Isprepletene povijesti intelektualnih i historiografskih mreža oko časopisa Annales

Imena Fernand Braudel, Jacques Le Goff, Marc Bloch ili Pierre Chaunu, da se spomenu samo neka, davno su nadišla granice nacionalne (u ovom primjeru francuske) historiografije. Dapače, nadišla su i granice historiografije: njihove su knjige prodavane kao uspješnice, čitane u tisućama i tisućama primjeraka na svim svjetskim jezicima. Apologija historije ili zanat povjesničara (M. Bloch, hrv. prijevod 2008), Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. (F. Braudel, hrv. prijevod 1997–1998), Civilizacija srednjovjekovnog Zapada (J. Le Goff, hrv. prijevod 1998), Civilizacija klasične Evrope (P. Chaunu, prijevod 1977) tek su odabrana djela među brojnima koja su istodobno postala kanonska djela tzv. »nove povijesti« i književni klasici. Knjiga Emmanuela Le Roy Laduriea jednostavna naziva Montaillou: village occitan (još uvijek bez hrvatskog prijevoda), koja se pojavila 1975. kao mikrohistorijska studija zbivanja u jednome katarskom selu francuskog departmana Ariège s kraja 13. i početka 14. stoljeća, doživjela je svjetski uspjeh. Prodano je više stotina tisuća primjeraka francuskog originala, odnosno ukupno dva milijuna primjeraka knjige diljem svijeta.^[1] Iako je knjiga pisana za široko čitateljstvo, ipak je u metodološkom smislu relevantna jer je postavila upravo paradigmatski pristup mikrohistorijskim istraživanjima, koja nisu više ograničena na puku lokalnu povijest nego su kao problemski orijentirane studije pokazivale nove smjernice historiografije.

Zajednički nazivnik spomenutim izdvojenim primjerima jedan je časopis osnovan 1929., u Strasbourgu, udaljen od središta Francuske, a na sjecištima francuske i njemačke intelektualne kulture. Annales d’histoire économique et sociale (časopis je u više navrata mijenjao ime, a od 1994. je naslovljen Annales. Histoire, Sciences sociales) avangardni je projekt nekolicine povjesničara i srodnih stručnjaka koji su svojim promišljanjima povijesti željeli ponuditi aktualne, svježe i metodološki osviještene vizije povijesti. Polazište im je bila francuska povijest, ali se ubrzo pokazalo, možda najjasnije na primjeru Marca Blocha, da im pogledi nadilaze nacionalne granice i zahvaćaju europske ili svjetske fenomene u povijesnoj perspektivi. Na komparativnu historiju Marca Blocha nadovezala se globalna perspektiva Fernanda Braudela. Njegov je globalni pristup metodološki proširio Pierre Chaunu, a sljedeća generacija povjesničara okrenula se komplementarno lokalnim studijama regija i mikrohistoriji. Na studije historijske psihologije Luciena Febvrea nastavila su se istraživanja mentaliteta Roberta Mandroua. Iako im je svima zajedničko objavljivanje u časopisu Annales te sudjelovanje u uređivanju časopisa, pojam »analisti« u historiografiji odavno već nije isključivo vezan uz časopis, jer zahvaća i povjesničare koji su tek rijetko objavljivali u samom časopisu, pa čak i nikada. »Analisti« pripadaju u one povjesničare koji su povezivani s nekom inačicom »nove povijesti«, s nekom od brojnih tema, pristupa, metoda ili teorijskih usmjerenja. Peter Burke predložio je sistematizaciju »analista« na nekoliko generacija (izvorno četiri).^[2] Drugi su nastojali opravdati termin »škola Anala«, a koristili su se i drugim pojmovima poput »paradigma Anala«, »platforma Anala« ili potpuno nedorečenim pojmom »maglica Anala«. Iako je riječ o francuskim povjesničarima, već su osnivači časopisa Marc Bloch i Lucien Febvre bili otvoreni prema komparativnim pristupima i dijalogu s drugim europskim povjesničarima, odnosno nisu se nužno ograničavali na francuske teme. Zbog toga je globalni utjecaj »analista« s vremenom samo rastao. Teško je navesti primjer pa makar i jedne relevantne europske nacionalne historiografije koja nije barem u određenoj mjeri zahvaćena tim utjecajem.

Upravo na tim temeljima nastao je zanimljiv i inovativan zbornik Annales in Perspective: Designs and Accomplishments. Zbornik se oslanja na znanstvenu manifestaciju koja je povodom 80. godišnjice osnutka časopisa Annales održana 2009. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zajedničkoj organizaciji studentskog časopisa Pro tempore i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, uz pokroviteljstvo Francuskog veleposlanstva. Tom je prilikom u Zagrebu gostovao André Burguière, nekadašnji tajnik i član uredništva časopisa Annales. Ta je konferencija bila jedan od temelja na kojima je postupno nastajao zbornik koji je 2019. objavljen u izdanju FF-pressa i Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije, a uredili su ga Drago Roksandić, Filip Šimetin Šegvić i Nikolina Šimetin Šegvić.^[3] Kao što urednici zbornika navode u uvodnom tekstu »Mapping the Annales Network«, u knjizi se problemu različitih tradicija i generacija »analista« pristupa iz više različitih perspektiva. Jedan je od glavnih zadataka zbornika »mapiranje« historiografskih mreža povjesničarima kojima je Francuska ishodište, povremena odnosno usputna postaja ili završna točka. Te historiografske mreže uključuju transfere različitih metoda i pristupa (u širem se smislu mogu, dakle, shvatiti kao kulturni transferi), fizičke prelaske povjesničara koji su djelovali u Francuskoj ili su ondje školovani te došli u dodir s »analistima« ili časopisom Annales, kao i sferama utjecaja pojedinaca poput Fernanda Braudela, koji je svoje suradničke mreže stvarao i izvan Francuske, primjerice u Italiji, Španjolskoj, Sjedinjenim Državama, pa i Jugoslaviji.

Rješavanju takvog zadatka u zborniku se pristupa iz tri različite perspektive koje čine koncepcijski uravnoteženu knjigu posvećenu tradiciji časopisa Annales i »analista«. Prvo, temelji »školskog« pristupa razvoja generacija povjesničara od Blocha i Febvrea do najnovijih generacija »analista«, koju u zborniku predstavlja Antoine Lilti – autor vrlo uspješne knjige Le monde des salons, Sociabilité et mondanité à Paris au XVIIIe siècle (2005), uvelike se proširuju. Pristup koji su postavili P. Burke, T. Stojanović, S. Clark, F. Dosse i drugi nadopunjen je u zborniku pojedinačnim studijama-slučaja, analizama metodoloških koncepcija pojedinih »analista« ili istraživanjima koja pokrivaju neki određeni aspekt djelovanja jednog ili više »analista« u okviru francuske ili neke druge historiografije. Tako autori iz Hrvatske ili inozemstva u svojim prilozima objašnjavaju utjecaje određenih »analista« na discipline, poddiscipline, metodološke promjene i ključne prijepore kao što su primjerice »kulturni obrat« 1970-ih godina ili pitanje institucionalizacije društvenih istraživanja (pod vodstvom povijesti) u 1960-im i 1970-im godinama. Tako shvaćena povijest »analista« i časopisa Annales nužno prelazi granice francuske historiografije, pa je druga karakteristika zbornika povezivanje određenih predstavnika časopisa Annales s drugim europskim ili svjetskim historiografijama, utvrđujući njihov utjecaj na pojedince (poput Jaumea Vincensa Vivesa), skupine povjesničara (njemačke povjesničare koji su se usmjerili na istraživanje društvene povijesti, američku sociološku školu društvene povijesti, itd.) ili nacionalne historiografije (npr. sovjetsku ili kinesku historiografiju). U tom se smislu zbornik Annales in Perspective: Designs and Accomplishments nadovezuje na prijašnje zbornike posvećene tradiciji časopisa Annales, sadržajno možda ponajviše višesvezačnom izdanju pod uredništvom Stuarta Clarka,^[4] nadopunjujući tematski i koncepcijski sitne prostore koji su ostali nepokriveni tim izdanjem. Tako se osim već prije poznatih tema ili »sfera utjecaja« časopisa Annales u zborniku obrađuju do sada manje istraživani aspekti povezanosti »analista« i filma odnosno povijesti na filmu, zatim rodne/ženske povijesti, historijske psihologije te urbane povijesti koju je obilježio osebujni francuski povjesničar Bernard Lepetit. Iako se Burkeova podjela na generacije »analista« u zborniku nužno javlja u različitim interpretacijama, koncepcijski je zbornik u određenoj mjeri nastoji relativizirati. S jedne strane se proučavaju transgeneracijske veze različitih povjesničara oko časopisa. No osim toga su izdvojeni opusi ili pojedini aspekti stručnog i javnog djelovanja različitih »analista«, pa su u zborniku tako zastupljeni kao glavni predmet istraživanja M. Bloch, L. Febvre, P. Goubert, R. Mandrou, F. Braudel, F. Furet, E. Le Roy Ladurie, J.-P. Vernant, M. Ferro, P. Ariès, R. Chartier i spomenuti B. Lepetit, dok su možda iznenađujuće slabije zastupljeni J. le Goff, P. Chaunu ili M. Vovelle te M. Agulhon.

Zbornik međutim pristupa proučavanju mreža u središtu kojih su »analisti« i na koncepcijski zahtjevniji način prilozima koji se mogu odrediti kao »ego-historije«. To je sasvim umjesno rješenje i zato što je egohistorijski žanr upravo utemeljen pod vodstvom nekih »analista«, među kojima se osobito ističe Pierre Nora, urednik zbornika Essais dʼego-histoire (1987). Urednici zbornika prikupili su egohistorijski intonirane eseje različitih povjesničara (R. Briggs, O. Murray, J. R. McNeill, A. Zink i P. Hersche te D. Voldman) koje možemo shvatiti kao izravne sudionike, suradnike ili učenike »analista«, zatim kao strane promatrače ili stručnjake koji su određeno vrijeme proveli u francuskim institucijama na školovanju kao i teoretičare koji su se nadovezivali, razilazili ili izravno uključivali u aktualne teme »Anala«. Upravo su egohistorijski prilozi najinovativniji dio zbornika, jer multiperspektivno propituju različite pojave, poput otpora prema »analistima« i »novoj povijesti«, specifičnih načina prihvaćanja »analista«, različitim shvaćanjima i »čitanjima« kanonskih djela, itd. Pritom čitatelji ovih priloga saznaju do sada slabo poznate ili potpuno nepoznate podatke »iznutra« i »izvana«, primjerice o mentorskom radu P. Gouberta i P. Coutina, stručnim ali i osobnim nesuglasicama između F. Braudela i R. Mandroua ili o zatvorenoj dinamici funkcioniranja uredništva časopisa Annales među sobom u pojedinim razdobljima.

Iako je zbornik usmjeren na produbljivanje onoga što se u posljednje vrijeme naziva »ukrštena povijest«, koja dakle dubinski preispituje isprepletenosti među historiografijama koje po kompleksnosti nadilaze nacionalnu dimenziju, ipak se brojni prilozi fokusiraju na specifične problematike hrvatske historiografije. To ujedno predstavlja i dodatnu, jasno izraženu »podrazinu« zbornika. Unutar sklopa hrvatske ili jugoslavenske historiografije (kada je riječ o Braudelovim vezama s krugom povjesničara Dubrovačke Republike ili Furetovim utjecajima na percepcije Francuske revolucije) ponovno se obrađuju spomenute teme: utjecaji »analista« na skupine (npr. medieviste ili povjesničare svakodnevice), osobe (poput Mirka Dražena Grmeka ili Tomislava Raukara) ili pojedinačne teme i poddiscipline (ekohistoriju, vjersku povijest, itd.). I unutar te »podskupine« zbornika nalaze se neki egohistorijski prilozi generacijski udaljenih povjesničara, od Mirjane Gross, preko Drage Roksandića do mlađih povjesničarki – Zdenke Janeković-Römer i Ines Sabotič.

Zbornik Annales in Perspective: Designs and Accomplishments rezultat je višegodišnjeg rada urednika i ukupno četrdeset autora iz Hrvatske i inozemstva. Daje značajan doprinos proučavanju povijesti historiografije, pojedinih teorijskih i poddisciplinskih područja kao i povijesti samog časopisa Annales i »analističkih« povjesničara te predstavlja bitan korak prema komparatističkom, transnacionalnom i transdisciplinarnom poimanju historiografije. Budući da je zbornik izišao kao prvi svezak, za očekivati je i nastavak koji će u koncepcijskom smislu temu razvijati u novim smjerovima i drugačijim područjima.

^[1]    Patrick Boucheron, »Le dossier Montaillou«, L’Histoire 259 (2001), 46–47.

^[2]    Objavljeno je i nadopunjeno i nešto promijenjeno izdanje Burkeove knjige (izvorno izišle 1990): Peter Burke, The French Historical Revolution: The Annales School 1929 – 2014 (Stanford: Stanford University Press, 2015).

^[3]    Vidi: Nikolina Šimetin Šegvić, »Izvještaj sa znanstvenoga skupa ʽAnnales u perspektivi: ciljevi i postignućaʼ«, Pro tempore 8–9 (2010): 11–16.

^[4]    Stuart Clark (ur.), The Annales School: Critical Assessments, 4 sveska (London: Routledge, 1999).