IZABRANI STIHOVI

STIHIJA STIHOVA

                                 Prorastaju stabla ni-
                                                              zinu,
 uzdižu vertikale k-
                             oje u prvim zrakama sinu.
           Korijenjem potres
                                       slušaju jablani,
  a vrhovima dalek
                         vidik
                             motre.
          Spokojno idi k-
                         amo se oni za-
                                               putiše!
                 No što ja tu ponizan
                                            mogu,
                                       onizak,
                                          krutih še-
                                 pesavih nogu.

Od izvora do vira:
i slatkoća voća
 i penjanja
       na zelenu granu,
 i grkoća zloća
i stenjanja
kad dirnu ti otvorenu ranu,
         i gluhoća
za stradanja
drugih,
   i niz dugih
      padanja…
        A s onu stranu
života -
sva dobrota
          i punoća
                     mira.

          Šuška na c-
vrkutavoj grani
                        lahor.
Već sljedeći mah or-
    atorij
se ori, j-
            eči
      sav Tuškanac.
    Uho sluša.
            Duša
            se hrani
      i liječi.

                            Ti koji jesi
                 u stanju
  stvoriti sve,
Ti koji si svet,
koji si dušama dao tijela,
  po komu su dobra djela
        činjena,
po komu su oprošteni grijesi,
gle, to je
     Tvoje
         inje na
                  granju.
                      Kako se krijesi
                   danju!

     Zima,
              tama,
prostrta slama...
         Djetešce iz nje viri...
                    Žure pastiri
                 da mu se poklone...
Na trima
       devama kraljevi nose poklone...
On sada kraljuje i daruje mir i
              svjetlost,
svu svoju svetost
    svima
             nama.

Sunce,
  tvoja nas staza
    vodi sve bliže
                  k Božiću.
Protiv mraka
             i mraza
       bunt se
         diže.
           Svaka
 sunčana
            zraka
      zabijen
                 je nožić u
                    tijelo
               tmine.
 To je Tvoje djelo,
       što ide iz nutrine
Tvojega plana,
       Božji Sine!
    Dok patiš
         što te bode slama,
Tvoja Mati
      bdije n-
          ad tobom i nama.

Znao bi tata reći
       mami:
  „Naložit ću
                  peć i
po podu prostrijeti slamu.
   Okitit ćemo bor i
neka na njemu gori
   puno malih svijeća
          da odagnamo tamu.
Neka nas o Božiću
    raduje dječja sreća
  dok se uz veselu galamu
valjaju po slami.“
    Kad slavi rođenoga Boga,
            čovjek se toga
s radošću sjeća.

               Oku tvom,
                       Bože, t-
          rokut je dom.
        Iz njega gleda
     s visina.
Njim svatko je prožet.
I to te ispuni svega.
    Svi Sina
             Tvog dobismo na dar.
 On se mamici
    smiješi na slamici.
     Taj osmijeh je kadar
  ukloniti naslage snijega
            i leda
  iz naših nutrina.

U Getsemanski banuše vrt,
                                         izliše žuć u
        Njegovu muku i smrt.
      On uze križ na
          pleća,
a zatim
    s raspeća,
  pod kojim brižna
 mati m-
            u pati, ode k svom uskrsnuću…

Njemu na žrtvi h-
                           vala!
Ustade od mrtvih
i stopi se s Ocem.
 Svod se m-
                 odrinom
       krasi,
         blagoslov rosi,
   molitvu našu nosi
 nas da kruhom
                  i vinom
  uzvisi duhom
     i spasi
               od svih zala.

Kad bi se mene pitalo,
                            Italo
                               Calvino,
         otvorio bih lokal vino
da prodajem.
   Voda je m-
                    ožda zdrava,
                                       ali nas zanima
                              prava
                                        istina,
           pa uzmemo čist list i na
    njegovu bjelinu
         upišemo sve što pod maliganima
                                pijanci
                      zinu,
                           jer što se o krizi ra-
zgovara, svaki kao Kant si-
                                       stematizira.

                                        Pazi da
                     hodaš malen
 ispod zvijezda
                       jer kad
    čovjek želi biti zvjerka d-
a kao usta-
      nik od sebe spomenik sazida,
                    da ga hvale n-
 a sva usta,
 da o njemu vijest da-
                       ljinu
                        probije,
                               te da iz šta-
                                               mparija
                   miluje mu uši milozvučna arija
   kao da je u sve on unio novi ton –
                  čeka ga grob i je-
                                zovito n-
                                            ištavilo.
                                        Ni štavilo
     za kožu neće od njega učiniti ništa
                     do smežuranu požutjelu mumiju.
     Tek malenih veličinu
                        daleke zvijezde razumiju.

Pazi da hodaš malen ispod zvijezda jer kad čovjek želi biti zvjerka da kao ustanik od sebe spomenik sazida, da ga hvale na sva usta, da o njemu vijest daljinu probije, te da iz štamparija miluje mu uši milozvučna arija kao da je u sve on unio nov ton – čeka ga grob i jezovito ništavilo. Ni štavilo za kožu neće od njega učiniti ništa do smežuranu požutjelu mumiju. Tek malenih veličinu daleke zvijezde razumiju.

Zvonimiru s
            Hrvatima,
  dakako,
nije lako.
   Neki čak
        ga mogu kamenom
                     i ciglom.
                   Šteta, r-
evno sijao je vjetar,
                              žeo buru.
     Tek ja to shvatim, a
          na vratima
       zvoni mi Rus.
  Poklonim se stiglom
                gostu,
nasmiješim se Rusu,
               ne po jusu,
već po GOST-u.
      I sve u svemu,
                           on uz šturu
                                 fakturu
                     na me nom-
                              enklaturu
                               trpa,
                svu ispod čekića
                     i srpa.
 A ja njemu s
  kajanjem uz
                   tremu:
        – Evo ti brus.

Zvonimiru s Hrvatima, dakako, nije lako. Neki čak ga mogu kamenom i ciglom. Šteta, revno sijao je vjetar, žeo buru. Tek ja to shvatim, a na vratima zvoni mi Rus. Poklonim se stiglom gostu, nasmiješim se Rusu, ne po jusu, već po GOST-u. I sve u svemu, on uz šturu fakturu na me nomenklaturu trpa, svu ispod čekića i srpa. A ja njemu s kajanjem uz tremu: – Evo ti brus. 

Kad je bio na zadatku,
                        reče Tristan I-
                      zoldi
kad mu se ukaza:
                 – Tako ti trista Ni-
obinih muka! Za
             ime Krista! Pristani!
 Prebrodi tremu.
        Kralju bi
 bilo milo da mu te
                         dovedem.
Vidjet ćeš kako je meden. –
    A ona njemu:
              – Mamute!
       U me se zaljubi!
                   Nađimo svoju kob u
                        ljubavnom napitku!
     Ispij ga na eks
                            i zadaj mi britku
                     bol di-
                             vote,
      pa dok tijela nam se pote,
               sav u jednoj vodi
                    prođi gol di-
                          vljinom strasti
                              uz gimnasti-
                    ku slatku
                      kao ”Goldi”,
   onaj keks,
        i nek s-
                  rca
              nam se stope.
               Grcat
                      ćemo u užitku,
zaboravit da nas stope
                         svaka vodi
                               svome grobu.

Kad je bio na zadatku, reče Tristan Izoldi kad mu se ukaza: – Tako ti trista Niobinih muka! Za ime Krista! Pristani! Prebrodi tremu. Kralju bi bilo milo da mu te dovedem. Vidjet ćeš kako je meden. – A ona njemu: – Mamute! U me se zaljubi! Nađimo svoju kob u ljubavnom napitku! Ispij ga na eks i zadaj mi britku bol divote, pa dok tijela nam se pote, sav u jednoj vodi prođi gol divljinom strasti uz gimnastiku slatku kao ”Goldi”, onaj keks, i nek srca nam se stope. Grcat ćemo u užitku, zaboravit da nas stope svaka vodi svome grobu.

         Prvo smo Slavicu g-
                               ledali
            preko cijelog ekrana
        dok krv je tekla iz rana –
  i svi južni
 Slaveni
         išli su tužni
          iz kina.
          A onda od rana
                                    jutra
 dok nebo tek rudi,
                        duž puta
                                      u bolje
                                    sutra
              dug (do Bleda li?)
         špalir
      u dva reda,  
         u kojem se snagom volje
         pali r-
                 adost
      kao mina –
              i plavi cug
                              guta
                već daljina...
                              A unutra
               birana hrana
               da poližeš prste,
        probrana vina,
               fina
                 posteljina…
   Sve ni
   pobrojiti se ne da.
   No hoće,
              svladat će
    teškoće
  i gladni radni ljudi.
        Uz trud i
              rad ost-
                        varit će
                  zadaće.
   A oni od posebne vrste
                    nek jariće
                                krste.

Prvo smo Slavicu gledali preko cijelog ekrana dok krv je tekla iz rana – i svi južni Slaveni išli su tužni iz kina. A onda od rana jutra dok nebo tek rudi, duž puta u bolje sutra dug (do Bleda li?) špalir u dva reda, u kojem se snagom volje pali radost  kao mina – i plavi cug guta već daljina... A unutra birana hrana da poližeš prste, probrana vina, fina posteljina… Sve ni pobrojiti se ne da. No hoće, svladat će teškoće i gladni radni ljudi. Uz trud i rad ostvarit će  zadaće. A oni od posebne vrste nek jariće krste.

VJENCESLAVU RICHTERU-RIŽI

            Meni je
            ujak,
        čuj, Ak-
                                    ademijo,
                                tebi nemio
                       pravi
             genije!
        Bio se rodio
              kad mu je brat
                   vodio
                rat
na Pijavi.
             U njemu buja g-
            olema snaga
                   i zna ga
  cijeli
          svijet, a
         to smeta.
   Njegovu oku t-
                  rokut
     iz svega niza m-
                             ogućnosti
   tko zna dokud
                       pruža s-
                                nazi                                             
                                   svemoć.
                      Dok hlape ti
                     u HAZU
                            Muppeti,
                  njemu se lampice pale,
                    a zna i zapeti!
                         No pazi,
           na svoju stazu
         on kroči
                 i po njoj gazi
                                sam kao Pale.
        Fuj, ak-
               ademici!
      Nije vam to u oku s-
                    nijet, a
i rano vam
            mrena
zastire oči
   kao morena.
 To ostavlja gorak okus.
                          Užas!
 Iz vas guja g-
                     miže!
            Zašto ste protiv Riže?
      Jeste li ludi?
                          Nijemo ć-
                     uteći nemoć,
            u tremi ci-
                    nizam
            pretačete u žučno sti-
                              gmatiziranje
     velikih ljudi,
protiv njih rujete
              i trujete
      svoj organizam.
              Kad je na redu biranje
                novih članova,
svaki od vas veli:
– Za sva nova
                    dostignuća
               daleko ti kuća!

Meni je ujak, čuj, Akademijo, tebi nemio pravi genije! Bio se rodio kad mu je brat vodio rat na Pijavi. U njemu buja golema snaga i zna ga cijeli svijet, a to smeta. Njegovu oku trokut iz svega niza mogućnosti tko zna dokud pruža snazi svemoć. Dok hlape ti u HAZU Muppeti, njemu se lampice pale, a zna i zapeti! No pazi, na svoju stazu on kroči i po njoj gazi sam kao Pale. Fuj, akademici! Nije vam to u oku snijet, a i rano vam mrena zastire oči kao morena. To ostavlja gorak okus. Užas! Iz vas guja gmiže! Zašto ste protiv Riže? Jeste li ludi? Nijemo ćuteći nemoć, u tremi cinizam pretačete u žučno stigmatiziranje velikih ljudi, protiv njih rujete i trujete svoj organizam. Kad je na redu biranje novih članova, svaki od vas veli: – Za sva nova dostignuća daleko ti kuća!

IVANU GOLUBU NA IVANJE

                   Divan
                je dan
                      Ivanje.
          Uvijek se sjetim:
   tada nam je Ivan
                               Golub
                    dan.
                         On oko pete na pete,
             pa s prvim pijetlom
             na umivanje
                         svetim
                              svjetlom,
         te u životnu školu b-
                                       rže bolje.
                 Dobilo štolu B-
                                        ožje dijete.
                         Rodilo nam polje.

Divan je dan Ivanje. Uvijek se sjetim: tada nam je Ivan Golub dan. On oko pete na pete, pa s prvim pijetlom na umivanje svetim svjetlom, te u životnu školu brže bolje. Dobilo štolu Božje dijete. Rodilo nam polje.

POHVALA SVENU ADAMU EWINU

Svaki stih veli k-
        ako je velik
               SAE.
Gorostas! A e-
nciklopedija u njem!
 Njom mu je punjen
                             mozak.
                Tu mu proza k-
                   ao osmoza k-
                                      roz membranu
                       proniče u poetsku pranu.
               Zabljesne krijes me
    vatrometa iz svake pjesme.
Oduševljen čitanjem
                                tih pjesama?
  Kakvo pitanje?! M-
a imam tri čiste
                         reći: - Jesam! A
            vi niste?
     Zar komu smeta što ovi stihovi
                                                 jarko sjaje?
      I dok ih anđeli sviraju,
                               u nama tiho vi-
                               briraju.
                                                           Jaje
                                       ili SAEovo Ja je
                                 bilo prije?
                           A negdje u dubokom loncu
        i jezikova juha
katkad nam se kuha.
                    Možda već vrije?
                 No, znam i
                 da će nam trebati SAEov klon tsu-
                           nami
                                riječi
da nikad ne prestane teći.

Svaki stih veli kako je velik SAE. Gorostas! A enciklopedija u njem! Njom mu je punjen mozak. Tu mu proza kao osmoza kroz membranu proniče u poetsku pranu. Zabljesne krijes me vatrometa iz svake pjesme. Oduševljen čitanjem tih pjesama? Kakvo pitanje?! Ma imam tri čiste reći: - Jesam! A vi niste? Zar komu smeta što ovi stihovi jarko sjaje? I dok ih anđeli sviraju, u nama tiho vibriraju. Jaje ili SAEovo Ja je bilo prije? A negdje u dubokom loncu i jezikova juha katkad nam se kuha. Možda već vrije? No, znam i da će nam trebati SAEov klon tsunami riječi da nikad ne prestane teći.

NOVOGODIŠNJA ČESTITKA VELEPOSLANIKU RUSKE FEDERACIJE

            Koga ne šljivim,
того не поздравляю.
      Но Вам я желаю,
toplije od onih sa Dverca,
              от всего сердца,
чтобы Новый год
         был счастливым
         a ne kaj god!
         Budimo budni,
                       pa nek rodi na
              ветке
               и в будни
       i na svetke
              тот плод,
      который даëт
                    только родина!

Koga ne šljivim, того не поздравляю. Но Вам я желаю, toplije od onih sa Dverca, от всего сердца, чтобы Новый год был счастливым a ne kaj god! Budimo budni, pa nek rodi na ветке и в будни i na svetke тот плод, который даëт только родина!

JOSIPU BADALIĆU

(Čitaljka)

          Pčela
    je miris lipa
u košnicu stresla.
                    Česma,
 pljuskanje vesla
                                             i znoj sa čela.
    Iznad vode
  krvožedna pjesma
             neugodne arije
    presta –
             bode
  kao da zubić u
                  meso zarije,
 i prijo si pipa
     bol pod uškom.
Obad, ali ćuškom
              ubit ću
                                             ga smjesta.

Pčela je miris lipa u košnicu stresla. Česma, pljuskanje vesla i znoj sa čela. Iznad vode krvožedna pjesma neugodne arije presta – bode kao da zubić u meso zarije, i prijo si pipa bol pod uškom. Obad, ali ćuškom ubit ću ga smjesta.

DUBRAVKI ORAIĆ TOLIĆ

(Čitaljka)

          Sjedne
za stolić i sebi reče:
– Mora ić! Daj sto re-
čenica iscijedi! –
       Dok sjedi
pa prebire po glavi,
           ideja se javi.
       Tad ubrav kakvoću
                             u voću
                                     spoznaje,
ispod vrijedne
                      joj ruke
           tekst poteče,
pa nek se svijet s njim upoznaje.
 Njoj pisanje lako pada.
Kako i ne će kad spada
                   u majstore
                       struke.

Sjedne za stolić i sebi reče: – Mora ić! Daj sto rečenica iscijedi! – Dok sjedi pa prebire po glavi, ideja se javi. Tad ubrav kakvoću u voću spoznaje, ispod vrijedne joj ruke tekst poteče, pa nek se svijet s njim upoznaje. Njoj pisanje lako pada. Kako i ne će kad spada u majstore struke.

Na isto slovo

Subotom se sastaje spiritistička sekcija. Snoćalo se. Sumračna soba. Skrivena suknom slika starozavjetna svemogućega Sabaota. Stol sa svečanim stolnjakom. Sa svijećnjaka stearinska svijeća sije struje slabašna svjetla, suzujući sredinu stola svojim skromnim, sjetnim sjajem. Svuda se stere sobom sablasno spokojstvo strepnje. Skutreni sjede sudionici spiritističke seanse, Swedenborgovi sljedbenici. Stojim sa strane, sav sleđen, shrvan strahom. Srce se steže. Slutim: silaze sa svojih serafinskih sfera sjene sedam sekretara SKOJ-a. Svojedobno svu sedmoricu, sukobljenu sa sebičnim svijetom srebroljubaca, svojih suvremenika, stiže strašna, surova smrt. Služeći Svevišnjemu Spasitelju, sličnom smrću skončao se sveti Sebastijan, sa svih strana strijeljan strelicama. Svezan, sapet, smiren, srastao skrušenim srcem sa svojom stradalničkom sudbinom, svetac se sa stupa smiješio Stvoritelju. Sedam suboraca susljedno se suočavalo sa smrću slaveći Staljina, Sovjetski Savez, solidarnost sa siromašnim seljačkim slojevima, svijetlu sutrašnjicu. Svjesni svoje snage, srčano su sasuli slogane: »Smrt satrapima! Smrskajmo silnike! Sloboda sužnjima! Socijalizam – siguran spas sirotinji! Sviće sunce samoupravljačima! Sagradimo samoupravni socijalizam!« Svih sedam Sebastijanovih supatnika, smatranih svojevremeno svetinjom socijalističkog sustava, stupahu stazom slave. Stopljeni sa sveobuhvatnim svemirom, sad su sugovornici spiritista, svakome stvorenju sredstvo spoznaje, skrovite slutnje saznanja svoje samobitnosti, spoznavanja sebe sama, sretne samoće sred sveopće svjetske sluđenosti. Sjetimo se samo! Sav se svijet svakodnevno susreće sa strahotama. Slijepi stratezi sukoba sa sijaset suradnika-sukrivaca svuda, svagda, sveudilj siju stratišta.

ABECEDARIJ

Ah, Bože, carinicima čudesno ćudoređe daj! Džeparski đaci efektnom fintom gepiše Hrvatskoj industriju. Jezgrovit kapitalistički liberalizam ljekovitim metodama najavljuje njoj ozbiljne posljedice reformskih strujanja, štoviše teritorijalno usitnjavanje vrijedne zajedničke žitnice.

Žestoke zadjevice vrijeđaju uši tetošenih šutnjom skrušenih redovnica. Partizani, odbacivši njemačke napadače, moskovskom ljevičarskom literaturom komunističku jednakost idealiziraju, herojskom gestom fašizmu efemernost đubradi dželatske dokazat će čvrsto cementiranim beskompromisnim argumentima.

Ali bonvivani cijene čvarke, ćevape, djevenice, džigerice, đuveč, egzotičnu, filanu gurmansku hranu, istinabog, jedu krumpir, leću, ljutu marinadu, nareske, njupaju odojke, puretinu, rebarca, slaninu, špek, toče, ulijevaju vino – zlostavljaju želudac.

Žderonje zažele večeru u tih šest sati rana povečerja otkako njuhom namirišu masne, ljubljene lasti kaloričnih jela itekako harmonično garniranih, finoću epohalnih đakovačkih džemova, dotle ćudljivci čokoladu cuclaju bez apetita.

A bez cilja čovjek će, dok džogira đipkajući, eto, frktati glasno, hroptati i ječati, konjski lijepim, ljupkim nozdrvama njuškajući okolo po rasprostrtomu svijetu, šarenicama tražeći u vrijednosnicama zlatno žutilo.

Te unazad po abecedi pomolimo se!

Žudnja za vjerom udahnjuje Trojstvo što Sinom, rođenim po Ocu, njegovom nepresušnom, moćnom ljubavlju liječi kolebljivce, jača Isusom hrabre, guši farizejski egoizam, đavolju džunglu. Duhom će čuvati civilizaciju Bog. Amen. n