Liber amicorum

-

U Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, jednom od naših vodećih znanstvenih centara za istraživanje hrvatske i europske povijesti, održan je 23. rujna 2017. međunarodni znanstveni skup u povodu 70. godišnjice života prof. dr. sc. Ive Banca. Bio je to lijep događaj kojim se profesoru Bancu željelo zahvaliti na svemu onomu što je učinio za hrvatsku, europsku i svjetsku historiografiju, ali i za brojna druga područja ljudske djelatnosti i zauzetosti. Na tom simpoziju sudjelovali su brojni kolege, studenti, prijatelji i poštovatelji Ive Banca, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva.

Kao rezultat toga dubrovačkoga znanstveno-stručnog i prijateljskog okupljanja objavljen je ove godine, uz još nekoliko s pravom pridodanih tekstova, zbornik radova pod naslovom Liber amicorum. Zbornik radova u čast profesora Iva Banca u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« u Zagrebu. Zbornik su pedantno uredili Marijana Kardum s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Stipe Kljaić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, recenzije potpisuju dr. sc. Amir Obhođaš i izv. prof. dr. sc. Ivica Šute, a likovnu opremu Zoran Filipović. Na više od tri stotine stranica – ovog vrlo decentno priređenog Festschrifta – nižu se brojni autorski prinosi, što u obliku personalnih obraćanja, što u obliku izvornih znanstvenih radova. Zbornik se sastoji od tri cjeline (Pisma i obraćanja; Članci i studije; †), od kojih je noseća ona druga. Dio je priloga – izvorno pisanih na engleskom – preveden na hrvatski, pa je tako cjelokupni sadržaj zbornika u cijelosti na hrvatskom jeziku ili na nekom od južnoslavenskih jezika, a što također ima svoju simboliku.

No, prije nego iznesemo sadržaj i tematiku zbornika podsjetimo se u osnovnim crtama života i profesionalnog puta uglednog i međunarodno priznatoga hrvatsko-američkog povjesničara i profesora, borca za ljudska prava, publicista i političara Ive Banca, koji nas je napustio prošle godine u 74. godini, prije nego je dobio u ruke ovaj zbornik, a sada zapravo spomenicu. Preminuo je u Svetoj Nedelji 30. lipnja 2020., ispraćaj je bio 3. srpnja na zagrebačkom Mirogoju, a pogreb 6. srpnja u rodnom Gradu. Ivo Banac rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Ondje pohađa osnovnu školu, a 1959. s majkom odlazi u Sjedinjene Američke Države, u New York, gdje mu je već bio otac. U New Yorku pohađa isusovačku gimnaziju Sv. Ignacija Lojolskog na Manhattanu. Od 1965. do 1969. studira na katoličkom Sveučilištu Fordham, gdje postiže bakalaureat iz povijesti. Doktorski studij povijesnih znanosti nastavlja na Sveučilištu Stanford. Ondje 1971. stječe magisterij, a 1975. doktorat iz povijesti obranom teze: The National Question in Yugoslavia’s Formative Period, 1918–1921, pod mentorstvom profesora Waynea S. Vucinicha. Na Sveučilištu Yale biran je u sva znanstveno-nastavna zvanja da bi nakon umirovljenja u SAD-u (2009) stekao i počasno zvanje professor emeritus. Kao nastavnik predavao je predmete vezane uz povijest istočne i jugoistočne Europe, ali i obvezatne kolegije iz povijesti zapadne civilizacije. Bio je u Vijeću članica Interuniverzitetskog centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku Sveučilišta u Zagrebu, gdje je požrtvovno radio na njegovu razvoju. Od 1994. do 1999. profesor je na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je vodio Institut za jugoistočnu Europu. Od 2008. pa sve do umirovljenja u Hrvatskoj 2017. bio je redoviti profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Mentorirao je brojne doktorande u domovini i u inozemstvu. Nakon umirovljenja aktivno je sudjelovao u nastavnom i doktorskom mentorskom radu na Sveučilištu u Dubrovniku, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu i drugdje. Tijekom svoga radnog vijeka obavljao je i brojne druge dužnosti u javnom, političkom i akademskom životu. Spomenimo samo da je bio ministar u Vladi Republike Hrvatske, nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru, predsjednik Liberalne stranke (LS), predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava i dr. Za dopisnog člana u Razredu za društvene znanosti HAZU u Zagrebu izabran je 1990. Proglašen je 2004. počasnim građaninom grada Sarajeva.

Dva su njegova kapitalna historiografska djela: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics (1984. i 1988) i With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism (1988). U hrvatskom prijevodu prva je knjiga – Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika – objavljena u Zagrebu 1988. (drugo izdanje 1995), a druga – Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu – 1990. također u Zagrebu. Obje u prijevodu Josipa Šentije. Važne su i dvije njegove sinteze: Hrvatsko jezično pitanje (1991) i Hrvati i Crkva. Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti (2013) a brojna su njegova koautorska i(li) priređivačka djela. Navedimo ih ovdje kronološkim redoslijedom: monografija Grbovi – biljezi identiteta (1991), antologija Stara književnost Boke (jedan od priređivača, 1993), Okovana Bosna. Razgovor (jedan od sugovornika, 1995), dok je svoje članke, izjave i komentare tematski sabirao u zbirke uvijek simbolički naslovljene: Dubrovački eseji (1992), Protiv straha (1992), Cijena Bosne (1994; drugo prošireno izdanje 1996), Raspad Jugoslavije (2001), Protiv Močvare (2003) i Acta Turcarum (2006). Urednički ili suurednički potpisuje sljedeće zbornike radova: Nation and Ideology (1981), The Nobility in Russia and Eastern Europe (1983), The Effects of World War I: The Class War After the Great War: The Rise of Communist Parties in East Central Europe, 1918–1921. (1983), Concepts of Nationhood in Early Modern Eastern Europe (1986), Eastern Europe in Revolution (1992), National Character and National Ideology in Interwar Eastern Europe (1995), Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra (1998) i The Diary of Georgi Dimitrov, 1933–1949 (2003). Bio je i višegodišnji urednik časopisa East European Politics and Societies te član uredništava brojnih drugih periodičkih publikacija.

***

Zbornik – Liber amicorum. Zbornik radova u čast profesora Iva Banca – koji je sada pred nama i u našim rukama progovara o bogatstvu i kompleksnosti tema kojima se profesor Banac bavio tijekom svoga istraživačkoga i publicističkoga rada te manjim dijelom onoga aktivističkoga na polju ljudskih prava i političkoga djelovanja.

Zbornik otvara opsežni predgovor koji potpisuje Andrea Feldman simbolički naslovljen: »Profesorov povratak« (str. 5–16). Tu se iznose brojni i manje znani podatci iz života i djela Ive Banca. Neće ga se moći za­obići u ispravnom razumijevanju profesora Banca, te upoznavanju s okolnostima djelovanja i historiografskog rada, ali i onih životnih prilika i neprilika jednoga čovjeka. Ukratko se predstavlja zbornik sljedećim riječima: »Knjiga koju imamo pred sobom djelo je prijatelja, kolega i studenata koji su svoja razmišljanja o različitim razdobljima života i karijere Iva Banca, kao i istraživanja, tekstove i radove koje je on potaknuo i inspirirao, odlučili podijeliti prvenstveno s njim, u trenutku i u čast njegova sedamdesetoga rođendana. Ovaj zbornik stoga odražava pletoru zanimanja i usmjerenja koja su karakterizirala Bančev rad, ali i interese i nastojanja njegovih studentica i studenata, novoga naraštaja kojemu je bio mentor i oslonac i u koji je polagao velike nade. Simpozij u Gružu bio je sretan i radostan događaj tijekom kojega su mnogi imali potrebu reći kako od Iva još jako mnogo očekujemo. Samo tri godine nakon tih veselih zdravica suočili smo se s Profesorovim iznenadnim, brzim i neumitnim odlaskom. Jedan od načina na koji smo pokušali izići na kraj s našim nenadoknadivim gubitkom, bio je i rad na ovoj knjizi« (str. 16).

Potom slijede »Pisma i obraćanja«, gdje ukupno deset autora iznose svoje susrete, događaje i reminiscencije na profesora Banca i na njegov utjecaj na njihovu formaciju. Redom su to: Shaun M. Byrnes (Washington, DC / Dubrovnik), Željko Tanjić (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb), Garantina Kraja (Priština / Jeruzalem), Tatjana Lorković (Slavenska knjižnica, Sterling Memorial Library, Sveučilište Yale), Sonja Biserko (Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd), Josip Vrandečić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu), Nebojša Čagorović (Podgorica), Anna Di Lellio (New York / Rim), Daniel Reardon (Dublin) i Zlatko Hasanbegović (Hrvatski sabor, Zagreb). Zapravo bi to u našoj birokratiziranoj klasifikaciji bilo nešto poput »izlaganja sa skupa« – no, u ovom je slučaju riječ o kvalitetnim memoarskim tekstovima i poviše od toga.

Središnji dio zbornika čine znanstveni »Članci i studije« (str. 57–304), njih ukupno dvanaest. Ovdje ćemo ih ukratko izložiti i u svakom od njih prepoznati poveznicu s profesorom Bancem.

Na temelju novih arhivskih vrela Ivan Viđen donosi »Prilog za biografiju povjesničara Antonija (Antuna) Vučetića (1845–1931)« (str. 59–74), koji je bio urednik časopisa Srđ, ravnatelj Dubrovačkoga arhiva, izdavač diplomatičkoga gradiva iz 14. stoljeća, itd. Iako je o Vučetiću već napisana i monografija (Irena Arsić, Antonije (Antun) Vučetić (1845–1931): istoričar Dubrovnika, u izdanju Filozofskog fakulteta Niš, 2012., na ćirilici), ovdje se iznose rezultati novih istraživanja od nedavno dostupne rukopisne ostavštine A. Vučetića u Državnom arhivu u Dubrovniku. Kao prilog radu donosi se transkripcija nedovršene rukopisne autobiografije toga dubrovačkog povjesničara koji je bio u tazbinskim vezama s obitelji profesora Banca.

Marko Attila Hoare u radu »Ivo Banac i nadmoć stare historiografske škole« (str. 75–90) analizira vrsni Bančev metodološki pristup u njegovoj kapitalnoj knjizi The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics (Ithaca, New York: Cornell University Press, 1984; Ithaca, New York and London: Cornell University Press, 1988., drugo izdanje u mekom uvezu). Ta je knjiga dobila uglednu nagradu »Wayne S. Vucinich« Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija. Autor se dotiče i drugih djela profesora Banca zaključivši kako znanstvenici »moraju proučavati prošlost s više uvažavanja za njezinu nijansiranost« (str. 88).

O »Religiji i modernosti u tumačenju Iva Banca« (str. 91–111) piše franjevac Mile Babić. U središtu ovog opširnog priloga dubinska je analiza Bančeve – nažalost za života njegove posljednje objavljene knjige – Hrvati i Crkva. Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti (Zagreb – Sarajevo: Profil Knjiga i Svjetlo riječi, 2013), a prethodno serijalizirane u sarajevskom franjevačkom časopisu Svjetlo riječi. Meritorno se upućuje kako Ivo Banac katoličanstvo vrjednuje »sa stajališta kritičkoga uma i sa stajališta Isusova Evanđelja« (str. 109).

Rusmir Mahmutćehajić u tekstu »Viteštvo otvorene razumnosti« (str. 112–130) filozof-
ski, sociološki i kulturološki progovara o profesoru Bancu, nudeći svoja zapažanja i ocjene. Poglavito se to odnosi na njegov odnos prema Bosni, njezinoj povijesti i suvremenom trenutku te razumijevanju katoličanstva na bosanskohercegovačkim prostorima.

Istaknuti istraživač povijesti Dubrovnika i Dubrovačke Republike Stjepan Ćosić u svom nam radu na vidjelo dana iznosi »Snove Iva Natalija o obnovi Dubrovačke Republike« (str. 131–160). Progovara se o jednom od teških razdoblja iz povijesti Dubrovnika te pojedincima koji su se zauzimali za njegovu (neuspješnu) obnovu na principima republikanizma. U središtu je zanimanja Ivo Natali (1775–1853) – ličnost ponajprije zapamćena kao vođa ustanka protiv Francuza (1813/1814) – i njegovi rukopisi koji ga odaju i kao političkog mislioca i ideologa. Autor je za ovu zgodu priredio za tisak i komentirao Natalijeve na hrvatskom jeziku i dubrovačkoj grafiji pisane snove: »Prvi san«, »Drugi san«, »Treći san« i najzad »Četvrti san« u kojem – nakon što su potonule sve nade u obnovu Dubrovačke Republike – sanjar prepušta istu u Božje ruke (str. 151).

Jedan od radova koji će zasigurno privući pozornost povjesničara hrvatske historiografije jest tekst Stipe Kljaića pod naslovom »Banac i ʽtri gracijeʼ – u pozadini prvog izdanja Nacionalnog pitanja u Jugoslaviji« (str. 161–174). Taj više nego zanimljiv prilog nudi uvid i rekonstrukciju onemogućavanja publiciranja hrvatskog izdanja kanonskog djela Ive Banca The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics (1984). Tko je sve bio involviran u to, tko je sve radio protiv te knjige i tko je sve pratio rad i kretanja profesora Ive Banca. Rad se bazira na Dosjeu Ive Banca (br. 97140) iz Službe državne sigurnosti (sada u Hrvatskom državnom arhivu, Zagreb) i onodobnom tisku te – što je iznimno važno – osobnom razgovoru s profesorom Bancem. Spomenimo kako je hrvatski prijevod te knjige ipak na kraju objavljen 1988., kada se pojavilo i drugo američko izdanje, i ponovno 1995., a publicirano je 2014. i makedonsko izdanje.

Na temelju ratnih dnevničkih zapisa Vinke Bulić r. Šperac (1884–1965), inače jedne od predvodnica feminističkog pokreta u međuratnom razdoblju kod nas, Marijana Kardum piše o toj važnoj i zanimljivoj intelektualki, modernoj mislećoj ženi. U radu simbolički naslovljenom »ʽNije Balkan bel cantoʼ – ratni dnevnik Vinke Bulić (1941–1945)« (str. 175–203) iznosi se minuciozna analiza autoričina dnevničkog diskursa iz rakursa nacionalnoga, klasnoga, vjerskog i na kraju ženskog identiteta.

Rad Naide Michal Brandl »ʽLjepši si izgledao u majici!ʼ – Pisma Karle Duhar Koči Popoviću« (str. 204–229) nudi temeljitu rekonstrukciju korespondencije Karle Duhar/Karle Josephine Stayduhar (1919–1998), američke i jugoslavenske građanke, upućene Koči Popoviću (1908–1992), srpskom političaru i generalu, a u promatranom razdoblju ministru vanjskih poslova Jugoslavije (1953–1966). Promatra se i vrjednuje uloga Jugoslavenskog informativnog centra (JIC) koji je operativno djelovao u New Yorku i gdje je bila zaposlena K. Duhar. Izneseni podatci bacaju jedno posve novo svjetlo na tadašnje aktere jugoslavenske diplomacije, napose na Budimira Leku Lončara.

U središtu priloga Martina Previšića (»Ivo Banac i 1948. – povratak ibeovaca iz prošlosti«, str. 230–252) valorizacija je i recepcija važne Bančeve knjige With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism (1988), koja je u hrvatskom prijevodu: Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, publicirana 1990. u Zagrebu. U stilu svoga profesora i mentora autor nudi istraživačke impulse koji su na njega utjecali na obradbu ove tematike i problematike. Ističe kako je tim djelom »Banac uspio u onome što svaki znanstvenik priželjkuje: da njegovo djelo polako stari i da neprekidno inspirira« (str. 250).

Wollfy Krašić u svom prilogu, a na temelju građe danas dostupne i pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (fond 1561, Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske), nudi prikaz odnosa »Komunističke Jugoslavije i armenskih terorističkih organizacija« (str. 253–261). Zaključuje kako je Jugoslavija operativno surađivala s vodstvom Armenske tajne vojske za oslobođenje Armenije (ASALA), ne samo zbog ideološki bliskih stajališta nego i s ciljem kako bi se sama zaštitila od mogućih terorističkih napada iste organizacije, ali i kako bi dobivala druge korisne obavještajne i protuobavještajne podatke.

Ivo Banac je bio iznimno cijenjen profesor i predavač. Prisjetimo se da se kao intelektualac početkom Domovinskoga rata u Hrvatskoj aktivno uključio u politiku te među ostalim organizirao posjet prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana Sveučilištu Yale 1990., a participirao je i u organizaciji prosvjeda Hrvata pred zgradom Ujedinjenih naroda 1991. te sastavio tekst apela za mir u Hrvatskoj koji je potpisalo više od stotinu nobelovaca (i koji je 14. siječnja 1992. objavljen u New York Timesu). Poznata je dakle, ali u Hrvatskoj ipak nedovoljno vrjednovana aktivnost Ive Banca u Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje, u razdoblju uoči i tijekom Domovinskog rata. Stoga Julijana Antić Brautović i Mato Brautović u radu »Ivo Banac o raspadu Jugoslavije u periodici engleskog govornog područja 1990–1995.« (str. 262–279) obrađuju gotovo stotinu novinskih članaka i drugih napisa. Tako pišu o »Bancu u medijima«, o »Bancu kao ekspertu o jugoslavenskoj krizi« te o »Bancu kao aktivistu«.

U opširnom prilogu »No Second Troy: Dis Manibus« (str. 280–304) Desmond Maurer piše uvodno o vrednotama profesora Iva Banca, a to su redom: »Prva je Pietas ili ljubav prema domovini, bogovima i obitelji, koja ide ruku pod ruku s Libertas ili ljubavlju ne samo prema slobodi već i prema životu slobodnih i uljuđenih građana. To se iznova izražava u Humanitas ili u kakvoći samokultiviranja kao vrednote ne samo za sebe već i za zajednicu, a ona ovisi o Liberalitas, ili otvorenosti i velikodušnosti duše, i izražava se u Caritas kao u skrbi za svoje bližnje. Udružene, one čine Nobilitas« (str. 281). Svako potpoglavlje u ovom radu naslovljeno je latinskim citatom iz Vergilijeve Eneide, a njegova srž jest opravdana kritika prikaza Dubrovnika iz pera britanske spisateljice i novinarke Rebecce West (1892–1983) u njezinoj knjizi The Meaning of Treason iz 1947. – a koja je nažalost počesto zapadnom svijetu bila vodič za (ne!)razumijevanje južnoslavenske zajednice. Autor se osvrće i na njezinu knjigu Black Lamb and Grey Falcon (1941). Spomenimo da je o R. West pisao i profesor Banac u članku: »Mjesto i sudbina: slučaj dame Rebeke West i gospara Blaisea Ragusea«, Dubrovnik /Matica hrvatska/ (IV/2, 1993., 47–52).

Posljednju cjelinu zbornika – svojevrsne in memoriam – čine pjesma Drage Štambuka »Uskrsnuće mrtvih kostiju« te Homilija na ispraćaju pok. prof. dr. sc. Ive Banca na Mirogoju Željka Tanjića, rektora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Zbornik je još opremljen kratkom bilješkom o zastupljenim autorima i Profesorovim životopisom iz 2019. godine (Ivo Banac: Curriculum vitae).

Zaključno možemo konstatirati – te teško se naime možemo oteti tome dojmu – kako su se zastupljeni autori u ovome zborniku doslovno u najboljem svjetlu rečeno »nadmetali« tko će bolje, sadržajnije i zanimljivije iznijeti svoju temu pred Profesora kojeg su iznimno cijenili i cijene, ne samo kao stručnjaka i erudita na polju moderne i suvremene povijesti nego poviše toga kao iznimnog čovjeka i intelektualca u pravom smislu te riječi.