15 godina Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (2005–2020)

Osnivanje i ustroj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

Ove godine Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje: Centar) obilježava petnaestu godišnjicu svoga postojanja i arhivskog te znanstvenoistraživačkog rada. Svečanost obilježavanja održana je 16. lipnja u Velikoj čitaonici u Hrvatskom državnom arhivu na Marulićevu trgu u Zagrebu, zgradi u kojoj je od osnutka smješten Centar.

Osnovan kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv od interesa za Republiku Hrvatsku, Centar svako­dnevno obavlja djelatnost prikupljanja, sređivanja, čuvanja, zaštite te stručnog i znanstvenog istraživanja dokumenata i svih podataka u vezi s Domovinskim ratom, kao i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s utvrđenim činjenicama koje se odnose na najvažnije razdoblje novije hrvatske povijesti. Centar je osnovan na zahtjev Sabora Republike Hrvatske, osnivač mu je Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo kulture, u okviru ovlasti Vlade Republike Hrvatske. Ustrojavanje Centra započelo je u prosincu 2004., kada je Sabor Republike Hrvatske proglasio Zakon o Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata, a s radom je Centar započeo 2. ožujka 2005. imenovanjem v. d. ravnatelja. Ustrojavanje Centra dovršeno je početkom 2006. zapošljavanjem većeg dijela zaposlenika nakon provedenoga javnog natječaja.

Tijekom protekloga petnaestogodišnjega razdoblja Centar kontinuirano prikuplja, sređuje, obrađuje te zaštićuje arhivsko gradivo nastalo u Domovinskom ratu i vezano za Domovinski rat, stručno i znanstveno obrađuje te objavljuje to gradivo, obavlja sigurnosno i zaštitno snimanje toga gradiva te ga u skladu sa zahtjevima daje na korištenje. Centar se pritom vodi načelom da su sređenost gradiva i njegova dostupnost osnovni preduvjeti za argumentirano i objektivno prikazivanje činjenica te da se povijest piše na znanstveno utemeljenim činjenicama.

Svečano obilježavanje 15 godina postojanja i rada Centra, 16. lipnja 2020. godine. Autor fotografije: Zlatko Kalle

Uz prikupljanje i sređivanje gradiva iz Domovinskog rata jedna od temeljnih zadaća Centra je i stručna i znanstvena obrada toga gradiva te njegovo vrednovanje. Arhivski izvori najvrednija su dokumentacijska baština, bez obzira na oblike u kojima su nastali ili su pohranjeni, zato Centar svojim radom nastoji te izvore učiniti dostupne svima, znanstvenicima – povjesničarima i drugima koji se bave istraživanjem novije hrvatske povijesti, kao i cjelokupnoj javnosti. Centar također sudjeluje u organizaciji ili organizira stručne i znanstvene skupove, izložbe kao i druge oblike kulturne i prosvjetne djelatnosti.

U Centru je od veljače 2019. zaposleno 19 djelatnika, u najvećem broju diplomiranih povjesničara, među kojima njih osam doktora znanosti, uz nekoliko djelatnika koji su na doktorskom studiju. Velik broj djelatnika i doktora znanosti već je stekao i znanstvena te znanstveno-nastavna zvanja, a većina ih je stekla i viša arhivistička zvanja. Ustroj Centra uređen je njegovim Statutom, prema kojem je djelatnost Centra organizirana u tri odjela – Odjel za arhivsko gradivo Domovinskog rata, Odjel za znanstveno istraživanje Domovinskog rata te Odjel općih i financijsko-knjigovodstvenih poslova.

Zaposlenici Centra kroz Odjel za arhivsko gradivo Domovinskog rata, među ostalim aktivnostima, preuzimaju, zaštićuju, sređuju i daju na korištenje arhivsko gradivo pohranjeno u Centru te digitaliziraju gradivo koje se čuva u drugim arhivima ili se nalazi kod privatnih imatelja i pohranjuju ga u Centru u digitalnom obliku. Najveći dio konvencionalnoga gradiva odnosi se na ono nastalo djelovanjem srpskih paradržavnih i paravojnih institucija i postrojbi na okupiranom području Republike Hrvatske u razdoblju od 1990. do 1995. godine. Gradivo se nakon vojno-redarstvenih operacija »Bljesak« i »Oluja« nalazilo u posjedu vojno-sigurnosnih agencija i Ministarstva obrane Republike Hrvatske nakon čega je predano na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu u Zagreb, a 2005. predano je Centru i ondje se danas čuva, sustavno obrađuje i razvrstava u fondove i zbirke s pripadajućim inventarima. Uz konvencionalno gradivo Centar kontinuirano preuzima i sređuje gradivo iz Domovinskog rata u nekonvencionalnom obliku (fotografije, videozapisi...), pa su unutar Odjela za arhivsko gradivo ustrojena i dva odsjeka – za konvencionalno i za nekonvencionalno arhivsko gradivo. Centar je tako dosad prikupio i trenutačno posjeduje 17.850 kutija konvencionalnog arhivskoga gradiva, više od 4000 sati snimljenih videozapisa, više od 80.000 slikovnih zapisa i više od 700 sati audiozapisa.

Kroz Odjel za znanstveno istraživanje Domovinskog rata zaposlenici Centra sudjeluju u istraživačko-znanstvenom procesu, izlažu na brojnim stručnim i znanstvenim skupovima, sudjeluju u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova i javnih tribina s temama iz Domovinskog rata, pišu i objavljuju stručne i znanstvene radove, znanstvene studije, monografije i druge publikacije o Domovinskom ratu. Tijekom svake godine djelatnici Centra održe u prosjeku više od stotinu javnih nastupa, objave ili pripreme za tisak više od deset stručnih i znanstvenih radova te u prosjeku šest ili sedam knjiga. Sve te podatke Centar redovito objavljuje u svojim godišnjim izvješćima koja su dostupna na mrežnim stranicama Centra.

Centar u svojim prostorima posjeduje i vlastitu knjižnicu koja trenutačno broji više od 1500 pojedinačnih naslova, a postoji i digitalna knjižnica Centra koja sadrži više od 550 naslova. Tako se na jednome mjestu može dobiti uvid u recentnu literaturu hrvatskih i stranih autora o događajima iz Domovinskog rata, a Centar i u budućnosti planira raditi na pribavljanju novih naslova.

Izdavačka djelatnost Centra

Uz arhivsku te znanstvenoistraživačku djelatnost Centar je od početka svoga rada usmjeren i na izdavačku djelatnost, kako bi to gradivo iz Domovinskog rata i o njemu ostalo trajno zabilježeno i sačuvano i kako bi se predstavilo cjelokupnoj javnosti te kako bi se i na taj način afirmirala i na neki način popularizirala problematika Domovinskoga rata. O važnosti izdavačke djelatnosti Centra svjedoči podatak da je Centar tijekom svoga dosadašnjega rada objavio devedeset i devet knjiga (samostalno ili u suizdavaštvu s drugim arhivima, znanstvenim ustanovama, udrugama, itd.). Od tih izdanja jedna je trojezična i 12 je dvojezičnih knjiga (11 hrvatsko-engleskih i jedna hrvatsko-francuska) te šest knjiga samo na engleskom jeziku, uz nekoliko objavljenih kataloga izložbi i tri knjige objavljene na Amazonu.

Kako je uz prikupljanje, zaštitu i sređivanje jedna od primarnih zadaća i aktivnosti objavljivanje arhivskoga gradiva, Centar je 2007. godine pokrenuo seriju zbornika dokumenata Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – Dokumenti. Dosad je objavljena 21 knjiga dokumenata s više od 4700 dokumenata na više od 9000 stranica. Prvih 18 knjiga dokumenata objavljeno je u razdoblju od 2007. do 2015. godine. U pravilu su godišnje objavljivane po 2 knjige, na način da je prvo objavljena knjiga dokumenata vojne provenijencije »Republike Srpske Krajine« (RSK), zatim knjiga (svaka sljedeća parna knjiga) s dokumentima civilnih institucija »RSK«, a te su knjige objavljivane u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest – Podružnicom za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Dokumenti su (u prvih 18 knjiga iz serije) objavljivani kronološki, za razdoblje od prve polovice 1990. do ljeta/jeseni 1995. godine, a svaka je knjiga, izuzev prve dvije, obuhvaćala razdoblje od pola godine. Budući da je u međuvremenu u Centar pristiglo još dokumenata, a jedan dio dokumenata izdvojen je daljnjim sređivanjem arhivskoga gradiva pohranjenog u Centru i stvaranjem novih arhivskih fondova, odlučeno je da se zbog svoje važnosti objavljuju i ti »novi« dokumenti, kronološki kao i dotada, ali i prema vojno-teritorijalnoj podjeli na okupiranim područjima RH na kojima su djelovale snage JNA, odnosno korpusa Srpske vojske Krajine. Dosad su, prema tim kriterijima, objavljene tri knjige (dvije koje obuhvaćaju dokumente iz arhivskoga gradiva 9. korpusa JNA i jedinica Teritorijalne obrane pobunjenih Srba, a kronološki obuhvaćaju razdoblje 1991. i prve polovice 1992., te Knjiga 21., koja obuhvaća područje Like tijekom 1991–1992). U tisku je upravo ovih dana i Knjiga 22., u kojoj su predstavljeni dokumenti o djelovanju JNA i srpskih postrojbi na području Korduna tijekom 1991–1992. godine.

Centar je te dokumente odlučio objavljivati kako bi bili dostupni za daljnja istraživanja i znanstvene raščlambe, a u skladu s Pravilnikom o korištenju arhivskoga gradiva te s obzirom na to da je riječ o gradivu nepriznate i samoproglašene tvorevine koja je u konačnici doživjela slom, ne postoje zakonska ograničenja za objavu toga gradiva. To gradivo važno je za razumijevanje povijesnoga konteksta i događaja u Hrvatskoj u prvoj polovici 1990-ih, jer izvori nedvojbeno prikazuju stvarne ciljeve velikosrpske politike – da »svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi« – odnosno razloge zbog čijeg su ostvarenja srbijansko vodstvo i JNA još tijekom 1990. poticali i organizirali te potom i logistički i vojno podupirali terorističke akcije pa oružanu pobunu dijela Srba u Hrvatskoj, koja se u ljeto 1991. nastavila snažnom agresijom na Hrvatsku. Pritom treba naglasiti da se pojam »velikosrpska« agresija ili politika koristi poštujući činjenicu da nisu svi Srbi sudjelovali u agresiji na Hrvatsku niti su na bilo koji način prihvaćali takvu politiku, nego su joj se otvoreno suprotstavljali, a brojni su dali i svoj doprinos u obrani i oslobađanju Hrvatske, uostalom kao i pripadnici drugih manjina u Hrvatskoj. Jedan od izvrsnih primjera, koji često u ovom kontekstu navodimo, jest onaj vrsne hrvatske znanstvenice i mirotvorke Olge Carević, dobitnice brojnih međunarodnih nagrada i priznanja, koja je tijekom 1990–1991. i poslije u svojim pismima objavljivanima u dnevnom listu Vjesnik, a sažetima u knjizi Moj srpski rod – moj hrvatski dom (Zagreb, 1993) upućivala poruke mira i prijateljstva te jasno upozoravala na velikosrpsku agresiju.

Uz seriju zbornika dokumenata Centar je na početku svoga djelovanja pokrenuo i seriju knjiga Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – memoarsko gradivo, koje su pisane na temelju zapisa i sjećanja izravnih sudionika Domovinskog rata, kako bi informacije o događajima o kojima možda ne postoje ili su izvori oskudni na taj način bile dostupne istraživačima i cjelokupnoj javnosti. Bez obzira na to što se memoarsko gradivo smatra sekundarnim gradivom, često upravo privatne zabilješke i osobna sjećanja otkrivaju neke nepoznate ili manje poznate događaje te i na taj način nadopunjuju postojeće izvore i literaturu. S tim ciljem te kako bi se iskazala zahvalnost i poštovanje prema sudionicima pojedinih događaja iz Domovinskog rata koji su svojom požrtvovnošću i hrabrošću na različite načine zadužili hrvatsko društvo, Centar kontinuirano objavljuje i knjige memoarskoga karaktera. Dosad je objavljeno više od dvadeset takvih knjiga.

Budući da posebno mjesto u arhivskom gradivu pripada fotografijama, njihovim objavljivanjem i predstavljanjem široj javnosti Centar želi sve one prizore i događaje, osobe i mjesta javnosti možda nepoznate, a ovjekovječene potezima fotografa, često i u vrlo neizvjesnim i opasnim situacijama, sačuvati od zaborava. Poseban su i vrijedan dio izdavačke djelatnosti Centra zato i fotomonografije. Dosad je objavljeno petnaest takvih knjiga, od kojih je jedan dio napisan na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Centar također kontinuirano objavljuje (samostalno ili u suizdavaštvu) i brojna druga izdanja, znanstvene i stručne studije, zbornike radova i druge publikacije, u kojima su obrađene neke od najznačajnijih tema iz razdoblja rata. Objavljeno je i nekoliko knjiga koje obuhvaćaju pregled i sintezu događaja iz Domovinskog rata (posljednja takva knjiga – Domovinski rat: pregled političke i diplomatske povijesti, priredili A. Nazor i T. Pušek, HMDCDR – »Globus«, objavljena je 2018) te nekoliko znanstvenih studija čiji su autori djelatnici Centra (te su studije nastale kao proširene doktorske disertacije i obrađuju teme procesa mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja, uloge i stradanja Katoličke crkve tijekom Domovinskog rata te djelovanja »Vlade Republike Srpske Krajine« tijekom postojanja srpske paradržave u Hrvatskoj). Zaposlenici Centra također su i autori nekoliko knjiga u izdanju Centra i drugih nakladnika, koje obrađuju ustroj i ratni put pojedinih postrojbi hrvatskih oružanih snaga (I. Brigović, I. Radoš, 101. brigada HV-a, HMDCDR – UHBDR 101. brigade Susedgrad, 2013; N. Martinić-Jerčić, S. Ružić, 107. – Vukovi s Drave, Belišće, 2017; T. Šulj, Planinska satnija Velebit, HMDCDR – Despot infinitus, 2018).

Posljednja u nizu objavljenih knjiga (u sunakladništvu s Udrugom Hrvatska zvona) – Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991. – 1995. (pregled političkih i vojnih događaja u Hrvatskoj i BiH s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH te popis ubijenih civila Hrvata u BiH i zarobljenih pripadnika HVO-a, kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine), Knjiga 1–2 (Zagreb – Mostar, 2020) – posebno je predstavljena na svečanosti obljetnice 15-godišnjeg postojanja i djelovanja Centra u lipnju ove godine, a u veljači 2020. predstavljena je i u Europskom parlamentu u Bruxellesu, stoga je vrijedno opširnije izdvojiti nekoliko podataka o tom izdanju. Knjiga 1. podijeljena je u dva dijela. Prvi dio Rat za opstojnost Hrvata, 1991. – 1995. (pregled političkih i vojnih događaja u Domovinskom ratu, s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH) pregled je povijesti Domovinskog rata s detaljnim prikazom događaja na području BiH, autora Davora Marijana. Drugi dio sadrži tekst Ante Nazora naslovljen Neke činjenice o zločinima nad Hrvatima u BiH i izvori o muslimansko-hrvatskom sukobu u dijelu BiH, kao prilog raspravi o zločinima nad Hrvatima u BiH i izvorima o sukobu između Bošnjaka-muslimana i Hrvata u dijelu BiH, te priloge i komentar recenzentice knjige Nike Pinter, odvjetnice generala Slobodana Praljka. Knjiga 2. sadrži treći dio koji su uredili Zlatan Mijo Jelić i Petar Kolakušić pod naslovom Prilog istraživanju zločina nad Hrvatima u BiH i donosi popis civila Hrvata i zarobljenih pripadnika HVO-a koje su tijekom rata ubili pripadnici srpskih i muslimanskih snaga u BiH (sadrži popis zločina pripadnika JNA i srpskih snaga nad civilima Hrvatima i zarobljenim pripadnicima HVO-a te donosi popis ubijenih, a potom popis zločina muslimanskih snaga, odnosno pripadnika Armije RBiH, nad civilima Hrvatima i zarobljenim pripadnicima HVO-a, s popisom ubijenih).

Potreba za objavljivanjem knjige takva sadržaja pojavila se prije desetak godina, kada se počelo s istraživanjima zločina nad hrvatskim narodom u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini, a rad na knjizi započeo je prije tri godine prikupljanjem podataka o ubijenim civilima Hrvatima i zarobljenim pripadnicima HVO-a.

Kako bi se bolje razumjele okolnosti u kojima su počinjena ubojstva s obilježjem zločina nad Hrvatima u BiH u Domovinskom ratu, knjiga na početku donosi pregled vojne i političke povijesti Hrvatske i Hrvata od 1990. do 1995. s posebnim osvrtom na područje Bosne i Hercegovine. Složenost problematike i problematičan prikaz u medijima koji često zanemaruje izvore o ratu u Bosni i Hercegovini razlog je što je u knjizi, u odnosu na vojne operacije u Hrvatskoj, malo detaljnije prikazan vojni aspekt događaja u BiH, posebice muslimansko-hrvatski sukob u BiH, odnosno sukob Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Može se reći da ova knjiga, u kontekstu prikaza povijesti Domovinskog rata, čini svojevrsnu historiografsku cjelinu s knjigom Domovinski rat – pregled političke i diplomatske povijesti (priredili Tomislav Pušek i Ante Nazor, NZ Globus i HMDCDR, Zagreb, 2018), a s knjigom Mate Arlovića – The Croatian Community of Herzeg-Bosnia and the (Re)organisation of Bosnia and Herzegovina (Novi informator i HMDCDR, Zagreb, 2017) i knjigom Jadranka Prlića – Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg-Bosne I–III (HDCDR u BiH i HMDCDR, Mostar – Zagreb, 2017) te novom knjigom dr. sc. Miroslava Tuđmana – Haški krivolov – analiza dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74 (HSN i HDCDR u BiH, 2019) znanstveno je utemeljen odgovor na pokušaje da se Domovinski rat, odnosno uloga Hrvatske i Hrvata u ratu i hrvatske politike u BiH 1990-ih prikaže kao negativna stranica hrvatske povijesti.

U Knjizi 2. prikupljeni su podatci za ukupno 3261 ubijenoga hrvatskog civila i zarobljenog pripadnika HVO-a, odnosno pripadnika HVO-a čija je smrt uzrokovana djelovanjem srpskih ili muslimanskih snaga u BiH od 1991. do 1995. u okolnostima koje se ne odnose na izravna borbena djelovanja. Navedena su i imena civila koje su JNA i srpske postrojbe ubile na području BiH tijekom agresije s toga područja na Hrvatsku 1991. godine, a posebno su navedena imena 16 Hrvata povratnika i policajaca, ubijenih u BiH nakon završetka rata, uglavnom na područjima s kojih su muslimanske snage protjerale Hrvate tijekom rata. Podatci o smrtno stradalima i ubijenima u spomenutim popisima prikupljeni su na lokalnoj razini, na način da su udruge i pojedinci u svakoj od navedenih općina provjerili postojeće popise smrtno stradalih Hrvata u Domovinskom ratu i iz njih izdvojili civile i zarobljene pripadnike HVO-a za koje su imali podatak ili informaciju da su nad njima počinjeni zločini, odnosno da su ubijeni izvan izravnih borbenih djelovanja. Da bi se bolje razumjeli razmjeri stradanja po općinama u BiH, u ovom dijelu knjige navedeni su i statistički podatci o broju stanovnika u svakoj od navedenih općina, prema popisu stanovništva iz 1991. i 2013. godine, preuzeti od Državnog zavoda za statistiku BiH.

Osnovna namjera objavljivanja imena hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a koje su ubili pripadnici srpskih i muslimanskih snaga u Bosni i Hercegovini bila je da se upozori na stradanje hrvatskog naroda u ratu u Bosni i Hercegovini tijekom rata, o čemu se nažalost i danas malo zna i u medijskom prostoru vrlo rijetko o tome govori. Prikazom stradanja hrvatskog naroda u BiH ne negiraju se zločini počinjeni nad pripadnicima drugih naroda u ratu u BiH.

Ovom knjigom željelo se upozoriti i na činjenicu da su Hrvati prvi postali žrtve napada srpskih snaga u BiH, koje su početkom listopada 1991. zapalile selo Ravno i okolne hrvatske zaseoke u istočnoj Hercegovini te ubile Hrvate iz tih sela. Tijekom 1992. pripadnici srpskih snaga počinili su brojne zločine nad Hrvatima i Muslimanima (neki od njih su: na Kupres, u selima Donja Vrela – općina Bosanski Brod, Vidovice i Kopanica – općina Orašje, u selu Crkvine – općina Bosanski Šamac, u selima Krepšić, Gorice, Laništa, Markovića Polje, Vukšići i Ulice – općina Brčko, na Galici na planini Vlašić u općini Travnik, u selima Dabrica, Brštanik, Stjepan Krst – Općina Stolac, u naselju Uborak-Vrapčići u općini Mostar, u selu Briševo – općina Prijedor, u selima općine Odžak i na drugim mjestima). S područja općine Banja Luka, gdje nije bilo izravnih sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Vojske Republike Srpske (VRS), srpska vojska ubila je 106 (14 je ubijeno izvan općine, na prisilnim radovima na prvoj crti) Hrvata civila, a u gradu Sarajevu je tijekom rata, većinom od granatiranja s položaja srpskih snaga, ubijen 481 hrvatski civil.

Nedvojbeno je da počinitelje svih zločina treba osuditi. Međunarodna javnost upoznata je sa zločinom koji su pripadnici hrvatskih snaga počinili nad civilima muslimanima u Ahmićima i Stupnom Dolu, jer je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) donio presude optuženim Hrvatima za navedene zločine. No, ostaje činjenica da su i sudovi i mediji uglavnom ignorirali zločine i etničko čišćenje koje je nad Hrvatima i prije i poslije tragedije u Ahmićima počinila Armija RBiH u naseljima: Dusina, Busovača, Vitez, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Uzdol, Jablanica, odnosno Doljani i Stipića livade, Grabovica, Bugojno, Kakanj, Vareš, Travnik, Miletići, Maljine, Konjic, Trusina, Klis, Bušćak, Orlište i drugim mjestima koja su navedena, a žrtve imenovane u popisu u Knjizi 2.

O razmjerima stradanja Hrvata u BiH svjedoči i podatak da je na teritoriju današnje Republike Srpske 1991. bilo 152.856 katolika Hrvata, a prema podatcima od 31. prosinca 2010. na istom području bilo ih je samo 11.924, da bi prema podatcima od 31. prosinca 2014. taj broj bio dodatno smanjen na 9355 Hrvata, odnosno za 93,87 % u odnosu na 1991. godinu. Velik broj Hrvata protjerala je i ARBiH s područja današnje Federacije BiH. Primjerice, samo u općinama u kojima je prema izjavi generala ARBiH Rasima Delića iz veljače 1994. »HVO eliminisan« – Jablanica, Konjic, Fojnica, Kakanj, Zenica, Travnik i Bugojno, broj Hrvata je do 2013 (38.064 Hrvata), u odnosu na 1991 (101.275 Hrvata), smanjen za 63.211, odnosno za 62,41 %. Podatci su još porazniji kad se u obzir uzme i stradanje Hrvata u općini Vareš, odnosno smanjenje njihova broja s 9016 (1991) na 2082 (2013) ili za 68,72 %, što znači da je u osam navedenih općina broj Hrvata u odnosu na stanje iz 1991. smanjen za oko 70.000.

Odgovor na pitanje o ulozi Hrvatske i Hrvata u obrani i oslobađanju BiH od srpske agresije i okupacije može se sažeti kroz emotivnu izjavu generala ARBiH Atifa Dudakovića za Hrvatsku radioteleviziju, na mostu kod Tržačke Raštele, 6. kolovoza 1995., o slobodi nakon 1201 dana u okruženju, u kojoj je »odao sva priznanja i pohvale Hrvatskoj vojsci i hrvatskoj državi jer je u tom veoma bitnom trenutku za stanovništvo Bihaća ispunila svoju zadaću«. Uz ostale izvore, te arhivske snimke potvrđuju da je uz hrabrost i zauzimanje branitelja Bihaća iz 5. korpusa ARBiH i 101. pukovnije HVO-a, za to što Bihać nije doživio sudbinu Srebrenice, a muslimani novi genocid od srpskih snaga, zaslužna operacija »Oluja«, odnosno Hrvatska i hrvatske vojne snage.

O značaju hrvatske oslobodilačke operacije »Oluja«, a među ostalim i uloge Hrvatske vojske u obrani Bihaća Centar je još 2007. objavio knjigu Oluja autora Davora Marijana. U knjizi su na temelju tada svih dostupnih izvora, kronološki i po zbornim područjima Hrvatske vojske, prikazani priprema i tijek vojno-redarstvene operacije »Oluja«, a uz znanstvenu raščlambu same operacije, knjiga na više od 200 stranica donosi više od 90 dokumenata koji se odnose na planove pobunjenih Srba iz Hrvatske o ujedinjenju sa Srbima u BiH, na srpske napade na UN-ovu zaštićenu zonu Bihać i na evakuaciju stanovništva s okupiranog teritorija Hrvatske prije i tijekom »Oluje«.

Misija i vizija Centra u budućnosti

Velikosrpska agresija na Hrvatsku tijekom 1991–1995. prouzročila je brojne ljudske gubitke, a utvrđivanje točnog broja žrtava i razmjera stradanja stanovništva, odnosno civila i pripadnika oružanih snaga, jedan su od prioriteta Centra od njegova osnutka do danas. Budući da je Centar s radom započeo 2005., odnosno u potpunosti 2006., tada je već od završetka rata bilo prošlo deset godina i bilo je za očekivati kako je popis smrtno stradalih hrvatskih branitelja i civila, odnosno smrtno stradalih osoba na slobodnom teritoriju Republike Hrvatske u Domovinskom ratu uglavnom riješeno pitanje, pa se Centar usredotočio na izradu popisa smrtno stradalih osoba na okupiranom području u tom razdoblju, jer je preuzeo u depozit gradivo »Republike Srpske Krajine« koje je ostalo u Hrvatskoj nakon oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije. Također, tijekom prvih nekoliko godina Centar je uglavnom radio na ažuriranju, odnosno provjeri i nadopuni popisa poginulih pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civila koje je dobio od Ministarstva hrvatskih branitelja. Među stotinama tisuća preuzetih dokumenata bili su i popisi poginulih pripadnika Srpske vojske Krajine i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske Krajine (RSK) te razna izvješća o stradanju stanovništva u samoproglašenoj RSK, zapravo na okupiranom području RH, od 1991. do početka oslobodilačke operacije »Oluja«. Naravno, treba imati na umu da su i prije osnivanja Centra već bili objavljeni pojedini popisi o stradanjima hrvatskih branitelja i civila (po županijama ili pojedinim područjima/regijama). U Centru su stoga detaljno provjerena imena svih osoba iz brojnih žrtvoslova i knjiga s popisima smrtno stradalih hrvatskih građana u Domovinskom ratu, te više stotina popisa i podataka koje smo prilikom održavanja predavanja i promocija izdanja Centra diljem Hrvatske preuzeli na terenu od lokalne uprave, udruga pripadnika pojedinih postrojbi ili udruga stradalnika iz Domovinskog rata. Prilikom provjere raznih izvora uočeno je mnogo različitih podataka o istoj osobi (npr. datum rođenja ili stradanja ili mjesto prebivališta ili okolnosti stradanja, čak i status određene osobe), pa su takve osobe i podatci dodatno provjeravani. Jer samo točni i potpuni podatci temelj su za donošenje znanstveno relevantnih činjenica o karakteru rata u Hrvatskoj, kao i o izravnim demografskim gubicima u pojedinim županijama, odnosno na području čitave Republike Hrvatske.

Svjesni smo da je razumljiv i opravdan interes javnosti kao i drugih istraživača koji se bave problematikom Domovinskoga rata za što bržim objavljivanjem konačnog broja smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu, no taj je proces iznimno složen i dugotrajan. Pri izradi popisa i baze podataka zaposlenici Centra kontinuirano su nailazili na brojne poteškoće, a višestruko se provjeravalo sve dostupne podatke uvidom u velik broj izvora. Zbog svega toga teško je točno procijeniti kada će popis smrtno stradalih konačno biti dovršen. No, dovršetak potpune baze podataka ostaje i dalje jedan od prioriteta Centra.

Također, kada govorimo o planovima i budućnosti Centra, jedan od najvažnijih jest i uspostava enciklopedijskog portala o Domovinskom ratu. Namjera je da sadržaj koji će portal objavljivati omogući pregled osnovnih informacija o najvažnijim političkim i vojnim događajima iz prve polovice 1990-ih, najznačajnijim osobama iz toga razdoblja, institucijama i svim onim aspektima i događajima koji su bili povezani s tim razdobljem hrvatske povijesti. Događaji iz Domovinskog rata često se u javnosti prikazuju nestručno ili nepotpuno ili pak nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepljeni izvorima, a zaposlenici Centra kontinuirano se od početka rada Centra bave sređivanjem arhivskoga gradiva iz Domovinskoga rata, stručnom i znanstvenom obradom i interpretacijom toga gradiva kao i drugih izvora o Domovinskom ratu, te su o tim temama dosad objavili brojna stručna i znanstvena djela, stoga neosporno imaju široko znanje o brojnim temama iz razdoblja Domovinskoga rata koje će uz pomoć vanjskih suradnika – povjesničara i u suradnji s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža uložiti u predstavljanje pouzdanih i znanstveno utemeljenih činjenica o važnim političkim, vojnim, društvenim, demografskim, kulturnim i drugim događajima. Namjera je na jednom mjestu, na hrvatskom i engleskom jeziku, dati pregled i kronologiju svih najznačajnijih događaja iz razdoblja moderne hrvatske povijesti, od kraja 1980-ih do 1998., odnosno procesa tzv. mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja.

Kada govorimo o planovima i budućnosti, također mo­žemo reći da je jedna od osnovnih intencija Centra u budu­ćnosti raditi i na međunarodnom predstavljanju rada Centra kao i na uspostavi međunarodne suradnje sa sličnim i srodnima institucijama izvan Republike Hrvatske. U Hrvatskoj Centar kontinuirano i kvalitetno surađuje s brojnim arhivskim i muzejskim ustanovama, s Hrvatskim institutom za povijest, te Podružnicom za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, s brojnim učilištima i sveučilištima, s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i regionalne samo­uprave, brojnim udrugama (u većini s onima proizišlima iz Domovinskoga rata) te brojnim pojedincima – istraživačima ili zaljubljenicima u povijest, osobito noviju hrvatsku povijest i Domovinski rat. Nadamo se zato i vjerujemo da će takva suradnja i ubuduće biti na korist kako hrvatskoj historiografiji, znanstvenoj i akademskoj zajednici tako i hrvatskom društvu u cjelini te da će Centar i ubuduće biti jedna od središnjih znanstvenih i arhivskih ustanova koje se bave istraživanjem Domovinskog rata. n

Literatura

Davor Marijan, Oluja, HMDCDR, Zagreb, 2007.

Ante Nazor, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih, HMDCDR, Zagreb, 2011.

D. Marijan, A. Nazor, Z. M. Jelić, P. Kolakušić, Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, 1991. – 1995. (pregled političkih i vojnih događaja u Hrvatskoj i BiH s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH te popis ubijenih civila Hrvata u BiH i zarobljenih pripadnika HVO-a, kao prilog istraživanju zločina srpskih i muslimanskih snaga nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine), Knjiga 1–2, Zagreb – Mostar, 2020.

Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – Dokumenti, Knjiga 1–21, HMDCDR, Zagreb.

https://centardomovinskograta.hr/