Tomislav Raukar (1933–2020) – hrvatski i europski medievist i intelektualac

»(...) jer pojam universitas od početaka sveučilišta označava zajednicu studenata i nastavnika pa dosljedno tome unutar te zajednice valja tragati za najboljim rješenjima, prije svega dijalogom. (...) Neke stvari nikada se ne mijenjaju. Mogu se mijenjati metodologije ili tehnologije našega rada, ali ono glavno što uvijek ostaje – to je voljeti svoj posao i istraživanja obavljati s ljubavlju. Mislim da se to ne mijenja i da vi mladi pokazujete takve značajke, što jača nadu u buduće napredovanje hrvatske medievistike.«

(Tomislav Raukar, 2010)

Hrvatsku je historiografiju u posljednje vrijeme – nažalost – s ovozemaljskog obzorja napustilo nekoliko istaknutih predstavnika, cijenjenih profesora i iznimnih znanstvenika. Među njima je i akademik Tomislav Raukar, hrvatski povjesničar-medievist, dugogodišnji profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Preminuo je u četvrtak, 2. srpnja 2020. u Zagrebu, u 87. godini. Ovim tekstom želimo se u formi nekrologa i osobnih sjećanja prisjetiti tog iznimnoga profesora i gospodina kakvih sve manje ima u našoj znanstvenoj i intelektualnoj zajednici. No, zato su ljudske i znanstvene vrijednosti koje su ostavili za sobom neprolazne!

Tomislav Raukar rođen je 29. prosinca 1933. godine u Starom Gradu na otoku Hvaru. Međutim, vrlo je kratko tu prebivao. Ubrzo s roditeljima dolazi u grad pod Marjanom, te autobiografski napominje: »u Splitu nisam rođen, nego su me u Split doveli moji roditelji kao dijete od ni godine i pol dana, ali sam u njemu u punom smislu ʽothranjen i obrazovan’ – a to je – ʽona osnovica koja svakomu od nas ostaje u srži osjećaja pripadnosti cijeli život, bez obzira na bilo koje kasnije mjesto boravka i stalne nastanjenosti, ma koliko to drugo mjesto bilo jednako važno i blisko’«. Kao pučkoškolac nastavu pohađa u Splitu u Pučkoj školi Manuš. Tih se – ratnih dana – jednom zgodom (u osobnom pismu upućenom poštovanoj časnoj sestri Dinki Franičević u prosincu 2013) prisjetio ovim riječima: »U tom vremenu živjeli smo u Splitu u teškoj oskudici, gotovo gladi, i moja mama je odlazila u Pučku kuhinju, pokraj sv. Duje, da dobije nešto hrane, kako bismo izbjegli smrt od gladi. Moja mama je znala da hranu dijeli i časna sestra Dinka iz Vrboske, a kako je njezina mama, moja nona, Vica Beritić, udana Zaninović u Starom Gradu, također bila podrijetlom iz Vrboske, to se stvorilo neko prešutno poznanstvo i povjerenje kojemu je osnovica bila Vrboska. Mama je često vodila i mene u Pučku kuhinju, pa ste sigurno i mene tada upoznali. Nešto kasnije, tamo negdje u jesen 1944., ja sam sam, bez mame, dolazio u Pučku kuhinju, čekao satima na red, prilazio prostoru gdje ste Vi stajali i dijelili obroke pure, kasnije kad je, čini mi se, počela stizati američka pomoć, i obroke kuhanih šubiota s nekoliko komada mesnog doručka, davao Vam moj lonac, a Vi biste ga darežljivo napunili purom i meni davali natrag. Ja sam s pobožnim osjećajem preuzimao taj lonac, napunjen hranom, nosio kući u Bosansku ulicu gdje smo stanovali i taj je obrok uklanjao glad koja nam je prijetila. A Vi, časna sestra Dinka iz Vrboske, kako smo Vas u razgovoru zvali, bili ste za sve nas, pa i za mene, dečkića od 10–11 godina, plemenito biće, Božje biće kojemu smo bili do dna duše zahvalni za dobro koje nam činite«.

T. Raukar u Splitu je maturirao 1952. u Srednjoj ekonomskoj školi, a 1957. u Srednjoj muzičkoj školi (violina). Godine 1956. završio je studij povijesti, hrvatskog jezika i književnosti jugoslavenskih naroda na Višoj pedagoškoj školi u Splitu. Nakon toga upućuje se u Zagreb, gdje je 1963. diplomirao jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 1975. i doktorirao povijesne znanosti obranom disertacije Ekonomsko-društveni odnosi u Zadru u XV. stoljeću, koja je ubrzo publicirana kao monografija (1977) u izdanju Sveučilišta u Zagrebu – Instituta za hrvatsku povijest. Tako je ukratko izgledao profesorov studijski put.

No, prije sveučilišne karijere T. Raukar prvotno je bio zaposlen u Arhivu Hrvatske, danas Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, i to tijekom 1962. i 1963. kao arhivski pomoćnik i arhivist. No, od 1963. do umirovljenja 2004. radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Krenuo je 1963. kao asistent na Katedri za pomoćne povijesne znanosti, a 1966. prelazi kao asistent na Katedru za hrvatsku povijest, gdje je prošao sva znanstveno-nastavna zvanja (docent 1976., izvanredni profesor 1980., redoviti profesor 1985. i redoviti profesor u trajnom zvanju 1997) držeći predavanja iz hrvatske povijesti u razvijenome i kasnome srednjem vijeku i pomoćnih povijesnih znanosti. Od akademske godine 1993/1994. do 2003/2004. bio je i predstojnikom Katedre za hrvatsku povijest na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U pogledu nastavne djelatnosti profesor Raukar držao je nastavu na dodiplomskom studiju: od 1974. do 1988. predmet Hrvatska povijest u kasnom srednjem vijeku na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; od 1982. do 1986. predmet Pomoćne povijesne znanosti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; od 1988. do 2004. predmet Hrvatska povijest u razvijenom i kasnom srednjem vijeku na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; od 1980. do 1983. predmet Hrvatska povijest u srednjem vijeku na Pedagoškom fakultetu u Osijeku; 1995/1996. predmet Hrvatska povijest u razvijenom i kasnom srednjem vijeku na Pedagoškom fakultetu u Puli; od 1996. do 2000. predmet Hrvatska povijest srednjega vijeka na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (smjer Studij hrvatske kulture); od 2004. do 2006. predmet Hrvatska povijest u razvijenom i kasnom srednjem vijeku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Na diplomskom studiju (»bolonjskom«) kao vanjski suradnik izvodio je nastavu od 2008. do 2012. na predmetu Srednjovjekovni grad na istočnom Jadranu na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Na poslijediplomskom studiju predavao je odmah nakon izbora u docenta: od 1977. do 2003. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poslijediplomski studij, Hrvatska povijest – smjer: srednji vijek; od 1995. do 2003. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, voditelj predmeta Hrvatska društva i kultura u razvijenom srednjem vijeku i Hrvatska društva i kultura u kasnom srednjem vijeku; od 1979. do 1990. predaje na poslijediplomskom studiju Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Regionalnog centra u Splitu, »Graditeljsko nasljeđe«, kolegij: Srednjovjekovni grad u Dalmaciji: gospodarska i sociološka analiza gradskog prostora; od 1980. do 1988. poslijediplomski studij u Dubrovniku »Kulturna povijest istočnog Jadrana«.

Sveukupna nastavna djelatnost profesora Raukara rezultirala je činjenicom da je pod njegovim vodstvom izrađeno 90 diplomskih radnji, 15 magistarskih radnji te 7 doktorskih disertacija. Osim toga članstvom je bio prisutan u komisijama za obranu 8 magistarskih radnji i 12 doktorskih disertacija.

Pozvana predavanja održao je u Istorijskom institutu u Beogradu (predavanje: »Dalmatinsko kroničarstvo i društvena osjećajnost«, 1984), na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani (predavanje: »Srednjovjekovni grad u Dalmaciji: rezultati i smjernice istraživanja«, 1993; predavanje: »O komunikacijskim obzorima srednjovjekovlja«, 1995) te u Veneciji, u Centro Tedesco di Studi Veneziani (predavanje: »La Dalmazia e Venezia nel Basso Medioevo«, 2010).

Od ostalih zaduženja i aktivnosti profesora Raukara možemo taksativno nabrojiti sljedeća: od 1982. u nekoliko je mandata potpredsjednik Povijesnog društva Hrvatske; tijekom 1987. i 1988. član je Odbora za organiziranje znanstvenog skupa o 700. obljetnici »Vinodolskog zakona«; 1989. bio je predsjednik Organizacijskog odbora za pripremu znanstvenog skupa »Zvonimir, kralj hrvatski«; od 1990. do 1992. član je Matične komisije za područje povijesnih znanosti Zajednice Sveučilišta Republike Hrvatske; tijekom 1991. i 1992. član je Odbora za organiziranje znanstvenog skupa o 750. obljetnici zagrebačkoga Gradeca: »Zagrebački Gradec 1242. – 1850.«; tijekom 1993. i 1994. član je Odbora za organiziranje znanstvenog skupa o 900. obljetnici Zagrebačke biskupije; od 1994. član je Uredničkog vijeća edicije »Hrvatska i Europa« HAZU i član Uredništva I. i II. sveska edicije; 1996. predsjednik je Organizacijskog odbora za pripremu znanstvenog skupa »Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan«, u povodu 325. obljetnice pogibije; od 1997. član je Odbora za dodjelu nagrade »Josip Juraj Strossmayer«; u mandatu od 1999. bio je predsjednik Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti – polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije Sveučilišta u Zagrebu; godine 2002. predsjednik je Prosudbene skupine za ocjenu projekata iz znanstvenog područja humanističkih znanosti – Povijest, pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske; tijekom 2004. i 2005. voditelj je Povjerenstva za izradu Kataloga znanja/Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda iz povijesti za osnovnu školu.

Glavna područja istraživanja profesora Raukara bila su hrvatska srednjovjekovna povijest (razvoj jadranskih društava, povijest svakodnevnog života, mentaliteta i pobožnosti) te pomoćne povijesne znanosti. Istraživao je posebice notarsku građu u arhivima u Splitu, Dubrovniku, Trogiru, Zagrebu i najviše u Zadru, te u Anconi, Bariju, Traniju i dakako Veneciji. Iz toga plodnoga dugogodišnjeg rada proizišla su sljedeća djela: Zadar u XV. stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi (1977), Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797 (Prošlost Zadra III, 1987., koautor), Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje (1997., drugo neizmijenjeno izdanje 2007), Seljak i plemić hrvatskoga srednjovjekovlja (2002), Povijest Hrvata. Srednji vijek (2003., koautor), Srednjovjekovne ekonomije i hrvatska društva (2003), Hrvat­ska povijest srednjeg vijeka (2006., koautor), Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku. Odabrane studije (2007).

Kako je profesor Raukar vidio ulogu i značenje ekonomske povijesti – koja je posebno obilježila njegov znanstveni rad – zgodno je to izrekao u razgovoru iz 2004. godine za časopis studenata povijesti Pro tempore: »Ekonomska povijest je važna jer bez nje jedva možemo razumjeti povijesni razvoj, budući da je ekonomija na ovaj ili onaj način duboko vezana uz ljudski život. Iako se može baviti užom ekonomskom poviješću u tehnološkom smislu, pravi je cilj povjesničara da ekonomske pojave ugradi opet u cjelovitu ljudsku povijest. Ekonomska povijest, tehnološki razvoj, ekonomsko djelovanje... to je samo jedna mala, ali vrlo važna koherentna u beskonačno složenoj ljestvici zbivanja. Ekonomska je povijest danas zanemarena i odbačena, mladi se ljudi ne bave njome. U svojoj knjižici ʽSrednjovjekovne ekonomije i hrvatska društva’ imam napisan zanimljiv uvod ʽZbog čega ekonomska povijest danas?’, a kroz cijelu knjigu sam pokušao pokazati u kakve sve sfere može ekonomsko djelovanje ući. To nije u užem smislu ekonomska povijest, to je ekonomija kao dio ljudske zbilje« (»Intervju: dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.«, Pro tempore I (2004) 1: 96–99, citat na str. 97).

Prof. Tomislav Raukar vrlo je plodno surađivao s Jugoslavenskim leksikografskim zavodom / Leksikografskim zavodom »Miroslav Krleža« u Zagrebu na projektima Enciklopedija Jugoslavije i Hrvatski biografski leksikon. U potonjem je od 1989. bio urednik struke za hrvatsku srednjovjekovnu povijest. Volio je naglasiti i svoju participaciju u Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture koju je 1980. godine uredio Igor Karaman, a objavila zagrebačka Školska knjiga. Aktivno je surađivao i u prvom i jedinom Leksikonu hrvatskoga srednjovjekovlja – objavljenom 2018. također u izdanju Školske knjige u Zagrebu – u redakciji akademika Franje Šanjeka i dr. sc. Branke Grbavac.

Prof. Raukar je sudjelovao na više od pedeset domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Bio je voditeljem i suradnikom na više znanstvenih projekata, a sam je vodio znanstvene projekte Hrvatsko kasnosrednjovjekovno društvo 1350. – 1550., Hrvatska 1100. – 1527. i Hrvatska društva u razvijenom i kasnom srednjem vijeku koji su bili financirani od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Bio je urednik i član uredništva nekoliko časopisa pa tako od 1985. do 1994. član uredništva Historijskog zbornika (Zagreb), od 1985. do 1994. član redakcije Radova Zavoda za hrvatsku povijest (Zagreb), a od 1987. član Uređivačkog odbora Starina JAZU / HAZU, odnosno od 2001. glavni urednik Starina HAZU.

Profesor Raukar je od 1986. do 1997. bio član suradnik Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za društvene znanosti, a od 1997. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u istom razredu. Bio je i zamjenik tajnika Razreda za društvene znanosti HAZU (od 2001), a zatim i tajnik Razreda za društvene znanosti HAZU (2007–2014) te dugogodišnji voditelj Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu (2008–2020).

Vrijedi ovdje pogledati jedan od posljednjih profesorovih radova u kojima upravo valorizira Akademijin prinos historiografiji o hrvatskom srednjovjekovlju: »O ulozi i važnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u razvoju historiografije koja proučava srednjovjekovno razdoblje hrvatske povijesti najiscrpnije govore podaci, okupljeni u obljetničkim pregledima ili spomenicama o radu Akademije, napose u posljednjoj, kojom je godine 2011. obilježeno stoljeće i po od njezina utemeljenja, ali sustavna procjena te uloge još uvijek nije napisana. U malobrojnim cjelovitim pregledima o razvoju hrvatske historiografije Akademija se spominje više-manje usput, s težištem na podacima o njezinoj izdavačkoj djelatnosti, pa je u tim tekstovima uloga Akademijina izdavaštva uglavnom primjereno istaknuta, ali je važnost Akademije u razvoju hrvatske historiografije samo iznimno vrednovana«. Međutim, detaljnija analiza upozorava na iznimnu važnost HAZU u pogledu razvoja hrvatske medievistike. A napose ističe sljedeće: »I napokon, u okrilju je Akademije u 90-im godinama prošloga stoljeća, na poticaj i uz iznimnu brižnost Ivana Supičića, nastala edicija Hrvatska i Europa, neusporediva s bilo čim drugim, kako po važnosti njezinih poruka svima nama, ali ipak prije svega drugima, znanstvenoj javnosti izvan nas, tako i po likovnoj ljepoti njezinih svjedočanstava o hrvatskoj stvaralačkoj baštini i narodnom identitetu. Prvi svezak edicije Hrvatska i Europa ima naslov Rano doba hrvatske kulture, drugi Srednji vijek i renesansa, oba pak nose podnaslov Kultura, znanost i umjetnost. Prvi je svezak objavljen 1997., drugi 2000. godine. Ti svesci govore o kulturi i stvaralaštvu na hrvatskom prostoru u dugom rasponu od antičke osnovice preko srednjega vijeka do renesanse. Smjelo bi se, dakle, reći da ta edicija svojim sadržajnim bogatstvom okrunjuje stoljeće i po dugo vrijeme postojanja i djelovanja Akademije i da ona upravo simbolički obilježava njezin dosadašnji razvojni luk kojemu je na početku bio zanos utemeljitelja, biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ali i pregalaštvo Franje Račkoga, Šime Ljubića ili Tadije Smičiklasa, a na njegovu kraju jedinstvena edicija Hrvatska i Europa. – Da zaključim. Plodna djelatnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i njezinih Razreda na području historiografije i humanističkih znanosti općenito bila je od početaka do danas važna, nezaobilazna sastavnica u razvoju historiografije o hrvatskom srednjovjekovlju. A tako istaknutu ulogu Akademije u istraživanju povijesti hrvatskoga naroda i njegova stvaralaštva dužni smo i u budućnosti još više razvijati i njegovati«. Citirano prema: Tomislav Raukar, »Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i historiografija o hrvatskom Srednjovjekovlju«, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti 535=53 (2018): 37–58 (citati na str. 37 i 57).

God. 2005. u čast profesora Raukara objavljen je voluminozni Festschrift s prilozima kolega, prijatelja i bivših studenata: Raukarov zbornik. Zbornik u čast Tomislava Raukara pod uredništvom Nevena Budaka, Zdenke Janeković Römer, Mirjane Matijević Sokol, Ive Goldsteina, Borislava Grgina (Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu/Odsjek za povijest – FF-press, 2005., 704 str.).

Dana 13. ožujka 2014. priređena je pak svečana sjednica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu povodom 80. rođendana akademika Tomislava Raukara. Na toj je svečanosti toplim riječima na svemu tada priređenom zahvalio i okupljene pozdravio profesor Raukar. Probranim riječima prisjetio se i svojih prvih dana na Odsjeku za povijest, na kojem je proveo više od četrdeset godina života i radnog vijeka.

Kao kuriozitet spomenimo i činjenicu da si je svojedobno čak jedan zagrebački demo bend u čast profesora nadjenuo ime: The Tomislav Raukars (»po profesoru s povijesti koji nam je predavao na drugoj godini, jedan od najboljih profesora ikad«).

Profesor Raukar bio je laureat mnogobrojnih nagrada i priznanja: Godišnje državne nagrade za znanost u području humanističkih znanosti za istaknuto znanstveno djelo Hrvatsko srednjovjekovlje (Zagreb, 1998); Odlikovanja Republike Hrvatske – Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost (Zagreb, 1998); Povelje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za unapređenje nastavnoga rada (Zagreb, 1999); Priznanja Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (Zagreb, 2000); Medalje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2003); Medalje Sveučilišta u Zagrebu (2004); Anton Gindely – Preis 2009 – Instituta za Podunavlje i Srednju Europu uz financijsku potporu Ministarstva znanosti Republike Austrije, Beč (2009); Nagrade »Ivan Lučić« za životno djelo (2016), koju dodjeljuje Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Društvo za hrvatsku povjesnicu.

U obrazloženju međunarodnog žirija za dodjelu »Nagrade Anton Gindely« za 2009. godinu, među ostalim, stoji sljedeće: »Tomislav Raukar zacijelo je najznačajniji živući hrvatski povjesničar srednjega vijeka koji pomno provedena arhivska istraživanja i na njima zasnovane monografske studije desetljećima povezuje sa sposobnošću široko zasnovanih povijesnih suodnosa. Pritom se na najvišem nivou bavi poviješću srednjega vijeka u tijesnoj povezanosti s europskim istraživanjima. Njegovo temeljno djelo Hrvatsko srednjovjekovlje može se nazvati miljokazom suvremene hrvatske historiografije. Riječ je o sveobuhvatnom, prema težištima nouvelle histoire usmjerenom prikazivanju cijelog jednog tisućljeća hrvatske povijesti što se odlikuje visokim stupnjem znanstvene akribičnosti i nadasve elegantnim jezikom. Dodjelom Nagrade Anton Gindely žiri se također nada da će biti omogućeno više nego nužno prevođenje ovog djela na neki od svjetskih jezika, kako bi spomenuta knjiga što prije doživjela odavno zasluženo priznanje i vrednovanje koje je izostalo jedino uslijed zapreka jezične naravi. (...) Uz to je od 2007. godine aktivno angažiran na unapređivanju nastavnih programa u hrvatskom školstvu« (Mirjana Matijević Sokol i Tomislav Galović, »Profesor Tomislav Raukar laureat Nagrade Anton Gindely«, Historijski zbornik LXIII /2010/ 1: 315–317).

U obrazloženju pak dodjele Nagrade »Ivan Lučić« za životno djelo zapisano je među ostalim sljedeće: »Glavna su područja istraživanja profesora Raukara hrvatska srednjovjekovna povijest, u širokom luku, od razvoja jadranskih društava do povijesti svakodnevnog života, mentaliteta i pobožnosti, te pomoćne povijesne znanosti. (...) Profesor Raukar napisao je niz djela o srednjovjekovnoj prošlosti Dalmacije i njezinih gradova, posebice Zadra i zadarskog područja, s glavnim usmjerenjem prema ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj povijesti. Autor je kapitalne sinteze hrvatske povijesti u srednjem vijeku Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. U svoja je djela Raukar unosio mnoge nove elemente koji ranije nisu bili prisutni u hrvatskoj historiografiji, a ideje je crpao iz europske historiografije, napose talijanske i francuske iz kruga oko časopisa Annales. Izuzetno je važno polje djelatnosti profesora Raukara njegov obrazovno-odgojni rad na Sveučilištu u Zagrebu, ali i drugim sveučilišnim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj. Akademik Raukar poznat je po iznimnoj korektnosti, susretljivosti i iznad svega humanom odnosu prema studentima i kolegama. Njegova su predavanja studenti vrlo rado slušali i upijali nove spoznaje o složenim odnosima u srednjovjekovnom dobu, toliko drukčije od ranije stečenih znanja u školi« (»Nagrade na području historiografije«, Historijski zbornik LXIX (2016) 1: 213–218, citat sa str. 213–214).

Spomenimo da je profesorova knjiga Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje u izdanju Školske knjige (Biblioteka Clio Croatica) i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1997., drugo neizmijenjeno izdanje 2007), počesto znala biti uspoređivana – zbog svoje kapitalne vrijednosti – s monografijom Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope odnosno Civilizacija srednjovjekovnog Zapada Jacquesa Le Goffa, pa tako i pisca s potonjim.

Vrlo je instruktivna ocjena historiografskog opusa profesora Tomislav Raukara iznesena u jednoj enciklopedijskoj natuknici koja je posvećena upravo njemu. Tu se među ostalim konstatira: »Oslanjajući se na metodologiju francuskih analista i prateći suvremene tokove europske, posebice talijanske i francuske medievistike, znatno je pridonio modernizaciji proučavanja hrvatskoga srednjovjekovlja. Posebice je vrijedan njegov doprinos proučavanju društvenih struktura i gospodarskog kretanja u urbanim i ruralnim sredinama Hrvatske u razvijenom i kasnome srednjem vijeku te komparativnomu proučavanju komuna na hrvatskoj i talijanskoj obali Jadrana« (***Raukar, Tomislav, hrvatski povjesničar (Stari Grad na Hvaru, 29. XII. 1933), Hrvatska enciklopedija, sv. 9, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 2007., str. 220).

I na kraju jedna osobna nota. Tema moje doktorske disertacije, formulirana u naslovu Libellus Policorion – Rogovski kartular (diplomatičko-povijesna analiza), ima svoje začetke u poticajnim razgovorima kandidata s akademikom Tomislavom Raukarom i dr. sc. Mirjanom Matijević Sokol, tada profesorima Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zajedničkim pak dogovorom s mojom mentoricom prof. dr. sc. Mirjanom Matijević Sokol, ta je tema prvotno bila pridružena projektu Hrvatska društva u razvijenom i kasnom srednjem vijeku koji je od 2002. do 2007. godine vodio akademik Tomislav Raukar. Definirano je da se u doktorskom radu obavi temeljita diplomatičko--povijesna i paleografska analiza kartulara. Takav je pravac istraživanja – vrijedi se napose toga prisjetiti – još prije gotovo pet desetljeća zacrtao profesor Tomislav Raukar u svom opsežnom radu o ekonomskim odnosima na posjedima Rogovske opatije u kasnom srednjem vijeku: »Ekonomski odnosi na posjedima Rogovskog samostana u XV. i XVI. stoljeću« (1972), a što je trebala biti prvotno i njegova doktorska teza pod mentorstvom profesorice Nade Klaić. Tom je prilikom prije svega istaknuo nužnost iscrpne paleografske, diplomatičke i povijesne analize samostanskoga kartulara Policorion, koji kao cjelina čini jednu od ključnih, ali do tada nažalost neobrađenih tema hrvatske medievistike.

Hvala i vječna slava profesoru Tomislavu Raukaru!