnijom se u demografskoj literaturi i teoriji smatra struktura prema dobi. Značenje te strukture za prošla, trenutačna i osobito buduća demografska kretanja i trendove proizlazi ponajviše iz činjenice da ona predstavlja osnovni i najvažniji demografski okvir za formiranje reproduktivnih (fertilnih) i radnosposobnih kontingenata neke populacije, čime izravno determinira razinu njezine reprodukcije (nataliteta/fertiliteta) kao i njezine ekonomske aktivnosti.^[2] Eventualni poremećaji u međuodnosu između velikih i funkcionalnih dobnih skupina mogu u dugoročnom smislu izazvati značajne poteškoće u prirodnom, a time i u ukupnom kretanju stanovništva, ali i u ekonomskom razvoju, koji, među ostalim, ovisi o ponudi i strukturi radne snage.

Uz migracije i »eksterne«, odnosno neregularne uvjete razvoja (primjerice, ratove), na razvoj dobnog sastava stanovništva najviše utječu natalitet i mortalitet. Visina nataliteta/fertiliteta izravno determinira priljev stanovništva u dječju i mladu, a time poslije i u fertilnu, odnosno radnosposobnu dob. Nizak natalitet i negativno prirodno kretanje stanovništva remetilačke su odrednice razvoja dobnog sastava stanovništva, okrnjuju njegovu piramidu starosti te ubrzavaju proces demografskog starenja.

Prethodno je već upozoreno da stanovništvo Kosinjske doline, zahvaljujući postupnom smanjivanju nataliteta i porastu mortaliteta, karakterizira konstantan prirodni pad od 1976. do danas. U takvim uvjetima starenje stanovništva neizbježiv je proces, a u iščekivanju podataka iz popisa 2021. precizno ga između 1971. i 2011. indiciraju tri pokazatelja: pad koeficijenta mladosti (udio stanovništva 0–19 godina) s 36,9 % na 18,3 %, porast koeficijenta starosti (udio stanovnika od 60 i više godina) s 10,2 % na 49,7 % te porast indeksa starenja (broj starih na 100 mladih) s 49,6 na 485,7. Upravo potonji indikator upozorava na dosegnuti stupanj demografskog starenja (u demografskoj se literaturi indeks starenja 40,0 smatra graničnom vrijednošću koja omeđuje mladu od stare populacije) jer je već 1971. godine on bio iznad granične vrijednosti dok je 2011. na 100 mladih dolazilo čak 485,7 starih. Zanimljiv je i podatak da je Kosinjska dolina 1971. godine imala neznatno stariju populaciju od prosjeka Hrvatske, gdje je tada indeks starenja iznosio 47,2, dok je 2011. u odnosu na ionako nepovoljan hrvatski prosjek (115,0) on bio četverostruko veći (485,7).

Pogled s Kosinjskog mosta na rijeku Liku. Foto: Marina Sever-Podoreški

Analiza indeksa starenja po naseljima Kosinjske doline potvrđuje intenzivno demografsko starenje kao vodeći proces u razvoju dobnog sastava stanovništva toga kraja (tablica 6). Naime, već su 1971. sva naselja osim Bakovca Kosinjskog imala indeks starenja veći od 40,0 dok je u naselju Krš taj pokazatelj bio dvostruko veći od te granične vrijednosti.

Godine 2011. u svim naseljima živjelo je barem trostruko više starih nego mladih stanovnika, a najnepovoljnije stanje bilo je u Gornjem Kosinju, gdje je na 100 mladih dolazilo 788,8 starih te u naselju Lipovo Polje s indeksom starenja od čak 914,3, odnosno gotovo deset puta više starih nego mladih.

Sa stajališta demoreprodukcije u svim je naseljima vrlo negativan omjer, koji zapravo znači sužavanje biodinamičke i demografske osnovice s predvidivim nepovoljnim učincima na buduća demografska kretanja u njima, osobito na dinamiku nataliteta/fertiliteta.

Zaključak

Kosinjska dolina prostor je s izrazito nepovoljnim demografskim procesima, trendovima, omjerima i strukturama. Između 1910. i 2021. broj stanovnika smanjen je za 92,5 %, a u posljednjem desetljeću prosječno je godišnje rođeno 3,5 djeteta, dok se sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća rodilo u prosjeku stotinjak djece godišnje. Već je 2011. polovica stanovništva bila u dobi od 60 godina i više, a skora objava prošlogodišnjih popisnih rezultata po dobi vjerojatno će pokazati da je udio starih u ukupnom stanovništvu veći i od 60 %. Zbog predvidljivog nastavka negativnih procesa u prirodnoj dinamici stanovništva te zbog daljnjeg starenja stanovništva, Kosinjska dolina bi i bez izgradnje akumulacijskog jezera uskoro postala demografska pustoš s nešto većom okupljenošću tek u Donjem Kosinju.

^[1]   Pejnović, D. (1996), Geografski aspekt revitalizacije depopulacijskih i ratom pogođenih područja Hrvatske na primjeru Like. Zbornik radova I hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo.

Pejnović, D. (2005), Lika – najveće problemsko područje Hrvatske. Zbornik znanstvenog skupa Problemi regionalnog razvoja Hrvatske i susjednih zemalja, Geografski odsjek PMF-a i Hrvatsko geografsko društvo.

^[2]   Wertheimer-Baletić, A. (1999), Stanovništvo i razvoj, MaTe, Gospodarska misao, Zagreb.