Hrvatska revija 4, 2020.

Tema broja

Tema broja: sveti Jeronim

Od Hieronymusa do Hieronymianuma

Ivan Bodrožić

Centar za proučavanje života i djela svetog Jeronima u Splitu

Jeronim u Dalmaciji

Još od vremena glagoljaša u primorskoj Hrvatskoj, a time i u Dalmaciji kao njezinu sastavnom dijelu, tradicionalno se častilo sv. Jeronima kao svojega znamenitog sugrađanina. Dalmaciji je potom pripala čast da ga uzme za zaštitnika, što je bila svojevrsna opruga i pokretačka snaga za teološki razvoj koji se kretao smjerom koji je zacrtao Jeronim. Učenim ljudima koji su se bavili velikim Dalmatincem nije nikada bilo dostatno naučiti tek jednu Jeronimovu rečenicu iz De viris illustribus i njome mahati kao jedinim što znaju o svojem svecu. Pogotovo bi se stidjeli da tu rečenicu krivo prevedu i na njoj grade slavu i popularnost, te ju potom tvrdo ukoriče kao dokaz svojega neznanja i nestručnosti. Držeći se povijesnih informacija, a ne samo pobožne legende o njihovu svecu koji se tuče kamenom u prsa i moli: Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum, bili su ponosni što žive u pokrajini u kojoj je sveti Jere, kako ga od milja zovu, započeo svoj životni hod u vremenima Rimskoga Carstva. Upravo tu činjenicu shvaćali su kao svoju obvezu, pa se tako upravo u Dalmaciji već stoljećima, onkraj prijepora koji su postojali o njegovu rodnome mjestu, njegovao osjećaj da Jeronima treba ne samo častiti nego prije svega nasljedovati i izučavati njegova djela. Zato su puku prepustili da pamti i prenosi legendu, a oni ozbiljni znanstvenici su nastojali izučavati djela svojega Sveca i živjeti njegov asketski ideal.

U tom je smislu otac hrvatske književnosti Marko Marulić početkom 16. st., pišući Životopis sv. Jeronima, na samom kraju zapisao sljedeće riječi: »Zato mi se čini kako ga čujem gdje govori: Onaj pripada meni, i ja njemu, koji se trudi što revnije izvršiti ono što sam naučavao; onaj pripada meni, i ja njemu, koji ne sustaje – koliko mu je moguće – nasljedovati život svetaca; onaj, napokon, pripada meni, i ja njemu, koji pripada Kristu, Gospodinu mojemu i Bogu mojemu, kojemu jedinomu, zajedno s Ocem i Duhom Svetim hvala i slava uvijeke. Amen.« A poznato je koliko je Marulić živio jeronimovski ideal, kako askeze tako i egzegeze, to jest i konkretnoga ćudorednog življenja i teološkog proučavanja Jeronimovih djela.

Nakon Marulića u Dalmaciji su bili i drugi vrsni znanstvenici koji su dobar dio svojega rada posvetili istraživanju jeronimovske baštine, a Književni krug iz Splita danas, proučavajući njih, proučava dijelom i baštinu sv. Jeronima.

Od znamenitih pojedinaca u novije doba koji su se u Dalmaciji bavili imenom i djelom sv. Jeronima vrijedno je spomenuti don Franu Bulića, fra Ivana Markovića, fra Marijana Mandaca i druge vrijedne znanstvenike koji su prevodili, istraživali i pisali o velikom asketu i egzegetu. Don Frane je kao vrstan povjesničar i arheolog upravo prije 100 godina napisao znamenitu raspravu o ubikaciji Stridona koja bi mogla svima koji se žele baviti tim pitanjem poslužiti kao ogledni primjerak učene znanstvene rasprave u kojoj su argumenti znanje a sredstva oštroumno zaključivanje. Pa i kad se netko i ne mora slagati s njegovim zaključcima, za koje je i sam ustvrdio da nisu konačni, nego da preostaje mašklinom dokazati odgovara li istini njegova teza, od njega se može naučiti kako stručno pristupiti problemu, što mnogi na žalost ni u naše vrijeme ne znaju. Fra Ivan Marković je početkom 20. stoljeća preveo i objavio u dva sveska izabrane poslanice sv. Jeronima, što ostaje kapitalno u nedostatku novoga prijevoda u kojem bi se napokon objavile ne samo izabrane nego i sve Jeronimove poslanice. Fra Marijan Mandac, član zadarske Provincije sv. Jeronima, za svojega radnog vijeka preveo je više Jeronimovih djela (Tumačenje Matejeva Evanđelja, Tumačenje Pavlovih poslanica, Tumačenje Jone proroka), a napisao je i referentno djelo Sveti Jeronim Dalmatinac.


Crkvica sv. Jere pod Marjanom

No na ovom mjestu valja spomenuti i jednu drugu don Franinu znanstvenu dalekovidnost u svezi sa svetim Jeronimom i njegovom baštinom u našem narodu. Naime, prije gotovo 110 godina kao ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu poslao je okružnicu tražeći suradnju sa svrhom da prikupi što je moguće više od jeronimovske baštine za razvoj »znanosti i domaće povijesti«. Dobrotom Arheološkoga muzeja u Splitu koji čuva don Franinu ostavštinu objavljujemo to njegovo pismo, protokolirano pod br. 197/M iz 1911., u cijelosti, a poslano iz »SPLJETA na Jerolimovo 1911.«:

»Prečasnim Biskupskim Ordinarijatima, Kaptolima, Poštovanim Župskim Uredima, Gvardijanatima i Prioratima Redovničkih Samostana po Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini i Slovenskim Zemljama. Nazad dvije godine bio je utemeljen pri biblioteci ovoga Arheološkog Muzeja, odobrenjem i potporom c. k. Ministarstva za Bogoštovlje i Nastavu u Beču, posebni otsjek pod naslovom: Bibliotheca Hieronymiana. Svrha ovoj biblioteci, utemeljenoj na korist crkvene znanosti, a na počast ovog velikog Crkvenog Oca, rodom iz Stridona – koje je mjesto ležalo na Grahovu polju u Bosni, koja je još IV. vijeka sačinjavala dio tadašnje Dalmacije – jest, sakupljati književnost, koja se odnosi na ovog Naučitelja, razna izdanja njegovih djela, bilo cijelokupnih, bilo pojedinih, slike njegove na platnu, drvu, kamenu, i to ili u originalu ili u dobrim fotografijama; priče i legende, koje su u svim jugoslavenskim zemljama o njemu pričaju itd. Bibliotheca Hieronymiana u Arheološkom Muzeju u Splitu ima dati što potpuniju sliku ovoga glasovitog Dalmatinca: o njegovu životu i radu, o njegovoj uspomeni u potomstvu uopće, a u našoj zemlji napose.

Da se ova biblioteka umnoži, moli pišući, da bi ga se izvolilo obavijestiti uopće o gori navedenim točkama, a poimence pak:

a)   Da li u tom mjestu opstoji koja crkva, kapela, oltar, kip ili slika posvećena sv. Jeronimu, kojega majstora, ili slikara ili vajara, i iz koje dobe.

b)   Ima li u tom Arhivu, ili kod privatnika u mjestu, djela i kojih tiskanih ili rukopisnih sv. Jeronima, ili pisanih o njemu od drugih.

c) Čitaju li se o njemu ʽŽivoti’ na dan njegova blagdana i bi li se mogao imati prepis istih.

d)   Što se o njemu priča u narodu, gdje bi bio rodjen, gdje bi bio živio i umro.

Svaka vijest o gore navedenim upitima biti će dobro došla pišućemu, koji već unaprijed zahvaljuje u ime znanosti i domaće povijesti.«

Nažalost don Franine planove poremetio je Prvi svjetski rat, jednako tako kao što je poremetio i druge planove s obzirom na cjelokupnu biblioteku Arheološkoga muzeja o kojoj se skrbio pune 42 godine (od 1884. do 1926). Što je sve učinio za Muzej i za muzejsku knjižnicu može se iscrpnije vidjeti u članku: N. Anzulović, »Postanak i razvoj biblioteke Arheološkog muzeja u Splitu« (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 78/1985., str. 151–212), s time da su stranice posvećene don Frani od 163. do 192.

Hieronymianum

Upravo na tragu svih prethodnih nastojanja koja nam omogućuju imati nešto više potrebne znanstvene građe o sv. Jeronimu, ali i motivacije, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u jesen 2019. osniva istraživački Centar za proučavanje života i djela svetog Jeronima »Hieronymianum« kao unutarnju ustrojbenu jedinicu Fakulteta, a za njezina voditelja imenovan je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić. Ta visokoškolska ustanova prepoznala je 1600. obljetnicu smrti sv. Jeronima kao poticaj za ovakvu inicijativu, shvaćajući da bi to moglo biti poslanje teoloških učilišta u Hrvatskoj da prednjače u istraživanju tog velikana egzegeze i jednog od četvorice velikih zapadnih otaca. Jeronimov opus je tako bogat da ostavlja prostora još kvalitetnijem i sustavnijem radu, a nažalost ni u svijetu nema ustanove koja bi se posvetila isključivo njemu i djelima kojima je zadužio ne samo zapadno kršćanstvo nego cijelu Crkvu. Tako ovaj centar ulazi u vrlo neistražen prostor, što je potom i njegova šansa da dadne doprinos i poticaj kako domaćim tako i međunarodnim istraživanjima Jeronimove i jeronimovske baštine.

Što se tiče istraživačkog centra »Hieronymianum«, njegov je temeljni cilj istraživanje života i djela svetoga Jeronima. No jedan od bitnih ciljeva za naš narod jest i prevođenje Jeronimovih djela koja još nisu prevedena na hrvatski jezik, to jest dvojezično izdanje Opera omnia sv. Jeronima. Planiramo pokrenuti i objaviti kritičko izdanje dostojno našeg sveca, po uzoru na neka izdanja koja već postoje u drugim zemljama. Jednako tako nam je cilj učiniti dostupnim na mrežnim stranicama veći broj podataka o Jeronimovu životu i djelima objedinjujući tako na jednome mjestu najnovija znanstvena saznanja i uvide. Osim toga cilj je da se na tim stranicama pronađe informacija o svim jeronimovskim događanjima u svijetu, kao i najnovijim izdanjima prijevoda, studija i članaka. Bude li moguće, te bude li sredstava i snage, želja je napraviti i pokoji dokumentarni videouradak i pripremiti druge korisne medijske materijale.

Jedno posebno poglavlje djelatnosti Centra proučavanje je Jeronimove važnosti za hrvatski narod i kulturu, kao i proučavanje jeronimovske kulturne i duhovne baštine u hrvatskom narodu. Jer je Jeronim u našu povijest još od srednjega vijeka ušao kao autor glagoljice, potrebno je poticati interdisciplinarnost te razviti dobru suradnju sa znanstvenicima koji se bave hrvatskoglagoljskom tematikom. Bilo bi idealno kad bi se sva jeronimovska glagoljska baština mogla skenirati, objediniti i učiniti dostupnom za daljnja istraživanja. Drugo je važno polje istraživanja Jeronimove prisutnosti u hrvatskoj književnosti i kulturi njegov utjecaj na hrvatske teologe, filozofe, povjesničare, književnike i umjetnike u vrijeme renesanse. Mnogi od njih, počevši od već spominjanoga Marulića, Jeronima uzimaju za »našega« te mu stoga daju posebnu pozornost, pogotovo što je i u krugovima europskih kršćanskih humanista Jeronim slovio za primjer učena čovjeka kojega je učeni kršćanski humanist trebao uzeti za svoj model.

Kako je razvidno iz već rečenoga, mnogo je ozbiljnoga posla koji predstoji, te će jedna od zadaća Centra biti da potiče individualni i skupni istraživački rad u domaćim i stranim arhivima, knjižnicama i centrima. Potom ćemo poticati i objavljivanje studija i monografija o jeronimovskoj tematici, pa u tom smislu planiramo pokrenuti niz Studia Hieronymiana koji će biti otvoren i domaćim i stranim znanstvenicima, to jest za publikacije i na hrvatskom i na drugim jezicima. A budući da se Centar nalazi na samome početku, trebat će mu dosta pomoći. Kad uzmemo u obzir da je plan opskrbiti Centar knjigama, pri čemu najprije mislimo na Jeronimova izdanja i prijevode na drugim svjetskim jezicima, a onda i na studije i ostalu znanstvenu literaturu koju bismo rado prikupili za sustavniji rad. Imajući na umu da se planira doći do razine da se organiziraju domaći i međunarodni seminari, ljetne i zimske škole te znanstveni skupovi, jasno je zašto je potrebno opskrbiti se korisnim materijalima. Vjerujemo da će se tako potaknuti, a i ostvariti, suradnja s domaćim i međunarodnim visokoškolskim i istraživačkim institucijama i centrima u obliku razmjene istraživača, nastavnika i studenata.

Osim znanstvenih izdanja Centar će promicati objavljivanje i popularnih izdanja, kako tiskanih tako i elektroničkih, u svrhu boljeg poznavanja svetog Jeronima (npr. školskih i katehetskih materijala). Jedna od zadaća Centra je i poticati suradnju s lokalnom zajednicom i gospodarstvenim sektorom (napose turizam), jer kvalitetnim istraživanjima jeronimovske baštine i prezentirajući njegov utjecaj na našu hrvatsku kulturu možemo pridonijeti obogaćenju turističke ponude.


Pustinjačke nastambe pod Marjanom za koje se stvorila predaja da je u njima boravio i sv. Jeronim kad je tuda prolazio na svojem putu na Istok

 

 

Što se do sada napravilo?

Godina koja je iza nas, najprije godina je utemeljenja i uređenja prostorija samoga Centra u sklopu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, pri čemu je pandemija COVID-19 sve malo usporila. Važan je korak to da su se razvili i dobri odnosi i suradnja sa Splitsko-dalmatinskom županijom, koja je prije nekoliko godina uzela sv. Jeronima za svojega zaštitnika te je svesrdno pozdravila i otvaranje Centra za proučavanje života i djela svetog Jeronima u Splitu. Sa Splitsko-dalmatinskom županijom 27. veljače 2020. potpisan je Sporazum o suradnji na obrazovnim, kulturnim i znanstvenoistraživačkim projektima o sv. Jeronimu. Splitsko-makarska nadbiskupija ove je godine zajedno sa Splitsko-dalmatinskom županijom organizirala i Dane sv. Jeronima u Splitu, u čemu je aktivno sudjelovao i Centar. U sklopu Danâ sv. Jeronima Katolički bogoslovni fakultet u Splitu u suradnji s Književnim krugom Split, a prigodom 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima, organizirao je međunarodni znanstveni simpozij »Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris«. Centar je također sudjelovao u još nekim manifestacijama (predstavljanje knjiga i sl.). Što se tiče skupa, na njemu je sudjelovalo više od 30 predavača iz Hrvatske i inozemstva, a među kolegama na međunarodnoj razini oglašen je kao Hieronymiana II, i to nakon što je prošle godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sve­učilišta u Zagrebu organiziran skup Hieronymiana I. Time se kolegama iz inozemstva s kojima se komunicira i surađuje pokazalo namjere Centra da se nastavi s organizacijom daljnjih skupova svake tri do četiri godine te da tako Hrvatsku učinimo mjestom međunarodnih jeronimovskih simpozija.

Planovi za budućnost?

Nakon simpozija koji je održan, predstoji objavljivanje zbornika radova, u suradnji s Književnim krugom. Prvotni cilj Centra jest objaviti Opera omnia sv. Jeronima, te se u 2021. planira već krenuti s objavljivanjem prvoga takvoga latinsko-hrvatskog volumena. Kao prvo djelo priprema se De viris illustribus, koje bi trebalo do ljeta biti otisnuto, a bude li sredstava i snage plan je do idućeg Jeronimova prevesti i Tumačenje jednog od malih proroka. Vjerujemo da će se iz godine u godinu tiskati jedan ili dva volumena prijevoda, jer je to minimum koji dugujemo velikom Dalmatincu.

Najzad, za budućnost imamo dosta ideja, sličnih onima koje je pokušao ostvariti don Frane s projektom »Hieronymiana«, no to će ovisiti, kao i u njegovu slučaju, o financijama, to jest mogućim projektima pri zakladama, ministarstvima i fondovima. Želja je doista popisati i/ili digitalizirati svu jeronimovsku baštinu u našem narodu. Potom, ne samo da je nužno prikupiti informacije nego ih i učiniti dostupnima putem mrežnih stranica, jer je cilj Centra učiniti ju dostupnom, a na taj način i poticati daljnja znanstvena istraživanja. I naposljetku, tijekom ove godine rodila se zamisao da se pokuša snimiti dokumentarni film, ili niz kraćih filmova, o našem svecu, te ga tako učiniti bližim i običnome čovjeku koji danas radije pogleda film nego da čita stručne studije.

Kako je razvidno, planova je mnogo, no treba ih pretočiti u konkretne projekte i pristupiti ostvarenju »u ime znanosti i domaće povijesti«, kako bi rekao don Frane Bulić. Kao što je Jeronim bio stvaralac i čovjek iznimne energije, te je svojim radom zadužio cijeli kršćanski svijet, a napose naš hrvatski narod, vjerujemo da ćemo u nastojanjima Centra za proučavanje života i djela svetog Jeronima na dostojan mu način zahvaliti i uzvratiti.

Hrvatska revija 4, 2020.

4, 2020.

Klikni za povratak