Sloboda se njegovim imenom zove: rekonstrukcija kulturnog identiteta jednoga grada

-

U novijoj hrvatskoj povijesti mjesec studeni postao je razdoblje intenzivnog sjećanja na najteže trenutke Domovinskog rata, osobito križni put Vukovara i Škabrnje. Nakon što je 2020. godine proglašen državnim blagdanom, 18. studenoga i službeno je postao danom nacionalnog žalovanja i osobitog pijeteta, označenih terminom žrtva. Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 2021. godine, uz 30. obljetnicu mučnih povijesnih događaja, na primjeren su način obilježile mnoge institucije u Hrvatskoj. Jedna od njih, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, učinila je to velikom izložbom u svojem prostoru, uz svojevrstan terminološki odmak. Umjesto na žrtvu, izložba u čijoj su pripremi sudjelovali i Večernji list, Gradska knjižnica Vukovar i udruga za promicanje kulture i povijesti Kliofest, naglasak je stavila na termin sloboda.

Izložba Sloboda se njegovim imenom zove, posvećena gradu Vukovaru, otvorena je 4. studenog pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, uz prisutnost državnog vrha i istaknutih pojedinaca iz kulturnog života, a za posjetitelje je bila otvorena do kraja mjeseca. Njezini autori, djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Hrvoje Špac, Maja Priselac i dr. sc. Sofija Klarin Zadravec, uz kustosicu izložbe i autoricu stručnih tekstova, povjesničarku Vlatku Filipčić Maligec iz udruge Kliofest, koristeći se građom iz knjižničnih izvora i arhiva Večernjeg lista, Vukovar su odlučili prikazati ne samo kao mjesto stradanja nego i kao grad bogate kulturne prošlosti – i budućnosti. Pritom su se poslužili materijalima pohranjenim u zbirkama građe posebne vrste Nacionalne i sveučilišne knjižnice (grafike, stare razglednice, rukopisi, geografske karte), ali i književnim djelima nastalim na temu Vukovara, kao i djelima vukovarskih autora. Fizičkoj građi valja pribrojiti i onu u digitalnom obliku: virtualnu izložbu Kultura u Vukovaru danas, koja predstavlja ustanove koje danas djeluju u Vukovaru kao čuvarice kulture i tradicije, a koja je nastala suradnjom NSK i Gradske knjižnice Vukovar, te dvije izložbe vukovarske knjižnice posvećene znamenitim Vukovarcima: hrvatskom kulturnom djelatniku Nikoli Andriću te slikaru i kiparu Brani Crlenjaku. U povodu obilježavanja obljetnice stradanja Vukovara i otvaranja izložbe, Hrvatski arhiv weba izradio je i tematsku zbirku online građe posvećene Vukovaru po nazivom Vukovar – 30 godina poslije.

U sklopu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu više od desetljeća djeluje i tematski formirana Zbirka knjižnične građe o Domovinskom ratu, koja prikuplja sve relevantne izvore o hrvatskim ratnim stradanjima devedesetih, bez obzira na medij i jezik objave. Upravo je njezinim djelovanjem izložba i potaknuta, a sama se pokazala korisnim i iscrpnim vrelom informacija za sve što su o Vukovaru i njegovu stradanju autori izložbe željeli reći.

Središnji dio izložbe naglasak je stavio na ratna zbivanja i njihova ključna mjesta: Ovčaru, vukovarsku bolnicu, vodotoranj, Borovo Selo i Borovo Naselje, uz popratne tekstove Filipčić Maligec. Osobitu vrijednost u ovom dijelu izložbe činile su fotografije hrvatskih ratnih fotografa (Davorina Višnjića, Drage Havraneka, Emice Elveđi, Gorana Pichlera, Igora Kralja, Josipa Bistrovića, Marka Mrkonjića, Miše Lišanina, Roberta Beloševića, Roberta Šipeka, Siniše Hančića i Viktorina Jurića Paše), koje su na najdojmljiviji način prenijele atmosferu jednoga povijesnog trenutka, dokumentirajući, među ostalim, ratne heroje, ali i život civila koji su se zatekli u vihoru ratnih zbivanja. Naslovnice Večernjeg lista iz vremena opsade i pada Vukovara, razdoblja mirne reintegracije grada kao i one koje su tematizirale prethodna obilježavanja sjećanja na vukovarsku tragediju, otisnute na platna velikih dimenzija, činile su dojmljiv okvir za sve što se o Vukovaru ispripovijedalo fotografijom, knjigom, tekstom, rukopisnom građom ili pak usmenim svjedočanstvom onih koji su izložbu pohodili.

Širinu kojom su autori izložbe pristupili temi potvrđuje i prikaz restauracije knjižne građe Gradskog muzeja Vukovar, u što su bili uključeni djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Naime, Knjižnica je u poslijeratnim vremenima postala dom i svojevrsno lječilište za više od 2200 knjiga, 1500 plakata i mnoštvo arhivske građe koju je valjalo pregledati, restaurirati i zbrinuti do njezina povrata. Suradnjom Gradskog muzeja Vukovar, Državnog arhiva u Vukovaru, Muzeja vučedolske kulture, Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Galerije Klovićevi dvori, građa je Gradskom muzeju Vukovar vraćena 2019. godine, a fotografija rukopisa oštećenih metkom, koju je prije njihove restauracije zabilježio fotograf Darko Čižmek, djelatnik NSK, sačuvana je kao još jedno svjedočanstvo kulturocida, ali i kao podsjetnik na snagu i moć obnove.

Jednu od najsnažnijih misli o stradanju Vukovara zapisao je Vukovarac Pavao Pavličić u knjizi Šapudl, svojevrsnoj duhovnoj rekonstrukciji grada koji je fizički pretvoren u zgarište: Počeo sam pisati zato što se u mojoj ulici – pa ni u mome gradu – nikad ništa značajno nije dogodilo, u želji da i grad i ulicu učinim značajnima onim što ću napisati. Sada je drugačije: pred onim što se u mojoj ulici i u mome gradu zbilo, svako je pisanje beznačajno. Proživljavajući snagu te misli, a iz perspektive posjetitelja izložbe predstavljene u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, nemoguće je ne ući u polemiku s njom. Snaga i trajnost pisane riječi upravo su omogućile obnovu grada, podsjećajući na njegove temelje koji su otporni na svaku vrstu artiljerije. Naime, kao što je Pavličić u spomenutoj autobiografskoj knjizi nastojao sjećanjem oživiti mrtvi grad, izložba o kojoj je ovdje riječ rekonstruirala je njegov kulturni identitet.

Ratna razaranja Vukovaru su pridodala još jedan identitet, onaj koji evociramo svake godine u studenom, često nepravedno zanemarujući ili prešućujući kulturnu prošlost i sadašnjost grada na Vuki i Dunavu. Premda je zbog opsega stradanja i broja žrtava postao simbolom otpora i svojevrsnom sinegdohom za cjelokupni Domovinski rat, ne smijemo zaboraviti da je u kontekstu svoje kulture i bogatog naslijeđa Vukovar uvijek bio slobodan, pa i onda kada je disao pod okupacijom agresora. Prostor njegove slobode bila je upravo njegova kultura, kulturni identitet, predstavljen vješto koncipiranim kolažem u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Dobar je to podsjetnik i na činjenicu da su upravo naše institucije – muzeji, arhivi, knjižnice – mjesta koja čuvaju naše identitete, spremna i sposobna da ih u svakom trenutku ožive brižno pripremljenom pričom. Uz 30. obljetnicu stradanja Vukovara, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sa svojim partnerima učinila je upravo to.

Kako bi ostavili trajan trag, hrvatskoj javnosti dostupan i nakon skidanja postamenata i gašenja reflektora, autori izložbe priredili su i njezin popratni katalog, koji je Nacionalna i sveučilišna knjižnica, zbog značaja teme, učinila dostupnim na svojim mrežnim stranicama. Osim »kratkog vodiča« kroz ratna zbivanja u Vukovaru Vlatke Filipčić Maligec, čitatelji u njemu mogu pronaći i većinu fotografija predstavljenih na izložbi, od kojih su neke stekle kultni status u ratnoj fotografiji, kao i podatke o prezentiranoj građi. Ovaj iscrpan popis moguća je inspiracija i za neke nove priče o Vukovaru, koje će, možda ponovo uz obljetnicu najtežeg dijela njegove povijesti, znati donijeti i poneki vedri pogled na izmučeni grad.