Zaklon pod križem

Pobijediti vrijeme i dati mu trajni smisao i svrhu može samo duboka vjera i duhovnost upisane u Riječ. Zbirka pjesama Križ, tvoj štit pjesnika Pere Pavlovića s trideset pet pjesama brana su vremenu i beznađu života. Pjesnik već u naslovu nudi križ kao štit od svih zala, prolaznosti, pa i same smrti. Stoga i inicijalno nagovještava tematski okvir zbirke svojom ranijom pjesmom Križ: Nosim ga u srcu i riječi / On mi svijetli / Kad oslijepim. U toj antologijskoj pjesmi epigramskog oblika sa samo jedanaest riječi pjesnik uspijeva izreći duboku istinu kršćanskoga života – tajna križa u njegovoj je moći pobjede svjetla nad tamom života.

Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Neće tajna preko praga, Skamenjena suza, Premještati gore i Pjevat će tišina) koji su međusobno umreženi tematskim i refleksivnim motivima vjere, duhovnosti i Riječju različitim mijenama života. Prvi ciklus naglašava važnost i vrijednost umjetnosti kao dara s visina: Stihovez je Božji dar jer Vrh pera se svetost krije dižući je tako u prostore trans­cendentnoga bivstva. Zalazeći u ontološke prostore, pjesnik vizionarski oslikava rajske zrake, njihovu ćutilnu i mudroslovnu krjepost: Umnost stiha sve osvaja.

U drugome ciklusu Skamenjena suza Pavlović poetizira Uskrs i uskrsnuće kao temelj kršćanske vjere započinjući narodnim napjevom Evo drvo križa... Pred njim zanijemi svaka duša dok Opora pismena štilac tiho sriče:

EVO DRVO KRIŽA

Potiho se pjesma privija u šutnju
Preobrazbu prvu stih do stiha čeka
Nije smrti dano udomiti slutnju
U život te ziba bez obala rijeka
Evo drvo križa na kraj puta stoji
S onu stranu nesna nema danu kraja
Sve što zlica rani ljubavlju sad zori
I izgara zarjem u zrcalu raja

Pepeo se trusi javkom neprebola
Krila blaga smorca miris juga šire
Spustilo se nebo na laticu bola

I posljednjim dahom uzdanica niče
Uzdiže se duša u modre etire
Opora pismena štilac tiho sriče

U sonetnome se obliku gradacijski nižu postaje križnoga puta, ali onoga duhovnog, od svjetlosti križa i skamenjene suze do križa pobjede, križa koji nebom cvjeta, uskrsnuća i života s onu stranu jave. Zraka križa spasa budi najbolje u nama i U najdražoj rimi uskoro nas eto. Uskrsni svitaj, prazan grob, znak su i znamen našega otkupljenja.

Nakon uskrsnuća dolazi božićni ciklus kada, kako je i naslovljen, dubokom vjerom možemo Premještati gore. I on je većim dijelom ispjevan sonetnim oblikom, a motivi su pjesma, svjetlo i mir. Pjesnik želi biblijsku prispodobu o zrnu gorušičinu transponirati na Riječ, na pjesnike, istaknute promicatelje najvećih vrjednota: Kad ćeš snagom riječi premještati gore. On želi da nakon svih životnih nevera progovori sretnost riječi: Prije progovora proniknula sretnost / Vir i uvir priče okrunila krjepost / Poslije svih nevera ostala je svetost. Svetost bi trebala biti cilj ne samo svetaca nego svakoga čovjeka na njegovu zemaljskom putu.

Posljednji ciklus Pjevat će tišina posvećen je sakralnim objektima, biblijskim osobama, svetištima i domoljublju koje uramljuje tematski motiv vjere rasprostrt na sve sfere života. Pjesnik je zabrinut za svoju domovinu pa ispisuje tužaljku ili molitvu prepokornu. Stihovi su to vapaja za prestankom grijeha što truju ljudsku dušu, zaustavljaju plodnost i rodnost života. Zbirka završava Uskrsnim rozariumom prožetim snažnom željom za uskrsnućem svih onih vrjednota i vrlina koje rascvjetavaju i usrećuju: Blista cvjetna Galileja / Prame tmine goni svjetlost / Judeja je tajna cjelna / Rajska glazba rosi svetost.

Iako je jezični kod Pere Pavlovića jedinstven i originalan, pomalo tvrd i opor u svome fonemskom i morfološkom izrazu, kadar je primiti sve arhetipske teme i emotivni naboj, a igrom riječi i mjestimičnim rimama dati pjesmi eufoničnost i ritmičnost. Dekodiranje pjesama zahtijeva strpljiva čitatelja koji će u otkrivanju semantičkih i etimoloških značenja biti ushićen i obogaćen, jer obiluju starohrvatskim riječima od deminutiva, arhaizama, lokalizama neumskoga kraja do novotvorbi i oživljujućih latinizama. Ovom zbirkom Pavlović potvrđuje sposobnost svoga jezičnog izričaja da akceptira svaku tematiku pa i duhovnu, a refleksijama dotiče ona mjesta čovjekova bitka koja čvrsto stoje, rađaju se i oplođuju jedino u zaklonu pod križem.