O nama se može reći, da smo ni s kućom ni bez kuće, ni goli ni obučeni

-

Kuće naše jesu od maža, a kuhinje od zemlje. Kada pada kiša, sve je mokro sa svih strana i kuće i kuhinje, a kada vjetar puha, sva se kuća trese. U kući vjetra kao i na dvoru, pa katkad vjetar napregne kuću od vreća i digne ju nebu pod oblake. O nama se može reći, da smo ni s kućom ni bez kuće, ni goli ni obučeni. (Josip Franić, Pučki list, 17, 1895)

Isječak je ovo iz pisma Josipa Franića, hrvatskoga iseljenika u Novome Zelandu, objavljen u Pučkome listu potkraj 19. stoljeća, čije su riječi bile inspiracijom za naslov knjige dviju autorica, sveučilišnih profesorica Ivane Hebrang Grgić i Ane Barbarić, koje su u okviru znanstvenoga projekta Hrvatski iseljenički tisak proučavale nakladničku djelatnost Hrvata u Novome Zelandu od vremena prvih iseljenika pa sve do danas. Istraživanje nakladničke djelatnosti kroz bibliometrijske i sadržajne analize novina i knjiga ubrzo je prešlo granice analize informacijskih i komunikacijskih modela hrvatskih iseljenika u užem smislu, te je iznjedrilo mnoga pitanja društvene i identitetske problematike iseljeništva i migracija, a prema tome su izabrane i naslovne riječi koje simbolički upućuju upravo na taj širi kontekst iseljeništva između dviju domovina – ni s kućom ni bez kuće.

Knjiga Ni s kućom ni bez kuće: nakladnička djelatnost Hrvata u Novome Zelandu objavljena je u Nakladi Ljevak u rujnu 2021. u okviru cijenjene akademske zbirke Bibliotheca Academica urednice Nives Tomašević, promovirana je u listopadu 2021. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a namijenjena je znanstvenoj i stručnoj zajednici u više različitih disciplina i područja društvenih i humanističkih znanosti, kao i široj čitateljskoj publici.

Knjiga je pisana znanstvenim stilom iz kojega se može prepoznati i metodologija istraživanja kojom su se autorice koristile u projektnim istraživačkim procesima, posebice onima terenskim u Hrvatskoj i u Novome Zelandu, a to su metoda analize sadržaja publikacija, metoda analize sadržaja mrežnih stranica i stranica na društvenim mrežama, strukturirana pretraživanja baza podataka te metoda uključivanja zajednice Hrvata i osoba hrvatskoga podrijetla u Novome Zelandu. Argumentacija, autorska razmišljanja, stavovi i originalni zaključci izloženi su jasno, logično, razumljivo i jezgrovito. Analize pojedinih istraživačkih pitanja potkrijepljene su primjerima iz primarnih izvora, citatima i parafrazama sekundarnih izvora, grafičkim prikazima i tablicama, detaljnim popisom literature i rabljenih izvora, bogatim kazalom te kodovima brzoga odgovora koji nose pristup dodatnim mrežnim sadržajima, primjerice cjelokupnoj bibliografiji nakladničke djelatnosti ili pak digitaliziranim primjercima novina, časopisa, knjiga i dr. Nadalje važno je naglasiti, iako ova knjiga pripada znanstvenom diskursu, obogaćena je brojnim popularnim sadržajima, izvornim fotografijama i isječcima iz novina iz kojih se mogu dotaknuti sjetna, intimna i dirljiva svjedočanstva ili saznati poneki zanimljivi detalji života Hrvata u tuđini, primjerice kada je sklopljen prvi brak između Maorke i Hrvata ili kako su Hrvati na Novome Zelandu slali svoje fotografije u rodni kraj i plaćali budućim mladenkama put do Novoga Zelanda, vjenčavajući se »na sliku«. U knjizi se analiziraju identitetska obilježja prvoga naraštaja hrvatskih iseljenika, od usmene predaje, preko prvih novina i knjiga, ali i današnjega, petoga naraštaja, čija se produkcija ponajviše može pratiti kroz sadržaje društvenih mreža.

U sedam poglavlja knjige autorice čitatelja upoznaju s različitim temama – s poviješću Novoga Zelanda, migracijskim valovima iz Hrvatske, poviješću i razvojem publikacija novozelandskih Hrvata, i to od prvih novina i knjiga do današnjih objava na društvenim mrežama te s početcima udruživanja Hrvata u Novome Zelandu, odnosno razvitkom i sudbinom hrvatskih udruga do suvremenoga doba.

Iz knjige saznajemo da su se prvi dodiri Hrvata s Novim Zelandom događali 1850-ih, iako je te najranije dolaske Hrvata u Novi Zeland vrlo teško utvrditi zbog nepouzdanosti postojećih podataka, a najveći i najznačajniji migracijski val Hrvata u Novi Zeland događao se na prijelazu iz 19. u 20. st. i bio je povezan s radom na poljima i iskopavanju smole drveta kauri. Iz teških radnih uvjeta, života u kampovima i društvenoga okupljanja u prenoćištima, proizišlo je i najranije neformalno društveno okupljanje Hrvata u Novome Zelandu, ali potom i ono formalno osnivanje Komisije za zaštitu prava dalmatinskih kopača smole 1894. godine, koja se danas smatra prvom udrugom Hrvata u Novome Zelandu.

Jednako tako iz potreba za lakšim snalaženjem u životu i radu u nepoznatoj zemlji, na nepoznatome jeziku, 1899. godine osnovane su i objavljene prve hrvatske novine u Novome Zelandu – Bratska sloga. Malobrojni obrazovani Hrvati, ističu autorice, prepoznali su potrebu za promicanjem hrvatskoga imena i identiteta, kao i potrebu za informiranjem svojih zemljaka, pa su tako u Bratskoj slozi, novinama na hrvatskome jeziku useljenici u Novome Zelandu mogli saznati kakvo je stanje na tržištu smole drveta kauri, koji su novi zakoni doneseni, gdje pronaći posao, kako pronaći povoljan smještaj ili gdje kupovati odjeću...

Kroz priložene narative i fotografije pronađene u različitim informacijskim i baštinskim ustanovama u Novome Zelandu autorice su približile višeslojno svjedočanstvo male povijesti i identiteta hrvatskoga iseljenika u dalekoj zemlji. Dotaknule su se uvijek zanimljivoga fenomena migracija i diskursa multikulturalnosti kroz prikaz odnosa društvenoga uključivanja i integracije na novozelandskome području, kako Hrvata tako i ostalih etničkih skupina.

Iako je ova knjiga znanstveno i sadržajno zaključena cjelina, ona u isto vrijeme nudi polazišta za nova istraživanja na različitim poljima znanstvene djelatnosti, odnosno moguće je i dalje pokretati i provoditi informacijska i komunikacijska, kulturološka, jezikoslovna, povijesna, etnološka, antropološka, sociološka istraživanja vezana uz novozelandske Hrvate.

Jednako kao što je hrvatska dijaspora važan čimbenik hrvatskoga identiteta, nakladnička djelatnost Hrvata u Novome Zelandu važan je i neodvojiv dio hrvatske kulturne baštine. Djela proizišla iz nakladničke djelatnosti Hrvata u Novome Zelandu svjedoci su vremena, sastavnice kolektivnoga sjećanja, a knjiga Ni s kućom ni bez kuće podsjetnik je na važnost zaštite, očuvanja i promocije tih jezičnih, povijesnih, društvenih i kulturnih spomenika i sadržaja. Zaključno, simbolično, u skladu s poticajima 2021. godine, Godine čitanja, ova knjiga izravno svjedoči o univerzalnoj identitetskoj i kulturnoj važnosti pisane riječi te na još jedan način potvrđuje čitanje kao osobitu razvojnu društvenu vrijednost.