Uspješna sezona empatijskih zagovora

-

Nakon što je otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara prošle godine zbog epidemioloških mjera održano u staroj gradskoj luci i tako ostalo upisano kao izdvojeni slučaj u bogatoj kronologiji povijesti ceremonijala, ovogodišnji svečani ceremonijal ponovno je »vraćen« na svoj ishodišni prostor oko Orlanda, ispred Sponze, Luže i crkve sv. Vlaha, mjestu na kojem se u Dubrovniku sve važno susreće, najavljuje, ispraća, slavi i ne zaboravlja tradicija. 72. Dubrovačke ljetne igre i ovu su sezonu, u nešto blažoj varijanti, pratile antikorona mjere što je unekoliko u nijansama imalo odraza i na festivalske rasporede, odabir scenskih i koncertnih prostora ali i limitirana gledališta. Međutim sve to nije imalo odraza na planirani i u svim detaljima održani program koji je uspio zadržati visoku umjetničku razinu posebice u onim svojim etabliranijim izazovima i produkcijama a puna gledališta, potražnja za ulaznicama i nekoliko dodatnih izvedbi te mnogobrojni prateći programi bili su dijelom po svemu uspješne sezone ostavljajući Dubrovačke ljetne igre na prestižnom mjestu domaćeg i europskoga festivalskog zemljovida. Dubrovnik je tako i ljeta 2021. bio susretištem umjetnika iz zemlje i svijeta a gotovo osamdeset dramskih, koncertnih, plesnih, folklornih i drugih izvedbi i programa iznova su bogatili, upotpunjavali i uljepšavali zrcalnu sliku Grada kojom se, kako on to već zna i na što smo naviknuli, nudio i pristižućim turistima, domaćim i stranim, ali i svojim stanovnicima željnim, kako se to znalo reći, novonormalnoga ljetnog izdanja grada.

Dramski program 72. Dubrovačkih ljetnih igara, uz premijerne naslove i nekoliko gostovanja, ponudio je i nastavak, prošlog ljeta ozbiljnije nagoviještenog, ciljano složenog programa koji je dijelom bio namijenjen mlađoj publici s potenciranim edukativnim sadržajima i radioničkim prizivima. Dramska slika dubrovačkoga festivalskog ljeta unatoč svemu nudila je, s obzirom na okolnosti, raznovrstan izbalansirani izbor naslova s repriznim izvedbama, gostovanjima i premijernim produkcijama. Posebno izdvojiti treba, u stavci repriznih naslova, ponovno, nakon prošloljetnoga pandemijskog izostanka, okupljanje Festivalskoga dramskog ansambla s Hamletom Williama Shakespearea u režiji Paola Magellija. Premijerno prikazana ljeta 2019. ta nagrađivana festivalska produkcija i s, također nagrađivanim, Franom Maškovićem u naslovnoj ulozi, i ovog je ljeta izvedena pred punim gledalištem Lovrjenca. Paolo Magelli, redatelj s nekoliko antologijskih predstava u novijoj povijesti teatra Igara, postavlja svoga prvog Hamleta na Lovrjencu, ondje gdje je pomalo i davnog ljeta režirao i Feničanke, aktualni komentar nemoći intelektualca u košmarskom prijetvornom svijetu koji ga okružuje i kojemu moć, strah, političke intrige i vrtlozi »viših interesa« tjeraju na očajnički uzaludni pokušaj očuvanja »integriteta i identiteta«. U Elsinoru, koji je njegova sudbina, nema sretnih. Prošlogodišnja festivalska uspješnica Grižula Marina Držića u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanec u parku Gradac i svojom drugom sezonom potvrdila je utemeljenost repertoarnog izbora u ambijentu koji je, u kronologiji Igara, ostao upisan kao uvijek podatno pastoralno susretište Držićeva vilinskog svijeta s prvim uprizorenjem Grižule 1951. godine. Vizualno atraktivna predstava o vrtlozima zaljubljenih parova koji se traže, prepoznaju i nalaze u potrazi za ljubavlju i razumijevanjem u ovom redateljskom i dramaturškom čitanju protkana je motivima dubrovačke tradicije, one držićevske i one kasnije, plesa i tradicijskih tragova i običaja. Čežnja za skladom, pravdom i ljubavlju otvara mjesto nespokoju i strahu koji je Plakiru igra a Držiću izgovor za razotkrivanje zapletenih odnosa gospodara i slugu u naličju lažnog sklada koji je i danas aktualan bez obzira na to što je u »pastoralu stavljen«. I takav odigran.

Lanjski, od publike posebno dobro i s radošću primljen, komorni autorski projekt Saše Božića Mara i Kata, nastao u inspirativnoj suradnji s glumicama dubrovačkih odrastanja Doris Šarić Kukuljicom i Natašom Dangubić, izveden je čak osam puta u Kazermi pod Svetom Marijom. Pomalo izgubljenom i malo znanom prostoru grada koji i ljeti ostaje izvan svih novoturističkih tura i destinacijskih izazova i razgledničkih dubrovačkih znanih motiva. Inspirirana glasovitom humorističkom emisijom Radio Dubrovnika Na posjedu u kundurica, koji je osmislio Petar Kušelj 60-ih a interpretacije Dese Begović Mrkušić, Žuže Egreny i Tomislav Šuljka još žive u sjećanjima dubrovačkih gospođa i gospara, predstava se zapravo otvara i počinje ondje gdje originalna radijska emisija završava. Svojom nadahnutom igrom punom improvizacija, aktualnih dosjetki i komentara Mara i Kata u svojim seansama kundurovanja otvaraju bolne i stvarne slike dubrovačke svakodnevice svekolikih turističkih okrenutosti i inzistiranja ostajući, na kraju, same ostavljene u nekom vojnovićevskom sutonu i spleenu u koji je utonuo i sam Grad ali i naša sjećanja, zaboravljene kronike i izgubljeni albumi. U kojima ostaju slike i nezaborav. Na tom tragu sličnih reminiscencija i zagovora bila je i predstava Studentskog teatra Lero Jugo, sjetno kazališno propitivanje posebnih stanja i ozračja Grada kada ga kupa dažd koji traje, mirisi joda i voska, oplakuju valovi i bude slani južni vjetrovi. Poetična scenska priča koja zrcali dušu Dubrovnika s posebnom posvetom preminulim kazališnim velikanima Miši Martinoviću i Predragu Pređi Vušoviću. Kako je istaknuto u programskom letku, predstava je nastala kao komentar utihnulih stanja Grada u pandemijskim okolnostima kojima je teatar bio jedna od mogućih terapija. Posebne izvedbe predstave za djecu Bajka za van: Crvenkapica, Vuk i Baka Teatra Poco Loco igrane su na otoku Lokrumu.

Prva dramska premijera na 72. Dubrovačkim ljetnim igrama bila je predstava Van sebe, autorski projekt Nataše Rajković i Ivana Penovića kojim je najavljen festivalski uvodni teatarski blok kao dio projekta Port of Dreamers (Luka sanjara), kojem su Dubrovačke ljetne igre bile vodeći partner, sufinanciran sredstvima Europske unije iz programa Kreativna Europa – program kultura, a bavio se poviješću migracija na europskom kontinentu. Tijekom trogodišnjeg trajanja projekta »istraživalo se iskustvo bivanja migrantom, pozitivan utjecaj migracija na razvoj pojedinih kulturno-društvenih i ekonomskih sredina te odnos među terminima (konceptima) ̔građanin Europe̕ i ̔migrant̕ i umjetničko propitivanje tog fenomena i svim aspektima koje takvi ̔odlasci i dolasci̕ donose od ekonomskih, socioloških, kulturoloških i egzistencijalnih posljedica« i to kroz sudbine pojedinaca i njihove životne priče. Prvi dio, u režiji Ivana Penovića, odigrava se u ne slučajno odabranom prostoru Lazareta, nekadašnjoj karanteni Dubrovačke Republike, kojim se duhovito, ironijski i kritički propituju česte radionice za migrante otvarajući i neke dubrovačke aktualne i ne samo turističke priče pa i posljedice s izdvojenim glumačkim prinosima Nikše Butijera i Nataše Kopeč. U drugom dijelu, nedaleko na Komardi (također po svemu posebnom povijesnom prostoru grada) u okrajku stare gradske luke s pogledom na Porporelu, Kaše i Lokrum u tami obzorja, Nataša Rajković bavi se psihološkim i osobnim aspektima migracija, traumama i osjećajima ljudi koji se iseljavaju, sele, lutaju i doseljavaju ali i tragovima, empatijskim i drugim odrazima i promjenama kod onih koji o svemu tome svjedoče i koji također proživljavaju neugode, traume, nesporazume i nerazumijevanja koje takvi susreti donose i posljedice koje izazivaju i ostavljaju. U sklopu istog projekta, također u Lazaretima, gostovala je predstava Proslava Ivora Martinića u režiji Jana Krmelja i produkciji Slovenskoga narodnoga gledališča Maribor. Zastupnica u Europskom parlamentu, šef protokola, političar, savjetnica i asistent akteri su uprizorene priče koju je, prema stvarnom proživljenom iskustvu i istinitoj priči političkog migranta Navida Fadaeea Nazara, koji je iz Irana, izbjegličkom rutom kroz Tursku, Grčku, Makedoniju, Srbiju i Hrvatsku stigao 2015. u Sloveniju, usložio Ivor Martinić. Dramaturški duhovito i sjetno prateći njegovo bolno životno iskustvo i zapletenosti birokratskih percepcija i uskrata ponudio je kao jedan od mogućih epiloga progovarajući i o pandemiji koja je potisnula iz dnevnih vijesti ali i naše svijesti migrantsku krizu. Otprilike sličnim temama otvorena je i treća izvedba projekta Luke sanjara, predstava Pod istim krovom u režiji Ivane Janošev i koprodukciji udruge Kulturanova i manjinskoga mađarskoga Novosadskog pozorišta. Riječ je o adaptaciji istonaslovne knjige Henninga Sußebacha i Amira Baitara a koja je zapravo dnevnik mladog Sirijca Amira i Nijemca Henninga, koji, sa svojom suprugom Nicole, prima mladog migranta u svoj dom gradeći, pod istim krovom, nove obiteljske odnose na putu njegove integracije u njemačko društvo. Uz predanu igru glumaca predstava razotkriva sve zapletenosti njihovih odnosa s kojima su suočeni i od trenutka kada Amir uđe u njihov život do trenutka kada ih, nakon šest mjeseci, napušta i upisuje studij, oni se svakog trenutka svoga suživota trude prepoznati, nadvladati, razumjeti i premostiti predrasude koje imaju jedni prema drugima. Cijeli ovaj festivalski uvodni srpanjski teatarski blok zaokružen je i zaključen u Festivalskoj palači predstavljanjem knjige Luka sanjara (urednik Benjamin Virc) s detaljno dokumentiranim projektom koji je započeo 2018. godine, a trebao je završiti 2020. sa zadnjim aktivnostima i izvedbama na 71. Igrama, ali zbog pandemije i raznih restrikcija i uskrata koji su je pratili u svim uključenim sredinama, uz suglasnost Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA), ostvarenje završnih programa, aktivnosti i završetak projekta odgođeno je za 2021. U protekle gotovo tri godine u Dubrovniku, Zagrebu, Novom Sadu i Mariboru provodile su se razne umjetničke radionice s migrantima, radionice za umjetnike, otvorena je jedna izložba (Kulturni život ruske emigracije u Dubrovniku i nasljeđe balerine Olge Solovljeve u Vili Čingrija u Dubrovniku u studenom 2019) i ostvarene tri dramske produkcije koje su, na kraju, ljeta 2021. prikazane na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Druga dramska premijera i središnji događaj dramskog programa 72. Dubrovačkih ljetnih igara bila je ostavljena za samu festivalsku završnicu odlazećega kolovoza. Predstava Glava lava koja, prema istoimenom romanu Ivana Salečića u adaptaciji Marijane Fumić i režiji Aide Bukvić i izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla, pod Minčetom progovara o Dubrovniku kao gradu bogate, bremenite i obvezujuće povijesti i današnje imanentne mu tranzicije i poljuljanih vrijednosti, ljudskih odnosa i svekolike destinacijske otuđenosti. Istovremeno, kao u nekoj isprovociranoj igri snova i jave, isprepleću se sekvence baroknoga zaboravljenoga grada velikih pjesnika koji su ga opjevali i njihovih životnih usuda, bolnih tragova i umjetničkih prinosa i ovovremenih stanovnika s pridošlim poduzetnički raspoloženim i na sve spremnim gostima od kojih se neki, uzaludno, uporno pokušavaju utopiti u melankoliju i spleen grada bogate kronologije sličnih sudbina, izgubljenih iluzija i zaboravljenih biografija. Isprepleću se tako dvije paralelne scenske priče: kupovina, obnova i adaptacija stana u zaštićenoj spomeničkoj jezgri s pratećim birokratskim i poduzetničkim građevinskim manipulatorima i turbulentne obiteljske sudbine Ivana Gundulića, njegovih osobnih emotivnih stanja, pjesničkih zagovora i slutnji usuda začetog u stanjima imanentnog mu »poroda od tmine«. Salečićev roman odiše fascinancijom poviješću ali i uzaludnom potragom za njenim odrazom u suvremenim licima grada kojim još uvijek šeću, u vječnom điru koji traje, pjesnici po kojima su nazvane ulice i poljane. Ali i oni rijetki stanovnici, ostavljeni svojim utihama, navikama i životnim izborima na koje pristaju. Vješto i precizno režirana predstava s podatnim i provocirajućim dramaturškim prinosom Marijane Fumić okupila je uigrani i podatni glumački ansambl u kojem su se svojim kreacijama posebno izdvojili Maro Martinović kao Ivan Gundulić, Romano Nikolić kao Šiško Gundulić, Jadranka Đokić kao Laime ali i Amir Bukvić u ulozi pripovjedača i glavnog aktera Glave lava te Doris Šarić Kukuljica, Iva Kraljević i Dražen Šivak u prepoznatljivim epizodama dubrovačkih osobnosti. Ostvarena je tako predstava koja nakon dužeg vremena napokon u dramski repertoar Igara donosi suvremeni dramski tekst ali, istovremeno, progovara o Dubrovniku danas propitujući mu povijesni kontekst i aktualne opterećujuće destinacijske i turističke okrenutosti u nametnutoj teško rješivoj razbrajalici kojoj se ishod ne naslućuje. Ali joj se žive posljedice.

U ovom pregledu umjetničke ponude 72. Dubrovačkih ljetnih igara detaljnije su pregledno prikazane repertoarne stavke dramskog dijela programa, ali ukupnu sliku dubrovačkoga festivalskog ljeta bogatili su i drugi programski sadržaji koji će ovdje biti tek naznačeni i spomenuti iako zaslužuju dodatnu pozornost i kritičke prinose tim prije što je nekoliko koncerata i nastupa velikana svjetske glazbene scene svojim umjetničkim dosezima ostalo upisano među izdvojena glazbena događanja ove godine i ne samo u Hrvatskoj. Lawrence Brownlee, Richard Bona i Alfredo Rodrigez trio, Julija Ležnjeva i La Voce Strumentale, Petrit Çeku, Martina Filjak, Goran Filipec, Lovre Marušić, kvARTet, Percussion Club, Harlequin Art Collective, Zbor i Jazz orkestar Hrvatske radio­televizije i Dubrovački simfonijski orkestar neki su od protagonista glazbenog programa Igara koje su i ove godine imale poseban koncert dubrovačkih glazbenika (Lovro Merčep, Marija Grazio, Dubravka Šeparović) pod ravnanjem Tomislava Fačinija u nastavku, prošlog ljeta, inauguriranog projekta Dubrovnik na glazbenoj hridi. Završni festivalski svečani koncert ispred Katedrale održao je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije s kojim su kao solisti nastupili: Diana Damrau, Nikolas Testé i Roko Radovan pod ravnanjem Ivana Repušića. Ostvaren je tako poseban i respektabilan dio festivalskog programa tradicionalno s bogatim, sadržajnim i raznovrsnim glazbenim događanjima uz sudjelovanje mnogobrojnih uglednih umjetnika, solista i ansambla iz zemlje i svijeta. Odličan odaziv domaće i inozemne publike na koncertima u atriju Kneževa dvora, ispred Katedrale i drugim prostorima grada bili su onaj jednako nosivi sadržajno repertoarni preporučujući zagovor koji je upotpunio ukupnu umjetničku sliku protekloga dubrovačkoga festivalskog ljeta.

Spomenimo i da je festivalski program ponudio dva plesna gostovanja: Lulu, plesno-
-kazališno-glazbenu monodramu koreografa i redatelja Staše Zurovca i izvedbi plesačice Andresse Miyazato i violinista Alexandra Balanescua na Lovrjencu i plesnu predstavu Skupa Umjetničke organizacije 21:21 i mreže Pan-Adria u koreografiji Petre Hraščanec u Lazaretima. Mladi američki pijanist i skladatelj elektroničke glazbe Evan Shinners uz pripovjedača Igora Jurinića održao je interaktivnu radionicu za djecu u atriju Kneževa dvora, upotpunjujući onaj dio festivalskog programa namijenjen najmlađima ali i njihovim roditeljima. Ljeto su obilježile i dvije izložbe: Gatara – skupna izložba Selme Hafizović, Jagode Buić, Ive Laterze, Dubravke Lošić, Rebecce Ribichini i Tanje Small u Sponzi i Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki autorice Ivane Bakal i Martine Petranović u Lazaretima, a u popratnom programu Igara predstavljene su knjige: Velika povijest dubrovačke glazbe V Miha Demovića, Vidi kako Lokrum pere zube Ivane Lovrić Jović, Trinaesti otok Vedrana Benića uz programe u sklopu nacionalne cjelogodišnje manifestacije Godina čitanja: Mediteran kakav je nekad bio, Čitanje dječjih priča Sanje Polak i književni razgovor s Ivanom Bodrožić u ljetnikovcu Bunić-
-Kaboga te, u istom prostoru ljetnikovca u Rijeci dubrovačkoj i u Festivalskoj palači, dramsko-glazbenu radionicu za djecu Od priče do predstave koju je vodila Ivana Đula sa završnim izvedbama u rujnu kada je održana i glumačka radionica Ozrena Grabarića. U tradiciji sličnih dosadašnjih programa održana je i majstorska glazbena radionica gitare s Petritom Çekuom te radionica udaraljki s Ivanom Kuljerić Bilić. Spomenimo još zaključno da su predstava Glava lava u cjelini i ruska sopranistica Julija Ležnjeva dobitnici Nagrade Orlando za najbolje dramsko odnosno glazbeno ostvarenje na 72. Dubrovačkim ljetnima igrama a Grand prix Orlando za sveukupni doprinos Festivalu pripao je Folklornom ansamblu Linđo iz Dubrovnika.

Kao i prošle godine dio festivalskih rasporeda održao se u prostorima Lazareta, jednog od najstarijih, najvažnijih i najpoznatijih karantenskih prostora u povijesti i ne samo Dubrovnika. Bilo je tako i ovog ljeta neke simbolike, uz umjetničke, logističke pa onda i ona nametnuta nešto ipak labavija pandemijska ograničenja, u izboru tih otvorenih komornih scenskih prostora »između lađa« za odabrane festivalske izvedbe, posebice one, kako je uvodno i pojašnjeno, koje su aktualizirale vrijeme i bile odrazom njegovih umjetničkih propitivanja. Dubrovnik i njegov Festival čini se, nepovratno su izgubili svoje etablirane otvorene scenske prostore i zagovore ambijentalnog teatra u srcu povijesne jezgre kao što su Držićeva, Gundulićeva, Boškovićeva i Bunićeva poljana na kojima su u ne tako davnoj povijesti Igara odigrane neke važne i antologijske predstave upisane u povijest hrvatskoga glumišta. Važno je spomenuti da su cijene ulaznica za sve izvedbe ove godine bile snižene uz razne varijante popusta i da su, zahvaljujući vremenskim prilikama koje su to dopustile, svi programski sadržaji održani prema najavljenom festivalskom kalendaru tijekom srpnja i kolovoza na radost intendantice Dore Ruždjak Podolski i njenih pomoćnika za dramu i glazbu Saše Božića i Tomislava Fačinija. Sve u svemu, 72. sezona Dubrovačkih ljetnih igara, unatoč nešto suženijim financijskim izvorima i drugim uskratama i obvezujućim protuepidemiološkim mjerama, bila je po svemu uspješna, kakvom ju je ocijenilo i Festivalsko vijeće, ali tim i još više obvezujuća kao polazna mjera i zagovor u planiranju nove sezone koja bi, napokon, možda ipak trebala biti ne samo »novonormalna« nego i, nadajmo se, kako se dalo naslutiti iz nekih najava umjetničkoga festivalskog vodstva, umjetnički zahtjevnija i ambicioznija. Napokon, tradicija najstarijega hrvatskoga ljetnog festivala i njegova bogata kronologija podrazumijevaju izazove i avanture imanentne Igrama i Gradu koji ih je iznjedrio.