Uvodna riječ

Poštovano čitateljstvo,

u ovom broju, koji izlazi za Božić 2020., tema broja sukladna je najveselijem kršćanskom blagdanu: tri relevantna priloga o svetom Jeronimu iz pera Vinka Grubišića, Matije Berljaka i Ivana Bodrožića.

Nekoliko je znanstvenih skupova u Hrvatskoj bilo posvećeno sv. Jeronimu, njegovu životu i njegovu velikom djelu, a i mi se našim tematom pridružujemo tomu – tj. obilježavanju 1600 godina od smrti sv. Jeronima. S našim prostorom Jeronim je višestruko povezan. Od rodnoga mjesta pa sve do naših srednjovjekovnih glagoljaša koji su se stavili pod njegovu zaštitu. Tako papa Inocent IV. u svojem pismu (reskriptu) od 29. ožujka 1248. upućenom senjskom biskupu Filipu ističe da: »...u Slavoniji postoji posebno pismo kojim se kler te zemlje, tvrdeći da ga ima od sv. Jeronima, služi u slavljenju bogoslužja« (quod in Sclavonia est littera specialis, quam illius terre clerici se habere a beato Ieronimo asserentes). Time je sv. Jeronimu uz crkveno naučiteljstvo, prijevod Biblije na latinski jezik (Vulgata), biblijske komentare, prijevode grčkih crkvenih otaca, pridodana činjenica tvorca, ali i zaštitnika glagoljice (littera Hieronymiana) i glagoljaštva (»dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika«). O tim segmentima Jeronimove prisutnosti u našoj znanosti, kulturi i umjetnosti pročitajte u navedenim prilozima.

Tri priloga o međusobno različitim temama imaju nešto zajedničko: posrijedi su (neopravdano) zaboravljeni umjetnici i dobrotvori te dio nacionalne književne baštine koji se spominju rijetko ili nikada: Sanja Majer Bobetko piše o dirigentu Frideriku Rukavini iz prve polovice prošlog stoljeća, Ljubomir Cota o zaboravljenom dobrotvoru Albertu Maranguniću, a Hrvoje Magdić o Kleku kao nadahnuću i temi hrvatskih književnika. Tomislav Galović (također) podsjeća na devet stoljeća staru krčku romaničku crkvu svetog Vida. Dakle, mogli bismo reći da smo za ovaj Božić uz svetog Jeronima odlučili pod sjećati na malo prisutne teme iz nacionalne kulture. U ovom je broju s malim zakašnjenjem došao na red i prilog o Sveučilištu u Zagrebu u »kratkom« 20. stoljeću kojim Ivica Šute i Filip Šimetin Šegvić zaokružuju temu Sveučilišta u Zagrebu, jedne od stožernih nacionalnih institucija, u povodu njegove 350. obljetnice koju smo slavili prošle godine i kojoj smo prije točno godinu dana posvetili veći dio tadašnjega božićnog broja. U rubrici Neobjavljena hrvatska književnost donosimo priču Branke Primorac Zgrabi svoju šansu uz uvodnik Darije Žilić. Ovog puta iznimno donosimo još jedan neobjavljeni književni prilog: dva soneta Tonka Maroevića posvećena prijateljima, bračnom paru Mrkonjić-Čorak za Božić. Odmah najavljujem da ćemo u idućim brojevima objaviti još nekoliko soneta koje je pokojni Maroević posvetio prijateljima, a neobjavljeni su. Nazvali smo to »Tonkovom ladicom«. Prilogom Ivice Matičevića sjećamo se pokojnog akademika Dubravka Jelčića, preminulog u veljači ove godine. Sedam recenzija i prikaza ovoga su puta o neobično vrijednim izdanjima. Riječju, dovoljno za dobru lektiru za božićne blagdane!

Sretan Božić i puno svakoga dobra u novoj godini,

Za uredništvo Hrvatske revije, glavna urednica Mirjana Polić Bobić